Libijska narodna armija (LNA) generala Haftara, koju Zapad zove "pobunjeničkom", a islamističke milicije koje brane Tripoli i fantomsku vladu Fayeza Al-Sarraja "vladinim snagama", se oglušila na apele Europske unije i Washingtona i nastavlja ofenzivu za oslobođenje glavnog grada Libije.

Da je ofenziva dobro pripremljena se vidjelo iz odluka koje je na bojnom polju proteklih dva dana donio Haftar, koji je 11. travnja naredio da se vrši veći pritisak na najjače i najborbenije snage islamista iz Misrate koje su se ukopale u južnim predgrađima Tripolija, Ain Zara i Khallet Furjan. Nakon teških borbi tog dana, odjednom mijenja smjer i iz kreće zapadno od područja Međunarodne zračne luke Tripoli i istočno prema linijama obrane islamista u mjestu Tughar.

Probija neprijateljsku obranu i dodatne snage šalje iz južnog pravca i oslobađa naselje Al-Sawani, prometno raskrižje jugozapadno od Libije, Tripolija. Ovim napretkom i nedavnim uspjehom u području Međunarodne zračne luke Tripoli, Libijska narodna armija je de facto preotela sva područja koja su nedavno u protunapadu 10. travnja zauzele snage odane Vladi nacionalnog sporazuma Fayeza Al-Sarraja i pomjerila front u predgrađa Tripolija na sjeveru.

Do 20 ljudi svakodnevno umire u šatorskom kampu kojeg su postavile američke koalicijske snage na sjeveru Sirije zbog akutnog nedostatka lijekova i hrane, kao i nemogućnosti da se pobjegne od bijednih uvjeta, izjavilo je rusko Ministarstvo obrane

Broj poginulih je porastao u improviziranom logoru Al-Hol od prosinca, kada je došlo do masovnog priljeva novih dolazaka ljudi koji su bježali iz bivše Islamske države (IS, bivši ISIS) koja ima uporište u Al-Baghuz Fawqanija dok su istovremeno američke Sirijske demokratske snage (SDF) započele veliku ofenzivu na tom području.

Kamp, koji je u početku trebao smjestiti više od 20.000 stanovnika, sada je postao dom za više od 74.000 ljudi, čiji je kapacitet već prenapučen.

Šef ruskog Centra za pomirenje u Siriji, general-major Viktor Kupchishin, izvijestio je u srijedu kako se situacija u logoru nalazi na rubu katastrofalne humanitarne katastrofe. Citirajući ženu koja je imala dovoljno sreće da pobjegne iz logora, rekao je da "svaki dan umire između 10 i 20 ljudi, uključujući djecu."

"U proteklom tjednu, zbog nedostatka lijekova, hrane i nepodnošljivih životnih uvjeta, u logoru je umrlo sedmero djece", kazao je Kupchishin.

Broj umrlih među djecom porastao je na 235, tvrdi on. Dužnosnik je pozvao međunarodnu organizaciju da se uključi u poboljšanje uvjeta u prenapučenom kampu, koji je postao jedan od najvećih istočno od Eufrata.

Kupchishin je istaknuo da Damask nudi programe preseljenja zajedno sa sigurnosnim jamstvima onima koji su interno raseljeni tijekom godina krvoprolića u ovoj zemlji.

Sirijska vlada je uspostavila privremena skloništa za evakuirane i ponudila je pojednostavljenje procesa izdavanja novih osobnih dokumenata. Međutim, Damask je do sada doživio malo ili nimalo suradnje sa koalicijskim snagama predvođenih SAD-om koje kontroliraju zloglasni logor Rukban u blizini baze Al-Tanf, kao i područje na kojem se nalazi upravo taj kamp Al-Hol.

Autobusi koji su prevozili izbjeglice iz Rukbana bili su prisiljeni okrenuti se nakon što im je SAD prošlog mjeseca uskratio pristup, a pokušaji ruske vojske da razgovaraju o situaciji vezanoj za izbjeglice zarobljene u Rukbanu do sada nisu dali nikakve rezultate.

Osnivač "Vikiliksa" DŽulijan Asanža je svoj sedmogodišnji boravak u ekvadorskoj ambasadi u Londonu, koji je okončan njegovim hapšenjem u četvrtak, zbog manjka pristupa internetu i zdravstvenoj nezi i nemogućnosti da izađe napolje, ocenio kao nepodnošljiv, a "Blumberg" navodi da bi uslovi u kojima sada boravi mogli da budu mnogo gori pošto je smešten u britansku verziju američkog zatvora za teroriste "Gvantanamo".

Asanžov prijatelj Von Smit, koji je bio jedna od poslednjih osoba koja je posetila DŽulijan Asanža u ekvadorskoj ambasadi pre hapšenja navodi da je Asanž nakon pojavljivanja pred sudom u britanskopj prestonici, sproveden u Belmarš, prenosi Blumberg.

Zatvor Belmarš u jugoistočnom delu Londona porede s zatvorom na Kubi, pre svega zbog toga što su u britanskom "Gvantanamu" smešteni izuzetno opasni zatvorenici.

Nekada davno kada sam sanjao kako ću biti novinar, jedan stari, iskusni reporter napisao je: Novinarstvo je da kažeš ljudima ono što im je važno, što ne znaju a htjeli bi da znaju, i da je istina koja ne smije ostati sakrivena... Često sam se kasnije sjećao ovoga, a bjelosvjetsku realnost doživljavao sam kroz dva novinarska svijeta. Onaj manjkavi, lukavo a elegantno pritisnut interesima politike i njenih robota, pomenut je kod Crnjanskog u "Embahadama": "Sve istine nisu za kazati, ali se lagati ne smije..." Mislio je pri tome na uglađeni dio politike, diplomaciju. Drugi svijet prepoznavao sam u onome čemu smo mladi i široko otvorenih očiju težili, u kojem nije važilo ni ono da "sve nije za kazati", a posebno ne ono da se ne smije lagati. Ovo prvo smo zaobilazili koliko se moglo, a ovo drugo nam je bila neupitna fantazija.

Onda su došla nova vremena u kojima smo na tren povjerovali da se sve može kazati, da je laganje zločin i da nikakva politika tu ne može ništa. Govorili su nam da je to demokracija koja obavezno podrazumijeva i potpune slobode novinarske profesije. Nije se objavljivalo samo ono do čega se nije moglo doći, a laganje je bilo moralni krimen.

Ta je iluzija kratko trajala. Pred tehnologijom se malo toga moglo sakriti, ali je profesija postajala sve više izdaja nekadašnjih snova, diktat naloga svakodnevnice golih interesa, a laganje nonšalancija na koju su se ljudi navikli. Moral je ostao važan samo za budale. Znam, ipak, dosta njih iz generacije koji su još uvijek vjerovali da će to proći i da će se probuditi javnost što ne priznaje rutinu laganja. Ta se vremena nisu vratila, ali su ostali pojedinci jači od malih a moćnih ubica profesionalne slobode, sistema prisile, odani prastarim uvjerenjima da je služenje istini častan posao kojeg valja obavljati po svaku cijenu.

Istinu o Julianu Assangeu kao jednom od takvih znamo. Šta je radio otkrivajući i prenoseći sakrivene činjenice o strašnim lažima na kojima su se gradili i zasnivali sistemi i sve crnja planetarna realnost. Znamo i kako je krenuo lov moćnih na njega i kako je našao utočište u ambasadi Ekvadora u Londonu prije sedam godina i kako je, evo, minulog četvrtka novi, mali predsjednik te zemlje dao dozvolu drotovima GB da privedu tvorca Wikileaksa planetarno sahranjenoj pravdi kobajagi zasnivanoj na slobodi istine. I potom izvjesno, kad ispune sve procedure - uređeni sistem zločina je u pitanju - isporuče ga dalje, preko okeana, onima što svoju "posebnost" provaljenu Assangeovim prenosom fakata, hoće da namire javnom osvetom.

Odlučeno je poručiti kako se istine koje sili ne odgovaraju moraju sakrivati i kako je laž kao interes važnija od onoga što se ljudima smije kazati. Ko se drzne da to prekrši biće kažnjen onoliko koliko je potrebno da se razlog te osvete ne zaboravi dovijeka. U činjenice mogu vjerovati samo budale a ni takvi neće dugo jer će i sjene u neispranim umovima uskoro brisati, a odmetnuti umovi svodit će se na ništa.

NATO agresija na SR Jugoslaviju promijenila je svijet. Prošlo stoljeće je okončano protivprirodnim i protivpravnim bombardovanjem male evropske države koja nije ugrožavala mir i teritoriju nijedne druge zemlje. Stvarni zločin je, srećom, bio mnogo manji od planiranog.

Nakon dvadeset godina od takvog i tolikog zločina, NATO zvaničnici nisu priznali svoje nezakonito ponašanje, bahatost u primjeni nesrazmjerne vojne sile i ubistvo nedužnih građana.

Hiljade ljudskih života su za njih bile i ostale - kolateralna šteta.

Ni nakon dvije decenije nismo dočekali izvinjenje. Čulo se tek nekoliko tihih diplomatskih glasova žaljenja zbog civilnih žrtava. Ličnosti koje svijetu govore u ime NATO-a su se mijenjale, ali sam NATO je ostao isti u svojoj ubilačkoj ideologiji. Ili, možda je ovo tačnije, dalje je evoluirao u pravcu univerzalnog zla.

Pukovnik američke vojske u penziji Daglas Makgregor izjavio je da raspoređivanje američkih trupa u Evropi nije opravdano, a Rusija nema nameru da napadne Evropu, prenosi televizija "Foks njuz".

Prema njegovim rečima, ne postoji pretnja da će Rusija napasti Evropu, a Kina jugoistočnu Aziju, tako da nema potrebe da se američke trupe razmeštaju u inostranstvu u cilju suprotstavljanja tim državama.

"Nikakva ruska vojska se ne okuplja na granicama Evrope, spremajući se da napadne Zapad i osvoji Evropu. Ništa takvo se ne dešava. Nikakve kineske trupe se ne koncentrišu na granici jugoistočne Azije ili na granici sa Korejom, spremajući se da napadnu Korejsko poluostrvo ili da osvoje Vijetnam i Tajland. Takve vojske ne postoje", izjavio je Makgregor.

On je takođe naglasio da je raspoređivanje američkih trupa od koristi samo uskom krugu ljudi, koji na račun toga mnogo profitiraju.

Pronađeni su dokazi koji pokazuju da je Victoria Nuland, pomoćnica državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja bivšeg predsjednika predsjednika Baracka Obame bila povezana sa zloglasnim dosjeom protiv Trumpa kojeg je proizvela istraživačka tvrtka Hillary Clinton, javlja Breitbart.

Osim što je Nulandova bliska suradnica Baracka Obame nositeljica je pozicije Karijerne veleposlanice, što je najviši diplomatski čin u američkom State Departmentu.

Autor dokazano lažnog dosjea, Christopher Steele, navodno je razvio dugogodišnje odnose s visokim dužnosnicima State Departmenta, uključujući i s Nulandovom. Između 2014. i 2016. Steele je napisao više od stotinu izvješća o Rusiji i Ukrajini. Oni su napisani za privatnog klijenta, ali su se dijelili u sklopu State Departmenta, te su slani državnom tajniku Johnu Kerryju i pomoćnici državnog tajnika Victoriji Nuland.

Kako bi bolje razumjeli kako su podmetnute optužbe iz dosjea proširile Obaminom administracijom, američka zaklada Judicial Watch je podnijela je tužbu temeljenu na slobodnom pristupu informacijama (FOIA) protiv američkog ministarstva vanjskih poslova, tražeći komunikaciju između Nulandove i zaposlenika Fusion GPS-a, kao i između najviših djelatnika ministarstva pravosuđa, FBI-a i službenika State Departmenta.

Judicial Watch tužio je State Department jer je propustio odgovoriti na FOIA zahtjev iz 1. studenoga 2018., temeljem kojeg su tražili: Sve zapise o komunikaciji između Victorie Nuland i bilo koje od sljedećih osoba od 1. siječnja 2016. do 25. siječnja 2017.:

Da se, jučer, u Londonu uhićenom Julianu Assangeu ne piše ništa dobro i da će ga dostići "duga ruka američke pravde", svjedoči i današnja vijest, prema kojoj je američki potpredsjednik Mike Pence izjavio kako se slaže s mišljenjem državnog tajnika Mike Pompea o tome, da je takva "nedržavna neprijateljska špijunska služba", kao što je WikiLeaks, mogla raditi u interesu Rusije. Pence je to kazao u petak, 12. travnja, američkom CNN-u.

Naime, Mike Pompeo je 17. travnja 2017.g., još kao direktor CIA-e, izjavio upravo ovo što je danas i naveo potpredsjednik Pence. Pence je, k tome, dodao, kako će američko Ministarstvo pravosuđa "upravo zato dobiti ekstradiciju (izručenje) Assangea", ukazavši pri tom na važnost dosega paravosuđa do osnivača Wiki Leaksa. Assange je, naglasio je Pence, bio uvučen u jednu od u povijesti SAD-a najvećih kampanja o kompromitaciji tajnih informacija, čime je time pod ugrozu stavio američke vojnike, zbog čega mora izići pred sud.

Komentirajući navod CNN-ovog novinara kako je Donald Trump tijekom svoje predizborne kampanje 2016. godine pozitivno govorio o WikkiLeaksu kada je ta organizacija objavila internu prepisku Nacionalnog vijeća Demokratske stranke, Pence je kazao kako "predsjednik SAD-a, kao i mediji, uvijek pozdravlja informaciju, ali to ni u kom slučaju nije bilo odobravanje".

Dakle, u svezi čitave ove "tragikomedije", rekli bismo, potpuno obrnuti kriteriji i vrijednosni sustav. Za američkog potpredsjednika je važnija forma od sadržaja. Njemu nisu bitni objavljeni podaci o mučenjima i ostalim prljavim stvarima vezanim uz američke ratove, prije svega u Iraku, ili unutarnje i vanjskopolitičke aktivnosti SAD-a i razračunavanja koja nadilaze zakonske okvire, već mu je jedino važno da su ti podaci prikupljeni na ilegalan način. Međutim, intencija njihovog objavljivanja sigurno nije bila samopropaganda Assangea i njegove platforme, jer bi to mogao postići na druge - klasične medijske načine, već sasvim sigurno ukazivanje na nedopustivost opisanih ponašanja i zlodjela i potrebu za kažnjavanje onih koji su u takvim radnjama sudjelovali ili ih naređivali ili "samo" odobravali.

Drugim riječima, ako se već želi "igrati" pravde i poštivanja zakona, onda bi Pence bio puno uvjerljiviji kada bi kazao kako će se Assangea izvesti pred sud zbog ilegalne objave tajnih podataka (što je, svakako, kažnjivo i u svim državama svijeta, i tako mora biti), ali da će se, paralelno s tim, pokrenuti i istražne radnje protiv svih onih koji su u protuzakonitim i nečasnim radnjama vidljivim iz tako objavljenih informacija stvarno i sudjelovali.

Džulijan Asanž je uhapšen, ali se i dalje u njegovim rukama nalazi 400 gigabajta tajnih informacija koje u svakom trenutku mogu da "eksplodiraju". Radi se o fajlovima Stejt departmenta, Pentagona, vojnim i političkim planovima, pa Vašington još ne može mirno da spava.

Avanturista i neosporni borac za pravdu Džulijan Asanž, koji sada leži u zatvoru u Londonu i čeka rasplet svoje sudbine, ima nešto čime može da trguje sa svojim tamničarima. Kako se pretpostavlja, radi se o 400 gigabajta šifrovanih fajlova koji se od 2013. godine nalaze na "Vikiliksu". On zna gde se nalazi taj ključ, i ne samo on... Sada je samo pitanje kada će te informacije početi da se objavljuju. Da li postoji dogovor osnivača i njegovih saradnika da čim ga uhapse počnu da se objavljuju te informacije?

Ruski vojni ekspert Jurij Knutov smatra da su ti fajlovi Asanžovo osiguranje i ključni u ovom slučaju.

Nigel Farage, jedan od glavnih vođa kampanje za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, osnovao je u petak novu Brexit stranku, optuživši britanske zastupnike da su izdali Britance koji su kazali da žele napustiti EU.

U središnjem engleskom gradu Coventryju, Farage (55), čiju bivšu stranku UKIP (Stranka britanske neovisnosti) mnogi smatraju odgovornom što je Britanija 2016. organizirala referendum o članstvu u EU, rekao je pristašama da njegova stranka okuplja impresivan tim za izbore za Europski parlament u svibnju.

Nakon što je premijerka Theresa May osigurala još jednu odgodu Brexita, britanske stranke pripremaju se sada za europske izbore unatoč tome što vlada ističe da zemlja još uvijek može izići iz Unije a da na njima ne sudjeluje.

Farage je rekao da je njegova nova stranka prikupila više od 750.000 funti u prvih deset dana postojanja i da okuplja tim vodećih poslovnih ljudi koji će je predstavljati.

"Možemo pobijediti na tim europskim izborima i možemo ponovno početi ulijevati strah od Boga u naše zastupnike u Westminsteru. Oni ne zaslužuju ništa manje od toga nakon što su se prema nama tako ponijeli ovom izdajom", rekao je.