Ruski veleposlanik u UN-u Vassily Nebenzia optužio je SAD za nanošenje "milijardi dolara" štete Venezueli od 2013. godine i kazao kako je Washington "umjetno izazvao" krizu da zbaci legitimnu demokratski izabranu vladu.

Govoreći na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a o Venezueli u srijedu, Nebenzia je kazao kako je Trumpova administracija "džeparila" ovu zemlju, istodobno pozivajući "na hitnu pomoć venecuelanskom narodu".

Komentari su došli kada je Međunarodni monetarni fond (MMF) suspendirao pristup venecuelanskom predsjedniku Nicolas Maduru gotovo 400 milijuna eura u gotovini, navodeći kaos koji je nastao otkako se lider opozicije Juan Guaido u siječnju proglasio pravim predsjednikom.

Nije jasno hoće li MMF formalno priznati Guaida, ali je ekonomski savjetnik oporbenog čelnika rekao Bloombergu da MMF čuva sredstva i da će biti ponovno na raspolaganju kad Madurova "uzurpacija" završi.

Jučer ujutro je udarna vijest u cijelom svijetu bila izdaja i poniženje naroda Ekvadora od strane predsjednika Lenina Morena, samozvanog ljevičara koji je u svibnju 2017. u uredu naslijedio bivšeg predsjednika Rafaela Correu, koji je zemljom vladao od 2007. do 2017 i uvijek je imao principijelne stavove o pitanjima suvereniteta zemlje i prije svega ekonomske neovisnosti Ekvadora.

Kao što smo izvijestili, jučer je predsjednik Ekvadora, Lenin Morano, ukinuo azil osnivaču WikiLeaksa, Julianu Assangeu, po kojeg je u zgradu ekvadorskog veleposlanstva u Londonu došla britanska policija i odvela ga u pritvor. Sada se Assange suočava s izručenjem Sjedinjenim Državama, gdje mu zbog istine koju je objavljivo na svojoj internetskoj platformi, prema zahtjevu za izručenjem, žele suditi "zbog objava povjerljivih podataka". Naravno, američko pravosuđe, jednom kada se nađe u njihovim rukama, može preformulirati optužnicu u teže kazneno djelo, dok je za London jedini uvjet da ne bude izručen prijateljima u Washingtonu da Assange ne bude osuđen na smrtnu kaznu.

No, vratimo se Morenu, koji je u drugom krugu izbora 2017. izabran za predsjednika Ekvadora s 51,16% glasova. Kako je Lenin Moreno bio kandidat "Saveza ponosne i suverene domovine" (Alianza PAIS), bloka kojeg je za provođenje svoje Građanske revolucije 2006. sa suradnicima utemeljio bivši predsjednik Rafael Correa.

Odmah po dolasku na vlast su se vidjele promjene u unutarnjoj i vanjskoj politici Morena. U zemlji se aktualni predsjednik nije mogao nositi s ekonomskim i financijskim problemima i situacija je postajala sve gora. Moreno se odriče i vanjskopolitičkog kursa predsjednika Corree i priklanja se Washingtonu, što se posebno vidjelo u stavu o krizi u Venezueli.

Naime, Lenin Moreno je samoproglašenog uličarskog predsjednika Juana Guaidóa priznao za legitimnog vođu Venezuele isti dan kada je oporbeni zastupnik na ulicama istočnog Caracasa održao ceremoniju samoproglašenja za "ustavnog privremenog čelnika zemlje". Predsjednik Ekvadora je Guaidóa početkom ožujka u mornaričkoj bazi u Salinasu u ekvadorskom gradu Santa Elena primio u "službeni državni posjet", gdje su razgovarali o političkoj i gospodarskoj krizi u Venezueli, a Moreno je dao puni potporu Guaidóu u njegovoj "borbi za slobodu".

U Briselu su strahovali za automobilsku industriju, a kola su se slomila na avionima. Nove američke tarife na avione, vino i mlečne proizvode iz EU početak su kraja ekonomskog saveza SAD-EU.

Uvođenje novih tarifa na robu iz Evropske unije vrednu 11 milijardi dolara, američki predsednik Donald Tramp je već poslovično najavio porukom na Tviteru, uz prepoznatljivu konstataciju da EU dugi niz godina iskorišćava Ameriku u trgovini, i da će tome uskoro doći kraj.

Uvođenje tarifa na avione, vino i mlečne proizvode po oceni "Fajnenšel tajmsa" će predstavljati značajnu eskalaciju odnosa između Vašingtona i Brisela.

SAD više nisu u stanju da pošteno konkurišu u sferi ekonomije, izjavio je šef diplomatije Rusije Sergej Lavrov.

"Nesumnjivo, i u drugim oblastima koje nemaju veze sa razoružanjem i neširenjem oružja za masovno uništenje uništava se međunarodna pravna baza... Jasno je da su, ako se uzme čisto ekonomski, SAD i dalje vodeća sila, ali njihova uloga opada, dok brzo rastu ekonomije Kine, Indije, celog niza drugih država i regiona. I u ekonomiji SAD, kao što vidimo u poslednje dve-tri godine, više nisu u stanju da pošteno konkurišu", rekao je Lavrov tokom susreta sa studentima i profesorima Diplomatske akademije.

Lavrov je dodao da metode nelojalne konkurencije određuju akcije Vašingtona u međunarodnim ekonomskim odnosima. Po njegovim rečima, principi Svetske trgovinske organizacije su narušeni zbog stava SAD.

Hapšenje Džulijana Asanža je poruka svim budućim "zviždačima" da će proći na ovaj način ako se usude da obelodane neko od nepočinstava koje čine vlade zapadnih zemalja", kaže novinar Nikola Vrzić, autor knjige o "Vikiliksu".


Povodom hapšenja osnivača "Vikiliksa" Džulijana Asanža, koji se od 2012. nalazio u zgradi Ambasade Ekvadora u Londonu, a kojeg je ambasador te zemlje praktično "predao" britanskoj policiji, Vrzić kaže da je još od promene vlasti u Ekvadoru pretila opasnost da će Asanž biti izbačen iz ambasade, odnosno da će mu biti uskraćen azil.

"Ako se ne varam, njemu je već godinu dana uskraćena svaka komunikacija sa spoljnim svetom i pristup internetu. Naravno da su ove optužbe zbog kojih ga traži britanska policija prosto jedna smejurija, s obzirom na to da ga traže jer se nije odazvao sudu u slučaju lažnih optužbi za silovanje koje su u Švedskoj već odbačene. Naravno da je u pozadini svega toga američki pritisak i američka želja da Džulijan Asanž bude izručen i da mu se sudi u SAD", kategoričan je Vrzić.

Mike Pompeo očigledno ne poznaje povijest Krima, ali se ne boji dati ishitrene izjave, što je uobičajena stvar za američke političare.

Američki državni tajnik Mike Pompeo vjeruje da se situacija s Golanskom visoravni drastično razlikuje od situacije s Krimom, ali po nekoj njegovoj logici.

Svoje mišljenje o ove dvije aneksije je izrazio na saslušanju pred američkim Senatom.

"Nema više različitih situacija od ovih", rekao je Pompeo.

Prema riječima američkog državnog tajnika, razlika je u tome što je Sirija izgubila Golansku visoravan zbog agresije na Izrael, kada se izraelska vojska "branila" tako da su doslovno bili prisiljeni zauzeti Golan isključivo zbog zaštite svoje države.

"Rusija se, naprotiv, nije od nikoga branila. Rusija je, u pogodno vrijeme za sebe, odlučila uzeti teritorij ljudima koji joj nisu predstavljali nikakvu prijetnju", smatra Pompeo.

Odgovarajući na pitanje da li to znači da Sjedinjene Države smatraju prihvatljivom okupacijom teritorija tijekom neprijateljstava, Pompeo je odgovorio da je "to samo stvar praktične politike".

"Ispada da agresija ne podrazumijeva nikakvo obračunavanje. Pretpostavimo da ste izvršili napad koji je završio neuspjehom i dio vaše zemlje vam bude oduzet. A onda im vi vratite tu zemlju", objasnio je Pompeo, nazivajući to "lošim presedanom".

Činjenica je da je Izrael anektirao Golan tijekom Šestodnevnog rata 1967. godine. Ovaj teritorij nikada prije nije pripadao Izraelu i vojska cionističkog entiteta ga nikada nije branila.

Nasuprot tome, naravno, imamo Krim, čija povijest vjerojatno nije poznata u američkoj administraciji.

Krim je ruska zemlja, kao što je dobro poznato i Ukrajincima i Rusima, i postao je dio Ukrajine kao administrativna jedinica samo zbog "nesporazuma" s Hruščovom, relativno nedavno.

Dobro, djeco. Ako su vam se od pranja izlizale majice sa likom Che Guevare, nabavite one sa likom Juliana Assangea. Jer on je Che vašeg vremena. Hoćete heroja? Ne morate ići sve do Kube, ne morate ići šezdeset, sedamdeset, osamdset godina unatrag. Eno vam heroja u londonskom zatvoru.

Assange se nije tukao u džungli, jer tući se u džungli više nema nikakvog smisla - džungla, napokon, više i ne postoji, barem ne kao skrovito, opasno mjesto, dom odmetnika. Za satelite, Google Earth i naše nadzornike sve je to isto - i Brixton i Amazon.

Assange se tukao na serverima, tamo gdje se odvija naš život.

Novinari profitirali od njega

Assange nije pucao na moćne. On je učinio nešto daleko nasilnije, daleko ubojitije: on nam je omogućio da saznamo istinu o njima. On nije dizao pruge u vazduh, nije zemlju oduzimao bogatima da bi je vratio siromašnima - jer zemlja, ionako, više nikome ne treba. On je izvršio mnogo razorniji napad: obznanio je da su prevara i laž krvotok i srce koje pokreće svijet.

Assange nije, kao Sjeverna Koreja, lansirao raketu dugog dometa. Nije bacio atomsku bombu. On je aktivirao nešto neusporedivo moćnije: istinu. Koja, je li tako, tako je, oslobađa. Assange je učinio sve što je mogao ne bi li nas oslobodio. To što ipak nismo - i nećemo biti - slobodni, nije do njega.

Koliko je ozbiljno to što je Assange učinio, razvidno je iz toga što na ulici nećete sresti klince sa njegovim likom na majicama. Protiv Assangea su se odavno okrenuli i oni koji su profitirali od njegovih informacija - šampioni "slobodnog novinarstva" poput The Guardiana, na primjer. Za Assangeom neće zakukati ni američki republikanci ni demokrate. Niti jedan visoki funkcioner Evropske unije neće posjetiti Assangea u zatvoru i izraziti zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u Engleskoj. Niti jedna nagrada EU za novinarstvo neće nositi Assangeovo ime.

Ne, nećete gledati koncerte na kojima muzičke zvijezde, udružene, zahtijevaju slobodu za Assangea. Beyonce i Coldplay nisu svoje nastupe na poluvremenu Super Bowla ni započeli, a ni završili uzvikom: Free Assange!

Londonska policija uhitila je u četvrtak ujutro osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea, koji je prije gotovo sedam godina dobio utočište u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu, nakon što mu je Ekvador ukinuo azil.

Ubrzo nakon uhićenja Juliana Assangea u Londonu razgovarali smo s njegovim prijateljem, hrvatskim filozofom Srećkom Horvatom, koji ga je posljednji put posjetio u ekvadorskoj ambasadi u studenom prošle godine.

- Meni ovo nije iznenađenje, ali sam potpuno šokiran, prije svega slikama čovjeka kojega britanska policija iznosi van - rekao nam je Horvat. - To je čovjek kojemu prije svega treba liječnička pomoć u ovom trenu. On se trenutno nalazi u podrumu policije u Londonu, na još gorem mjestu nego u ekvadorskoj ambasadi - ustvrdio je.

Anegdota s bocom vode iz Jadrana

- Znam ga godinama, prijatelji smo. Suosjećam s njim na osobnoj razini - rekao je Horvat i ispričao anegdotu kako bi pokazao koliko je Assangeu bilo teško u izolaciji ambasade, bez mogućnosti izlaska na otvoreno.

- Za jednog od naših posljednjih susreta donio sam mu bocu s vodom iz Jadranskog mora i prvo što je učinio, spontano, bilo je da je popio čašu mora samo da okusi kako je to - prisjetio se.

Horvat nam je naglasio kako se dogodilo ono što svi oni koji ga podržavaju govore već godinama - da postoji zahtjev za njegovo izručenje koji su izdale američke vlasti iako su britanski dužnosnici do sada odbijali potvrditi ili zanijekati njegovo postojanje.

- Tek kada su opozvali azil, što je protuzakonito po ekvadorskom zakonu, britanska policija ga privodi, a Theresa May pušta u javnost informaciju da postoji zahtjev za izručenje u SAD- rekao nam je Horvat, koji vjeruje da britanska premijerka ima i osobne koristi od uhićenja jer skreće pozornost javnosti s "loše beskonačnosti Brexita".

Uoči izlaska tiskanog izdanja časopisa Time 15. travnja, uz prigodnu ilustraciju o ruskom predsjedniku Vladimir Putinu, internetsko izdanje ove publikacije je objavilo opširan članak o tome "kako Putin širi ruski carstvo na teritorijima tiranskih i na razvalinama propalih država". Iskreno, nakon najnovije izjave Mikea Pompea, koju smo objavili u rubrici Podnevnih vijesti, gdje tvrdi "kako Izrael ima sva prava na Golan, jer se branio, a da Rusiju s Krima nitko nije ugrožavao", nikakve hipoteze i uvrnuta logika iz Sjedinjenih Država nas ne bi trebale čuditi. Međutim, čini se da je autor pogriješio s Putinovim "tajnim planom".

Zapad je pogriješio i Putinov plan nije "tajna"

"Rusija napreduje na svim frontama. Dok je sva pozornost Zapada fokusirana na intervencije Moskve na američke i europske izbore, Putin gradi svjetsko carstvo", to bi otprilike bila spoznaja eminentnih stručnjaka koji pišu za američki Time, koji je na naslovnici najavio objavljivanje rezultata svoje istrage o "tajnom Putinovom planu".

Točno, i to moramo priznati, Vladimir Putin zaista ima plan i ne donosi ad hoc odluke, ali su američki stručnjaci otišli u krivom smjeru, što i jeste glavni uzrok njihovih strateških poraza ne samo u sučeljavanju s Rusijom, nego i protiv Kine, Irana i drugih zemalja koje su proglašene neprijateljskima i članicama "Osovine zla".

Istraga koju je objavio Time se pojavila istog dana kada je general Kalifa Haftar pokrenuo svoj napad na Tripoli. Možda je to bilo slučajno, ali je primjetna simbolika. Libiju je upropastio Zapad, a sada su se upalila sva zvona uzbune zbog pojave "feldmaršala Kremlja". Inače, general Haftar je strategije i taktike ratovanja naučio završivši prestižnu, tada još sovjetsku, Vojnu akademiju "Frunze" u Moskvi.

Članak piše o tome kako je Putin stvorio šaroliko carstvo od tirana i gubitnika, posebno u Libiji, ali je njegova urota uključivala i prodiranje Rusije u drugu afričku zemlju, susjedni Sudan.

Podsjetimo da je u Sudanu upravo u tijeku vojni udar i predsjednik Omar Al-Bashir će vjerojatno odstupiti s vlasti, iako se u trenutku pisanja ovog teksta to još nije potvrdilo.

Evo nekih stvari koje se prema časopisu Time događaju u Sudanu:

"Jednog dana krajem prosinca, kada je aktivistica za ljudska prava Dalia El Ruby bila u žurbi da dođe u Kartum, prašnjavi glavni grad Sudana, iznenada je vidjela neobičnu scenu. Na strani ceste, nedaleko od mjesta održavanja demonstracija, stajao je ruski vojni kamion "Ural". Uz njega je bilo nekoliko ljudi europskog izgleda i sudanski službenici sigurnosti."

"Bila je to vrlo čudna slika. Nikad nisam vidjela tako nešto u blizini prosvjednih skupova", rekla je telefonom za američki časopis.

Kad se otpor javi i unutar same elite, istorija nam govori da moramo da se pripremimo za dugotrajan konflikt
Gde god da pogledate, očigledno je da su elite posleratnog establišmenta u povlačenju. One se i dalje drže svoje ustaljene optimističke oholosti, ali povlačenje se vidi u Britaniji, u kojoj premijerka deluje spremno da žrtvuje budućnost sopstvene stranke na oltaru održavanja udobne umreženosti velikog biznisa i samouverenih ambicija Brisela da bude globalni ekonomski igrač koji bi prkosio Americi i Kini. Vidi se i u slučaju Trampove spremnosti da gurne američki finansijski sistem u fiskalnu i dužničku opasnost kako bi se zupčanici vojno-industrijskog kompleksa i dalje glatko okretali u vremenu u kojem prezaduženost američke vlade već preti da slomi "poverenje" u dolar.

Vidi se i u Evropi, u kojoj naglo povlačenje Evropske centralne banke ukazuje na ogromni konceptualni neuspeh - na uništenje i transfer sredstava štediša evrozone kako bi se spasili dužnici, tj. od građana ka bankama, vladi i velikim korporacijama kako bi se spasili njihovi bilansi - što je materijalno doprinelo pretvaranju evrozone u ekonomskog zombija, kao i radikalizaciji velikog dela biračkog tela.