Znanost i tehnologijaS


Dig

Bušotina u Koli: Najdublja umjetna rupa na svijetu koju su Sovjeti iskopali u 1970-ima

bušotina u koli
© Rakot13 / CC BY-SA 3.0Bušotina u Koli se i danas može posjetiti, a skrivena je ispod ovog zahrđalog poklopca
Najdublja veštačka rupa na Zemlji duboka je 12.192 metra, a prekrivena je samo jednim zarđalim metalnim poklopcem još iz vremena Sovjetskog saveza, piše "San".

Rusku superduboku bušotinu Kola napravili su Sovjeti u ime nauke, kako bi saznali šta se nalazi ispod nas.

Stoga su kopali u nedogled. Projekat bušenja Zemljine površine počeo je blizu Murmanska sedamdesetih godina, kad su sovjetski naučnici želeli da ispitaju Zemljinu koru.

Tokom dve decenije iskopali su više od 12 kilometara, međutim morali su da obustave bušenje 1992, jer je temperatura bila oko 180 stepeni, što je bilo toplije nego što su naučnici predvideli.

bušotina u koli
© Getty - SuradnikSovjeti su počeli bušiti rupu kao znanstveni eksperiment 1970-ih

Better Earth

Ruska sjeverna flota otkrila 5 novih arktičkih otoka

novi otoci na arktiku
© Nikolai Malyshev/TASS
Hidrografska grupa ruske Sjeverne flote, koja je dio ekspedicije na arhipelagu Zemlja Franje Josifa, potvrdila je da su otkrili pet novih ruskih ostrva u Karskom moru.

"Njihova površina varira od 900 do 54,5 hiljada kvadratnih metara. Na novim ostrvima izvršeno je topografsko snimanje, ona su detaljno opisana i fotografisana", saopštila je pres-služba Sjeverne flote, prenosi Sputnjik.

Ostrva su smještena u zalivu Viz, zapadno od ostrva Severni, u oblasti glečera Vilki.

Nove teritorije su prvi put primjećene 2016. godine prilikom analize satelitskih snimaka. Vjeruje se da je ranije ostrva skrivao lednik.
područje ekspedicije i otkrića sjeverne flote
© Arktičko-ekonomskoPodručje ekspedicije i otkrića Sjeverne flote

Galaxy

Dobrodošli u Laniakeu, naš novi kozmički dom

laniakea
© SDIV interaktivni softver za vizualizaciju tvrtke DP iz CEA / Saclay, FrancuskaDio superklastera Laniakea u supergalaktičkoj ekvatorijalnoj ravnini
Astronomi su shvatili da je naša galaksija Mlečni put deo MASIVNOG međugalaktičkog autoputa koji je deo superstrukture sa preko 800 galaksija.

Da li ste ikada razmišljali o tome koliko je univerzum zaista velik? Da li ste se ikada zapitali o mlečnom putu i ​​njegovom mestu u svemiru?

Istina je da je teško zamisliti gde se nalazimo u univerzumu. Astronomi tvrde da postoji negde oko 100 i 200 milijardi galaksija u poznatom univerzumu.

Naravno, ako postoji samo jedan univerzum. Poslednjih godina sve više astronoma se oslanja na mogućnost da postoje drugi "Univerzumi", a mi smo deo kompleksnog sistema u okviru "Multiverzuma".

Istraživači su nedavno otkrili da je galaksija Mlečni put - veoma "malo" mesto u svemiru - deo masivne međusobno povezane sa preko 800 galaksija udaljenih 1000 miliona svetlosnih godina.

Astronomi su utvrdili da je Mlečni put, u stvari, deo supermasivnog autoputa INTERGALACTIC - sa preko 500 miliona svetlosnih godina - koji sadrži oko 100,000,000,000,000,000 Sunaca proširenih kroz 100.000 galaksija.

Poznat kao Laniakea, ovaj masivni superklaster galaksija je povezan sa supermasivnim gravitacionim ravnim bazenom koji proširuje svoj domen privlačnosti kroz superkluster.

Razmislite o tome kao o autoputu koji povezuje nekih 100.000 galaksija. Svi se kreću kroz univerzum.

Ovo će pomoći istraživačima da prevedu brzinu dodeljenu trodimenzionalnom prostoru kako bi bolje razumeli kako kosmos radi u velikom obimu i kako superklasteri utiču na naše mesto u svemiru.

Zanimljivo je da u Laniakei galaksije teku prema unutra ka "nepoznatom regionu" koji se zove Veliki atraktor.

To znači da se supermasivna galaktička magistrala kreće zajedno prema ovoj misterioznoj tački u univerzumu.

Magnify

Istraživači pronašli prašinu supernove u snijegu s Antarktika i mogla bi biti stara 20 milijuna godina

zvjezdana prašina
© M. Kornmesser / ESO putem APOva ilustracija koju je 2014. dao European Southern Observatory prikazuje prašinu koja okružuje eksploziju supernove
Znanstvenici su u antarktičkom snijegu pronašli prašinu nastalu nakon supernove, odnosno eksplozije zvijezde, javlja CNN.

U istraživanju, koje je ovog mjeseca objavljeno u časopisu Physical Review Letter, stoji kako bi ovo otkriće moglo pružiti dodatan uvid u povijest Sunčevog sustava i njegova okruženja.

Supernova nastaje kada na kraju svoga života eksplodira zvijezda, pri čemu se stvara ogroman oblak plina i prašine obogaćene radioizotopima. Prema najnovijoj studiji, dio te prašine s jedne ili više zvijezda koje su eksplodirale u zadnjih 20 milijuna godina pao je na Zemlju tijekom posljednjih dvaju desetljeća, a znanstvenici su je pronašli u snijegu koji se nalazi na rijetko naseljenom kontinentu.

Poslali u Njemačku 500 kilograma snijega

"Zaista sam sretan što smo otkrili prašinu koja je proputovala milijarde milijardi kilometara kroz svemir i koja je stara milijune godina", rekao je nuklearni astrofizičar Dominik Koll, jedan od autora spomenutog istraživanja.

Koll je za CNN objasnio kako su drevnu prašinu otkrili nakon što su s Antarktike poslali 500 kilograma snijega u istraživačku ustanovu u Münchenu u Njemačkoj. Izabrali su Antarktiku jer se radi o netaknutom okolišu, a uzorkovali su snijeg jer je to "najčišći materijal koji možete pronaći".

Nakon što su ga otopili i napravili njegovu analizu, otkrili su da je pozitivan na željezo-60.

Galaxy

LIGO i Virgo su vjerojatno primijetili prvu crnu rupu koja je progutala neutronsku zvijezdu

crna rupa, neutronska zvijezda
© Dana Berry / NASA
Astrofizičari su putem LIGO i Virgo interferometara uočili novi gravitacijski val za koji smatraju da dolazi od dosad nezabilježene kolizije crne rupe i neutronske zvijezde.

Interferometri su val, nazvan S190814bv, otkrili 14. kolovoza, dakle prije samo nekoliko dana, a znanstvenici još proučavaju podatke te promatraju nebo kako bi možda uočili svjetlost neutronske zvijezde koju proždire crna rupa, piše Science Alert.

"To je kao noć prije Božića. Svi jedva čekamo da vidimo što se nalazi ispod jelke", rekao je astronom Ryan Foley sa Sveučilišta California.

Gravitacijski val - kamen bačen u vodu svemira

Nakon što su 2016. otkriveni prvi gravitacijski valovi koje je odaslalo par crnih rupa udaljenih 1,3 milijarde svjetlosnih godina, ovo polje istraživanja postaje sve razvijenije. Tehnologija je danas toliko sofisticirana da možemo otkriti sudare između dviju neutronskih zvijezda, objekata mnogo manje masivnih od crnih rupa.

Gravitacijske valove bismo mogli najbolje opisati kao putujuće deformacije prostor-vremena. Kao što kamen bačen u vodu uzrokuje mreškanja na površini, tako i određeni snažni događaji u svemiru mogu prouzročiti valove u gravitaciji.

Prvi put u povijesti

No premda smo otkrili valove nastale zbog kolizije crnih rupa, nismo do sada uočili sudar između crne rupe i neutronske zvijezde. Početkom ove godine činilo se da jedan događaj upućuje na sudar ovakve vrste, ali vjerojatnost da se radilo baš o koliziji crne rupe i neutronske zvijezde bila je samo 13 posto, a signal je bio izuzetno slab i zagušen pa su astronomi odustali od daljnje analize.

No to nije slučaj sa S190814bv. Signal je zaista jak, a astronomi vjeruju da se radi o 99% vjerojatnosti da je uočen sudar neutronske zvijezde i crne rupe, što bi bilo prvi put u povijesti da je zabilježen takav binarni sustav.

Comet 2

Još jedan "nesretni" komet upravo je pao na Sunce

komet sunce
© NASA / ESO / SOHOSolarni i heliosferični opservatorij (SOHO) promatrali su kako je kometa direktno zaronila na Sunce 15. kolovoza 2019. godine
Snimku nesretnog kometa kako udara u vatrenu površinu Sunca snimio je svemirski teleskop Solarnog i heliosferskog opservatorija (Solar and Heliospheric Observatory - SOHO).

Na zanimljivoj snimci vidi se komet "Kreutz sungrazer" kako roni direktno u Sunce i tako nestaje.

U videu se može vidjeti niz nebeskih tijela, uključujući Veneru i Mars, međutim komet krade pozornost dok leti kroz prostor i udara izravno u Sunce (kako bi se povećala vidljivost postavljen je neprozirni disk na SOHO).


Jupiter

Jupiterova zagonetna jezgra sugerira da je u dalekoj prošlosti "progutao" jedan cijeli planet

jupiter
© Shang-Fei Liu/Sun Yat-sen UniversitySinteza slike pokazuje učinak velikog utjecaja na jezgru mladog Jupitera, kao što su predložili znanstvenici sa sveučilišta Rice i Sun Yat-sen. Kažu da bi sudar prije oko 4,5 milijardi godina mogao objasniti iznenađujuća proučavanja s NASA-inog svemirskog broda Juno
Jezgra divovskog planeta Jupitera bizarna je mješavina čvrstih stijena i difuznih mjehurića plina vodika, a znanstvenici dugo nisu mogli objasniti porijeklo njene neobične strukture.

No sada je u uglednom časopisu Nature objavljena studija koja sugerira da Jupiter ima ovakvu jezgru jer je prije oko 4,5 milijardi godina, kada se tek formirao naš Sunčev sustav, apsorbirao drugi protoplanet, piše Science Alert.

Međunarodni tim astronoma iz Japana, Kine, Švicarske i SAD-a analizirao je podatke s NASA-ine svemirske sonde Juno koja istražuje strukturu i sastav Jupitera, i pokušao saznati zašto je unutarnja jezgra Jupitera toliko difuzna.

Najbolje objašnjenje za to, koje odgovara do sada prikupljenim podacima, jest sudar, odnosno apsorbiranje drugog planeta.

"Rezultat modela apsorpcije planeta konzistentan je s razrijeđenom jezgrom Jupitera koja već postoji nekoliko milijardi godina'', piše u istraživanju The formation of Jupiter's diluted core by a giant impact.

Ako su u pravu, to znači da je naš Sunčev sustav na početku bio vrlo nasilno mjesto na kojem su se mogli sudariti ili čak i spojiti divovski protoplaneti.

"Smatramo da su takvi sudari bili česti u mladim danima Sunčeva sustava i da se nešto slično možda dogodilo i drugom plinovitom divu Saturnu'', tvrde znanstvenici koji su radili na ovom istraživanju.

Microscope 2

Otkriven novi organ u ljudskom tijelu odgovoran za osjećaj boli

novi organ u tijelu
© Reprinted with permission from Hind Abdo et al.,Obojena mikroskopska slika prikazuje strukturu novoopisanog organa nazvanog nociceptivni glio-neuralni kompleks, ovdje istaknut zelenom bojom. Stanice živaca na ovoj slici prikazane su crvenom bojom, dok su stanice na vanjskom dijelu kože prikazane plavom bojom.
Naučnici su otkrili prethodno nepoznat organ preko kojeg ljudi detektuju opasne podražaje iz okoline i mogao bi biti odgovoran za određene vrste boli. Nalazi se ispod gornjeg sloja kože.

Organ su pronašli naučnici švedskog instituta Karolinska Institutet, a sastoji se od mrežastih Schwannovih ćelija koje se nalaze u blizini živaca, koje poput hobotnice omotavaju i ulaze u nervne ćelije kako bi ih održale u životu, a prethodno nije bilo poznato da učestvuju u osjećaju boli. Struktura viri neposredno ispod površine kože, proširujući izbočine nalik nitima u njen vanjski sloj, epidermis.

Otkriće je objavljeno u časopisu Science, a struktura je dobila neglamurozno ime nociceptivni glioneuronski kompleks (NGNC).
novi organ u tijelu
© Reprinted with permission from Hind Abdo et al., SCIENCE, 16-Aug-2019.Ilustracija glio-neuralnog kompleksa prikazuje položaj ovog organa u unutrašnjem sloju kože, ili dermisu (d), i vanjskom sloju, ili epidermi (d).
NGNC formira jedinstvenu, zamršenu mrežu s obližnjim nervnim ćelijama po cijelom tijelu, što navodi istraživače da tvrde kako bi trebao biti i zvanično imenovan organom.

Komentar: Prije samo desetljeće ili više, otkriveni su dijelovi ljudskog tijela za koje se nekad smatralo da su za jednokratnu upotrebu, poput našeg slijepog crijeva ili krajnika, otkriveno je da igraju ključnu ulogu u održavanju optimalnog zdravlja. Gore navedeni nalaz samo je jedno u nizu nedavnih otkrića koja pokazuju koliko još moramo naučiti:


Galaxy

Crna rupa počinje blistavo treptati - ostavljajući znanstvenike zbunjenim

Supermasivna crna rupa u središtu Mliječnog puta probudila se i sijala je 75 puta svjetlije nego ikad prije. Takvim sijanjem zbunila je astronome jer je bila mirna više od 20 godina.

Sagittarius A, supermasivna crna rupa, obično je mirna s minimalnom fluktuacijom svjetla kojeg emitira. No nedavno je svjetlila 75 puta svjetlije nego ikad prije i to bez ikakvog razloga, ako razlog postoji onda nije poznat astronomima.

Ranije ove godine, Tuan Do, astronom s UCLA-e, i njegov tim snimili su promatranja galaktičkog centra koristeći WM Keck Observatory na Havajima tijekom četiri noći. Ekipa je primijetila bizaran blijesak 13. svibnja, zabilježivši je u dvosatnom vremenskom roku koji je fenomen smanjio na samo nekoliko sekundi. Dosad neviđeni nalazi objavljeni su u Astrophysical Journal Letters.


Evil Rays

Astronomi su otkrili 8 novih ponavljajućih signala iz dubokog svemira

radio signali
© Jingchuan Yu / Pekinški planetarij
Jedan od najvećih misterija u istraživanju svemira su, uz crne rupe, vjerojatno i ponavljajući radio signali.

Radi se o brzim provalama radiovalova (FRB, fast radio bursts), odnosno o kratkim intervalima radiovalova, koji su nepredvidivi i kratkotrajni te dolaze iz dubokog svemira. Iznenada se pojave na nekom dijelu neba i traju tek nekoliko milisekundi.

Ponavljajući FRB-ji, dakle kada se ne radi samo o jednom intervalu, već o više njih uzastopce, vrlo su rijetki i posebice privlače pažnju znanstvenika, a sada je otkriveno osam novih, piše Science Alert.

Misteriozni signali

Prvi ponavljajući FRB zabilježen je 2015. godine teleskopom u Portoriku (FRB 121102), a u siječnju ove godine znanstvenici su izvijestili o drugom takvom fenomenu, FRB 180814.

Sada je teleskop CHIME (Canadian Hydrogen Intensity Mapping Experiment) koji se nalazi u dolini Okanagan u Britanskoj Kolumbiji zabilježio novih osam, što znači da nam je danas poznato sveukupno 10 takvih ponavljajućih signala.

FRB-ovi su izuzetno misteriozni. Naime, traju samo nekoliko milisekundi, a za to vrijeme oslobađaju više energije od 500 milijuna Sunaca. Većinom je otkriven samo njihov jedan interval, zbog čega su nepredvidljivi i teško je odrediti njihov izvor.

Ponavljajuće brze provale radiovalova su stoga izuzetno važne za znanstvenike jer pomoću njih mogu lakše otkriti iz kojeg okruženja FRB-ovi dolaze te mogu analizirati njihove sličnosti i razlike.

Možda su svi ponavljajući

"Već smo putem FRB 121102 znali da provale znaju biti sporadične. Ponekad izvor satima nema ni jedne provale, a onda se u kratkom intervalu pojavi više njih. Istu smo stvar primijetili i kod FRB 180916. J0158 + 65", rekao je fizičar Ziggy Pleunis sa Sveučilišta McGill.