Washington je, međutim, jasno stavio do znanja da je njegov preferirani kandidat 74-godišnji umirovljeni diplomat Edmundo González, i troši mnogo, financirajući bezbroj oporbenih organizacija, od političkih stranaka do nevladinih organizacija i medija, sve s istim ciljem na umu : svrgavanje Madura i vraćanje Venezuele u američku sferu utjecaja.
SAD također nastavlja svoju kampanju ekonomskog rata protiv zemlje, s razornim sankcijama koje su osmišljene da natjeraju gospodarstvo da vrišti i potaknu domaću ogorčenost prema Madurovoj administraciji.
Razlog za to je što je od 1998. Venezuela nudila drugačiji politički i razvojni model i bila je vodeća antiimperijalistička sila, suprotstavljajući se akcijama SAD-a i služeći kao jedan od najglasnijih kritičara Izraela, kojeg je Maduro nedavno optužio da provodi jedan od najgorih genocida nakon Drugog svjetskog rata.
Raščišćavanje puta drugome
© Boris Lozhkin, Flickr, Javno vlasništvoCarl Gershman, predsjednik Nacionalne zaklade za demokraciju, obraćajući se Kijevskom židovskom forumu 2019.
Na primjer, NED-ovo posljednje objavljeno izvješće za državu navodi da je potrošio više od 100.000 dolara na sponzoriranje programa pod nazivom "Sigurnost hrane i tranzicija u demokraciju", koji se sastojao od "poticanja mreže aktivista, intelektualaca i građana" koji bi mogli djelovati kao vođe za "demokratsku tranziciju". Budući da su Sjedinjene Države jedna od samo nekolicine zemalja koje ne priznaju legitimitet vlade Venezuele, jasno je da bi to uključivalo promjenu režima.
Druga potpora, ovaj put u iznosu od preko 180,000 dolara, osmišljena je kako bi se "poboljšalo vodstvo, organizacijski i mrežni kapacitet mladih za sudjelovanje u oporavku demokracije; i poticati međunarodnu solidarnost podizanjem profila i glasova mladih vođa" - drugim riječima, obučiti generaciju proameričkih političkih vođa da izazovu i svrgnu vladu.
Velik dio lokalnih venezuelanskih medija također financira Washington, a izvješće NED-a detaljno opisuje brojne projekte koji promiču proameričke protuvladine poruke. Od shema "širenja neovisnih informacija građanima i aktivistima" do "jačanja neovisnih medija i prevladavanja vladine cenzure" i "proširenja neovisnog izvještavanja o vijestima", novac Washingtona podupirao je i promicao oporbene skupine više od dvadeset godina. NED, međutim, odbija otkriti bilo koje ime venezuelanskih skupina koje financira.
Osnovana 1983. nakon niza javnih skandala koji su ozbiljno narušili imidž CIA-e, Nacionalna zaklada za demokraciju izričito je zamišljena kao posebna organizacija koja bi mogla obavljati većinu najkontroverznijih poslova agencije. To uključuje svrgavanje stranih vlada.
"Bilo bi užasno da se na demokratske skupine diljem svijeta gleda kao na subvencionirane od strane CIA-e", objasnio je predsjednik NED-a Carl Gershman.Nedavno su projekti NED-a uključivali usmjeravanje novca vođama hongkonškog protestnog pokreta, poticanje prosvjedne kampanje diljem zemlje protiv kubanske vlade i pokušaj svrgavanja Lukašenkove administracije u Bjelorusiji.
"Mnogo toga što danas radimo tajno je prije 25 godina radila CIA", dodao je suosnivač NED-a Allen Weinstein.
Naš čovjek u Caracasu
© Voz de América, Wikimedia Commons, javno vlasništvoEdmundo González u svibnju 2024.
Na mnogo načina, on je iznenađujući izbor; dugo umirovljeni diplomat, bio je gotovo potpuno nepoznat u Venezueli prije svoje nominacije. Njegova posljednja dužnost bila je veleposlanik u Argentini, koju je bio prisiljen napustiti 2002. nakon što je javno podržao ekstremno desničarski udar protiv Madurovog prethodnika, Huga Chaveza, koji je podržao SAD.
Uz potporu Washingtona, González ima i punu potporu zapadnih korporativnih medija. CNN ga npr. opisuje kao iznimno popularnog "tihog djeda koji voli ptice", pun "staloženosti i smirenosti", kojeg pristaše vide kao "figuru tipa djeda nacije koji bi mogao uvesti novu eru nakon političkog nasilja posljednje desetljeće."
Ne spominje se zašto González nije obnašao diplomatsku dužnost od 2002., ali sugerira da će "autoritarni" Maduro odbiti napustiti dužnost, ako izgubi izbore.
U stvarnosti, Maduro je više puta izjavio da će poštovati izbor biračkog tijela, bez obzira na sve. "Vjerujem u izborni sustav, vjerujem u venezuelansku demokraciju, vjerujem u narod, u duboku i istinsku demokraciju. Spreman sam", rekao je.
González je, nasuprot tome, odbio učiniti isto. Vlast je odmah prihvatila svoje izborne poraze, poput ustavnog referenduma 2007. ili parlamentarnih izbora 2015. Opozicija je, međutim, stalno iznova odbijala prihvatiti bilo kakav izborni gubitak, često koristeći trenutak za pokretanje pokušaja puča ili valova nasilja diljem zemlje.
Potpredsjednik Madurove Ujedinjene socijalističke stranke, Diosdado Cabello, nedavno je ustvrdio da je González od 1980-ih bio sredstvo Centralne obavještajne agencije, iako je pružio malo čvrstih dokaza.
Iako je Gonzálezovo ime na glasačkom listiću, naširoko se shvaća da je on frontmen Marije Corine Machado, političarke koju podupiru SAD, kojoj je zabranjeno obnašanje političke dužnosti nakon niza korupcijskih skandala i zbog njezine podrške američkoj intervenciji. Machado je diljem zemlje energično vodila kampanju za Gonzáleza, često noseći veliku sliku njegova lica.Ipak, također je izjavila da bi vukla konce da on bude izabran.
"Edmundo González izgleda prestaro i krhko da bi bio ozbiljan kandidat. Perverzno, čini se da je to razlog zašto ga je Maria Corina Machado odabrala za svog zamjenika. Bila je u kampanji za njega, ne trudeći se sakriti da bi ona bila pravi pobjednik ako González pobijedi," Joe Emersberger, ko-autor knjige Izvanredna prijetnja: Carstvo SAD-a, mediji i dvadeset godina pokušaja puča u Venezueli, rekao je za MintPress.
© Ariana Cubillos | APMariana Corina Machado drži mikrofon za Edmunda Gonzáleza Urrutiju, tijekom predizbornog skupa u Guatireu, Venezuela, 31. svibnja 2024.
© Eric Draper, Bijela kuća, Wikimedia Commons, javno vlasništvoBush dočekuje Machada u Ovalnom uredu 2005.
Uz američki financirani pokušaj uklanjanja predsjednika Chaveza (1998.-2013.) s dužnosti referendumom o opozivu, Machado je vodila kampanju 2014. guarimbas - nasilnih uličnih prosvjeda koji su bili usmjereni na infrastrukturu poput bolnica, škola, sveučilišta i podzemne željeznice. Ubijene su 43 osobe, uključujući dvije osobe kojima su prosvjednici javno odrubili glave. Poput Gonzáleza, i ona je potpisala dekret kojim je podržala državni udar 2002. godine.
"Maria Corina Machado ne predstavlja toliko desnicu, već krajnju desnicu. Ona se zalaže za masovnu privatizaciju i laissez-faire državu [Laissez-faire je politika minimalnog uplitanja vlade u ekonomske poslove pojedinaca i društva, op.prev.], kao i za križarski rat protiv ljevice, baš poput [argentinskog predsjednika Javiera] Mileija i drugih vođa krajnje desnice," Steve Ellner, profesor emeritus ekonomske povijesti i političkih znanosti na Sveučilištu Oriente, Venezuela, rekao je za MintPress.
U zapadnim medijima ona je prikazana kao progonjena svetica ili "iznimno popularna" "rock zvijezda" političarka. Ipak, unutar Venezuele, ona je i dalje duboko kontroverzna osoba. To je istina, čak i u oporbenoj koaliciji. Manuel Rosales, guverner države Zulia i oporbeni predsjednički kandidat 2006., na primjer, ne tako zagonetno je podijelio svoje kritike na račun Machado vrste u oporbi, navodeći:
Ima vođa koji ne vjeruju u izbornu rutu, koji vjeruju u magiju, da će jednog dana marinci doći spasiti Venezuelu, koji vjeruju da ćemo neglasavanjem moći zbaciti vladu, ili da ćemo ih nasiljem srušiti, što uvijek nije uspjelo."Izraelska veza
Machado je dosljedno podržavala stranu intervenciju u Venezueli, ne samo iz Sjedinjenih Država, već iz bilo koje nacije s konzervativnim programom. Na primjer, 2018. poslala je pismo izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, tražeći izraelsku vojnu intervenciju, pišući:
Naše stanovništvo trpi sveobuhvatan i sustavan napad aktualnog režima. Njegova kriminalna priroda, usko povezana s trgovinom drogom i terorizmom, predstavlja stvarnu prijetnju drugim zemljama, uključujući i posebno Izrael. Sadašnji režim... blisko surađuje s Iranom i ekstremističkim skupinama, koje, kao što svi znamo, ugrožavaju Izrael na egzistencijalni način.""Venezuela obnovljena u svom prosperitetu i demokratskoj tradiciji njegovat će bliske odnose s Izraelom", obećala je.
Ako Maduro bude smijenjen s mjesta u srpnju, neki od najglasnijih pljeska doći će iz Tel Aviva. Vozač autobusa koji je postao političar pokazao se kao jedan od najžešćih međunarodnih kritičara Izraela i pristaša Palestine.
"Izrael čini masakre u Pojasu Gaze pred očima svijeta, a da ga nitko od toga ne spriječi", rekao je, tvrdeći da izraelski postupci predstavljaju jedno od najgorih barbarstava viđenih od dana Adolfa Hitlera.Maduro je dalje osudio Europsku uniju kao "suučesnika" u genocidu. Unatoč vlastitoj problematičnoj gospodarskoj situaciji, Venezuela je poslala tone pomoći u Gazu, uključujući hranu, naftu, pitku vodu, medicinske potrepštine, pumpe za vodu i madrace.
Venezuela je dugo imala napet odnos s Izraelom. Godine 2006. predsjednik Chavez protjerao je izraelskog veleposlanika zbog njegovog napada na Libanon. Tri godine kasnije, usred novog izraelskog napada na svog susjeda, Venezuela je prekinula sve diplomatske veze i priznala državu Palestinu. "Prokleta bila, državo Izrael!" on urlao u sada već poznatom govoru u kojem ju je osudio kao teroristički državni entitet. I Chavez i Maduro također su produbili gospodarske, političke i kulturne veze Venezuele s Iranom.
Izrael je u međuvremenu uzvratio vatru. Bila je to jedna od prvih nacija koja je priznala samoproglašenog političara Juana Guaidóa kojeg podupiru SAD kao legitimnog predsjednika Venezuele.
"Izrael se pridružuje našim brojnim saveznicima u hemisferi u dobrodošlici Venezueli natrag u blok zapadnih demokratskih nacija koje se protive despotima i ugnjetavanju. Narod Venezuele raduje se ponovnoj uspostavi diplomatskih odnosa s Izraelom," premijer Netanyahu napisao na Twitteru, samo nekoliko dana nakon što se Guaidó oglasio svijetu.
Komentar: Sjećate se?: Nastanak Juana Guaidóa: Kako je američki laboratorij za promjenu režima stvorio vođu venezuelanskog državnog udara
Ovo odobrenje potaknulo je velik dio venezuelanske oporbe. Mnogi gledaju na Izrael kao na svjetlo vodilju i vide paralele između svojih političkih projekata. "Borba Venezuele je borba Izraela", rekla je Machado, objašnjavajući da se oboje zalažu za "zapadne vrijednosti" pred protivnicima koji žele "sijati teror, razaranje i nasilje". Machado je dosljedno podržala Izraelske akcije od 7. listopada.
Manje je poznato, međutim, da je Machado 2020. potpisala ugovor o suradnji sa strankom Likud. Sporazumom se vidi da Machadina stranka Vente Venezuela radi s Netanyahuom na širokom spektru "političkih, ideoloških i društvenih pitanja, kao i da postiže napredak u pitanjima vezanim uz strategiju, geopolitiku i sigurnost".
Kampanje terora
Sjedinjene Države dosljedno daju prednost radikalnijim frakcijama krajnje desnice u odnosu na pomirljivije skupine unutar opozicije. Tek su prošle godine odustale od potpore Guaidóu, dugo nakon što su se druge nacije počele distancirati od "privremenog predsjednika".
Prethodno nepoznata ličnost, Guaidó je šokirao svijet u siječnju 2019. kada se proglasio zakonitim vladarom Venezuele iako se nikad nije kandidirao za predsjednika. SAD i Izrael su ga brzo priznali.
Sada se zna da je trik planiran u SAD-u. Guaidó se prethodno sastao s potpredsjednikom Mikeom Penceom i uvjeravao ga da ima podršku više od polovice venezuelanske vojske. Ipak, kada su SAD ponovile Guaidóove pozive vojsci da se pobuni i da ljudi preplave ulice, odgovor je bio nevjerica i zabava.
© Bijela kuća, Tia DufourPredsjednik Donald J. Trump s Guaidom u Bijeloj kući, 5. veljače 2020.
Plan se, međutim, raspao na prvi znak otpora, jer su vođe američke misije svladali članovi lokalnog ribarskog kolektiva naoružani samo zastarjelim revolverima i ribarskim noževima. Venezuelanska mornarica presrela je druge.
Ministar obrane Mark Esper kasnije je otkrio da je Trumpova administracija bila intimno uključena u planiranje operacije, koju su mnogi prozvali Trumpovim "Zaljevom praščića". Guaidó sada živi u Miamiju.
© DoD, Chad J.McNeeleyMinistar obrane Mark T. Esper u srpnju 2020.
Esperov izvješaj slaže se s onim Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, koji je tvrdio da mu je Trump rekao da bi bilo stvarno "cool" uzeti Venezuelu jer je ona "stvarno dio Sjedinjenih Država".
Esper je, međutim, smatrao da bi invazija imala povratne rezultate i umjesto toga je predložio podizanje vojske plaćenika za izvođenje pobunjeničkog rata protiv zemlje po uzoru na ono što su SAD učinile u Nikaragvi 1980-ih. Drugi su zagovarali izvođenje valova terorističkih napada na venezuelansku civilnu infrastrukturu - nešto što baca novo svjetlo na nekoliko sumnjivih eksplozija, požari, nesvjestice i druge nezgode unutar Venezuele za koje je Maduro dugo krivio Sjedinjene Države.
Samo nekoliko tjedana nakon sastanka Trumpa i Espera, bivši operativac CIA-e bio je uhićen ispred najveće rafinerije nafte u Venezueli. Predmeti kod njega u to su vrijeme uključivali puškomitraljez, bacač granata, četiri bloka C4 eksploziva, satelitski telefon i hrpe američkih dolara. Vlasti su tvrdile da su spriječile još jedan američki teroristički napad. Potpuni nedostatak interesa korporativnih medija za priču o optužbama za američki terorizam u Venezueli samo je potvrdio sumnje mnogih ljudi.
Maduro je također bio žrtva (neuspjelog) pokušaja ubojstva 2018., kada su dronovi napunjeni eksplozivom napali predsjednika na javnom događaju. On je kasnije izravno optužio Boltona za planiranje napada.
Dok su mnogi u Sjedinjenim Državama optužbe smatrali čudnim, Washington si nije pomogao kada je dvije godine kasnije odredio ogromnu novčanu nagradu za Madurovu glavu. State Department i Uprava za suzbijanje droga ponudili su 15 milijuna dolara za informacije koje bi dovele do uhićenja ili osude Madura, za kojeg su tvrdili da je Venezuelu pretvorio u "narko-državu".
© DEA, Wikimedia Commons, javno vlasništvo
Unatoč tome, DEA je provela godine šaljući tajne operativce u Venezuelu u pokušaju da izgrade slučaj protiv Madura - plan koji su američki dužnosnici od samog početka priznali da je drsko nezakonit.
Državni udar, državni udar i više državnih udara
© WikimediaHugo Chavez na izborima 2007.
Doista, gotovo od trenutka kad je Chavez izabran 1998., Washington je počeo planirati njegovu smjenu. Preko NED-a, SAD je počeo financirati i obučavati skupine koje će voditi puč protiv Chaveza u travnju 2002., vozeći svoje vođe tamo-amo iz Washingtona u tjednima koji su prethodili događaju. SAD je tako jasno telegrafirao što će se dogoditi da su senatori poput Williama Delahunta (D — MA) javno tražili uvjeravanja da SAD neće podržati izvanzakonite metode u uklanjanju Chaveza.
Na dan puča američki veleposlanik u Venezueli bio je prisutan u stožeru puča u Caracasu, a u akcije su bile uključene i jedinice američke vojske i mornarice.Puč je na kraju propao zahvaljujući ogromnom protuprosvjedu oko predsjedničke palače i potaknuo lojalne vojne postrojbe da ponovno zauzmu zgradu.
Nakon neuspjeha državnog udara, financiranje NED-a za uključene skupine se više nego učetverostručilo, a američka vlada otvorila je "Ured za prijelaze" u Caracasu kako bi pomogla u planiranju budućih akcija.
SAD je pokušao višestruko neuspješne pokušaje da smjene vladu, ali nijedan tako spektakularan kao guarimbas 2014. SAD je bio jedina zemlja na svijetu koja nije priznala Madurovu izbornu pobjedu 2013., već se udružila s frakcijama krajnje desnice (uključujući Machadu) koje su pozivale ljude da izađu na ulice kako bi "iskakali svoj bijes".
Nastali pokolj terorizirao je naciju i doveo do procijenjene štete od 15 milijardi dolara.
Depeše WikiLeaksa pokazuju da su SAD financirale mnoge vođe pokreta i da su sredstva za takve projekte porasla za 80 posto između 2012. i 2014. Planirali su "podijeliti" i "prodrijeti" u bazu pristaša vlade financiranjem projekata za potkopavanje povjerenja javnosti i promoviranje oporbenih stranaka.
Depeše također pokazuju da je Washington znao kalibar ljudi koje su zapošljavali. Primjećuju, na primjer, da je Nixon Moreno poveo gomilu na linč guvernera države Merida tijekom državnog udara 2002. godine te da je optužen za ubojstvo i silovanje policajca.
Naposljetku, 2014 guarimbas su klonuli pod teretom vlastite popularnosti, ali ne prije nego što su odnijeli desetke života.
Rat bez bombi
© Službena fotografija Bijele kuće Pete SouzaPredsjednik Barack Obama u Ovalnom uredu 2015.
Režim sankcija ozbiljno je započeo pod predsjednikom Obamom, koji je 2015. godine proglasio izvanredno stanje zbog "neuobičajene i izvanredne prijetnje nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici Sjedinjenih Država koju predstavlja situacija u Venezueli". Kako bi opravdali jednostrane prisilne mjere, predsjednici su zadržali izvanredno stanje.
Sankcije su Venezuelu učinkovito odsjekle od međunarodne trgovine i kredita, a SAD prijeti svakom subjektu koji posluje s venezuelanskim tvrtkama sekundarnim sankcijama ili dugotrajnim zatvorskim kaznama.Cilj stranih sankcija, Washington je slobodno priznao, je
"smanjiti monetarne i realne plaće, dovesti do gladi, očaja i svrgavanja [vlade]."SAD je svakako postigao prvo.
Naftna industrija Venezuele zapravo je propala, kao i njezina sposobnost kupnje hrane, lijekova i drugih vitalnih dobara. Dohodak zemlje smanjen za 99 posto, hrana je postala rijetka, a inflacija je divljala. (Američki) specijalni izvjestitelj Ujedinjenih naroda koji je posjetio zemlju usporedio je situaciju sa srednjovjekovnom opsadom, optužujući Sjedinjene Države za zločine protiv čovječnosti, te procijenio da je oko 100.000 ljudi ubijeno.
Ekonomski rat doveo je do egzodusa bez presedana iz zemlje, posebno među onima s traženim prenosivim vještinama. Oko 7 milijuna Venezuelanaca - gotovo jedna četvrtina stanovništva prije sankcija - napustilo je zemlju.
"Biden je upravo ponovno uveo režim sankcija Venezueli koji je puno stroži od onoga što je Trump uveo 2017. To su očigledni ratni činovi koje SAD nikada ne bi tolerirao na sebi", rekao je Emersberger za MintPress.
Emersberger je također usporedio situaciju u Venezueli s onom u Nikaragvi, gdje su, nakon više od desetljeća ekonomskog rata protiv antiimperijalističke sandinističke vlade, Nikaragvani popustili. Glasovali su za kandidatkinju koju podržavaju SAD, Violettu Chamorro:
Očigledna američka strategija je postići vrstu lažne izborne pobjede kakvu je postigla u Nikaragvi 1990. Američka nekažnjivost koja je u tijeku znači da se može držati svoje zločinačke strategije na neodređeno vrijeme. Nadamo se da će se iscrpljeno stanovništvo na kraju okrenuti od ciljane vlade u nadi da će dobiti olakšanje od ekonomskog gušenja Washingtona."SAD i njegovi saveznici također su zamrznuli venezuelansku imovinu u inozemstvu, uključujući i neke $ 2 milijardi zlata u Engleskoj banci i američkoj naftnoj tvrtki CITGO.
SAD je čak otišao toliko daleko da je oteo venezuelanskog diplomata Alexa Saaba dok se vraćao sa sastanka u Iranu, raspravljajući o tome kako bi dvije zemlje mogle pomoći jedna drugoj u izbjegavanju sankcija. Saab je držan u Sjedinjenim Državama više od tri godine. Njegovo izručenje i zatvaranje izazvali su malo interesa na Zapadu.
Unatoč godinama teškoća, postoje znakovi da bi najgore za Venezuelu moglo biti gotovo. "Stabilno i polako pokazujemo dobre ekonomske pokazatelje. Uskoro ćemo dosegnuti 12 kvartala uzastopnog rasta BDP-a. Izašli smo iz hiperinflacije u siječnju 2022., a prošlog je tjedna naša Središnja banka izvijestila o inflaciji u svibnju od 1.5 posto za taj mjesec (najnižu u 20 godina)," Jesus Rodriguez-Espinoza, urednik Orinoco Tribune i bivši diplomat, rekao je za MintPress. Unatoč tome, upozorio je da gospodarstvo još uvijek nije ni blizu razine prije sankcija iz 2013.
Unatoč ekonomskim mjerama SAD-a, vlada je zadržala bazu podrške smještajem i hranjenjem ljudi. Od 2013. godine izgrađena je 5 milijuna javne stambene jedinice za zemlju od samo 28 milijuna ljudi i sada proizvodi 97 posto sve hrane koja se konzumira u zemlji.
Medijski napad
Zapadni korporativni mediji, koji su snažno podržavali pokušaje američkog državnog udara protiv Venezuele, hvalili su Gonzálezove šanse. Citirajući podatke notorno nepouzdanih tvrtki za ispitivanje javnog mnijenja, Bloomberg je rekao čitateljima da je González daleko najbolji izbor Venezuelanaca.
Unatoč tome, odustali su od oklada, pripremivši čitatelje na šok obavijestivši ih da će Maduro, ako pobijedi, biti to zbog izbornog varanja. Associated Press je tvrdio: "Ljudi lojalni vladajućoj stranci kontroliraju sve ogranke vlade Venezuele, a javni zaposlenici pod stalnim su pritiskom da sudjeluju u prosvjedima."
CNN je rekao da će Maduro lažirati izbore. New York Times je inzistirao na tome da su lokalni mediji (od kojih većinu sponzorira američka vlada) bili u Madurovu džepu. Dodalo se da će Maduro, ako pobijedi, samo "pojačati siromaštvo" u zemlji - izjava koja bi se mogla čitati kao prijetnja.
Profesor Ellner nije bio nimalo impresioniran izvještavanjem američkih medija.
"Istini za volju, korporativni mediji potpuno su izostavili ključna pitanja u izvješćivanju o nadolazećim izborima u Venezueli", rekao je za MintPress, dodajući:Novi val
"Najveći prekršitelj same biti demokracije nije Maduro, nego američki Washington koji će kazniti Venezuelce ako ne izaberu kandidata kojega oni otvoreno podupiru."
Venezuela je na čelu potpore Latinske Amerike Palestini. Novi val progresivnih vlada zauzeo je stav i prkosio naredbama iz Washingtona, distancirajući se od izraelskog napada.
Zahvaljujući tim vladama, Maduro i Venezuela nalaze se znatno manje izolirani nego prije nekoliko godina. Povratak predsjednika Lule da Silve i Radničke stranke u Brazil značio je da je Caracas ponovno stekao kritičnog regionalnog saveznika. Populistička vlada u Meksiku nastavila je podržavati Venezuelu. I što je možda najvažnije, izborna pobjeda Gustava Petra 2022. pretvorila je Kolumbiju iz otvoreno neprijateljskog susjeda i utočišta za državne udare u mekog saveznika.
Ako Maduro i njegova socijalistička koalicija mogu pobijediti sljedeći mjesec, to će učvrstiti lijevu tendenciju u latinoameričkoj politici, nešto što SAD očajnički želi ugušiti. Washington već dugo smatra Venezuelu kamenom temeljcem antiimperijalističkog pokreta u Latinskoj Americi, shvaćajući da bi se virus neovisnosti mogao proširiti na ostatak kontinenta i šire, ako mu se dopusti da procvjeta.
Iz tog je razloga američka vlada toliko uložila u obuku domaće oporbe, financiranje političkih stranaka, pokušaje državnog udara i vođenje ekonomskog rata protiv Venezuele. Ipak, do sada je bilo neuspješno.
Usprkos svom uplitanju SAD-a, pobjeda Madura sljedećeg mjeseca bila bi još jedna ozbiljna modrica na oku za ujaka Sama.
Komentari čitatelja
na naše novosti