Tajna povijestS


Caesar

Najbolje od Weba: Evanđelje po Marku Antoniju - 1 - Isusovo pitanje

Blood of Redemption
Krv iskupljenja, Carlos Quevedo
Tko je bio Isus Krist?

O tome postoji manje slaganja nego što biste očekivali.

Postoje tri osnovna tabora na tu temu. Najviše ima onih koji pretpostavljaju, ne razmišljajući puno o tome, da je prije dvije tisuće godina postojao neki židovski rabin, imenom Isus, prezimenom Krist, koji je lutao Bliskim istokom propovijedajući mir i ljubav, i time iritirajući lokalne vjerske i političke vlasti sve dok problem nisu riješili uz pomoć malo pravične krvave stolarije. Ovaj tabor smatra da su sve one stvari o pretvaranju vode u vino i hodanju po vodi naknadno uljepšane bajke koje su se pripovjedale od jednog lakovjernog nepismenog seljaka do drugog, dok ih na kraju nisu zapisali i formalizirali pismeniji, ali ništa manje praznovjerni svećenici. Međutim, oni smatraju da su osnovni obrisi priče više-manje točni, i, u svakom slučaju, moralne ukodirane lekcije općenito su prilično dobre, pa koga briga? Ovaj tabor obuhvaća većinu ateista i agnostika, kao i iznenađujuće veliki broj nominalnih kršćana, uglavnom oko uskrsa-božića-vjenčanja-i-sprovoda.

Ako ste u tom taboru, vjerojatno ne mislite da će vam biti stalo do ostatka ovog eseja. Pozivam vas da nastavite čitati.

Colosseum

U drevnom gradu Pompeja pronađene nove slike koje oduzimaju dah

pompeii
© BBC/Tony JolliffeFreske prikazuju grčku mitologiju: Paris otima Helenu što pokreće Trojanski rat
Zapanjujuća umjetnička djela otkrivena su u novom iskopavanju u Pompejima, drevnom rimskom gradu nestalom u erupciji sa planine Vezuv 79. godine nove ere.

Arheolozi kažu da su freske među najboljima koje se mogu naći u ruševinama drevnog lokaliteta. Mitske grčke figure kao što je Helena od Troje prikazane su na visokim crnim zidovima velike bankovne sale.

Gotovo potpuni mozaički pod u sobi sadrži više od milijun pojedinačnih bijelih pločica.

Komentar: Pogledajte također:


Dig

Otkriće 8200 godina starog kampa na zračnoj bazi u SAD-u

slika
© Airman 1st Class Isaiah PedrazziniFragmenti prapovijesnog kamenog oruđa pronađeni u kampu koji datiraju prije 8200 godina
Vojno osoblje na zračnoj bazi Holloman u Novom Meksiku otkrilo je artefakte, ognjišta i ugljen koji datiraju iz arhaičnog razdoblja, otkrivajući mjesto drevnog naselja. Nedavna otkrića na ovoj zračnoj bazi u Novom Meksiku ukazuju na to da su područje mogli naseljavati rani Amerikanci prije otprilike 8,200 godina.

Članovi 49. eskadrile građevinskih inženjera (CES) zajedno s timom geologa naišli su na ovo povijesno mjesto blizu ceste unutar zračne baze Holloman, koja se nalazi 260 kilometara jugoistočno od Albuquerquea. Ova baza graniči s Nacionalnim parkom White Sands, poznatim po svojim impozantnim dinama od bijelog gipsa te očuvanju najstarijih poznatih ljudskih tragova u Sjevernoj Americi, starih do 23,000 godina.

Dine u Nacionalnom parku White Sands nastale su najmanje 1,000 godina nakon arheološkog nalazišta na zračnoj bazi, što je moglo doprinijeti očuvanju drevnih artefakata. "Nastanak dinama od bijelog pijeska nehotice je zakopao lokaciju, dok je vjetar nanio sitnu prašinu koja je zaštitila krhke arheološke ostatke," objasnio je Matthew Cuba, menadžer za kulturne resurse 49. CES-a, sudionik iskopavanja.

Info

Pješčana skulptura raže stara 130.000 godina možda je najstariji umjetnički prikaz životinja na svijetu

Sting Ray art
© Image courtesy of Jan De Vynck (left) and Paul Cowley and Alan Whitfield (right)Uočite razliku: "skulptura" raže s mjernom letvicom (10 cm) za mjerilo i ilustracijom plave raže.
Na prvi pogled, ovaj objekt može izgledati kao običan kamen neobično simetričnog oblika. Međutim, nakon detaljnijeg istraživanja, znanstvenici su došli do zapanjujuće pretpostavke da bi mogao predstavljati prahistorijsku skulpturu raže od pijeska. Ako se pretpostavka pokaže točnom, ovaj bi artefakt predstavljao najstariji poznati umjetnički prikaz neke životinje.

Skulptura raže otkrivena je 2018. godine na liticama u blizini Still Baya, otprilike 330 kilometara istočno od Cape Towna, na obali Južnoafričke Republike. Osim što se odlikuje izvanrednom simetričnošću, oblik kamena neodoljivo podsjeća na oblik raže, iako mu nedostaje rep.

U novoj studiji koju su proveli istraživači sa Sveučilišta Nelson Mandela, razmatrana je ova hipoteza. Znanstvenici su zaključili da je objekt zapravo skulptura napravljena od pijeska koja prikazuje plavu ražu (Dasyatis chrysonata), vrstu raže karakterističnu za južnu obalu Afrike. Analizom su usporedili slike plave raže s kamenim objektom, naglašavajući njihovu sličnost u veličini i proporcijama. Kako je skulptura nastala? Istraživači sugeriraju da je prapovijesni čovjek, nailazeći na ražu uz obalu, možda jednostavno ocrtao njezin oblik u pijesku, na sličan način kao što dijete danas može graditi dvorac od pijeska.

Skull

Studija otkriva dokaze o nasilju u vrijeme krize u drevnom Peruu

lobanja
© Luis Pezo-LanfrancoRazne traumatske ozljede kod jedne od proučavanih osoba
Čini se da je prijelaz iz petog u četvrto stoljeće prije Krista (pr. Kr.) bio kritično razdoblje za središnje Ande, područje koje je sada dio Perua. Istraživači su pronašli dokaze turbulencije tijekom prijelaza iz srednjeg formativnog razdoblja (1200. - 400. pr. Kr.) u kasno formativno razdoblje (400. - 1. pr. Kr.). Politička dezintegracija i međugrupno nasilje očito su bili dio konteksta, vjerojatno povezani s prijelazom iz teokracije u sekularnu vladavinu.

Nova studija, objavljena u časopisu Latin American Antiquity, dosljedno podupire ove pretpostavke.

Studiju je proveo tim peruanskih, kolumbijskih i brazilskih istraživača predvođenih peruanskim bioarheologom Luisom Pezo-Lanfrancom, koji je tada bio povezan s Laboratorijem za biološku antropologiju na Institutu za biološke znanosti Sveučilišta u Sao Paulu (IB-USP) u Brazilu .

Komentar:


People

Moderni ljudi su napredovali dok su neandertalci nestali

foto
Pitanje zašto su ljudi preživjeli dok su naši najbliži rođaci, neandertalci, izumrli, intrigira znanstvenike i istraživače desetljećima. Iako su neandertalci pokazivali znakove inteligencije i sofisticirane kulture, postoji niz čimbenika koji su mogli pridonijeti njihovom izumiranju.

Neandertalci su, prema dostupnim arheološkim i antropološkim dokazima, imali veliki mozak, sposobnost izrade oruđa, jezik, izrađivali su umjetnine i nakit, što ukazuje na razvijenu kulturu i inteligenciju. Međutim, prije oko 40.000 godina neandertalci su nestali iz Europe i Azije, a zamijenio ih je Homo sapiens, naši preci.

Mnoga arheološka otkrića upućuju na to da su neandertalci bili vješti lovci, sakupljači i da su imali smisla za estetiku. Ipak, čak i s tim vještinama, neandertalci su izgubili bitku za opstanak.

Komentar: Neki su istraživači sugerirali da je barem jedna značajna razlika između neandertalaca bila nedostatak domišljatosti u usporedbi s ljudima, što je dodatno istaknuto u nedavnoj studiji: Prapovijesni nakit otkriva 9 različitih kultura diljem Europe kamenog doba.

Posebno je ova ideja u suprotnosti s popularnom znanstvenom mišlju koja je, osobito posljednjih godina, nastojala progurati ideju da između njih postoji mala razlika; naizgled kao dio ideologije 'svi su jednaki'.

Daljnji uvid u ovu temu može se pronaći u sljedećem članku: Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje


Blue Planet

Poveznice između nedostižnih Denisovaca i kineskog 'čovjeka zmaja' starog 150.000 godina otkrivene u novoj studiji

foto
© Debbie Hill/UPIDOSJE: Krupni plan 3D tiskane rekonstrukcije Denisovan žene. Istraživači su pronašli nove dokaze koji bi mogli povezati tajanstvene Denisovce s ranom ljudskom vrstom Homo longi
Istraživači su pronašli ostatke na osnovu kojih misteriozne denisovance dovode u vezu s ranom ljudskom vrstom homo longi, a koja se naziva i "čovjek zmaj".

DNK tragovi ukazuju na to da su denisovanci živjeli na tibetanskoj visoravni, da su se vjerovatno kretali na području južne Azije (današnjih Filipina i Laosa) te da su prije više od 100.000 godina možda stigli do područja na sjeveru Kine. Osim toga, ukrštali su se sa savremenim čovjekom.

Međutim, ostala je misterija kako su denisovanci izgledali i kako su živjeli. Samo fragment vilice, nekoliko komadića kosti i jedan ili dva zuba otkrivaju njihove fizičke karakteristike. Njihov DNK, koji je prvi put pronađen 2010. u jednoj sibirskoj pećini, otkriva kako su živjeli.

Komentar: Pogledajte također:


Blue Planet

Zubi stari 4.000 godina naglašavaju štetu koju je poljoprivredna prehrana imala na ljude tijekom stoljeća

Killuragh Cave, Ireland.
© Sam Moore, Owner Marion Dowd.Špilja Killuragh, Irska
Istraživači s Trinity Collegea u Dublinu otkrili su nevjerojatno očuvane mikrobiome iz dva zuba stara 4.000 godina, pronađenih u irskoj vapnenačkoj špilji. Genetske analize ovih mikrobioma otkrivaju velike promjene u oralnom mikrookruženju od brončanog doba do danas. Oba zuba pripadala su istoj muškoj osobi i također su pružili snimku njegovog oralnog zdravlja.

Studija, provedena u suradnji s arheolozima s Atlantskog tehnološkog sveučilišta i Sveučilišta u Edinburghu, objavljena je u časopisu Molecular Biology and Evolution. Autori su identificirali nekoliko bakterija povezanih s bolestima desni i pružili prvi visokokvalitetni drevni genom Streptococcus mutans, glavnog krivca za karijes.

Dok je S. mutans vrlo čest u modernim ustima, iznimno je rijedak u drevnom genomskom zapisu. Jedan od razloga za to može biti priroda vrste koja proizvodi kiselinu. Ta kiselina kvari zub, ali i uništava DNK i sprječava fosilizaciju plaka. Dok se većina drevnih oralnih mikrobioma izvlači iz fosiliziranog plaka, ova je studija bila usmjerena izravno na zub.

Komentar: Postoji mnoštvo istraživanja koja pokazuju štetan utjecaj poljoprivrede na ljudsko zdravlje. Međutim, u našem dobu, čini se da nije samo povećanje žitarica, voća, povrća i šećera ono što šteti zdravlju, već i smanjenje životinjskih bjelančevina i masti, koji su zamijenjeni toksičnim biljnim i sjemenskim uljima uz inferiorne biljne bjelančevine. Osim toga, pokazalo se da industrijske poljoprivredne prakse koje degradiraju zdravlje biljaka i tla smanjuju sadržaj hranjivih tvari:


Map

Drevni ljudi urezivali su misteriozne simbole u blizini otisaka stopala dinosaura

brazil
© Leonardo Troiano/ Nacionalni institut za povijesnu i umjetničku baštinu, BrazilOtisci stopala dinosaura i rezbarije u stijenama, oba istaknuta isprekidanim linijama, na nalazištu Serrote do Letreiro u Brazilu
U sklopu svojih istraživanja, tim znanstvenika s Nacionalnog instituta za povijesno i umjetničko nasljeđe Brazila naišao je na izvanredno otkriće na lokalitetu Serrote do Letreiro u državi Paraíba, na sjeveroistoku Brazila. Otkriveni su novi fosilni tragovi dinosaura, zajedno s nizom tajanstvenih simbola, odnosno petroglifa, pored tragova. Ovaj pronalazak otvara nova pitanja i pruža vrijedne uvide u međudjelovanje drevnih ljudskih civilizacija s tragovima dinosaura.

Pronađeni tragovi pripadaju različitim skupinama dinosaura, među kojima su teropodi, sauropodi i ornitopodi. Procjenjuje se da su tragovi nastali u ranom periodu krede, odnosno između 145 i 100 milijuna godina prije naše ere.

Nasuprot tome, pronađeni petroglifi, koji se sastoje od krugova, radijalnih linija i apstraktnih oblika, urezani su u stijenu znatno kasnije, od 3.000 do 9.000 godina prije sadašnjosti.

Volcano

More je 'počelo ključati': Vulkanska erupcija Santorinija prije 1300 godina ukazuje na to da se ogromne eksplozije mogu dogoditi tijekom tihog razdoblja

santorini
© Dimitris Meletis preko Getty ImagesPoznate bijele kuće Santorinija s pogledom na kalderu u zalazak sunca
Ogromni sloj plovućca i pepela pronađen zakopan pod vodom u kalderi Santorini ukazuje na to da je erupcija iz 726. godine bila mnogo veća nego što se mislilo.

Ova drevna erupcija vulkana Santorini, koja se odigrala prije više od tisuću godina, pokazala je razmjere daleko veće od onih koje su prethodno bile zabilježene, sugerirajući da eksplozivne erupcije mogu nastati i tijekom razdoblja koja se smatraju relativno mirnim, kako otkriva nedavno istraživanje.

Santorini, podvodni vulkan smješten u nizu vulkana zvanom Helenski otočni luk koji se prostire između Grčke i Turske, poznat je po svojim snažnim erupcijama koje mogu rezultirati urušavanjem zemljine površine iznad magmatske komore, čime se stvara kaldera ogromnih proporcija.

Posljednja erupcija takve veličine na Santoriniju, nazvana Minojska erupcija, odigrala se 1600. godine prije Krista. Ta erupcija radikalno je preoblikovala geografski izgled regije, pretvarajući što je nekad bio jedinstveni otok u današnji arhipelag.