Dobrodošli na Sott.net
Sre, 02 Pro 2020
Svijet za ljude koji misle

Gold Seal

Pepe Escobar: Carstvo kaosa protiv ujedinjenja Euroazije u 2016.


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod još jedne briljantne geopolitičke analize Pepea Escobara.


Vlad Xi
U svom vrlo utjecajnom radu "Pad Rima: I kraj civilizacije" (Fall of Rome: And the End of Civilization, op. prev.), Bryan Ward-Perkins piše:
Rimljani su prije pada bili uvjereni kao što smo i mi danas da će njihov svijet postojati vječno... Bili su u krivu. Bili bismo mudri kad ne bismo ponovili njihovu samozadovoljnu opuštenost.
Carstvo kaosa, u današnje vrijeme, se ne bazira na samozadovoljnoj opuštenosti, nego na oholosti - i strahu. Još od početka Hladnog rata ključno pitanje je bilo tko će kontrolirati veliku mrežu trgovačkih puteva Euroazije - ili "jezgru" (heartland, op. prev.) kako je naziva otac geopolitike, sir Halford John Mackinder (1861. - 1947.).

Mogli bismo reći kako je za Carstvo kaosa igra zapravo započela s državnim udarom u Iranu 1953. kojeg je podržala CIA, kada je SAD napokon licem u lice susreo tu slavnu Euroaziju stoljećima umrežavanu Putevima svile, nakon čega je Carstvo odlučno krenulo sve ih pokoriti.

Samo 6 desetljeća kasnije, jasno je da neće biti američkog Puta svile u 21. stoljeću, nego će, baš kao kod drevnih prethodnika, biti kineskog. Nastojanje Pekinga u stvaranju onoga što naziva "Jedan pojas, jedna cesta" je sastavni dio konflikta u 21. stoljeću između propadajućeg Carstva i ujedinjavanja Euroazije. Ključni podzapleti uključuju neprekidno širenje NATO-a i opsesiju Carstva sa stvaranjem ratne zone kod Južnokineskog mora.

Dok strateško partnerstvo Pekinga i Moskve analizira te podzaplete, oligarhijska elita koja zaista upravlja Carstvom kaosa nastoji opkoliti Euroaziju - s obzirom da bi mogli biti uvelike isključeni iz procesa integracije koji se bazira na trgovinskoj razmjeni, gospodarskoj suradnji i naprednim komunikacijskim vezama.

Peking i Moskva jasno uočavaju provokaciju za provokacijom, zajedno s nemilosrdnom demonizacijom. No, neće biti ulovljeni u zamku, jer oboje igraju vrlo dugu igru.


Ruski predsjednik Vladimir Putin diplomatski inzistira da se prema Zapadu treba ophoditi kao prema "partnerima". Međutim, on sam zna, kao što znaju i oni u Kini na određenim pozicijama, kako ovi zapravo nisu "partneri". Ne nakon što je NATO 78 dana bombardirao Beograd 1999. godine. Ne nakon svrhovitog bombardiranja kineskog veleposlanstva. Ne nakon neprekidnog NATO-vog širenja. Ne nakon drugog Kosova u obliku nezakonitog državnog udara u Kijevu. Ne nakon što su zaljevske petrodolarske države-klijenti SAD-a srušile cijene nafte. Ne nakon što je Wall Street organizirao pad rublje. Ne nakon sankcija SAD-a i Europske unije. Ne nakon udara američkih posrednika na Wall Streetu na kineske dionice klase A. Ne nakon neprekidnog zveckanja oružjem u Južnokineskom moru. Ne nakon rušenja Su-24.

Komentar: Pogledajte također i druge prevedene članke Pepea Escobara:


Jet2

Zapadnih medija nigdje na vidiku dok sultan Erdogan tuče po Kurdima na jugoistoku Turske


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivan prijevod članka o zbivanjima na jugoistoku Turske, o sukobima između turskih vojnih snaga i kurdskog stanovništva koje zapadni i ostali mediji izgleda kao da zaobilaze u jako širokom luku.


turkey kurds
© Ilyas Akengin / AFP
Vojna oklopna vozila na praznim ulicama Silvana u jugoistočnoj Turskoj, tijekom policijskog sata nakon borbi između turskih snaga i kurdskih boraca za slobodu 10. studenog 2015.
Skoro potpuno neprimijećeno od međunarodne zajednice, turske vlasti i pobunjeničke kurdske snage su zaglavile u borbi u nizu opsada velikih gradova na istoku zemlje. Turski premijer, Ahmet Davutoğlu situaciju opisuje kao borbu protiv terorizma koju će se voditi beskompromisno do kraja.

Detalje o opsadama je teško pronaći čak i u turskim medijima. Jako mali broj turskih novinara, a kamoli vanjskih dopisnika, prati situaciju koja efektivno predstavlja ratno stanje u pogođenim gradovima. Ostale informacije stižu od zabranjenih kurdskih izvora i slike, koje ne dolaze od turskih medija, već podijeljene putem interneta, pokazuju razorene zgrade i tijela kako leže po ulicama. Prema izjavi Vlade Turske od 25. prosinca, 217 kurdskih terorista je ubijeno prošli mjesec. Turska Udruga za ljudska prava kaže da je proteklih mjeseci ubijeno više od 124 civila. Ukupno bilo je 150 dana tijekom kojih su na snazi bili "policijski satovi", a svaki od njih nije trajao samo tijekom noći već cijelih 24 sata.


Najteže pogođena naselja su Sur, stari grad Diyarbakir i Cizre, grad u blizini rijeke Tigris i turske granice s Irakom. Sur je bio označen kao zaštićeno područje izvanredne ljepote prije nego su počele borbe. Sada su mnoge njegove povijesne građevine, kao i škole i socijalni centri spaljeni: turske vlasti i PKK (Radnička partija Kurda, op. prev.) se međusobno okrivljuju.

Komentar: Okrutno gaženje po svom vlastitom narodu turske terorističke države predstavlja samo još više dokaza o poremećenom mentalnom stanju njenih vlastodržaca.

Umjesto zahtjeva za humanitarnu intervenciju tipa "R2P" - "right to protect" (pravo na zaštitu), zapadnjački lideri čine upravo suprotno: oni brane turski čin rata protiv Rusije, ignoriraju dokaze o turskoj materijalnoj i financijskoj podršci Islamskoj državi, pozivaju je da se priključi u EU, te joj plaćaju mito u iznosu od 3 milijarde eura kako bi blokirala izbjeglice u svojim kampovima.

Mora da je Erdogan "naš tip zlog diktatora".


Eagle

Ratna propaganda zapadnih NVO-a priprema put za "humanitarnu intervenciju" u Burundiju


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod analize Gearóida Ó Colmáina o tome što se sprema Burundiju.

Zašto bi nas u Europi zanimalo što se događa u Burundiju, zemlji koju većina nas ne može pronaći na karti svijeta? Zato što psihopatska elita koristi iste taktike diljem svijeta, a autor članka otkriva neke od tih metoda destabilizacije i propagande. Danas je Burundi, sutra je neka od naših susjednih zemalja ili zemlja u kojoj živimo. Sile koje iskorištavaju Afriku su iste one koje iskorištavaju Europu i svijet i zato moramo biti svjesni što se zapravo događa, upravo zato stanovništvo Burundija zaslužuje naše suosjećanje.


Burundi

Predivni Burundi je pod napadom američkih lešinara koji žele bogatstvo te države
Od travnja 2015. godine, Republiku Burundi je pritisnuo nasilni prosvjednički pokret kojeg organiziraju nevladine organizacije (NVO) koje financiraju SAD i Europska unija. Ove takozvane organizacije "civilnog društva" su učestvovale u masovnim ubojstvima, paležima i sabotažama u usklađenom pokušaju da prošire anarhiju u zemlji u ime neokolonijalnih interesa.

Vlada Burundija postala je meta AFRICOM-a, neokolonijalne vladavine SAD-a u Africi koja zagovara stvaranje jake države s viševektorskom vanjskom politikom. Važni ugovori su potpisani u posljednjih nekoliko godina s Rusijom i Kinom za iskorištavanje prirodnih resursa kao što su nikal. Zemlja se također kreće bliže u orbitu zemalja BRICS-a. To je razlog zašto je na udaru političke subverzije koju podržava Zapad.

Pierre Nkurunziza, predsjednik zemlje, među najpopularnijim je vođama u Africi trenutno. Razlog za to je vrlo jednostavan. Od dolaska na vlast 2005. godine, Nkurunziza je izgradio više škola nego svi vladari zajedno nakon neovisnosti. Oduševljen ekolog, Nkurunziza je poznat po tome da vikendima radi u poljima sa seljacima. Pokrenuo je ogroman program sadnje stabala kako bi zaštitio okoliš u zemlji. Vlada Burundija namjerava pretvoriti zemlju u velikog izvoznika voća i slobodna medicinska skrbi za trudnice je omogućena u novoizgrađenim zdravstvenim centrima diljem zemlje.

Komentar: Ljudi na Zapadu koji tvrde da je Afrika "osuđena na propast i da joj se ne može pomoći" jer je prirodno unazađena, trebaju dobro pogledati svoje vlastite kriminalne vlasti.


USA

Što čeka Ameriku u 2016. godini?


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod članka Johna Whiteheada u kojem upozorava na neizbježnost katastrofalnog sloma američkog društva ako se građani ne probude iz dubokog sna i ne shvate što su dopustili korporativnoj vladi učiniti s njihovim slobodama nekoć zajamčenim američkim Ustavom. Upravo je slijepa poslušnost naroda autoritetima i ignoriranje znakova upozorenja na putu omogućilo sadašnju sve snažniju fašističku policijsku državu SAD.

"Oni koji ne poznaju prošlost osuđeni su da je ponavljaju."

~ George Santayana, The Life of Reason, svezak 1.
Groundhog Day
© NY Daily News

Bill Murray u filmu Beskrajni dan
U klasiku Harolda Ramisa iz 1993., komediji Beskrajni dan (Groundhog Day, op. prev.), vremenski TV meteorolog Phil Connors (Bill Murray u ulozi) je prisiljen iznova živjeti isti dan ponovno i ponovno sve dok, ne samo uvidi neke stvari o svom životu, nego i promijeni svoje prioritete. Slično tome, kao što ilustriram u svojoj knjizi Bojno polje Amerika: Rat protiv američkog naroda (Battlefield America: The War on the American People, op. prev.), mi u nastajućoj američkoj policijskoj državi nalazimo sebe kako živimo kroz isti skup okolnosti ponovno i ponovno - šokirajuće razmjere nadzora, skidanje "sumnjivih" do gola radi "pretrage", policijsko ubijanje ili pucanje u nenaoružane građane, vladino špijuniranje, kriminalizaciju zakonitih radnji, huškanje na rat, i tako dalje - ali s daleko manje trenutaka humora i smijeha.

Ostaje nam za vidjeti hoće li 2016. donijeti još istoga ili ćemo se "mi ljudi" probuditi iz našeg stanja mjesečarenja. Zaista, kada se radi o civilnim pravima i slobodi, 2015. je bila daleko od uspješne godine.

Ono što slijedi je samo uzorak onoga što možemo očekivati da će se ponoviti ako ne pronađemo neki način pružanja otpora prijetnji dalekosežne, agresivne, invazivne i militarizirane države masovnog nadzora.

Top Secret

Eritreja, ljudska prava i neokolonijalna propaganda


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod članka o stanju u Eritreji. Autor članka razotkriva lažnu priču koju promoviraju psihopati na vlasti kako bi ispunili svoje imperijalne interese u toj zemlji.

Nedavno je UN-ova komisija objavila izvješće o ljudskim pravima koje u potpunosti izokreće stvarno stanje u Eritreji. Dvojica članova UN-ove komisije su otvoreno pozvali na svrgavanje vlasti u Eritreji, dok trojica članova iste komisije nikad nisu bili u toj zemlji. Toliko o vjerodostojnosti te organizacije.


Afrika Eritreja
Istočnoafričku zemlju Eritreju se ponovno internacionalno demonizira kao sustavnog kršitelja ljudskih prava. Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) izdao je navodno osuđujuće izvješće s pojedinostima onoga što tvrdi da je "sustavno, rašireno i veliko kršenje ljudskih prava" koje se odvija u Eritreji. Mediji su slično ponovili te tvrdnje, predstavljajući Eritreju zapadnoj publici kao zaostalu i "brutalnu diktaturu", koristeći se tradicionalnim stereotipima totalitarizma od Istočne Njemačke do Staljinovog Sovjetskog Saveza.

Međutim, bliža i kritičnija analiza izvješća i stvarnih namjera zapadnih institucija koje promoviraju svoju priču otkriva znatno drukčiju motivaciju ovoga izvješća i nastavka protueritrejske priče. Moglo bi se nazvati politički motiviranom propagandom, i to bi bilo točno. Moglo bi se nazvati iskrivljenom i pristranom perspektivom ukorijenjenom u temeljnom nerazumijevanju politike i povijesti, i to bi također bilo točno. Moglo bi se, jednostavno, zvati bijednim neokolonijalizmom najgore vrste, i to bi također bilo točno.

Zato što, dok UN i zapadni mediji prikazuju Eritreju - zemlju o kojoj većina zapadnjaka ne zna ništa, ako su ikada uopće i čuli za tu zemlju - kao ništa više od "diktature trećeg svijeta" zbog navodnih kršenja ljudskih prava, oni pogodno ignoriraju stvarna pitanja ljudskih prava koje Eritreja brani, što ju je učinilo vođom na afričkom kontinentu, i zemlju koju u mnogo čemu treba smatrati modelom ljudskog razvoja i pridržavanja istinskih ljudskih prava.

Horse

Besramno! Čudesna intervencija sultana Erdogana "spasila čovjeka" od počinjenja samoubojstva na mostu u Istanbulu

Erdogan suicide
© Turkish President's Press Office
Recept: "Yo Mohammed, slušaj, što ima novog o preusmjeravanju te nafte preko Mosula?...
Samo sekundu, neka seljačina se želi slikati sa mnom..."
Igor: "O mudri sultane, Vaša prisutnost me prosvijetlila!"
Jedan siroti momak u Turskoj - koji je navodno imao obiteljskih problema - imao je sreću što se našao na istom mostu i u isto vrijeme kad i predsjednik Erdogan. Čovjeka su odgovorili od pokušaja samoubojstva, izvijestili su mediji.

U snimci koju su objavili na Božić, predsjednička povorka automobila je viđena na istanbulskom Bosporskom mostu - baš u istom trenutku kada je čovjek primijećen kako stoji na njemu izvan zaštitne ograde, gledajući u zaljev.


Komentar: Dakle, slučajni i kratkotrajni sastanak između Erdoganove konjice i ovog Turčina je nekako uspjelo popratiti nekoliko snimateljskih ekipa? Možda su baš radili neki dokumentarac o visinima mostova nad Bosporom?

Mislimo da je pravi trenutak za glazbu:




Light Saber

Nacifikacija zapadnjačkog tiska i rat protiv Rusije

obama

Komentar: S "malim" zakašnjenjem, donosimo Vam ekskluzivni prijevod članka političkog analitičara Phila Butlera u kojem iznosi povijesne temelje nastanka današnje zapadnjačke "slobodne demokratske" misli i trenutno stanje slobode tiska.


Čini se da svakoga dana vijesti o svjetskim konfliktima postaju sve ozbiljnije. Ukrajinsku krizu je prvo zasjenio izbjeglički problem, a danas se NATO i Rusija nalaze pred potencijalnim sukobom. Pa ipak, unatoč sve većoj neslozi između SAD-a i saveznica, te ruske sfere, pojavljuje se i put prema "časnom miru". Uspio sam iskopati dokumente i povijesno važne ideale demokracije, koji govore o jedinoj realnoj mogućnosti rješenja trenutne krize. Materijal koji ćete pročitati je znakovit manifest miru u našem današnjem svijetu. Molim obratite pozornost.
"Sloboda tiska je zajamčena samo onima koji je imaju." - A. J. Liebling

Pretpostavka


Na Zapadu nije tajna da je ruski predsjednik Vladimir Putin optužen za vođenje "represivnog režima", te da se uspoređuje s carom koji ima krajnju i potpunu kontrolu nad svim događajima u svojoj zemlji. Neki čak kažu da Putin žudi za novim sovjetskim carstvom kojim će se ponovno uspostaviti bivša teritorijalna kontrola nad većinom Europe. Neki od tih proklamiraju kako žele mir, bilo da su iz Washingtona ili Londona, oni tvrde kako nema istinske vladavine demokracije u današnjoj Rusiji. Predsjednik Barack Obama, članovi senata i kongresa SAD-a, parlamentarci Velike Britanije i EU-a, te njihove prateće službe, propovijedaju ljudska prava i daljnju demokratizaciju Rusije i CIS-a, kao jedinog pravilnog puta mira našega vremena. U biti je to istina, pokret za demokraciju nikada nije bio jači.

Komentar:


Quenelle - Golden

Ilegalna humanost: Aktivisti se morali naoružati i otvoreno kršiti teksaški zakon kako bi nahranili beskućnike

Homeless fed
U kakvom dubokom i predugom snu su Amerikanci, ukazuje to da je pomaganje beskućnicima hranom postalo čin civilne neposlušnosti.

No, srećom, još postoje dobri ljudi koji su voljni usprotiviti se takvim proizvoljnim i loše osmišljenim zakonima i uredbama.

Društvo iz prikladno nazvane organizacije Don't Comply (Nemojte im udovoljiti, op. prev.) ovoga je vikenda došlo na ulicu pred utočištem za beskućnike Austin Street Sheltera u Dallasu kako bi nahranilo beskućnike, što se sada smatra revolucionarnom radnjom.

"Danas ne poštujemo loš zakon", rekao je Matthew Short, direktor odnosa s javnošću u Don't Comply. "Očigledno grad Dallas vjeruje kako je pogrešno ili loše ili nezakonito za nas da istovremeno nahranimo više od određenog broja ljudi. Međutim, tijekom Božića, želimo pokazati ljubav našoj zajednici i dati ovim ljudima priliku da prežive zimu, bilo pokrivačima ili kaputima, ili im jednostavno prirediti blagdanski domjenak kao danas s raznovrsnim kolačima, dobrima, puretinom i prilozima, i svim ostalim.

Komentar: Zamislite samo: živimo u svijetu gdje normalni ljudi sa savjesti moraju kršiti zakon - i naoružati se - kako bi radili one stvari koje bi naše lokalne i državne vlasti morale same raditi. No, s druge strane, baš taj odbjegli vlak koji su naše vlasti je u velikom dijelu odgovoran za nastanak takve situacije od samog početka. Čini se da bi oduzimanje nekoliko milijardi dolara iz naznačenog proračuna države nadzornom-vojno-industrijskom kompleksu-sigurnosti bilo previše otkidanja od onih "stvari koje su bitne" po njihovom iskrivljenom shvaćanju prioriteta.


Георгиевская ленточка

Zašto Zapad nikada neće moći "oprostiti" ili poraziti Rusiju


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivan prijevod odličnog članka u kojem autor Andre Vltchek pronicljivo ukazuje na temeljne razlike između ruskog i zapadnog poimanja svijeta, te "pogađa u sridu" razgolićujući nemoć Zapada u njegovom jalu prema Rusiji i njenoj pravičnoj borbi za cijelo čovječanstvo.


Russian fire
Povijesno i intuitivno Rusija se borila za opstanak čovječanstva. Naravno, stvari nisu uvijek izražene ili definirane u takvim pojmovima. Međutim, već u nekoliko navrata, ova ogromna zemlja je ustajala protiv najmoćnijih zlih sila koje su zaprijetile samom opstanku našeg planeta.

Tijekom Drugog svjetskog rata su Sovjeti, većinom Rusi, žrtvovali barem 25 milijuna muškaraca, žena i djece, i na kraju pobijedili nacizam. Nijedna druga zemlja u suvremenoj povijesti nije pretrpjela više.

Odmah nakon te pobjede, Rusija, zajedno s Kinom i kasnije Kubom, krenula je u najimpresivniji i najplemenitiji projekt svih vremena: sistematično rastavljanje zapadnjačkog kolonijalizma. Posvuda širom svijeta potlačene mase su ustajale protiv europskog i sjevernoameričkog imperijalističkog divljaštva, a upravo je Sovjetski savez bio spreman biti im svjetionik nade, kao i pozamašna financijska, ideološka i vojna potpora.

Komentar: Hvala Andre Vltchek što si pretočio u riječi ono što je skoro neopisivo o Rusiji i vrlinama njenog naroda. Mistici su slične stvari primijetili o toj naciji:
Cayce je predvidio da će buduće svjetske krize biti vezane za financije, te je ukazao na Rusiju kao trn u tijelu financijskih moćnika koji su se organizirali protiv dobrobiti čovječanstva poslije Drugog svjetskog rata.

Kada ga se 1932. godine upitalo o budućim političkim i ekonomskim trendovima u Europi, Cayce je sve sveo na Rusiju:
"Europa je slomljena kuća. Prije nekog vremena snažan narod je doživio zanemarivanje u korist hvale i slave nekolicine, bez obzira na prava drugih ljudi. Taj narod prolazi kroz iskustvo ponovnog rođenja, i trn je u tijelu mnogih političkih i financijskih sila u Europi i svijetu...
P: Koje je ime te nacije o kojoj pričate?
O: Rusija!"
(3976-8) [Izvor]
70 godina nakon poraza Središnjih sila, Rusija je ponovno rođena, ali ostatak svijeta je sada uvelike pod kontrolom zapadnog globalističkog bankarskog kartela. Taj kartel je organiziran kao MMF, Svjetska banka, Banka za međunarodne nagodbe, te globalna mreža središnjih banaka, banaka federalnih rezervi, razvojnih banaka, te investicijskih banaka, koje drže izabrane vlade svijeta u neprekidnoj stisci, a ljude svijeta u ropstvu matematički nemoguće naplativog duga.

[...]

2013. godine Sjedinjene Države su pokušale izvršiti invaziju na Siriju pod očigledno lažnim izgovorima. Putin je spriječio miješanje SAD-a tako što je zaprijetio da će vojno intervenirati u konflikt koji u to vrijeme još nije prešao u užasno stanje kakvo vidimo danas.

Namjernim uništenjem Ukrajine putem obojene revolucije destabilizacijskog tima financijera Georgea Sorosa i dolaska MMF-a kako bi financijskim dugom pokorio Ukrajinu desecima milijardi dolara prisilnih zajmova, Putinova Rusija se uzdigla kao jedina sila koja je sposobna suprotstaviti se globalnom napredovanju bankarske organizacije, te koja odbija dopustiti da Ukrajina i Krim potpuno padnu u ruke sila koje imaju podršku Zapada.

Velika šahovska ploča Bliskog istoka je zapaljena, a svijet je na samom rubu oštrice, uhvaćen između vrlo stvarne mogućnosti izbijanja trećeg svjetskog rata i naizgled udaljene nade da će svjetski vođe odjednom pronaći razum i smiriti situaciju.

Cayce je govorio o ulozi Rusije kao 'nade svijeta' u nadolazećem vremenu poput ovog:
"Iz Rusije dolazi nada svijeta, ne kao ona ponekad nazivana komunističkom, ili boljševističkom, ne; nego sloboda, sloboda! Da će svaki čovjek živjeti za svoga bližnjeg! Princip je rođen. Bit će potrebne godine da se to iskristalizira, no iz Rusije ponovno izvire nada svijeta."
(Edgar Cayce, 1944., br. 3976-29)



Blackbox

Što se to događa? SAD pozvao Tursku da povuče svoje trupe iz Iraka, Kerry kaže da Assad ne mora otići


Komentar: Donosimo Vam ekskluzivan prijevod analize nedavnog ponašanja SAD-a na svjetskoj pozornici koje je naizgled dijametralno suprotno u odnosu na izjave njihovih dužnosnika od prije samo par dana.


Putin Kerry
© AFP
Bila su ovo čudna dva dana za američku vanjsku politiku.

Ranije danas smo izvijestili kako je značajan udarac zadan službenom američkom stajalištu o Siriji, to jest, višegodišnjim zahtjevima za smjenjivanjem predsjednika Assada nekim zapadnim marionetskim vladarom. John Kerry je u utorak prihvatio dugostojeći zahtjev Rusije da o sudbini predsjednika Assada odluči njegov vlastiti narod, čime Washington i Moskva stavljaju sa strane godine neslaganja oko pitanja kako završiti civilni rat u Siriji.
"Sjedinjene države i naši partneri ne traže takozvanu promjenu režima", rekao je Kerry, dodajući kako fokus više nije "na našim različitim stavovima oko toga što se može ili ne može odmah učiniti oko Assada."

Kao potvrda činjenici da mainstream mediji počinju shvaćati koliko je samo slaba postala pregovaračka pozicija Amerike, AP je ponudio sljedeću prilično sarkastičnu procjenu: "Predsjednik Barack Obama je prvo pozivao Assada da napusti svoju poziciju vođe u ljeto 2011., s "Assad mora otići" kao neprekidnim bojnim pokličem. Kasnije su američki dužnosnici dopustili da ne mora dati ostavku baš na "prvi dan" tranzicije. A sada, nitko ne može reći kada bi Assad mogao odstupiti".

Kerry je zahtjeve "umjerene" opozicije da Assad odstupi prije mirovnih pregovora također nazvao "očigledno neprihvatljivima".
Neki bi mogli reći kako sve iznad navedeno čini američku prisutnost u Siriji (bilo kroz tajne operacije CIA-e, komandose, ili čak i Islamsku državu) nejasnom, jer ako je SAD odustao od rušenja Assada, tada više nema smisla produljivati posrednički rat koji se okreće oko jednog ključnog problema - promjene vlasti u Siriji.


Komentar: Uzmite u obzir da su prije samo mjesec dana Sjedinjene Države pjevale sasvim drugačiju pjesmu: Obama Says Syrian Leader Bashar al-Assad Must Go. Društvo s Hot Air-a je to dobro sročilo: "Obama želi promjenu režima. Putin ne želi promjenu režima. Promjena režima otkazana."


Komentar: Dakle, Kerry (s mrzovoljnom Nuland) doleti u Rusiju zbog važnih razgovora s Lavrovom i Putinom. Zatim se dogodi ovo... I ovo: I ovo: Zar sada odjednom SAD želi biti najbolji prijatelj Rusiji? Čak i MMF mijenja stav. Prvo su promijenili svoja pravila u korist Ukrajine, a sada: Što je dovraga Putin rekao Kerryju?! Mike Whitney zanimljivo spekulira o tome: