© Wikimedia
Istraživači s Novog Zelanda pokušali su katalogizirati sve žive vrste u navedenom jezeru ekstrahiranjem DNK iz uzoraka vode. Nakon provedene analize, naučnici su isključili mogućnost prisustva velikih životinja za koje se priča da stoje iza izveštaja o čudovištu.
Tačnije, nisu pronađeni dokazi o prahistorijskom morskom gmizavcu zvanom plesiosaur ili velikim ribama kao što su jesetre. Isto tako, odbačena je mogućnost pojavljivanja somova ili lutajućih grenlandskih morskih pasa.
Stručnjaci su istakli kako im cilj istraživanja nije bio pronaći neko misteriozno stvorenje, već poboljšati znanje o tome koje biljke i životinje žive u Loch Nessu. Naime, evropske jegulje su među stvorenjima u jezeru čiji DNK su uspjela otkriti nova istraživanja.
Mlade jegulje, poznate kao vilenjaci, stižu u škotske rijeke i jezera nakon što pređu više od 5.000 kilometara iz Sargassovog mora blizu Bahama, gdje se životinje mrijeste i polažu jaja.
"Ljudi vole misterije, a mi smo iskoristili nauku da bismo dali na mističnosti priči o stvorenjima koja žive u Loch Nessu. U našim podacima koje smo dobili iz analiza DNK okoline ne možemo pronaći nikakve dokaze o stvorenjima koja su iz prahistorije.
Izvinite, mislim da se ideja o pleziozaursu ne zasniva na podacima koje smo dobili", istakao je Neil Gemmell, genetičar s Univerziteta Otago na Novom Zelandu.
On je podvukao kako u Loch Nessu nema morskih pasa, somova, ali je potvrdio prisustvo jegulja. On se nadovezao pričom i o njihovoj veličini.
"Podaci koje imamo ne otkrivaju njihovu veličinu, ali zbog velike količine DNK materijala ne možemo odbaciti mogućnost da u Loch Nessu mogu živjeti divovske jegulje. Stoga ne možemo odbaciti ni mogućnost da je ono što ljudi vide i u što vjeruju da je čudovište iz Loch Nessa samo divovska jegulja", kazao je on.
Komentar: Francuski poljoprivrednici uznemireni zbog smrti stotina krava povezanih s električnom energijom od solarnih panela i vjetrenjača