Naši umovi projiciraju svijet oko nas. To ne znači da ga nema

Uz eksploziju AI chatbota i njihovih bizarnih izjava, medijska pozornost usmjerila se na strojeve. Googleov LaMDA kaže da se boji umrijeti. Microsoftov Bing bot kaže da želi ubijati ljude.

Jesu li ovi chatbotovi svjesni? Da li samo glume da su svjesni? Jesu li zaposjednuti? Ovo su razumna pitanja. Ona također ističu jednu od naših najjačih kognitivnih predrasuda.

Chatbotovi su dizajnirani da potaknu antropomorfizam. Osim nekoliko neuro-divergentnih tipova, naši su mozgovi programirani tako da ove botove percipiraju kao ljude. S pravim poticajem, mi smo poput malog dječaka koji je siguran da njegov medo postaje usamljen ili da sjene imaju oči. Tehnološke tvrtke su toga itekako svjesne i koriste to u svoju korist.

Po mom mišljenju, najvažnije pitanje je što nam ti strojevi rade. Potencijal za kontrolu drugih putem sučelja čovjek-stroj je nevjerojatan. Moderno društvo vrvi usamljenim, nestabilnim pojedincima, od kojih je svaki pripremljen za umjetno druženje i psihičku manipulaciju. Kako chatbotovi postaju sofisticiraniji, čak su i relativno stabilni ljudi ranjivi. Najviše su ugroženi mladi digitalni žitelji.

granični poremećaj ličnosti: GPL je karakteriziran emocionalnom disregulacijom, impulzivnošću i kognitivno-perceptivnim oštećenjem. "Začudo, ljudi s oštećenjem dorzolateralnog i obližnjeg ventromedijalnog područja mogu imati normalnu inteligenciju, ali nemati zdrav razum - ne mogu donositi razumne odluke". (Oakley, Evil Genes, str. 203) Čini se da osobe sa subkliničkim graničnim poremećajem imaju veću izvršnu kontrolu, što im vjerojatno olakšava uspjeh u društvenoj sferi. Kao i kod paranoidnog poremećaja osobnosti, neki istraživači ne smatraju granični valjanim konstruktom poremećaja ličnosti. Mnoge njegove značajke su simptomi, a ne osobine ličnosti, zbog čega je dijagnoza nedosljedna; neki s dijagnozom GPL-a imaju internalizirajuće (neurotične) osobine, drugi eksternalizirajuće (antisocijalne); neki reagiraju na liječenje, drugi ne; postoji previše komorbiditeta; a njegove tri glavne komponente vjerojatno je najbolje shvatiti kao odvojena stanja: genetsku komponentu povezanu s bipolarnim poremećajem i druge dvije povezane uglavnom sa zlostavljanjem u djetinjstvu: sindrom emocionalne disregulacije i antisocijalno ponašanje. Također je moguće da se psihopatija (osobito kod žena) može (pogrešno) dijagnosticirati kao GPL (to dvoje je usko povezano kod žena). Colin Ross tvrdi da je GPL odgovor na traumu i da bi ga trebalo grupirati s drugim poremećajima Osi I, možda kao "reaktivni poremećaj povezivanja u odrasloj dobi".

U svom prethodnom postu o ableizmu napisao sam: "Postoji značajna manjina ljudi koji nisu razumni." GPL spada u taj segment populacije. Primjer:

U anketnom članku na Business Insider-u, Erin Heger ukazuje na nekoliko studija koje rasvjetljavaju što se događa kada umremo.


Započinje referiranjem na nedavni izvještaj Julije A. Nicholson o vlastitom NDE kada je imala 18 godina, kao rezultat gotovo fatalne automobilske nesreće:

"Nisam osjećala nikakvu bol, ali sam čula glasove oko sebe. Tada sam mogla čuti svoju sestru kako vrišti, "Ona je mrtva, moja sestra je mrtva." Pa sam vjerovala da sam vjerojatno umrla. Sjećam se svoje sestre, Allan, i John je rekao: "Ako nas čuješ, pomakni se ili dotakni nešto", ali ja se uopće nisam mogla pomaknuti.

"Nakon što sam počela dolaziti k svijesti, sjećam se da sam vidjela lica ljudi koje sam voljela kako mi prolaze pred očima. Svako lice koje mi se pojavilo u sjećanju imalo je nešto zajedničko: bili su to ljudi koje sam voljela i do kojih mi je bilo jako stalo. Pomislila sam: Volim sve te ljude, a nikad im to nisam stigla reći."

- JULIA A. NICHOLSON, "'ISKUSTVO BLISKE SMRTI ODVELO ME NA PUT KOJI NISAM OČEKIVALA'" IZ NEWSWEEK-A - 7. SIJEČNJA 2023.

Svakog trenutka smo izloženi raznim utjecajima koji dolaze ili iznutra ili iz naše okoline. Postoje različiti načini na koje možemo odgovoriti na njih, od ignoriranja, prihvaćanja ili odbijanja. Neki nam mogu biti od koristi, a drugi nas mogu navesti na krivi put i možemo izgubiti godine života prihvaćajući lažna uvjerenja, stavove i mišljenja. Neki na prvi pogled djeluju korisno, ali lako se može dogoditi da na kraju shvatimo da smo bili u krivu i da smo zapravo zaglavili u dvorani sa zrcalima gdje izgleda kao da se pomičemo naprijed ali zapravo se radi o iluziji i samo hodamo naokolo. Određeni utjecaju su posebno pogubni, mainstream mediji, "woke" ideologija, znanstveni materijalizam; da nabrojim samo nekoliko.

Kako bi razdvojili korisne od loših, potrebna nam je svjesnost i pozornost, a to možemo smatrati razvijanjem sposobnosti razlučivanja što nam u konačnici omogućuje da napravimo izbor.

"Apsolutno nepomiješana pozornost je molitva. Kad god istinski obratimo pozornost, uništavamo neko zlo u sebi".

— Simone Weil

Ako uzememo u obzir naše stanje izloženosti raznim utjecajima, nije začuđujuće da su mislioci oduvijek davali važnost kontemplaciji, samoći i povlačenju iz aktivnog života, barem na određeni period. Ako samo okruženi štetnim utjecajima, to je teško prepoznati ako se neuspijemo odmaknuti i sagledati situaciju u kojoj se nalazimo sa drugog i po mogućnosti uzvišenijeg gledišta.

Dobro pitanje za početi dan.

Svakodnevna jutarnja molitva prije je bila navika - čini se da danas nije više.

Lako je biti pomalo ciničan u vezi s tim jer bez sumnje, za mnoge je molitva samo mehanički ritual, potaknut željnim razmišljanjem, koji ima mali učinak (ili čak negativan). Ali za druge je to bio i nastavlja biti jedan od najkorisnijih alata za očuvanje zdravog razuma u ovim teškim vremenima i držanje na okupu svojih života — svog identiteta — u svijetu koji daje sve od sebe da fragmentira, slomi i razbije Sebstvo u svim oblicima.

Svjetska dominacija u doba Lucifera

Ova knjiga istražuje neobičnu novu duhovnost koja će ući u konkurenciju s drugim etabliranim religijama. Moja je svrha ovdje uvjeriti vas da je njeno pojavljivanje vjerojatno, ako ne i neizbježno.

Počinjem ovo istraživanje s nedokazanom pretpostavkom koja se temelji na darvinističkim evolucijskim načelima: na našem planetu pojavit će se novi predator, evolucijski prototip dizajniran da lovi ljude. Slijedi još jedna pretpostavka: ovaj će predator postupno i postepeno evoluirati od čovječanstva, baš kao što smo mi očito evoluirali od nižih oblika da bismo ih lovili.

Daljnja pretpostavka sugerira da su se ti grabežljivci već pojavili kao evolucijski prototipovi, kao novi ljudi s naprednim metodama preživljavanja i novim oblicima duhovnog izražavanja i religijske organizacije osmišljene da podrže i unaprijede njihovu grabežljivost."

— Robert C Tucker, An Age For Lucifer: Predatory Spirituality & The Quest for Godhood [Vrijeme Lucifera: duhovnost predatora i potraga za božanstvom, op. prev.]

Robert C. Tucker je bio kanadski psiholog koji je radio s organizacijom COMA - Council On Mind Abuse [Vijeće o zlostavljanju uma, op.prev.] (ne treba ga brkati s njegovim imenjakom, američkim politologom koji je pratio Sovjetski Savez i napisao biografiju Staljina).

Ključna razlika između vjerovanja u prijedloge i imati vjeru

Možeš li biti religiozan bez vjerovanja? Kršćanin bez afirmacije središnjih dogmi?

To je pravodobno pitanje, pogotovo jer se čini da ima mnogo ljudi koji, suočeni sa svijetom koji je poludio, preispituju svoje ideje o vjeri, duhovnim pitanjima i metafizičkim stajalištima. I to je pitanje o kojem se nedavno raspravljalo u vrlo pronicljivom razgovoru između Ruperta Sheldrakea, Philipa Goffa i Paula Kingsnortha, koji preporučujem.

Čini mi se da ovdje očajnički moramo napraviti razliku: između propozicijskog vjerovanja i vjere u nevidljivi svijet.

Sjećanje, asocijacija, jezik, stvarnost - je li sve simbolično?
Jedan od glavnih razloga zašto ljudi nasjedaju na lažnjake poput Andrewa Tatea je žalosno stanje njihovog psihološkog pogleda na svijet. Ovo je jednostavno svjetonazor utemeljen na točnim psihološkim spoznajama. Nešto od toga sastoji se od osnovnog zdravog razuma, ali što je on profinjeniji, to bolje razumijete ljude (uključujući sebe), a to znači da imate bolje šanse za donošenje učinkovitih odluka, pojedinačno ili kolektivno.

Lobaczewski sažima neke osnove ovog svjetonazora u 2. poglavlju Ponerologije (i 3. poglavlju Logokracije). Evo dijela na koji se želim usredotočiti, ističući pamćenje i asocijacije, dvije najosnovnije komponente ljudske svijesti:

Odgovore na pitanja o tome može li se ljubav dokazati na staničnoj razini i što nam naše stanice mogu reći o ljubavi daje razvojni biolog dr.sc. Bruce H. Lipton, svjetski stručnjak epigenetike koji tvrdi da vlastitim uvjerenjima možemo upravljati genima, odnosno da nismo zarobljenici svoje genetske karte. U tom smislu, on tvrdi da pri osjećaju ljubavi i naše stanice osjećaju vibracije ljubavi.

"Mudrost vaših stanica je nova biologija koja će duboko promijeniti civilizaciju i svijet u kojem živimo. Ova nova biologija nas vodi od uvjerenja da smo žrtve naših gena, da smo biokemijski strojevi, da je život izvan naše kontrole, u drugu stvarnost, stvarnost gdje naše misli, uvjerenja i um upravljaju našim genima, našim ponašanjem i životom kojeg doživljavamo.

Ova biologija temelji se na aktualnoj, suvremenoj znanosti s dodanom novom percepcijom. Nova znanost nas vodi od žrtve do stvaratelja; mi smo vrlo moćni u stvaranju i razvijanju života kojeg vodimo. To je zapravo znanje o sebi i ako shvatimo stari aksiom, 'Znanje je moć', tada ono što stvarno počinjemo razumijevati jest znanje o vlastitoj moći."

Svima nam je poznat osjećaj kada netko izgovori nešto specifičnim tonom, a naše tijelo reagira osjećajem nelagode u želucu. Ili kada netko napravi nešto naizgled bezazleno, a mi se u trenu osjetimo povrijeđeni ili ljuti. Netko nam se obrati s određenim izrazom lica, a mi se "raspadnemo" jer na njemu "pročitamo" ljutnju ili napad. Ili kada nam se draga osoba čini "hladnom i distanciranom" te nas uhvati strah od napuštanja, a on ili ona je samo trenutno okupirana nekom svojim problemima. Netko u razgovoru spomene osobu, mjesto ili stvar koja je povezana s nekim našim neriješenim emocionalnim problemom ili prošlom traumom pa odjednom osjetimo kako nas obuzimaju osjećaji tuge, bijesa, straha ili srama.