Dobrodošli na Sott.net
Sre, 08 Tra 2020
Svijet za ljude koji misle

Comet 2

Počelo šesto masovno izumiranje na planetu Zemlji

Slika

Komentar: SOTT.net već duže vrijeme upozorava na upravo ono što znanstvenici trenutno priznaju, pogledajte:

Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje

Zaboravite na globalno zatopljenje, na jedan korak smo od izumiranja!


Zemlja ulazi u fazu masovnog izumiranja, koje prijeti čak i opstanku čovječanstva, smatraju istraživači.

Tim američkih naučnika tvrdi da njihova studija "bez ikakve sumnje" potvrđuje da Zemlja ulazi u šesti veliki ciklus istrebljenja.

Studija je pokazala da neke vrste nestaju 100 puta brže nego što se očekivalo i da je to čak ublažena procjena.

Takav katastrofalan gubitak životinjskih vrsta predstavlja prijetnju i opstanku ljudi, jer ključni "zaštitnici" ekosistema, poput insekata oprašivača i organizama koji prečišćavaju vodu, mogu biti ugroženi.

Prema sadašnjem tempu nestanka pojedinih vrsta, ljudi će izgubiti mnoge koristi koje imaju od biodiverziteta, i to za tri generacije, tvrdi Pol Erlih, profesor za populacione studije na odsjeku za biologiju Stenford Vuds instituta, koji je predvodio studiju.

"Sječemo granu na kojoj sjedimo", ocjenjuje Erlih.

Studija upozorava da ljudi ubrzavaju proces izumiranja pojedinih vrsta i da imamo sve manje vremena da neke od njih zaštitimo.

"Ako sve nastavi da se odvija ovim tempom, životu bi trebalo mnogo miliona godina da se oporavi", kaže istraživač Gerardo Sebalos sa Autonomnog univerziteta u Meksiku.

Autori strahuju da bi 75 odsto vrsta moglo biti izgubljeno za samo dvije generacije, piše B92.

"Da bismo izbjegli poslednju fazu šestog velikog izumiranja potrebno je da reagujemo brzo i mnogo više truda uložimo u očuvanje ugroženih vrsta", smatraju autori.

Vader

NATO i američka imperijalistička politika

Slika
Supersila koja pred sobom gura američku vojsku, rukovodi NATO-om, upravlja Međunarodnim monetarnim fondom i kanališe značajan deo multinacionalnog kapitala, Sjedinjene Američke Države, svoje ciljeve postavile su duboko u evropskoj teritoriji.

Jedan od primarnih ciljeva američke imperijalističke politike jeste kolonizovanje evropskih država pod kamuflažom integrativnih procesa. Ovde nije reč samo o državama bivše Istočne Evrope, koje su, manje-više, bile bliske SSSR-u, što ih je načinilo legitimnim plenom, već pre svih o onim državama u kojima je verovanje u partnerstvo sa SAD iskreno, duboko, tradicionalno i pre svega neupitno.

Istovremeno, povod je Sporazum o transatlanskom trgovinskom i investicionom partnerstvu između SAD I EU za koji SAD vrše do sada neviđen pritisak na članice EU da pred njim kapituliraju.

Iako u zemljama EU postoji artikulisan i snažan otpor ovom Sporazumu o slobodnoj trgovini između SAD i EU, on će se najverovatnije implementirati uprkos otporima građana i interesima država EU i tada će poljuljana evropska ekonomija da oseti pravi zagrljaj Amerike, lišen svake šminke i laskanja.

Američke spoljnopolitičke interese na tlu Evrope, decenijama unazad agresivno i bespogovorno sprovodio je NATO. Unutar ove organizacije perfektno su razrađeni produktivni mehanizmi za gaženje suvereniteta drugih država članica.

Kad je reč o sferi odbrane, vojne industrije, bezbednosti i pripadajućoj agendi, NATO je, sa stanovišta SAD, učinkovit modul za obezbeđivanja raznolike supremacije, izcrpljivanja koristi i ostvarivanja bespremčane vojne dominacije Amerike nad ostalim članicama ovog vojno-imperijalističkog monstruma. I to nije teško obezbediti jer za takvo šta postoji hranljiva podloga.

U državama članicama NATO antiruski stav duboko je ukorenjen, čak toliko da zbog te zaslepljenosti ne primećuju veću opasnost koja dolazi s druge strane Antlatika. Osnovna svrha tog straha jeste da, poput dimne zavese, krije primicanje i razmeštanje onog realnog neprijatelja.

Taj paradoks učinio je da NATO više nije savez, već puka divizija okupatora i kolaboracionista-kvislinga.

Komentar: Sasvim je očito da je NATO produžena ruka SAD-a, i nije riječ o "saveznicima" nego o okupaciji država koje postanu članice NATO-a.


Eye 2

Mirovni pregovori ili pripreme za rat? Kolumbija, Iran, Kina, Kuba, Ukrajina, Jemen i Sirija

Slika

Sjedinjene Američke Države teže miru... Zbog toga smo izbombardirali Libiju 2011. godine, još ratujemo u Afganistanu, trenutačno dronovima bombardiramo Pakistan, Jemen, i Somaliju, pripremamo se za Iran, te ubijamo nevine civile u alarmantnim stopama.
Kolumbija usko surađuje sa SAD-om, preko Bernarda Aronsona, vrlo nametljivog neo-konzervativnog 'nadglednika', koji je washingtonski koordinator u kolumbijskom ratu protiv pobunjenika. SAD održava sedam vojnih baza i stacionirale su preko tisuću američkih "savjetnika" na terenu i unutar kolumbijskog ministarstva obrane. Santosov režim je pokrenuo vojnu ofenzivu upravo dok je službeno bio uključen u dvoipolgodišnje "mirovne pregovore", tijekom kojih su tri od pet stavki 'mirovne agende' bile usuglašene pa je FARC naredio jednostrani prekid vatre.

Dva mjeseca ranije, predsjednik Santos je izdajnički podvalio FARC-u da smanji razinu vlastite obrane hineći da postupa "recipročno" kada je naredio "suspenziju zračnog bombardiranja FARC-ovih terenskih kampova". Drugim riječima, Santosova vlada i američki savjetnik Aronson iskoristili su 'pokriće mirovnim pregovorima' i FARC-ovu jednostranu 'obustavu vatre' kako bi pokrenuli veliku vojnu ofenzivu. FARC je prekinuo sa svojom obustavom vatre i nastavio borbu u deset regionalnih 'departmana', dok je režim intenzivirao ofenzivu bombardirajući sela u regijama koje je kontrolirao FARC. I dok su Santos i Aronson eskalirali vojnu ofenzivu u Kolumbiji, FARC-ovi pregovarači su u Havani nastavljali sa "mirovnim" pregovorima...

Predsjednik Santos i Aronson iskoristili su pokriće "mirovnim pregovorima" kao propagandni trik za pokretanje vojne ofenzive punog obima. Ustupci i sporazumi su poslužili da se snizi FARC-ov gard, identificira njegove dužnosnike i da se osiguraju obavještajni podaci o FARC-ovim terenskim kampovima. Uloga američkog savjetnika Aronsona je da osigura da kolumbijska vlada uništi popularni oružani otpor, i da prisili FARC da prihvati 'mirovni sporazum' koji ne mijenja status američkih baza, unosnih ugovora s međunarodnim rudarskim kompanijama i promovira 'slobodnu trgovinu'. Santosov režim je objavio da će se "mirovni pregovori" nastaviti u Havani... čak i dok jača rat u Kolumbiji, ubijajući članove i simpatizere FARC-a. Aronson i Santos traže 'mir na groblju'.

Kolumbijski i washingtonski režimi provode dvoznačnu 'politiku mirovnih pregovora i brutalnog rata' protiv FARC-a kao dio generalne općesvjetske političko-militarističke kampanje protiv masovnih popularnih pokreta koji se opiru neo-liberalnim ekonomskim politikama, ratovima koje je inicirao SAD i vojnim bazama, te tegobnim sporazumima o 'slobodnoj trgovini'.

U svakoj regiji SAD su razvile vrlo posebne odnose s ključnim vladama koje služe kao 'strateški saveznici'. Oni uključuju Izrael na Bliskom Istoku, Saudijsku Arabiju u Perzijskom zaljevu i Jugozapadnoj Aziji, Japan na Dalekom Istoku i Kolumbiju u Latinskoj Americi.

Komentar: Kakvu otužnu sliku svijeta autor iscrtava. Ako se nastavi ovo neprekidno nasilje SAD-a svijet si je osigurao uništenje.

Pogledajte također: Obojene revolucije i druge strategije Washingtona - Od Latinske Amerike i Afrike, preko Beograda, do Kijeva i Moskve, i dalje...


Eye 1

SAD putem Pridnjestrovlja pokušava uvući Rusiju i Europu u rat

Slika
Svakako nije lako imati posla sa današnjom Amerikom. Previše toga u njenom nastupu prema drugim zemljama, pa i prema najbližim saveznicima, determiniše sindrom moći i sile. Ipak, to nisu večne veličine. Pokušaji da se drugim zemljama nametnu svoja ideologija, svoje predstave, vojne intervencije, hegemonija nad regionima sveta, izdvajanje enormnih finansijskih sredstava za naoružavanje, sve je to i danas imperijalna politika, upravo onakva kakvu je nekada vodio Sovjetski Savez.

Ali Sovjetskog Saveza više nema, baš kao ni komunističke opasnosti iz Moskve. Pa ipak, Vašington je odlučio da u zemlje NATO-a, nekadašnje članice Varšavskog ugovora, dopremi i stacionira „teško oružje”. To se objašnjava potrebom „preventivnih poteza radi sprečavanja mogućeg ruskog napada na članice NATO-a”. Teško oružje biće stacionirano u Rumuniji, Poljskoj i u tri baltičke države, a najverovatnije se radi o tenkovima, artiljeriji, višecevnim raketnim bacačima i PVO sistemima „patriot”. Oružje će biti dopremano u fazama, locirano i pripremljeno za brzu upotrebu. Uz te borbene sisteme ide i odgovarajuća logistika, to jest određen broj vojnika, tako da se skoro neprimetno i broj američkih vojnika u zemljama koje su blizu ruskih granica diskretno povećava...

Predsednik Rusije Vladimir Putin u intervjuu za „Korijere dela sera” ideju „ruskog napada na NATO nazvao je suludom”, ali Amerikanci su oduvek bili skloni manihejskim krstaškim pohodima, razmišljanjima u crno-belim tonovima, u kategorijama dobra i zla. Jer, logično je pitanje: zašto bi Rusija napala bilo koju državu članicu NATO-a, kada član 5. Kolektivnog ugovora kaže „da je napad na bilo koju članicu napad na sve ostale”. Rusiji nije potreban ratni sukob u Evropi, rat u Ukrajini je posledica zapadnog ignorisanja ruskih bezbednosnih interesa na postsovjetskom prostoru. Uostalom, da li Rusija poseduje nuklearno oružje izvan granica Rusije? Ne poseduje. SAD samo na teritoriji Evrope, u kopnenim bazama evropskih članica NATO-a, raspolažu sa oko 250 nuklearnih bojevih glava o kojima lokalne vlasti ne znaju ni ko to čuva, ni gde se sve čuva. Tu su još i nuklearne bojeve glave na brodovima američke Šeste flote u Mediteranu, dakle još najmanje 150 nuklearnih bojevih glava. Koliko vojnih baza izvan matične državne teritorije imaju SAD, a koliko Rusija? Rusija ima jednu bazu u Siriji, drži delom granicu Tadžikistana prema Avganistanu, kao spoljnu granicu država ZND-a, ima iznajmljeni kosmički centar u Kazahstanu, mirovni kontingent u Pridnjestrovlju... SAD poseduju stotinak vojnih baza širom sveta.


Komentar: Da će Rusija napasti NATO je u potpunosti nelogično zato što se radi o čistoj propagandi od strane SAD-a kako bi opravdali svoje imperijalističke planove.


Šta je onda svrha američkog poteza sa dopremanjem teškog oružja blizu ruskih granica? Pridnjestrovlje. Tu su ruske mirovne snage sada kopneno odsečene za snabdevanje. Ukrajina više ne dozvoljava tranzit preko njene teritorije pa preko Pridnjestrovlja SAD pokušavaju da uvuku i Evropu i Rusiju u rat. Profesionalno oboljenje svake svetske sile je megalomanija.


Komentar: Pokušali su isto putem Ukrajine ali Rusija nije reagirala kako su očekivali, zato trenutno imamo mit o "ruskoj agresiji", sve s ciljem da se pokuša uvući Rusiju u sukob i kako bi Rusiju prikazali u negativnom svjetlu.


Komentar: Da li će marionete SAD-a u Ukrajini prouzrokovati sukobe u Pridnjestrovlju?

Ukrajinska vojska spriječila ruske vojnike da iz Pridnjestrovlja prijeđu preko teritorija Ukrajine

Otvaranje novog fronta protiv Rusije u Pridnjestrovlju?

Američko naoružanje u baltičkim državama

SAD planira poslati teško naoružanje blizu Rusije


Vader

SAD treba beskonačan rat, ne pobjedu

us troops
© Sputnik/ Vladimir Pirogov
SAD nemaju interes da pobjedom okončaju ratove koje potiču u različitim dijelovima svijeta, češće je cilj da se pokrene sukob i održi što je duže moguće; Američki časopis "Konzervativ" je izašao sa dvanaest razloga zašto je ratovanje mnogo profitabilnije za Washington od stvarne pobjede.

Dvomjesečnika je objasnio zašto Washington nema nikakav interes u pobjeđivanju u sukobima koje potiče širom svijeta.

Iznio je dvanaest motiva unutarnjih stranica koje su na dobitku ako nastave vođenje ratova diljem svijeta, posebno kada sukob nije na američkom "pragu".

"Osvajanje ili gubljenje ima malo trenutnih posljedica za SAD, jer ratovi koje počnemo nisu od vitalnog nacionalnog interesa; gubljenje ne znači okupaciju niti uništenje naših gradova ", navodi se i onda objašnjava tko ima koristi od tekućih sukoba.

Prvo, magazin pojašnjava da "rat održava (vrlo) profitabilne log-roling ugovore za opskrbljivače iz ključnih kongresnih izbornih oblasti, omogućuje sredstva za fakultete da izučavaju strategiju, nova sredstva za nova oružja".

Tko se tijekom rata usuđuje da pita za svaki Pentagonov trošak namijenjen "obrani Amerike"?

Zatim, "nastavljajući sukob odlažu se teške odluke o smanjenju troškova obrane, kao što je zatvaranje viška baza, ukidanje duplih sustava i fokusiranje na ogromne troškove".

"Pokretanje ratova je povijesni put za kraljeve (i predsjednike) da steknu popularnost i izbjegnu rad na teškim domaćim reformama i problemima koji vape za rješenjima".

Better Earth

Intervju s Putinom u talijanskom listu Il Corriere della Sera

Slika

Komentar: Usporedite Putinove riječi s riječima ratnih huškača na Zapadu koji koriste svaku priliku kako bi demonizirali Rusiju.


Uoči posete Italiji, ruski predsednik Vladimir Putin je za italijanski dnevni list Korijere de la sera dao intervju u kome se dotakao brojnih tema. Naravno, najviše je govorio o odnosima Rusije i Italije i EU u celini, kao i proizvedenom sukobu sa NATO, koji se na štetu rusko-evropskih odnosa hrani ukrajinskom krizom.

Intervju prenosimo u celosti.

Gospodine predsedniče, postoji li neka stvar koje vam je žao više nego bilo čega drugog u životu i ono što smatrate greškom koju nikad nećete ponoviti?“

Ruski predsednik prilagođava svoju stolicu i čini se da su mu oči odjednom zasjale. Nekoliko sekundi ostaje u tišini, a zatim svojim uvek niskim glasom kaže: „Biću apsolutno iskren sa vama. Sad se ne mogu setiti ničeg. Očito je Gospod moj život napravio tako da se nemam na što požaliti.“

Rusija je sa Italijom uvek imala intenzivne i povlaštene ekonomske i političke odnose. Međutim, ukrajinska kriza i sankcije su zasenili te odnose. Mogu li poseta Rusiji premijera Rencija i vaš skori dolazak u Milano nekako preokrenuti taj trend i pod kojim uslovima?

To što su se odnosi sa zemljama EU pogoršali nije kriva Ruska Federacija. Izbor su nam nametnuli naši partneri. Nismo bili mi ti koji su uveli određena ograničenja u trgovini i privredi. To je prvo učinjeno protiv nas i bili smo prisiljeni da preduzmemo protivmere. Međutim, odnosi između Rusije i Italije su zapravo uvek bili povlašteni. Kako u politici, tako i ekonomiji. U poslednjih nekoliko godina naša međusobna trgovinska razmena porasla je 11 puta, dosegavši iznos od gotovo 49 milijardi dolara. Četiristo italijanskih kompanija posluje u Rusiji. Radimo zajedno u energetskom sektoru. Italija je treći najveći kupac naših energetskih proizvoda. Ali isto tako sarađujemo na području visoke tehnologije, istraživanju svemira i vazduhoplovstvu. Gotovo milion ruskih turista posetilo je Italiju prošle godine, i oni su potrošili oko milijardu evra. Na političkom nivou je između nas uvek postojao odnos poverenja. Kad je premijer bio Silvio Berluskoni, ideja Italije je bila stvaranje zajedničkog saveta NATO-Rusija, savetodavnog tela koje je bez sumnje bilo važan faktor u osiguranju obezbeđenju stabilnosti Evrope. U tom smislu Italija je dala i daje izuzetan doprinos razvoju dijaloga između Rusije i Evrope, kao i sa NATO u celini. To je dovelo do posebnog odnosa između naše dve zemlje. Poseta italijanskog premijera Rusiji bila je važan signal spremnosti Italije za daljnji razvoj tih odnosa. Mi smo spremni i voljni da krenemo napred u onoj meri koliko to budu hteli naši italijanski partneri. Nadam se da će moj put u Milano pomoći ostvarenju tih ciljeva.

USA

G7 sastanak i utjecaj SAD-a u Europi

Slika
Skup G7 je bio demonstracija američkog uticaja u Evropi i namere da se se Rusija isključi iz političkih i ekonomskih odluka koje će uticati na budućnost sveta i evropskog kontinenta.

Barak Obama i Angela Merkel su u Bavarskoj želeli da pokažu da ništa ne može da ugrozi organske veze koje ujedinjuju dve zemlje još od kraja Drugog svetskog rata.


Komentar: Koje veze? To što je Njemačka potpuno podčinjena SAD-u barem do 2099. godine?


Američki predsednik je iskoristio učešće na samitu sedam najrazvijenih industrijskih zemalja (SAD, Nemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, Japan i Kanada), koji se drugi put održava bez Rusije, da uz glavne evropske saveznike potvrdi antirusku politiku Vašingtona.

Mesec dana nakon skandala koji je otkrio da je nemačka obaveštajna služba špijunirala francuske političare i diplomate za račun Američke nacionalne agencije (NSA), nemačka kancelarka je na marginama skupa G7 čiji je bila domaćin izjavila da su SAD prijatelj Nemačke uprkos „manjim nesuglasicama“.

Uz Obamu i predsednika Evropskog saveta Poljaka Donalda Tuska pozvala je na produžetak sankcija Rusiji. Nakon što je sa francuskim, ruskim i ukrajinskim predsednicima učestovala u pregovorima koji su doveli do sporazuma u Minsku i smirivanja sukoba, najuticajnija političarka sveta je napustila poslovično uzdržani stav i priklonila se tvrdoj politici prema Rusiji, pokazujući da je, pored Velike Britanije, najvažniji saveznik Vašingtona u Evropi.

Komentar: G7: Sankcije Rusiji su - zauvijek!


Stormtrooper

G7: Sankcije Rusiji su - zauvijek!

Slika
Zašto se G7 zamara raspravom o Ukrajini, ako su se Angela Merkel i Barack Obama "složili se da bi trajanje sankcija Rusiji trebalo biti jasno povezano s njenim potpunim ispunjenjem sporazuma iz Minska i poštovanjem suvereniteta Ukrajine".

Na brifingu u Münchenu objavljena je rezolucija Grupe sedam o radu upravo završenog summita. U njoj se govori da su lideri "sedmorke" spremni da uvedu i nove mjere ograničenja Rusiji zbog situacije u Ukrajini. Dodaje se, između ostalog, i da nove mjere trebaju "povećaju cijenu koju Rusija mora platiti, ako to njezini postupci budu zahtijevali".

Na dnevnom redu G7 bili su razgovori o Iranu, Grčkoj, o globalnom zatopljenju, pravima žena, o eboli, prijetnjama radikalnih islamista ... Ali glavna tema ipak je bila Ukrajina.

Pred početak summita agencija Reuters je javila, pozivajući se na diplomatske izvore, da će lideri "sedmorke" neformalno razgovarati o produženju europskih sankcija Rusiji, dok formalna odluka pripada ministrima vanjskih poslova EU, koji će se u Bruxellesu sastati kasnije ovog mjeseca.

Šetnja uz pivo u Bavarskoj

Ako je netko pomislio da je to značilo da će lideri sedam ekonomski najjačih zemalja svijeta ozbiljno diskutirati o rješavanju ukrajinske krize - grdno se prevario. Da se kolege iz Francuske, Velike Britanije, Japana, Italije i Kanade ne bi previše mučile razmišljanjem i traženjem najbolje varijante, unaprijed su se sastali oni koji sebe smatraju gospodarima svijeta i svoje stavove servirali kao "priopćenje Bijele kuće".

Angela Merkel i Barack Obama razgovarali su o aktualnoj krizi u Ukrajini "i složili se da bi trajanje sankcija Rusiji trebalo biti jasno povezano s njenim potpunim ispunjenjem sporazuma iz Minska i poštovanjem suvereniteta Ukrajine", kaže se u priopćenju.


Komentar: Kijevska hunta koju Zapad podržava zapravo krši primirje, a Zapad krivi Rusiju...


Dakle, nemojte ni o čemu razmišljati, šetajte po Bavarskoj, pijte pivo, a mi smo već donijeli odluku. Naravno da ni Europa neće morati trošiti vrijeme na diskusiju o svrsishodnosti sankcija (tamo već odavno u njih ne vjeruju), sve je i za njih već "neformalno" riješeno: sankcije Rusiji su - zauvijek! I mnogo je poštenije da se ne ograničavaju vremenski, jer svaki put kad dođe vrijeme za ukidanje ili (produžavanje) - bukne novi sukob u Ukrajini, ljudi ginu, a onda, kad se sankcije produže, počnu koliko-toliko da se poštuju Minski sporazumi.

Vječne sankcije

Premijer Kanade imao je i svoj "amandman" na dogovor dva lidera - dok je Putin na vlasti, Rusija se neće vratiti Grupu sedam.

Sankcije Rusiji uvedene su prije godinu dana, ali ograničenja za suradnju s njom - gotovo da su uvijek postojala. Oni koji bolje pamte, sjetit će se trajanja Jackson-Venikovog amandmana kojim je 1974. godine Amerika uvela ograničenja Sovjetskom Savezu zato što nije bilo dozvoljeno Židovima da napuste zemlju. Iako od 1985. godine svi građani SSSR-a (a potom i Rusije) imaju slobodu kretanja, pa i emigracije, pa se ogroman broj Židova nesmetano naselio u Izraelu, Jackson-Venikov amandman je nastavio važiti sve do 2012. Zanimljivo je da su istom odlukom prihvaćena nova ograničenja pod novim imenom - Zakon Magnitskog. Potom su došle sankcije. Ne treba se čuditi ako istodobno s ukidanjem sankcija (kad-tad to će se dogoditi) bude donesen neki novi zakon, ili amandman koji će imati istu ili sličnu funkciju.

Tko profitira od sankcija?

Uvjet svih uvjet - "potpuno ispunjenje Minskih sporazuma" Rusija jednostavno ne može ispuniti, prosto zato što glavni akteri ne žele da se to dogodi. Rat u Ukrajini je potreban da bi se formalno opravdao pokušaj izolacije Rusije.

I mada Kremlj šalje pomirljive izjave i trudi se da vjeruje u zdrav razum ujedinjene Europe, koja trpi i te kakve gubitke, i njeni dužnosnici sve češće govore o potrebi suradnje s Rusijom, Obama je odlučan - Moskva treba platiti što veću cijenu za Krim.

Treba ga razumjeti - za razliku od Europe, Amerika na sankcijama profitira. I to dvostruko - s jedne strane njezini biznismeni nastavljaju bez ikakvih prepreka suradnju s Rusijom, a s druge plaši Europu nestašicom ruskog plina i tako trasira put za prodaju svog plavog goriva - jednog dana, kad bude spremna. A dotle - treba se samo sjetiti što je Victoria Nuland rekla kad je zajedno s američkim abasador u Ukrajini formirala revolucionarnu vladu "j ... š EU".


Komentar: SAD je još jednom iskoristio politički događaj kako bi nastavio svoju propagandnu kampanju protiv Rusije, izgleda da je to sve što G7 sastanak predstavlja.


Attention

Nedelkovski: Među ubijenim teroristima u Kumanovu su i britanski i američki vojni instruktori!

Slika
© Novosti.rs
Milenko Nedelkovski, jedan od najpoznatijih makedonskih novinara, na nedavno održanoj prestižnoj međunarodnoj bečkoj konferenciji u organizaciji Nezavisne asocijacije novinara u borbi za mir, objelodanio je ekskluzivne informacije o nedavnim sukobima u Kumanovu.

Kako tvrdi Nedelkovski veliki pritisak zapadnih centara moći bio je, da se prava istina o sukobima sakrije od javnosti u Makedoniji i regionu.

„Grupa od 150 terorista napala je državu. Kao i u konfliktu 2001, ova grupa je uključivala više inostranih plaćenika, većinom američkih i britanskih instruktora, koji su došli iz baze Bondstil na Kosmetu“, rekao je tokom svog obraćanja Nedelkovski i nastavio: „Naša (makedonska) policija krenula je da uništi grupu. Taj proces trajao je tokom subote i nedelje. Već u nedelju ujutro ambasadori zapadnih zemalja počeli su da pritiskaju na naše rukovodstvo da obustavi borbu i dozvoli evakuaciju terorista“.

Nedelkovski dalje u svom obraćanju tvrdi da je makedonska vlada odbacila zahtjeve stranih ambasadora i u potpunosti likvidirala, ili uhapsila kompletnu terorističku grupu i dodaje: „Pod velikim međunarodnim pritiskom, početne vijesti o više od 35 likvidiranih terorista, ubrzo su redukovane na samo 14, odnosno konačnih samo 10. U ponedeljak rano ujutro šef misije EU, ambasadori SAD, Britanije, Francuske, Njemačke i Italije insistirali su na susretu sa našim premijerom i predsjednikom. Oni su eskplicitno tražili da imena ubijenih Amerikanaca i Britanaca, identifikovanih u akciji ne budu objavljena“.

Kada se sve dostupne činjenice saberu, izgleda da sukob u Kumanovu predstavlja preventivni udar makedonskih vlasti na terorističku grupu ubačenu kao moguću podršku makedonskoj opoziciji, svega nekoliko od kako je otpočela sa pripremom skopskog Majdana. Tome u prilog ide i komentar odličnog poznavaoca prilika u Makedoniji beogradskog novinara Željka Cvijanovića.

U svom osvrtu na incident u Kumanovu, Cvijanović navodi: „Gruevski je u Kumanovu prvi udario, i to muški; i to ne na nekakav bašibozuk, koji je bio otpisan čim je ušao u Makedoniju, već na elitu albanskih terorista, među kojima su bila i četiri ratna komandanta OVK, tipovi koji tamo imaju status hodajućih spomenika. Ako se taj njihov status pomnoži sa brojem sati koji je svaki od njih za poslednje dve decenije proveo po kampovima za obuku NATO, dolazimo na adresu još jedne jake firme na koju je Gruevski udario i desetkovao joj pitomce.“

Kako navodi Milenko Nedelkovski, sve više Makedonaca uviđa podlu i licemjernu igru zapadnih centara moći prema njihovoj zemlji, te je podrška učlanjenju Makedonije u NATO i EU, sa 90% od prije nekoliko godina, trenutno je pala ispod 50%.

Komentar: Pogledajte i sljedeće:


Gold Bar

Strmoglavljujuća svjetska ekonomija, urušavajući financijski sustav: Kina ima samo jednu opciju

Slika
Naslov je naravno pomalo varljiv jer Kina ima mnogo opcija, od kojih nijedna osim jedne, po mom mišljenju, neće zaista funkcionirati. Kakve točno opcije, pitate se? Opcije za srozavajuću globalnu ekonomiju i urušavanje financijskog sustava koji će zasigurno pogoditi Kinu isto koliko i bilo koga drugoga, ali s jednim upozorenjem. Ja uzimam te događaje zdravo za gotovo, dok drugi ne - nego se klade protiv potpune panike i globalnog bankrota - što je klađenje protiv same čiste matematike.

Zastanimo malo i pogledajmo gdje je Kina trenutno. Ona je druga najveća ekonomija (možda i najveća, ne možemo zaista znati jer se brojke ovdje, ondje i svugdje drugdje izmišljaju). Kina je daleko NAJVEĆI proizvođač na svijetu i golemi izvoznik. Kina je također u utrci triju konja tko posjeduje najviše američkih trezorskih obveznica s Japanom i, za ne vjerovati, sa samim Federalnim rezervama. One imaju predimenzionirani bankarski sustav u sjeni koji se već pokazao kao pokvaren u nekoliko slučajeva koji se tiču bakra, cinka i olova kao "zaloga" (ili ne).