Znanost i tehnologijaS


Alarm Clock

Što može poći po zlu? Znanstvenici stvaraju prvi hibridni zametak čovjeka-majmuna u Kini

hibrid čovjek majmun
© Getty slike
Istraživači sa Salk instituta u SAD-u i Katoličkog sveučilišta Murcia (UCAM) u Španjolskoj genetski su modificirali majmunske embrije kako bi deaktivirali specifične gene koji se koriste u stvaranju organa. Tada je skupina ubrizgavala ljudske matične stanice u embrij. Zametak bi trebao prerasti u majmuna s ljudskim stanicama.

Međutim, u skladu s etičkim standardima, znanstvenici su zaustavili proces mnogo prije nego što je zametak uspio razviti središnji živčani sustav. Ipak, tim je morao otputovati u Kinu kako bi proveo postupak, jer je bio u suprotnosti sa španjolskim zakonom.

Estrella Núñez, koja je surađivala na projektu, rekla je El Paisu da su "rezultati vrlo obećavajući", rekavši da je eksperiment nužan prvi korak prema razvoju ljudskih organa u životinjama koje bi se mogle koristiti u transplantaciji.

Tim znanstvenika, na čelu s Juanom Carlosom Izpisúom, izveo je sličan eksperiment 2017. godine pomoću humanih i svinjskih himera. Međutim, ljudske stanice nisu se uspjele zadržati u svinjskom embriju.

Kina je postala meka za uređivanje gena. Kineski istraživač objavio je u studenom 2018. da je sa svojim timom uredio gen CCR5 od dvije bebe blizanke, pokušavajući im omogućiti da postanu imuni na HIV. Međutim, znanstveni proboj ima visoku cijenu; stručnjaci su upozorili kako bi postupak mogao uništiti godine života blizanaca.

U nedavnom eksperimentu kineski i američki istraživači udružili su se za modificiranje gena 11 majmuna, dajući im "ljudski" razvoj mozga. Ovo zvuči kao dobar uvod za film "Planet majmuna". Igranje sa genetikom i modificiranje gena, koliko god to činili pod izlikom napretka u medicini, ne može biti dobro. Miješanje u prirodni poredak je jako loše.

Sama činjenica da znanstvenici moraju otići u Kinu da bi završili istraživanje govori puno. To jednostavno nije u skladu s Europskim zakonima, upitna je sama moralnost postupka. Stoga je bijeg u Kinu zaobilaženje pravila, što ova istraživanja čini nemoralnim.

Komentar:


Galaxy

Astronomi otkrivaju superbrzu zvijezdu izbačenu iz centra naše galaksije

zvijezda
© NASAZvijezda nazvana S5-HVS1 izbačena je iz supermasivne crne rupe Strijelca A * brzinom od 1.700 kilometara u sekundi
Astronomi su otkrili novu zvijezdu u glavnom nizu, odnosno području u Hertzsprung-Russellovom dijagramu, a ispada da je to najbrža zvijezda tog tipa ikad pronađena u Mliječnoj stazi. Juri kroz našu galaksiju brzinom od oko 1700 kilometara u sekundi, udaljavajući se pritom od njezina središta, piše Science Alert.

To je čini i prvom zvijezdom za koju astronomi mogu pouzdano reći da je izbačena iz galaktičkog središta, vjerojatno zbog njene interakcije sa supermasivnom crnom rupom koja se u njemu nalazi - Sagittariusom A* (Sgr A *).

Zanimljiva zvijezda

Ovaj jureća zvijezda, naziva S5-HVS1, prilično je zanimljiva. Pripada glavnom nizu i radi se o aktivnoj zvijezdi u čijoj se jezgri još uvijek odvija fuzija vodika. To je relativno mlada zvijezda, koja ne može imati više od 500 milijuna godina.

S obzirom na to da smo već nekoliko puta spomenuli termin "glavni niz", ukratko ćemo objasniti o čemu se radi. Naime, zvijezde se ucrtavaju u Hertzsprung-Russellov dijagram s obzirom na spektralni tip (tj. efektivnu temperaturu ili indeks boje) i apsolutnu zvjezdanu veličinu (M), piše Zvjezdarnica.

U tome dijagramu zvijezde nisu raspoređene nasumce, nego zauzimaju posebna područja, a najviše ih ima u takozvanom glavnom nizu. Njemu pripadaju većinom zvijezde spektralnog tipa O, koje su relativno velike u usporedbi sa zvijezdama tipa F, ili npr. K i M. Međutim, zvijezde glavnog niza općenito su malih dimenzija pa se često nazivaju i patuljastim zvijezdama.

Ne uklapa se u svoju okolinu

Međutim, S5-HVS1 je zvijezda tipa A koja ima oko 2,35 puta veću masu od našeg Sunca i koja je poprilično sjajna. Zbog toga se nikako ne uklapa među svoje jureće kolegice, poznate kao zvijezde grupe HSV (hypervelocity stars).

Naime, prema istraživanju iz 2015., te hiperbrze zvijezde glavnog niza obično pripadaju spektralnom tipu O i B, odnosno radi se o vrlo vrućim i masivnim aktivnim zvijezdama koje žive brzo i umiru mlade te ne dožive starost dulju od nekoliko desetaka milijuna godina.

Galaxy

Rijetka međuzvijezdana radioaktivna tvar pronađena u snijegu Antarktika

snijeg
© Global Look Press / imagebroker
Međuzvjezdani radioaktivni materijal pronađen je u nedavno u snijegu Antarktika. Zapanjujuće otkriće oduševilo je znanstvenike koji kažu kako je ova rijetka tvar pala na Zemlju u obliku svemirske prašine prije manje od 20 godina.

Otkriće rijetkog izotopa željeza, željeza-60, potkrepljuju prethodna istraživanja koja su otkrila da je tvar nastala zbog supernove, jake zvjezdane eksplozije, koja se dogodila u posljednjih nekoliko milijuna godina. Ta bi tvar također trebala bi biti prisutna u geološkim formacijama na Zemlji.

Istraživači iz Njemačke željeli su vidjeti može li željezo-60, stvoreno u zvjezdanim eksplozijama, i dalje dospjeti na Zemlju iz svemira. Mislili su da bi nešto prašine moglo biti u lokalnom međuzvjezdanom oblaku, koje se nalazi u području međuzvjezdanog prostora kroz koji trenutačno putuje Sunčev sustav. Jedna od teorija koju su iznijeli znanstvenici je i ta da bi te čestice trebale pasti na Zemlju, koja prolazi pored njih.

Znanstvenici su uzeli oko pola tone snijega u blizini Kohnenove polarne istraživačke stanice na Antarktiku, nezagađenoj lokaciji. Rastopili su ga u Münchenu i uspješno upotrijebili akcelerator čestica za vađenje pojedinih atoma željeza-60 iz atoma željeza koji su se nalazili u uzorku.
Tim je tada isključio druga moguća objašnjenja kako je željezo-60 moglo završiti u snijegu. Odnosno, isključili su mogućnost da je došlo iz našeg Sunčevog sustava ili iz nuklearnih ispitivanja. "Isključujući zemaljske i kozmogene izvore, zaključujemo da smo prvi put pronašli željezo-60 s međuzvjezdanim podrijetlom i to na Antarktiku", napisali su znanstvenici u časopisu Physical Review Letters.
Međuzvjezdani radioaktivni snijeg znanstvenicima pruža snažne dokaze da je eksplozija supernove stvorila neke lokalne međuzvjezdane oblake. Eksplozija supernove je snažna zvjezdana eksplozija. Istraživački tim će sada analizirati stari antarktički led kako bi potražili povećanje željeza-60 u ledu koji potječe od otprilike 40.000-50.000 godina. Jer se smatra da je Sunčev sustav tada ušao u lokalni međuzvjezdani oblak.

Galaxy

NASA-ina misija TESS pronašla tri nova svijeta

sustav TOI-270 nasa
Tajanstvene nove planete su deo sistema TOI-270 i predstavljaju "kariku koja nedostaje" u potrazi za svetovima koji možda imaju nekakav oblik života u sebi. Tri planete kruže oko zvezde koje je udaljena samo 73 svetlosne godine od Zemlje, što ih svrstava u najbolje i najmanje egzoplanete ikada otkrivene.

Planete su otkrivene koristeći Nasin Satelit za istraživanje egzoplaneta TESS koji je lansiran u svemir 2018. godine s ciljem skeniranja udaljenih svetova koji bi na sebi mogli podržati život.

TOI-270 sadrži stenovitu super-Zemlju koja je nešto veća od naše planete i dve gasovite egzoplanete, što ovaj sistem čini "karikom koja nedostaje". Ove planete se nalaze između planeta poput Zemlje i Marsa i velikih planeta kao što su Jupiter i Saturn.

Naučnici se nadaju da će pomoću najnovijih otkrića otkriti zašto je tako malo solarnih sistema te veličine. Najnovija otkrića će doprineti boljem razumevanju nastanka našeg Sunčevog sistema i formiranja planeta u njemu.

"TOI-270 će nam omogućiti da istražimo vezu između formiranja planeta kao što je zemlja i planeta kao npr. Neptun, odnosno, različitih planeta po svom sastavu a koje su se formirale unutar istog sistema" rekao je Maximilian Gunther sa MIT-a.

Pored egzoplanete slične Zemlji, postoje još dve planete, sastavljene dominantno od gasova koje su dvostruko veće od Zemlje.

Smatra se da je jedna od njih, najudaljenija od zvezde u temperaturnom opsegu koji bi mogao podržati život. Ipak, zbog velike količine gasova u atmosferi očekuje se da je temperatura na površini verovatno prevelika, kao što je to slučaj sa Venerom.

Naučnici su rekli kako postoji mogućnost da se u ovom sistemu nalazi još planeta a da sama zvezda nema zvezdane baklje i oluje te na taj način pogoduje otkrivanju novih egzoplaneta.

Microscope 2

Japan odobrava prve eksperimente za stvaranje životinjskih embrija koji sadrže ljudske stanice

CRISPR - novi revolucionarni alat za rezanje i spajanje DNK.
© Illustration courtesy of Jennifer Doudna/UC BerkeleyCRISPR - novi revolucionarni alat za rezanje i spajanje DNK
Japan je svom stručnjaku s područja istraživanja matičnih stanica dao financijsku potporu za stvaranje životinjskih embrija koji sadrže ljudske stanice, piše Nature.

Genetičar Hiromitsu Nakauchi, koji radi na sveučilištu u Tokiju i sveučilištu Stanford u Kaliforniji, planira uzgojiti ljudske stanice u embrijima miševa i štakora, a zatim presaditi te embrije u surogatne životinje. Krajnji cilj mu je stvoriti životinje s organima od ljudskih stanica koji se kasnije mogu transplantirati u ljude.

Nedavno ukinuta zabrana

Do početka ove godine Japan je izričito zabranjivao eksperimentiranje sa životinjskim embrijima koji sadrže ljudske stanice. No japansko ministarstvo obrazovanja i znanosti u ožujku je izdalo nove smjernice koje dopuštaju stvaranje ljudsko-životinjskih embrija koji se mogu transplantirati u surogatne životinje.

Slični pokusi provedeni su u zemljama kao što su Sjedinjene Države, ali nije bilo dozvoljeno rađanje genetski izmijenjenih životinja. Iako znanstvenici u SAD-u na sličnim eksperimentima smiju raditi od 2015. godine, zabranjeno je državno financiranje takvih istraživanja.

Krenut će polako

Nakauchi je izjavio kako će vrlo postupno napredovati pri svojim istraživanjima te da još neko vrijeme neće biti rađanja hibridnih životinja. U prvoj fazi planira uzgoj hibridnih mišjih embrija sve do 14,5 dana trudnoće, kada su organi većinom formirani i vrlo brzo bi trebalo doći do porođaja. Isti će pokus obaviti i na štakorima.

Kasnije, Nakauchi planira vladi podnijeti zahtjev za odobrenjem uzgoja hibridnih embrija svinja do 70. dana trudnoće.

"Dobro je krenuti u to postupno i s oprezom, što će omogućiti dijalog s javnošću koja je dosta uznemirena idejom ovakvih eksperimenata", rekao je znanstveni etičar Tetsuya Ishii sa sveučilišta Hokkaido.

Galaxy

'Terminator' događaji na Suncu pokreću plazma cunamija i nove solarne cikluse - očekujte ih iduće godine

sunce
© Images of the Sun from NASA's Solar Dynamics ObservatoryLijeva slika snimljena je prošlog mjeseca tijekom trenutnog solarnog minimuma. Slika desno snimljena je u travnju 2014. tijekom posljednjeg solarnog maksimuma.
​Naše Sunce bogato je različitima aktivnostima, a naučnici i danas uče o solarnim ciklusima u okviru kojih se magnetna polja Sunca pokreću, te sjeverni i južni pol zvijezde mijenjaju uloge na svakih 11 godina.

Još uvijek se malo zna o tome šta je uzrok ovoj dramatičnoj promeni, a čini se da je u vezi sa aktivnošću sunčevih pjega. U posljednjim istraživanjima je utvrđeno da promjene izazivaju i cunamiji vrele plazme koji divljaju kako na površini, tako i u unutrašnjosti glavne zvijezde našeg solarnog sistema.

Takvi cunamiji se prepoznaju kao "Terminatori", budući da ukazuju na kraj jednog solarnog ciklusa. Naučnici su nedavno primijetili nove događaje ovog tipa, na osnovu čega se predviđa da bi trenutni solarni ciklus trebalo da se završi do sredine 2020. godine.


Komentar: Pogledajte i:


People

Gorile su društveno mnogo kompleksnije nego se dosad mislilo - nova studija

gorile
© zoohoo.dallaszoo.com
Gorile stvaraju socijalne veze na iznenađujuće sličan način ljudima, uključujući proširenu obitelj i stara prijateljstva, pokazala je nova studija.

Gorile većinu vremena u divljini provode u dubokim i gustim šumama što znanstvenicima otežava nastojanja da ih bihevioralno proučavaju. Uglavnom se smatralo da žive u malim obiteljskim zajednicama sastavljenim od dominantnog mužjaka, nekoliko ženki i potomaka.

Nova analiza podataka prikupljena promatranjem socijalnih kontakata stotina gorila dugi niz godina pokazala je da su ta stvorenja društveno mnogo kompleksnija nego što se dosad mislilo.

Skupina stručnjaka istražila je učestalost i duljinu svake interakcije među tim životinjama kada su se okupile na čistini i ondje konzumirale vodene biljke.

Otkrili su da gorile, uz užu obitelj, stvaraju vezu i s "proširenom obitelji" koja se u prosjeku sastojala od 13 pojedinaca.

Bilo je i širih skupina, u prosjeku sastavljenih od 39 gorila, u kojima su se životinje družile premda nisu obiteljski povezane.

"Analogija s ranim ljudskim populacijama bila bi pleme ili čak malo naselje", kazala je Robin Morrison, biološka antropologinja s Cambridgea koja je vodila studiju.

Usto znanstvenici raspolažu podacima o širim društvenim slojevima, nalik godišnjim okupljanjima ljudi na festivalima, kada se deseci gorila nađu na jednome mjestu kako bi ondje jeli voće.

Fish

Znanstvenici u Meksičkom zaljevu otkrili sićušnu novu vrstu morskog psa koji svijetli u mraku

sičušni morski pas
© Mark Doosey/Tulane University
U Meksičkom zaljevu znanstvenici su otkrili sićušnu novu vrstu morskog psa koji svijetli u mraku i povremeno iz unutarnjih žlijezda, smještenih blizu prednjih peraja izlučuje fluorescentnu tekućinu.

To je tek treća među više od 500 dosad poznatih vrsta morskih pasa za koje se vjeruje da izlučuju fluorescentnu tekućinu, piše portal Science Alert.

Znanstvenici su ovu vrstu nazvali Mollisquama mississippiensis ili 'američki džepni morski pas' jer doseže dužinu od samo 55 cm.


Airplane

Japanski znanstvenici u oceanu otkrili male crve-vrištače, koji prave buku jaču od zrakoplova

mali crvi
© Skrinšot/Science Magazine
Japanski naučnici otkrili su crve koji su sićušni, ali izuzetno glasni. Oni objašnjavaju da su ova stvorenja sposobna da proizvedu buku ekvivalentnu onoj koju stvara turbodžet avion prilikom poletanja, što je jedan od najjačih zvukova ikada snimljenih u okeanu.

Radi se o vrsti Leocratides kimuraorum — morskim crvima koji su dugački samo 29 milimetara. Biolog Rjutaro Goto sa Univerziteta u Kjotu, sa svojim kolegama, zabeležio je buku od 157 decibela koju su proizvela ta stvorenja.

Imajte na umu da su ljudi u stanju da čuju samo buku od 10 decibela, a buka koja prelazi 130 decibela je bolna i može da ošteti bubne opne.

U stvari, na udaljenosti od 25 metara, avion će proizvesti samo 150 decibela kada poleti.

"Ovaj zvuk je uporediv sa onim koji proizvode crvi-vrištači, jednim od najintenzivnijih bioloških zvukova ikada snimljenih u moru", objašnjavaju istraživači.


Pi

Molekule mijenjaju oblik kako dobivaju i gube elektrone

molekule
© IBM Research
Znanstvenici su prvi put zabilježili neke od tajnovitih aspekata molekula, javlja New Scientist. Kada molekule dobiju ili izgube električni naboj, njihova se struktura može promijeniti, a sada su fizičari uspjeli snimiti takvu promjenu njihova oblika.

Znanstvenici Shadi Fatayer i Leo Gross s IBM-a u Zurichu ispitali su pomoću mikroskopa atomskih sila promjene kod četiri tipa molekula.

Mikroskop atomskih sila je specijalna naprava koja između šiljka senzora mikroskopa i površine uzorka osjeća interakcije atomskih sila na maloj udaljenosti (0,1 do 10 nm) te daje izvanredno detaljnu sliku molekula i njihovih unutarnjih veza.

Iznimno hladna vakuumska komora

Kako bi molekuli pridodali električni naboj, znanstvenici su preko sonde na površinu uzorka pustili slabi napon. Cijeli eksperiment proveden je u iznimno hladnoj vakuumskoj komori kako bi se osigurala statičnost molekule.

Gross i njegovi kolege već su i prije razvili tehniku snimanja molekula (objavljeno u studiji 2009.) i tehniku kontrole naboja molekula (objavljeno u studiji 2015. godine), no sada su uspjeli kombinirati te dvije procedure te istovremeno snimiti molekule i kontrolirati naboj, piše Science Alert.

Snimili su četiri različite molekule u dva ili više od ova četiri stanja: pozitivno stanje (minus jedan elektron), neutralno (isti broj protona i elektrona), negativno (plus jedan elektron) i dvostruko negativno (plus dva elektrona). Sve četiri molekule različito su reagirale na promjene u naboju.

Tako u videozapisu (dolje) možete vlastitim očima vidjeti kako molekula porfina mijenja svoju strukturu dok gubi elektrone.