Znanost i tehnologijaS


Target

SOTT Fokus: Izolacija i kleveta: posljedica drugačijeg razmišljanja - Razgovor s Michaelom Beheom o inteligentnom dizajnu

michael behe
© Discovery Institute
Michael Behe je američki znanstvenik i biokemičar. Profesor je biokemije na Sveučilištu Lehigh u Pennsylvaniji, kao i zagovornik inteligentnog dizajna. Također je viši suradnik u Centru za znanost i kulturu Instituta Discovery.

Behe je kontroverzno osporio evolucijsku teoriju Charlesa Darwina koja podupire zapadnu misaonu ideologiju u pogledu materijalnog života i svemira.

U svojoj knjizi Darwin's Black Box [Darvinova crna kutija, op. prev.] iz 1996. godine Behe je predložio ideju nesvodive složenosti koja naglašava ulogu inteligentnog dizajnera u nastanku složenih bioloških sustava. Prema toj teoriji, određeni biološki sustavi su previše složeni da bi se razvili iz jednostavnijih i manje složenih prethodnika.
„Darwin’s Black Box“ – „Darwinova crna kutija.“
"Darvinova crna kutija", knjiga koja revolucionarno pobija Darvinovu teoriju evolucije.
Beheova teorija potkopava temelj ateizma i sekularizma jer zagovara ulogu inteligentnog, svjesnog dizajnera u stvaranju ljudskih bića. Zato je Michael Behe napadnut i vrijeđan od strane njegovih brojnih protivnika i materijalističkih znanstvenika koji poriču postojanje Boga.

Michael Behe je optužen za širenje prijetvornih laži i onoga što se u znanstvenim krugovima širom svijeta opisuje kao pseudo-znanost. Beheova teorija je označena argumentom iz neznanja, a Sveučilište u Lehighu jasno se distanciralo od njegovih stajališta u vezi s raspravom evolucija - stvaranje.

Komentar: Pogledajte odlični video o Michael Beheu i teoriji inteligentnog dizajna:


Za više o temi inteligentnog dizajna pogledajte:
  1. Kako prepoznati kada znanstvenici koji zagovaraju neodarvinizam preuveličavaju
  2. Istraživanje u kemiji za koje je dodijeljena Nobelova nagrada potvrđuje koncept nesvodive složenosti inteligentnog dizajna
  3. Nova knjiga zagovaratelja inteligentnog dizajna Behea, "Darwin Devolves", je zapanjujuća i apsolutno uvjerljiva
Odlična knjiga dr. Michaela Behea, koja ide dublje u temu nesvodive složenosti i inteligentnog dizajna, je prevedena na srpski jezik i može se pronaći ovdje.


Ice Cube

Istraživači rješavaju misteriju smaragdnih ledenih glečera na Antarktici

zeleni glečeri
© Youtube / Screenshot
Neki glečeri su bijeli, drugi plavičasti, a u posljednje vrijeme su najzanimljiviji oni smaragdno zeleni. Budući da su rijetki, zeleni glečeri se tumače kao anomalija, ali eksperti tvrde da su ih mornari viđali, te o njima pisali od kad postoje zabilježeni tragovi.

Naime, još od 1900. godine mornari i istraživači su povremeno viđali smaragdne lednike, te ih opisivali kao nešto što osvježava sivi pejzaž Antarktika. Njihova boja ipak je decenijama ostala pod velom misterije, te naučnici sada tvrde da imaju odgovor na pitanje o smaragdnoj prirodi leda.


Comet

Kolosalni asteroid proletjeti će pored Zemlje u petak, ali bit ćemo dobro

asteroid
Kolosalni asteroid, viši od Velike piramide u Gizi, proleteće pored naše planete u petak, krećući se brzinom većom od 25.000 kilometara na sat, saopštila je američka svemirska agencija NASA.

Asteroid "2019 DN" je na putu bliskog prolaska pored Zemlje. Prema NASA-inom sistemu za praćenje asteroida, "2019 DN" proći će pored naše planete u petak, 8. marta, na bezbednoj distanci od 5,18 miliona kilometara. Naučnici Laboratorije za mlazni pogon u Pasadeni, Kalifornija, kažu da će džinovski kamen biti najbliži Zemlji u 16.19 GMT (17.19 po našem vremenu).

Tada će se kretati brzinom od 7,27 kilometara u sekundi, odnosno 26.171 km/h. To znači da ovaj asteroid putuje kroz svemir brzinom 21 put većom od brzine zvuka, prenosi britanski "Ekspres".

Preliminarna ispitivanja otkrila su da je asteroid "2019 DN" ima između 90-200 metara u prečniku, a njegova širina može se uporediti sa oko 20 poređanih londonskih autobusa na sprat. Na gornjem kraju viši je od Velike piramide u Gizi, Statue slobode ili Big Bena. Na donjem kraju, "2019 DN" je oko 20 puta duži od "Folksvagenove" "bube", a 45 puta duži od bračnog kreveta.

Ali, srećom, ne postoji opasnost da ovaj impozantni kamen udari u Zemlju.

"2019 DN" otkriven je u protekle dve nedelje. NASA je prvi put posmatrala njegov dolazak 26. februara. Ne očekuje se da će ovaj asteroid ponovo proći pored Zemlje u bliskoj budućnosti.

Comet

Asteroid je mnogo teže uništiti nego što se prije mislilo

asteroid
© MARK GARLICK / ZNANOST FOTO BIBLIOTEKA / Getty Images
NASA je priznala da su asteroidi daleko veća pretnja Zemlji nego što se mislilo i to nakon studije koja pokazuje da je smrtonosne svemirske stene teže uništiti nego što se očekivalo.

"Asteroidi su tvrđi nego što smo mislili i zahtevaju više energije da bi bili potpuno razbijeni."

Ovo je zaključak nove studije Univerziteta Džons Hopkins, koja kombinuje najnovije analize strukture stena i novo kompjutersko modeliranje simulirajući sudare asteroida.

Naučnici otkrivaju da bi čovečanstvo moglo da se pripremi za eventualni katastrofalan udar.

Filmovi kao što je "Armagedon" popularizovali su teoriju da asteroid na apokaliptičnoj putanji prema Zemlji može biti uništen pre nego što udari u u Zemlju.

"Nekada smo verovali da što je objekat veći, lakše će se slomiti, jer je veća verovatnoća da se većim objektima pronađu mane. Naši nalazi, međutim, pokazuju da su asteroidi jači nego što smo mislili i da je potrebno više energije da bi se potpuno razbili", rekao je Čarls El Mir sa Univerziteta Džon Hopkins.

Galaxy

Po računalnoj simulaciji astronoma kroz našu galaksiju bi mogle juriti milijarde "odbjeglih" planeta

odbjegla planeta
Kada razmišljamo o planetima, obično nam na pamet padnu Mars, Jupiter ili neki drugi planet unutar našeg Sunčevog sustava. No oni nisu jedini u našoj galaksiji. Osim što postoje druga nebeska tijela koja se okreću oko drugih sunaca, postoje i takozvani odbjegli planeti (poznati i kao međuzvjezdani planeti ili planeti siročad) koji ne pripadaju nijednoj zvijezdi.

Oni sami putuju kroz galaksiju i nisu obasjani nijednom zvijezdom. Za te planete nema dana i noći, već samo vječan mrak.

Ne možemo ih vidjeti

Već smo prije znali za njihovo postojanje, no znanstvenici su sada otkrili da ih u našoj galaksiji ima mnogo više nego što se prije mislilo. Prema najnovijoj računalnoj simulaciji, u našoj Mliječnoj stazi moglo bi ih biti na milijarde, piše Science Alert.

Naime, popisati sve te odbjegle planete je jako nezgodan posao jer oni nisu zvijezde i ne sjaje poput našeg Sunca te ih je skoro pa nemoguće uočiti. Znanstvenici su stoga morali razraditi neku drugu metodu njihova otkrivanja.

Tako su prošle godine uočili dva odbjegla planeta jer su primijetili da njihova gravitacija zakrivljuje svjetlost iza njih, a sveukupno su ih primijetili 20. S obzirom na to da su zabilježili 3917 planeta u drugim planetarnim sustavima, ova brojka uočenih međuzvjezdanih planeta bila je vrlo mala.

Srce Orionove maglice

Kako bi preciznije izračunali koliko bi odbjeglih planeta moglo biti u našoj galaksiji, astronomi sa Sveučilišta Leiden u Nizozemskoj osmislili su sofisticiranu matematičku simulaciju skupine mladih zvijezda u srcu Orionove maglice.

U simulacijski model stavili su pet stotina zvijezda nalik našem Suncu, a svaka od njih imala je četiri, pet ili šest planeta u svojoj orbiti. Dakle, sveukupno je u tom modelu bilo 2522 planeta.

Blackbox

Astronomi otkrili još jednu tajanstvenu zvijezdu mnogo više zatamnjeniju od zvijezde Tabby

zvijezda
Nakon što nas već neko vrijeme zbunjuje misterij zvijezde Tabby u zviježđu Labuda, koja je u medijima postala popularno poznata kao ''vanzemaljska megastruktura'', astronomi su naišli na još jedan signal, odnosno pad svjetlosti daleko većih razmjera, piše Science Alert.

Naime, sjaj zvijezde Tabby, odnosno KIC 8462852, u nekoliko je navrata drastično pao, u jednom trenutku čak i za 22%, prije nego što se ponovno vratio na normalu. Kod novog fenomena, zvijezde EPIC 204376071, desilo se još nešto nevjerojatnije, njen sjaj je u jednom periodu pao za čak 80%. Nakon što je nestalo tijelo ili objekt koji je blokirao njenu svjetlost, sjaj se vratio na prijašnju razinu.


Satellite

20-godišnji SOHO podaci sugeriraju da se Zemljina atmosfera proteže izvan orbite Mjeseca

zemljina atmosfera
© Europska svemirska agencijaZemljina geokora (ilustracija nije u mjerilu)
Europska svemirska agencija (ESA) objavila je prije nekoliko dana kako najnovija analiza podataka sa svemirskog opservatorija SOHO ukazuje na to da se vanjski dio naše atmosfere proteže daleko izvan orbite Mjeseca.

Mjesec se, prema tome, zapravo nalazi unutar naše atmosfere, geokorone, što je vrlo zanimljiva činjenica.

Svjetleća geokorona

Geokorona je krajnji vanjski dio Zemljine atmosfere koji ima osobinu luminiscencije. Najbolje se može vidjeti u ultraljubičastom svjetlu, zbog raspršenja neutralnih atoma vodika. I prije su znanstvenici znali da geokorona postoji i koje su njene odlike, ali nisu do sada uvidjeli da se proteže toliko duboko u svemir.

Naime, ona se prostire na udaljenosti dvostruko većoj nego što je ona između Zemlje i Mjeseca, odnosno proteže se 630.000 kilometara u svemir.

"Mjesec zapravo plovi kroz Zemljinu atmosferu", rekao je fizičar Igor Baliukin, s ruskog Instituta za svemirska istraživanja.

"Toga nismo bili svjesni, sve dok nismo maknuli prašinu s podataka koje je prije više od 20 godina prikupio opservatorij SOHO", dodao je.

Jedan od vrlo osjetljivih senzora letjelice SOHO, naziva SWAN, bilježio je tragove vodika koji čine geokoronu i tako mjerio njenu točnu rasprostranjenost unutar svemira.

Letjelica SOHO mogla je našu geokoronu promatrati samo u određeno doba godine, kada su i Zemlja i krajnji vanjski dio atmosfere bili u njezinom vidokrugu.

Blue Planet

Divovska kornjača, za koju se mislilo da je izumrla prije 100 godina, pronađena na Galapagosu

divovska kornjača
© Reuters / Ints Kainins
Odrasla ženka kornjače, poznata kao Chelonoidis phantasticus, stara 113 godina, pronađena je na otoku Galapagosu. Ovu vrstu kornjače nisu vidjeli više od 110 godina i bojali su se da je izumrla.

Ekspedicija Nacionalnog parka Galapagos i konzervatorija USA-a pronašla ju je u prošlu nedjelju i vjeruju da postoji mogućnost da ih ima još.


Galaxy

Nova karta svemira otkriva još 300.000 novih galaksija

nove galaksije
© AFP / Datoteka / Joseph EID
Poznati svemir upravo je postao mnogo veći.

Nova karta noćnog neba, objavljena u utorak, ocrtala je stotine hiljada prethodno nepoznatih galaksija, otkrivenih korišćenjem teleskopa koji može da detektuje izvore svetlosti koje optički instrumenti ne mogu da vide.

Međunarodna grupa astronoma koja stoji iza ovog istraživanja svemira kaže da njihovo otkriće doslovno baca novo svetlo na najdublje tajne svemira, uključujući fiziku crnih rupa i razvoj galaksija.

"Ovo je novi prozor u svemir", rekao je Kiril Tase, astronom iz pariške zvezdarnice.

"Kada smo ugledali prve snimke zapitali smo se: 'Šta je ovo?'. Ništa slično nismo videli pre".

Više od 200 astronoma iz 18 zemalja bilo je uključeno u studiju, kojom se radioastronomijom pregledavalo nebo iznad severne polutke i otkrilo 300.000 izvora svetlosti za koje se smatra da su nove galaksije.

Radioastronomija naučnicima omogućuje da svemir istražuju radio talasima i detektuju radijaciju koja se proizvede pri interakciji velikih nebeskih objekata.

Grupa je koristila teleskop niske frekvencije (LOFAR) u Holandiji kako bi "skupila" tragove davne radijacije stvorene pri spajanju galaksija. Ti tragovi mogu da se šire milionima svetlosnih godina.

Otkriće novih izvora svetlosti moglo bi da pomogne naučnicima da bolje razumeju ponašanje jednog od najzagonetnijih fenomena svemira.

Crne rupe, koje imaju toliko snažnu privlačnu gravitacijsku silu da im nijedna materija ne može pobeći, emitiuju radijaciju kada "progutaju" druge velike objekte, poput zvezda.

Blue Planet

Najveća pčela na svijetu, za koju se strahovalo je da je izumrla, pronađena na otoku u Indoneziji

najveća pčela
© Clay Bolt
Najveća pčela na svijetu je ipak ponovo otkrivena nakon što su znanstvenici desetljećima smatrali kako je gigantska vrsta ovog insekta - izumrla.

Megachile pluto

Divovska pčela (Megachile pluto) koja je duljine palca odrasle osobe pronađena je na jednom slabo istraženom indonezijskom otoku.

Poznatija kao Wallaceova divovska pčela, ovaj insekt je nazvan po britanskom prirodnjaku i istraživaču Alfredu Russellu Wallaceu, koji ju je prvi put 1858. godine i opisao. Znanstvenici su pronašli nekoliko primjeraka ove vrste 1981. godine, ali od tada više nije viđena.

"Nitko ju od tada nije vidio", rekao je Robin Moore, biolog i direktor za komunikacije organizacije Global Wildlife Conservation, koja je financirala ekspediciju. "Bojali smo se da je izumrla." Nije. Pronašli su živu ženku i fotografirali su je prije puštanja.

"Bilo je apsolutno zapanjujuće vidjeti ovog insekta, čime smo se definitivno uvjerili da on još uvijek postoji i da luta Indonezijom. Čuti njezino zujanje oko glave bio je nevjerojatan doživljaj", rekao je fotograf Clay Bolt.