NASA-ina sonda New Horizons uspješno je prvi put u povijesti izbliza snimila do sada najudaljeniji svemirski objekt, asteroid nazvan Ultima Thule, koji se nalazi 6,4 milijarda kilometara od Zemlje, objavila je u utorak NASA.

Sonda je poslala signal na Zemlju koji je do nje putovao otprilike 10 sati.

New Horizons "funkcionira", rekla je Alice Bowman, dužnosnica projekta.

Misteriozna zmija koja je pronađena u trbuhu druge zmije prije 42 godine, sada je službeno postala nova vrsta.

Znanstvenici s Sveučilišta u Texasu zmiju su nazvali 'Cenaspis aenigma' te kažu kako o vrsti trebaju još mnogo toga saznati. U njihovom 'Journal of Herpetology' nisu mogli objaviti ništa vezano uz ciklus života zmije te njezino ponašanje s obzirom na to da nije nikada nađen živi primjerak, piše IFL Science.

Zmija je nađena u šumama Chipasa, u trbuhu američke plave koraljne zmije. Znanstvenici koji su pregledavali našli su u njoj 25.8 cm dugu manju zmiju koja je imala karakteristike nikad do sada viđene vrste.

Sudeći po zubima i kosturu, čini se kako nije otrovnica. Blijedo smeđe je boje te je njezin uzorak poprilično neobičan za vrste koje kopaju. Zašto je tome tako, znanstvenici još ne znaju, ali se nadaju da će pronaći odgovor.

Kineska sonda Chang'e-4 priprema se za prvo slijetanje na drugu stranu Mjeseca u nadolazećim danima, izvijestila je danas državna televizija CGTN.

Sonda, nazvana po kineskoj božici Mjeseca, ušla je danas rano ujutro u planiranu orbitu kako bi se omogućilo slijetanje, izvijestila je televizija citirajući kinesku nacionalnu svemirsku agenciju.

Slijetanje u četvrtak

Slijetanje se očekuje u četvrtak. Državni mediji ranije su izvijestili da će sonda, lansirana 7. prosinca, sletjeti u Aitken Crater, nazvan 1970. po američkom astronautu Robertu Grantu Aitkenu.

Chang'e-4 nosi sjeme za eksperiment uzgoja povrća u zatvorenoj okolini na lunarnoj površini. Opremljena je panoramskom kamerom i mjernim uređajima.

Bliža strana Mjeseca ranije je dosegnuta. SAD je između 1969. i 1972. poslao 12 astronauta na Zemljin prirodni satelit. Prva sovjetska sonda, Luna 24, sletjela je ondje 1976. Nije bilo druge do 2013., dok nije sletjela prva kineska sonda, Chang'e-3.

Planina Velebit i dalje ne prestaje iznenađivati i oduševljavati. Znanost uporno otkriva nove osobine najveće naše planine, a upravo su potkraj godine objavljena i neka nova otkrića.

Naime, u radu dr. sc. Andreja Stroja i doc. dr. sc. Dalibora Paara, koji je ovog prosinca objavljen u cijenjenom međunarodnom znanstvenom časopisu Hydrological Processes, predstavljen je dio rezultata višegodišnjih znanstvenih istraživanja u našem najdubljem jamskom sustavu unutar planine Velebit, Lukina jama - Trojama (-1431 m). U tom je znanstvenom radu istraživana vrlo složena dinamika vode i zraka u tom dubokom krškom sustavu koja, između ostalog, omogućuje pojavu leda na dubini većoj od 500 metara.

Lavine ulovljene kamerom

Za objašnjenje tog otkrića pitali smo doc. dr. sc. Dalibora Paara, fizičara s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

- Postoji čitav niz značajki koje utječu na formiranje i održavanje leda u jamama. Svakako da temperatura mora biti oko 0 Celzijevih stupnjeva, no tu je niz drugih zanimljivih uvjeta i procesa. Jedan od njih su lavine koje smo čak uspjeli prvi put na sjevernom Velebitu zabilježiti kamerom. Fokus je naših aktualnih istraživanja utjecaj promjena klime na površini na stalni led u jamama. Na sjevernom Velebitu imamo situaciju koja je jedinstvena u svijetu po tome da se led nalazi na tako velikim dubinama. Činjenica da se led nalazi u speleološkim objektima tijekom cijele godine sama je po sebi zanimljiva. U jamama vladaju specifični mikroklimatski i hidrološki uvjeti i zato pobuđuju interes znanstvenika - kaže dr. Paar.

U uglednom znanstvenom časopisu Radiocarbon objavljen je rad koji potpisuju izv. prof. dr. sc. Neven Bočić s PMF-a u suradnji s kolegama iz Mađarske Z. Kernom i Gy. Siposom. Rad je vezan uz istraživanje jamskog leda u tri speleološka objekta na srednjem i sjevernom Velebitu na temelju C14 analize ostataka grana i lišća. Kao najvažniji rezultat tog znanstvenog rada navodi se određena starost jednog uzorka iz Vukušić snižnice koji upućuje na to da je led u njoj stariji od 3500 godina. To je dosad najstariji poznati led u jamama cijelog dinarskog krša.

NASA-ina letjelica New Horizons (Novi horizonti) uskoro će se približiti dalekom zamrznutom svijetu koji se nalazi iza Plutona.

2015. godine poslala nam je predivne fotografije Plutona, a sada su je NASA-ini znanstvenici usmjerili prema objektu Ultima Thule u Kuiperovom pojasu.

NASA je tri tjedna istraživala ima li kakvih prepreka pri putovanju letjelice prema zanimljivom i smrznutom svemirskom tijelu. Znanstvenici su uočili da nema očiglednih prepreka na putu letjelice; da nema manjih satelita, prstenova ili drugih mogućih opasnosti pa su prije desetak dana dali zeleno svijetlo i izdali naredbu letjelici New Horizons da nastavi prema Ultimi Thule, piše EarthSky.

Ovaj zanimljiv susret bi se trebao odigrati vrlo brzo, 1. siječnja 2019. godine, dakle samo kroz par dana, u 6:33, kada će letjelica preletjeti pored objekta na udaljenosti od 3.500 kilometara.

Tek ćemo 2. siječnja vidjeti prve fotografije, a 3. one najbolje, piše BBC.

Već je očitala nešto neobično

Već pri prilasku tom objektu, službenog naziva 2014 MU69, letjelica New Horizons uočila je na njemu nešto neobično.

Naime, NASA-ine znanstvenike čudi refleksija svjetla s tog svemirskog tijela.

Svemirska letjelica uzimala je na stotine fotografija kako bi izmjerila jačinu svjetlosti koju reflektira Ultima Thule, no čini se da su nedavna mjerenja u suprotnosti s promatranjem iz 2017., kada je Ultima Thule prekrila zvijezdu, gledano sa Zemlje.

Prema opažanju iz 2017. moglo se zaključiti da se radi ne o jednom, već o dva tijela koja kruže jedan oko drugoga. S druge strane, ako se ne radi o dva svemirska tijela, onda bi ovaj mali objekt u Kuiperovom pojasu mogao imati izraženo izduženi oblik.

Znanstvenici već neko vrijeme znaju da Zemljina atmosfera gubi nekoliko stotina tona kisika svakoga dana. Shvaćaju kako i zašto se taj proces zbiva noću, no još uvijek im nije posve jasno zašto se to događa na dnevnoj strani Zemlje, piše Science Alert.

No sigurni su u jednu stvar, Zemlja gubi najviše kisika tijekom formiranja aurora, odnosno polarne svjetlosti.

Prema istraživanjima NASA-e, nema dva identična odljeva kisika pa ih je stoga i teško u potpunosti razumjeti. Znanstvenici ih nazivaju "izvorima plina" koji izbacuju kisik tijekom polarne svjetlosti.

Kinezi tvrde da su bakar uspjeli pretvoriti u materijal "gotovo identičan" zlatu, otporan na visoke temperature, oksidaciju i eroziju.

Profesor Jian Sun i njegovi kolege s Instituta za kemijsku fiziku Dalian Kineske akademije znanosti, koji se nalazi u sjeveroistočnoj provinciji Liaoning, objašnjavaju da su bakar uspjeli pretvoriti u materijal "gotovo identičan" zlatu usmjeravajući pod pritiskom na ploču bakra mlaz vrućeg plemenitog plina argona, napunjenog električnom strujom.

Ionizirane čestice mlaza izbacile su atome bakra s ploče. Oni be se ohladile i kondenzirale na površini spremnika, tvrde autori istraživanja koji su tijek procesa objavili u časopisu Science Advances.

Nakon što su dobili željeni materijal, istraživači su ova zrnca stavili u reakcijsku komoru i uspjeli ih iskoristiti za pretvaranje ugljika u alkohol, sofisticirani i teški kemijski proces kojeg je moguće postići samo s plemenitim metalima poput zlata.

Težina i izgled ovako tretiranog bakra je vrlo slična zlatu, tvrde istraživači. Podsjetimo da su alkemičari stoljećima razne materijale pokušavali pretvoriti u zlato.

"Nanočestice ugljena imaju sličnu katalitičku reakciju kao na zlato ili srebro, koji su otporni na visoke temperature, oksidacije i erozije", objasnili su prof. Jian Sun i kolege u priopćenju kojeg su ove subote dali za lokalne agencije.

Naravno, pravo fizičko zlato će i dalje ostati zlato, ali je otkriće važno jer se s novom svojstvima, koja nakon procesa stječe bakar, ovaj metal umjesto zlata može koristiti u proizvodnji mobitela, računala i drugih uređaja za čiju je masovnu industrijsku proizvodnju troše relativno velike količine plemenitog metala.

Opis dobivanja plemenitog metala: Science Advances / SCMP

Astronomi su otkrili novi svjetlucavi planet, koji bi mogao biti potpuno nova vrsta egzoplaneta. Službeno poznat kao HD219134 b, planet kruži oko 21 svjetlosnu godinu udaljene zvijezde u sazviježđu Kasiopeje. Masa mu je pet puta veća od Zemljine, a oko matične zvijezde kruži toliko brzo da mu jedna revolucija traje svega tri dana. No znanstvenike je oduševio njegov sastav.

"Vjerojatno svjetluca crveno i plavo poput rubina i safira. Ti dragulji su oksidi aluminija koji su na tom planetu česti", komentirala je Caroline Dorn, astrofizičarka sa Sveučilišta u Zurichu koja je vodila studiju koja je traga za poptuno novom vrstom egzoplaneta, a HD219134 b je jedan od tri najbolja kandidata.

Nastao malo preblizu zvijezdi

Planeti nastaju iz diska prašine i plinova oko protozvijede. Dalje od središta nastaju plinoviti divovi koji pokupe preostale plinove koji nisu završili u zvijezdi, dok bliže zvijezdi nastaju stjenoviti planeti.

"Nastaju najčešće u dijelovima gdje se kondenziraju elementi koji grade stijene poput željeza, magnezija i silicija", pojašnjava Dorn. Zato su stjenoviti planeti uglavnom sličnog sastava Zemlji sa željeznom jezgrom. No ovaj egzoplanet nastao je preblizu zvijezdi pa je zbog toliklo visokih temperatura sastavljen uglavnom od kalcija i aluminija, nešto magnezija i silicija te gotovo ništa željeza.

"Zato takvi planeti ne mogu imati ni magnetno polje", kaže Dorn i nastavlja: "Ova nebeska tijela su potpuno novi tip superzemalje s prilično egzotičnim sastavom".

Mada još uvijek nismo u potpunosti sigurni ima li tekuće vode ispod površine Marsa, znamo da je ima posvuda na površini Crvenog planeta, ali u zaleđenom stanju, piše Science Alert.

Na nekim dijelovima Marsa, u takvoj je formi ima na pregršt, kao što to pokazuje najnovija snimka ESA-inog satelita Mars Express.

Mars Express snimio je zapanjujuću fotografiju kratera Koroljov (eng. Korolev) ispunjenog do samog vrha netaknutim ledom. Koroljov je promjera 81.4 kilometara, a nalazi se južno od dina Olympia Undae koje okružuju sjevernu polarnu kapu Crvenog planeta.

Godišnja doba na Marsu

Na Marsu, kao i na Zemlji, postoje godišnja doba te se u ljetnim mjesecima na mnogim područjima led povlači. Tijekom najtoplijeg dijela Marsovske godine, "suhi led" (smrznuti ugljikov dioksid) na polarnim kapama zna se povući tj. nestati u potpunosti. No, to nije slučaj s kraterom Koroljov koji je ispunjen zaleđenom vodom tijekom cijele godine.

Krater Koroljov nastao je prije mnogo godina prilikom snažnog udara drugog tijela o površinu Marsa. Nazvan je prema sovjetskom raketnom inženjeru Sergeju Pavloviču Koroljovu.

Ledena zamka

Radi se o geološkoj formaciji koja je svojevrsna ledena zamka. Naime, krater je vrlo dubok, više od dva kilometra. Potpuno je ispunjen ledom koji seže skoro do samog ruba kratera te se zapravo radi o nakupini leda debljine 1.8 kilometara i promjera 60 kilometara.

Svemirska sonda New Horizons dobila je 'zeleno svjetlo' za prelet pored masivnog kozmičkog tijela Ultima Thule smještenog u tajnovitom Kuiperovom pojasu - području na rubu našeg sustava

Američki znanstvenici iz NASA-e u ponedjeljak su usmjerili letjelicu New Horizons prema Ultima Thuleu, udaljenom kozmičkom objektu skrivenom unutar Kuiperovog pojasa. Razlog zbog kojeg su voditelji misije zadnja tri tjedna sjedili na rubu stolca je opasnost od potencijalnog udara koji bi uništio brzojureću letjelicu, no kako stvari stoje - između Horizonsa i Ultima Thulea nema prašine, kamenja ni ostalih prepreka koje bi misiju priveli preuranjenom kraju.

Kako stvari stoje - New Horizons će se mimoići sa Ultima Thuleom na novu godinu 1. 1. 2019.

Sumanuta brzina

S obzirom da pred letjelicom nema smetala, New Horizons će se nastaviti kretati svojom putanjom koja će ga dovesti na svega 3500 kilometara udaljenosti od Ultima Thulea, također poznatog kao 2014 MU69. Trenutna brzina letjelice je oko 50,700 kilometara na sat, što znači da ga bi sudar sa predmetom veličine rižinog zrna doslovno razorio na komade.

Kako izgleda Ultima Thule? Pogledajte ovu kompozitnu sliku snimljenu u nekoliko preleta sprovedenih između kolovoza i prosinca ove godine.