Europska je unija nedavno formirala ekspertnu radnu skupinu za borbu protiv dezinformacija i lažnih vijesti online (fake news). Inkvizicijski tim od 39 stručnjaka koji okuplja novinare, znanstvenike i nezaobilazne aktiviste nevladinog sektora, pod vodstvom europske povjerenice zadužene za digitalnu politiku, Marije Gabrijel, ima neobično zahtjevan posao - u "moru" informacija kojima nas svakodnevno zapljuskuju društvene mreže i on line mediji, eksperti bi trebali identificirati one lažne, dakle izmišljene, ali i problematične sadržaje koji mogu (ili već jesu) utjecati na izbore u zemljama članicama. Ekspertna će skupina pokrenuti javnu raspravu i najkasnije do kraja travnja predstaviti planove za rješavanje ovog problema koji kod političkog establishmenta izaziva veliku zabrinutost.

Posvećenost istini vjerojatno je najstarije i najcjenjenije etičko načelo civilizacije, stoga je ideja istine kao pozitivne vrijednosti duboko usađena u filozofiju morala, ali i u anglosaksonsko kao i kontinentalno pravo. Tako npr. svaki sudski postupak u SAD-u počinje pitanjem: "Zaklinjete li se da ćete govoriti istinu i ništa osim istine, tako vam Bog pomogao?", dok europski zakoni o kleveti prejudiciraju da se medije ne smije kažnjavati zbog istinitog izvještavanja. Istina je suštinski važna za demokratski proces, stoga je stereotipna laž da "demokracija ovisi o informiranosti građana / mediji potiču analitičko razmišljanje" čvrsti i neupitan dio obrazovnih curriculuma svih zapadnih društava.

Pojam "fake news", danas, u svakodnevnoj uporabi politike i medija, postao je popularan zahvaljujući američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, koji je u svojim twitovima ovim terminom diskreditirao medijsko izvještavanje povampirenih američkih mainstream medija koji ga nisu mogli i još uvijek ne mogu "smisliti" na mjestu predsjednika. Tijekom prošlogodišnjih izbora širom Europske unije, uporaba termina proširila se neobično brzo, u Norveškoj je npr. "fake news" proglašen za "Riječ godine 2017." Nesumnjivo, fenomen "lažnih vijesti" i neprovjerenih informacija, vrlo je ozbiljan problem suvremenih medija u kojima etički imperativ više ne postoji, u kojima je vrlo tanka linija između istine i laži. Moralni relativizam obilno prisutan u medijima, možda, je najbolje potkrijepiti primjerom koji u svojoj čuvenoj knjizi "Etika u medijima: Primjeri i kontraverze" (prema Amazonu u 2017.g. jedna od najprodavanijih knjiga) navodi Luis Alvina Day: "Je li riječ laž uopće nešto znači? U jednom smislu svi lažu, ali u drugom smislu nitko ne laže, budući da nitko ne zna što je istina - što god, vi izgledate u redu!" "Poremećaj informacija" zaista upućuje da bi novinari, time i medijske korporacije trebali raditi na razvoju alata i servisa za provjeru informacija i, svakako, obnoviti znanja iz etike u medijima, međutim "kvaka" nije u tome.

Strategija SAD u Siriji ima za cilj podelu te zemlje, izjavila je na redovnom brifingu portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova.

"Nova američka strategija za tu državu izgleda kao put ka podeli te zemlje", istakla je Zaharova.

Planovi SAD da ostanu prisutne u Siriji ne pomažu političkom rešavanju situacije u toj zemlji na osnovu rezolucija UN, dodala je Zaharova.

"Iz reči gospodina Tilersona smo shvatili da će američki partneri od sada računati na politički pristup. U isto vreme, kao cilj svojih postupaka Amerikanci i dalje proklamuju uklanjanje zakonski izabranog predsednika Sirije sa vlasti. Objavljeno je da Vašington namerava da američko vojno prisustvo na teritoriji te, naglašavam, suverene države bude na neodređeno vreme. Amerikanci nisu ni pomislili da o ovom izveštaju uzmu u obzir mišljenje vlade ove zemlje, koja je punopravni član Ujedinjenih nacija. Uvereni smo da je takav pristup u suprotnosti sa međunarodnim pravom i ne doprinosi političkom rešavanju unutarsirijskih problema na osnovu Rezolucije 2254 Saveta bezbednosti UN", rekla je Zaharova.

U svom govoru na Univerzitetu Stanford, američki državni sekretar Reks Tilerson dao je niz izjava o Siriji. On je naglasio da američki, evropski i regionalni partneri neće pomagati u obnavljanju područja pod kontrolom sirijskog predsednika Bašara el Asada i pozvao druge zemlje da izvrše ekonomski pritisak na Asada.

Tilerson je dodao da će se SAD usredsrediti na stabilizaciju i političko rešenje u Siriji, a jedan od ciljeva Vašingtona biće smanjenje uticaja Irana u Siriji.

Sudeći po onom što je američki potpredsjednik Mike Pence kazao u ponedjeljak, 22. januara, Palestinci bi, po logici sadašnje američke vanjske politike, mogli očekivati isto ono što su Indijanci dobili u Sjedinjenim Američkim Državama. Pence je u Knessetu održao "najotvoreniji cionistički govor - bolje kazano, propovijed - koja se ikad čula u Knessetu", napisao je izraelski kolumnist Chemi Shalev u Haaretzu. Prema ovom izraelskom novinaru i dobrom poznavaocu američko-izraelskih odnosa, govor sličan Penceovom po vjerskom žaru i zelotizmu nisu održali ni najvatreniji izraelski desničari.

Gotovo svaka rečenica Penceovog obraćanja prekidana je aplauzima izraelskih zastupnika, dok su palestinski članovi Knesseta uklonjeni nakon protesta koji su pokušali održati protiveći se odluci administracije predsjednika Donalda Trumpa da potvrdi priznanje Jerusalema za glavni grad Izraela i naredi premještanje američke ambasade iz Tel Aviva u taj grad. To je bio prvi slučaj da se jedan američki potpredsjednik obrati izraelskom parlamentu, a biblijski ton kojim je bilo prožeto njegovo obraćanje, prema Shalevu, načinio je Pencea herojem Izraela, ali i "jahačem Trampokalipse".

"Mi se protivimo politici g. Trumpa. On nije samo neprijatelj Palestinaca, on je neprijatelj mira", kazao je Jamal Zahalka, jedan od palestinskih zastupnika, izbačenih nakon što su protestovali na Penceovo obraćanje. Drugi čovjek Trumpove administracije najavio je izraelskim parlamentarcima da će američka ambasada u Jerusalemu biti otvorena do kraja 2019, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu nazvao je Trumpovu odluku jednom od važnih odluka u historiji cionizma.

Naknadno o 'konačnim pitanjima'

"Stojimo uz Izrael, jer je vaša stvar naša stvar, vaše vrijednosti su naše vrijednosti i vaša borba je naša borba. U priči Jevreja uvijek smo vidjeli priču o Americi. To je priča o egzodusu, putovanju iz progonstva u slobodu, priča koja pokazuje moć vjere i obećanje nade. I prvi naseljenici u mojoj zemlji vidjeli su sebe kao hodočasnici, poslani Božijom voljom da izgrade novu Obećanu zemlju. Pjesme i priče naroda Izraela bile su njihove himne i oni su vjerno učili njima svoju djecu i to čine do ovog dana", poručio je Pence u Knessetu, prekidan ovacijama.

Najnovija vijest, objavljena danas, 24. siječnja, službeno potvrđuje kako Rusija sljedeće tri godine planira provoditi zajedničke vježbe i uspostaviti vojnu suradnju s Vijetnamom. Kao što je izvijestio TASS, to su potvrdili ruski ministar obrane Sergej Šojgu i vijetnamski predsjednik Tran Dai Quang.
"Moskva i Hanoi sastavili su plan od 2018. do 2020. o zajedničkim vojnim vježbama i vojnoj suradnji. Rusija je spremna podijeliti iskustvo testiranja vojne opreme s Vijetnamom, dok će Vijetnam poticati daljnju suradnju u sektoru obrane s Rusijom ", izjavio je ruski ministar obrane Sergej Šojgu novinarima u društvu vijetnamskog predsjednika u Hanoiu.

Prema njegovim riječima, na sastanku s vijetnamskim ministrom obrane Ngo Xuan Lichjem ranije u utorak su razmotreni koraci za provedbu sporazuma kojeg su dogovorili predsjednici dviju zemalja.

Francuska je nesumnjivo jedna od vodećih zemalja u Europi, ima određenu težinu na svjetskoj razini, stalna je članica Vijeća sigurnosti, ali je nakon prošlih izbora pala na najniže grane od postojanja Republike. Koji je razlog za to? Jednostavna činjenica da je predsjednik Pete Francuske Republike sad već svima poznati sintetički politički proizvod supermasona Jacquesa Attalija. Bivši Rothschildov bankarčić, kasnije savjetnik i potom ministar ekonomije i industrije kod Hollandea, je umislio da će promijeniti svijet, dok je bolje upućenim poznavateljima prilika u Francuskoj poznato kako Macron dobiva upute od stvarnih vladara Elizejske palače.

Izbor Macrona za predsjednika je bila obična kozmetička operacija kako ne bi pobijedila Marine Le Pen. Danas sve više vlada uvjerenje da je Hollande bio predsjednik, političar sa svim mogućim manama i gotovo nijednom vrlinom, ali ipak čovjek. Ali Macron je proizvod, "zamrznut" i savršen koji predlaže istu podaničku politiku kakvu su imali Sarkozy i Hollande.

Ali njegovo nesnalaženje da odradi zadaće stvarnih vladara Francuske nekada poprima oblik groteske. To se vidjelo u ponedjeljak, kada je stalni predstavnik Francuske u Ujedinjenim narodima, François Delattre, po nalogu Pariza sazvao hitnu sjednicu na kojoj će se raspravljati o Siriji, da bi na kraju u završnoj riječi zatražio od Turske suzdržanost u vojnoj operaciji u području Afrina, na sjeveru Sirije. To je bila jedna od, blago rečeno, najbesmislenijih sjenica Vijeća sigurnosti, da se i sam François Delattre vjerojatno pitao što je Attalijev potrčko njome uopće htio postići.

Macron traži da Pariz bude globalni lider u borbi protiv kemijskog oružja

Međutim, Emmanuel Macron se ne zaustavlja. Ušavši u Elizejsku palaču je istog trenutka obolio od "Napoleonovog sindroma", nakon čega zove svjetske lidere u Pariz, razgovara i sanja kako odlučuje o sudbini svijeta. Istina, svjetske vođe se odazivaju na pozive, jer je Francuska ipak Francuska, iako uglavnom odlaze da nisu obavili ništa.

Ministarstvo spoljnih poslova Rusije je, komentarišući izjave Vašingtona o učešću Moskve u hemijskim napadima u Siriji, izjavilo da su Sjedinjene Američke Države pokrenule masovni propagandni napad na Rusiju, navodi se na internet sajtu Ministarstva.

Stalni predstavnik Rusije u UN Vasilij Nebenzja ranije je izjavio da je Rusija predložila stvaranje novog međunarodnog istražnog organa za istragu upotrebe hemijskog oružja i pripremila odgovarajući nacrt rezolucije.

Kao odgovor na to, stalni predstavnik SAD Niki Hejli rekla je da se Sjedinjene Američke Države protive predlogu za stvaranje novog istražnog mehanizma, ali da su spremne da odbmah obnove Zajednički mehanizam UN-OZHO za istragu hemijskog oružja u Siriji.

"Jedan broj visokih američkih zvaničnika 23. januara je pokušao da za incidente sa upotrebom hemijskog oružja tokom sukoba u Siriji okrivi Moskvu i Damask. Zapravo je pokrenut veliki propagandni napad sa ciljem ponižavanja Rusije u svetu i podrivanje napora za mirno rešenje u Siriji", navodi se u saopštenju Ministarstva.

Nemački javni radio, Deutschlandfunk (DF), opisao je Hrvatsku u velikom članku "Hrvatska neriješena povijest" kao zemlju koja u pet godina članstva u EU uopše nije napredovala, u kojoj radikalna desnica i dalje uzdrmava društvo. "Rat, neprijatelj, domovina, narod, izdaja - to su ključni izrazi iz radikalnog političkog rečnika koji se i dalje koristi uz uzavrele strasti", piše Norbert Mappes-Niediek.

On je na početku opisao kako je Slobodan Praljak primio osuđujuću presudu u Hagu, da bi potom primetio da je druga vest tog dana bila reakcija hrvatskih vlasti. Premijer je, podseća on, pričao o dubokoj moralnoj nepravdi. - Pritom nije mislio na logore za ubijanje i bombardovanje stambenih četvrti za šta je general osuđen. Nepravednom je smatrao presudu - navodi DF.

Tako se dolazi do treće vesti koja je tog dana potresla Hrvatsku: sud je intervenciju hrvatskih vojnih snaga u ratu u BiH proglasio "kriminalnim poduhvatom". Nakon objašnjenja nemačkoj publici da je Hercegovina krševito zaleđe turističke Dalmacije, sociološkinja iz Zagreba Dinka Ćorkalo-Biruški opisala je šta se u Hrvatskoj danas događa:

- Nakon rata svi smo se radovali da je to gotovo, da ostaje iza nas. Sada počinje budućnost, mislili smo, sad ćemo napred. Sad ćemo graditi, osigurati se, negovati naše ranjene i oplakati naše žrtve, a zatim krenuti napred. Ali, tada je počelo ono što smatram glorifikovanjem i božanskim poštovanjem rata. Ne postoji nikakav drugi narativ osim onog o pobedi, o 'nama' Hrvatima, o 'našim' žrtvama, o 'našim' patnjama. Na takav način u javnom prostoru ne može se graditi nikakav identitet."

Nedavni nemiri u Iranu su otvorili pitanje pitao je li sve tako glatko u unutarnjoj politici ove države. Neki stručnjaci su izrazili zabrinutost da bi se u Iranu mogao ponoviti scenarij Sirije, Iraka ili Libije.

Međutim, mnogi zaboravljaju da Iran, za razliku od navedenih zemalja, ima tisućljetnu tradiciju državnosti u približno istim i danas postojećim granicama. Osim toga, nevjerojatno je da se zaboravlja da postoji i nešto što znanstveni krugovi zovu "perzijski identitet".

Na primjer, malo tko je upućen u činjenicu da su nacionalne manjine široko zastupljene u vladi i državnim strukturama Islamske Republike. Skoro 20 milijuna iranskih državljana, kojih ima 81 milijun, čine etnički Azeri, koji sebe više smatraju građanima Irana, nego Azerbajdžana. Mnogo je od njih među šiitskim klericima, ali i među predstavnicima najviših vojnih, političkih i gospodarskih elita. Nakon Islamske revolucije 1979. je u zemlji u prvi plan došao iranski zajednički identitet. Među Perzijancima ima manje brojnih naroda, kao što su Tališi, Gilaki, Mazanderani, Luriani i Bahtiari. Nije bilo ozbiljnih političkih problema ni s iranskim Turkomanima ili Afšarima.

Potencijalno opasna etnička skupina u multinacionalnoj državi su Kurdi, unatoč činjenici da su ovdje manje politizirani nego u Turskoj, Iraku ili Siriji. Kurda ukupno u Iranu ima oko 5 do 6 milijuna ljudi. Među njima prevladavaju suniti, ali ima i šiita. Sjedinjene Države i Izrael godinama protiv Irana pokušavaju igrati na "kurdsku političku kartu".

Tako je nastala stranka PJAK, na kurdskom Partiya Jiyana Azad Kurdistanê, oružana skupine koja vodi puzajući gerilski rat u udaljenim područjima iranskog Kurdistana, gdje vrši upade s područja Turske ili protekle godine s teritorija Iraka.

Međutim, među iranskim Kurdima oni ne čine većinu i mogu se smatrati "odmetnicima". Iranska vlada obraća pozornost na Kurde, ističući kako problemi ovog naroda nisu strani ni drugima u zemlji.

Druga moguća "bolna točka" su iranski Baluči, suniti na jugu zemlje, usko povezani sa svojom plemenskim subraćom u Afganistanu i Pakistanu. Po načinu života su uglavnom nomadi.

Socio-ekonomska situacija Balučistana je tradicionalno komplicirana. Regija je slabo razvijena, granica između Irana i Afganistana je "polutransparentna". Dakle, situacija u iranskom Balučistanu je složenija nego s Kurdima. U međuvremenu, Balučistan je strateški važna tranzitna regija, koja Iran povezuje s Kinom i drugih zemalja jugoistočne Azije. To u Washingtonu vrlo dobro znaju i godinama računaju na pokret sunita Balučistana, kojeg je teško homogenizirati.

Kao što smo rekli, Iran se ne može usporediti sa Sirijom, Irakom ili Libijom, jer govorimo o ujedinjenoj državi, s manjim potencijalnim točkama žarišta.

Elita u zemlji je umjereno domoljubna. Iran zapravo ima dvije vojske. Prva su redovite Oružane snage Islamske Republike, a druga Iranska revolucionarna garda koja raspolaže svim vrstama naoružanja.
Za razliku od Sirije ili Iraka, Iran nije dio nekada bivše države, nego drevna civilizacija koja ima stabilne povijesne tradicije, što je važna ideološka podrška državi.

Podsjetimo da je Iran kontinuirano okružen američkom vojnim snagama iz različitih smjerova. Invazija Afganistana 2001. je dovela američke snage i NATO na granice Irana na istoku. Potom je na zapadu zemlje uništen Irak, koji je pretvoren u rasadnik međunarodnog terorizma i kurdskog separatizma.

U 2011. godini je na red za uništenje došla Sirija. Danas se protiv Irana igra na iste geopolitičke karte, od "Obojene revolucije" iznutra, koju sanjaju manje prozapadne skupine i liberali, do etničkih napetosti u kojima se SAD i Izrael služe Kurdima i Balučima, koje žele naoružati i gurnuti ih u hibridni rat protiv vlade u Teheranu.

Saudijska Arabija igra veliku ulogu u pokušajima stvaranja sektaških podjela između sunita i šiita, a prijetnja izravnom vojnom intervencijom Sjedinjenih Država i Izraela je konstantna.

Iran je kao strateški saveznik Rusije i ekonomski saveznik Kine kao suverena država pod stalnim pritiskom. Pokušaj uništenja Irana je u geopolitičkom smislu puno ozbiljniji od raspada Iraka, Sirije ili Libije. Iran je posljednja "ideološka utvrda" u islamskom svijetu koja je suprotstavlja američkoj hegemoniji.

Hibridni rat se već vodi, ali se borbene operacije provode na širem području, od Siriji do Iraka i od Jemena do Afganistana. Međutim, ove borbe bi mogle biti uvod u velike vojne sukobe. No, paradoks je da je u uvjetima zapadnih sankcija Iran samo ojačao svoj geopolitički utjecaj i jedno je od tri velika carstva koje nikada nije nestalo s lica zemlje. Ostala dva su Kina i Rusija, zemlje koje su na strani Teherana. Stoga bi SAD i Izrael dva puta trebali promisliti prije nego što odluče poduzeti oštrije mjere protiv Islamske Republike.

Rusija je odbacila u utorak u UN-u nove američke "proizvoljne" optužbe o korištenju kemijskog oružja od strane sirijskog režima i napala ponovljenim prijedlogom o novom "doista nezavisnom" mehanizmu međunarodne istrage.

Na hitnom sastanku Vijeća sigurnosti organiziranom na njegov zahtjev, ruski veleposlanik u UN-u Vasilij Nebenzja ocijenio je da je američki državni tajnik Rex Tillerson dao "proizvoljne izjave" protiv sirijskog režima, prenoseći na Damask odgovornost za novi navodni kemijski napad na pobunjeničku enklavu istočna Guta i "pokušavajući kompromitirati i Rusiju".

"Nije li čudno da se ta epizoda, koju tek treba potvrditi, vremenski poklopila sa sastankom u Parizu" o kemijskom oružju, upitao je ruski veleposlanik. "To je čudna podudarnost".

Na sastanku je iznio i ideju o "novom međunarodnom tijelu za istrage" o korištenju kemijskog oružja u Siriji koje bi zamijenilo Zajednički istražni mehanizam u Siriji čiji mandat nije obnovljen upravo zbog ruskog veta.

"Želimo se izdići iznad nesuglasica i predložiti da se uspostavi novo međunarodno istražno tijelo koje će utvrditi činjenice na temelju detaljnih i nepobitnih dokaza dobivenih transparentnim i pouzdanim metodama tako da Vijeće sigurnosti može identificirati one koji su odgovorni za uporabu otrova kao oružja", rekao je Nebezja, a prenijela ruska agencija TASS.

Osim toga, Rusija je predstavila i nacrt rezolucije kojom se zalaže za osnivanje tog novog mehanizma koji bi bio "doista nepristran, nezavisan, profesionalan i vjerodostojan".

Američka veleposlanica pri UN-u Nikky Haley smjesta je dala naslutiti da ruski prijedlog nema nikakvih izgleda za usvajanje.

"Nećemo prihvatiti nijedan ruski prijedlog koji minira našu sposobnost utvrđivanja istine ili dovodi u pitanje nezavisnu i nepristranu istragu", kazala je ona.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda na sastanku u ponedjeljak, 22. siječnja, raspravljalo je o aktivnostima Turske u pretežno kurdskom području Afrin u sjeverozapadnoj Siriji. Međutim, ovo najvažnije tijelo Ujedinjenih naroda niti je osudilo, niti zahtijevalo od turske vlade da zaustavi vojnu operaciju u ovoj sirijskoj regiji, priopćila je agencija AFP.

Sastanak Vijeća sigurnosti je sazvan na inicijativu Francuske. Kao razlog je naveden razvoj situacije u Afrinu, ali se raspravljao i o situaciji u sirijskoj pokrajini Idlib, te predgrađu Damaska, Istočne Goute.

Ovakav tijek rasprave je neobjašnjiv, obzirom da Vijeće sigurnosti ima jasna pravila kako se saziva sjednica i koji je dnevni red. Uoči sastanka su sve agencije izvijestile kako je Francuska sjednicu sazvala isključivo zbog situacije u Afrinu, da bi se na kraju raspravljalo o protuterorističkoj kampanji sirijske vojske u Idlibu i stanju u islamističkoj enklavi Istočna Gouta.

"Rasprava o situaciji u Afrinu je bila samo dio rasprave", rekao je stalni predstavnik Francuske u Ujedinjenim narodima François Delattre, koji je rekao "kako je Turska uživala široku podršku tijekom rasprave".

Američki veleposlanica u Ujedinjenim narodima, Nikki Haley, nije sudjelovala na sastanku Vijeća sigurnosti o Siriji, istaknuo je AFP.

Sve u svemu, nije zaključeno ništa i nije jasno što je Pariz htio postići ovom raspravom.

Kao što smo izvijestili, 20. siječnja je Glavni stožer turske vojske najavio pokretanje kampanje "Maslinova grančica", čiji je cilj "zaštita granica Turske, sigurnosti i stabilnosti regije".