Dobrodošli na Sott.net
Pet, 29 Ruj 2023
Svijet za ljude koji misle

Znanost o duhu
Karta

Brain

Nalazimo se na metafizičkoj sponi

crossroads
Davnih 1930-ih, britanski filozof R. G. Collingwood razvio je ideju koja je zbunila — čak i razljutila — njegove kolege. Neki, poput njegovog prijatelja T. M. Knoxa, čak su otišli toliko daleko da sugeriraraju da su Collingwoodove kasnije ideje možda proizvod slabljenja uma uzrokovanog bolešću.1


Oko čega su ljudi imali takav problem, možda čak i do danas?

Jednostavno. Collingwood je smatrao da kada je u pitanju metafizika, trebamo odustati od ambicije da konačno, jednog dana, dođemo do istine. Umjesto toga, smatrao je da je posao metafizičara otkriti i opisati povijesnu evoluciju metafizičke misli, uključujući logiku koja je svojstvena tim razvojima. Iako je vidio vrijednost u formuliranju filozofskih sustava, bio je uvjeren da oni nikada neće moći proći test vremena i da se nikada ne mogu smatrati istinitima (ili lažnima).

Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.

Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik:


Alarm Clock

Moralna hrabrost kontra totalitarizma

slika
"Autoritarnost u vjeri i znanosti, a pogotovo u politici, postaje sve više prihvaćena, ne posebno zato što toliko ljudi izričito vjeruje u to, već zato što se osjećaju pojedinačno nemoćnima i tjeskobnima. Dakle, možemo li učiniti nešto osim slijediti masovnog političkog vođu ili slijediti autoritet običaja, javnog mnijenja i društvenih očekivanja?"
Američki psiholog Rollo May napisao je ove riječi 1953. godine, a u desetljećima koja su uslijedila Zapad je potiho i na prstima zašao u tiraniju. Uspostavljena je država masovnog nadzora, sloboda govora ustupila je mjesto sve većoj razini cenzure, etatistička birokracija i zagušujuće regulative zahvatile su sve više područja života, a porezne stope dosegle su razine koje bi u prošlosti izazvale revoluciju.

Međutim, posljednjih godina ovo lagano prelaženje u tiraniju pretvorilo se u sprint, budući da neke zapadne zemlje koketiraju s potpunom totalitarnom vladavinom. Ali postojanje psihički poremećenih političara željnih moći koji žele potpunu kontrolu nad stanovništvom nije ono što našu situaciju čini posebno nesigurnom, jer takvi pojedinci su postojali u svim razdobljima ljudske civilizacije. Umjesto toga, naši problemi leže u činjenici da vrlo malo ljudi posjeduje vrlo važnu vrlinu koja može okrenuti plimu unatrag, u smjeru slobode - a to je vrlina hrabrosti.

Komentar: Autoritarizam i psihopatija


Brain

Ne živi u vlastitoj glavi

Don't Live in Your head
Spoznaj samog sebe!

Tko bi se uopće mogao protiviti Sokratovoj maksimi?

Pa, uvijek pronicljivi Goethe.

Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.

Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik:


Sherlock

Da li je noćna mora samo poremećaj spavanja?

noćna mora
© Wikipedia
Smatra se da je Noćna mora švicarskog umjetnika Henryja Fuselija (1781.) prikaz paralize sna koja se doživljava kao demonska posjeta
Izvedenica riječi "mora" dolazi od praindoeuropskog korijena "mer", koje se, osim kod slavenskih naroda, pojavljuje i u jezicima drugih europskih naroda, primjerice "nightmare" u engleskom jeziku, "mahr" u njemačkom, "cauchemar" u francuskom ili "nachtmerrie" u nizozemskom.

Podugačak je popis ljudi koji se bore s ovim problemom, koji im izaziva tjeskobu pri samoj pomisli na spavanje, a jednom kad zaspu remeti miran san.

Svi oni redom na isti način opisuju stanje polu-sna u kojem se kao paralizirani ne mogu pomaknuti niti pravilno disati, a što može potrajati i čitavu noć ili bar do buđenja nakon kojeg je ponovo teško zaspati. U takvom stanju, više budni nego u snu, opisuju prisutnost onostranog i zlog lika koje im sjedi na prsima i namjerno im onemogućuje pomicanje i normalno disanje, zadovoljavajući na taj način neku svoju morbidnu potrebu.

Iako je mora kategorizirana kao manifestacija paralize u snu tek u 20. stoljeću, iskustvo paralize tema je medicinskih diskusija već stoljećima, pa i puno duže. Postoji podatak o paralizi u snu još u kineskoj "Knjizi o snovima" koja datira iz 400. godine prije Krista.

Komentar: Pogledajte i: Šta je paraliza sna i zašto do nje dolazi?


People 2

Ljudsko stanje: nerješiva jednadžba

Simone Weil i osveta Platonove Velike Zvijeri
nature
© Pixabay
To je klasični spor između konzervativaca i liberala: pitanje uloge morala i reguliranja ljudskog ponašanja, bilo putem sekularnog zakona, vjerskog zakona ili društvene prisile. Rekao bih da je to depresivno pitanje jer se čini da nema rješenja.

Simone Weil opisuje dva kraja spektra između laissez-faire liberalizma i prisilne moralne kohezije kao "Rim" i "Izrael", gdje Rim predstavlja potpuno materijalističko propadanje - poslovičnu močvaru dekadentnog i bezbožnog kasnog carstva — dok se Izrael zalaže za autoritarnu teokraciju koja mikroupravlja svakim pokretom ljudi.1

Oba se scenarija čine vrlo odbojnima.

I postavljaju nam zagonetku koja nas vraća na ozloglašenu ulogu Zakona u Pavlovim poslanicama: moralni kodeks, kojeg provodi društvo, djeluje kao neka vrsta dadilje i sprječava nas od pada u grijeh i zlo. Weil izražava istu ideju:
Na nenadnaravnoj razini, društvo je ono što zlo (određene njegove oblike) drži podalje stvarajući takoreći barijeru. ... Jedino nas društvo sprječava da prirodno padnemo u najstrašniji porok i zločin.2
Bez sumnje: odbacite nametnute društvene konvencije ili ih preko noći promijenite u njihovu suprotnost i vidite koliko će se ljudi opirati promjeni i odbijati (često svim srcem) slijediti novi svijet. Vrlo malo.

Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.

Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik:


Evil Rays

Masovna psihoza: Kako stvoriti pandemiju mentalnih bolesti

"Ljubav je stanje svijesti, stanje uma. Strah je nedostatak svijesti, nedostatak uma. Ono prvo dovodi do stanja blaženstva, ono drugo do stanja psihoze."
psihoza
Mase nikada nisu pokazivale previše interesa za istraživanje istine. One izbjegavaju dokaze koji im nisu po ukusu i radije obožavaju zabludu koja ih zavodi. Tko god ih može opskrbiti iluzijama postaje njihov gospodar. Tko god pokuša uništiti njihove iluzije postaje njihov neprijatelj, a naposljetku žrtva.
Prema psihologu Carlu Jungu,
najveća prijetnja civilizaciji ne leži u silama prirode, niti u bilo kojoj fizičkoj bolesti, već u našoj nesposobnosti da se nosimo sa silama vlastite psihe. Sami smo sebi najveći neprijatelji - otud poznata izreka "čovjek je čovjeku vuk".

Komentar:


Brain

Um, materija i opasnost subjektivizma

Mind Matter
Često se tvrdilo da materijalni svijet igra podređenu ulogu i da mora zauzeti stražnje mjesto - iza uma i duha, ili čak iza nadnaravnog svijeta.

Međutim, ovaj potez nosi opasnosti jer prijeti da malo previše usmjeri pogled prema unutra. Stoga je Goethe ispravno primijetio da "Spoznaj samoga sebe" često nije dobar savjet: naprotiv, tvrdio je, hitno moramo pogledati u ogledalo koje nam drugi ljudi drže. Trik je ovdje razlikovati one pojedince koji su prijateljski naklonjeni prema nama i koji su sami daleko dogurali u svom razvoju, i one koji slijede vlastitu destruktivnu agendu i prijete da će nas uvući u svoju silaznu spiralu.

Ne, povlačenje u vlastiti um nije rješenje i brzo vodi u iracionalnost i subjektivizam.

Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.

Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik:


Eye 1

Rudolf Steiner i "Demoni u krvi"

Rudolf Steiner

Rudolf Steiner
Je li ljudska rasa pod duhovnim napadom? I je li ezoterični filozof i vidovnjak, Rudolf Steiner upozorio na to prije više od jednog stoljeća kada je rekao da će "cjepivo" biti sustav isporuke za poraz čovječanstva?

Za mnoge, pretjerano autoritaran odgovor vlada diljem svijeta na COVID-19 ukazao je na neku dublju, zlokobniju pokretačku silu. Ali nije se samo vlada činila čudnom. Tijekom posljednje tri godine svjedočili smo kako se ljudi širom društva krotko podvrgavaju drakonskim napadima na njihove slobode, mnogi čak žestoko braneći te napade. Na isti način, vidjeli smo političare i stranke koji su nekoć bili na platformama osobne slobode i ekonomske autonomije gotovo preko noći kako se pretvaraju u prepotentne nakaze kontrole, s namjerom upravljanja baš svakim aspektom naših života. Kako se to dogodilo?

Od nedavno je pojam "psihoza formiranja mase" svima na usnama, a definira se kao psihološki fenomen pri kojem masa ljudi dobrovoljno prolazi kroz proces deindividulizacije, formirajući mentalitet stada. Zbog svoje zarazne prirode, misaone forme koje utječu na te deindividualizirane ljude, katalizirane petljama pozitivnih povratnih informacija u informativnim programima, društvenim medijima i interakcijom s vršnjacima, proširile su se poput požara populacijom. U prošlosti se to nazivalo psihologijom rulje, ili jasnije rečeno, ludilom gomile.

Better Earth

Dostojevski: Po smijehu se prepozna cijeli čovjekov karakter

smijeh
"Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi?

Za smijeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smiju pakosno.

Iskren i nezloban smijeh znači veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vrijeme veselosti i znaju li ljudi biti veseli?

Veselost čovjeka je najvidnija njegova crta, koja ga najviše odaje.

Potrebno je dugo vremena da upoznate nečiji karakter, ali čim se čovjek bar jedanput nasmije sasvim iskreno, pokazati će vam se njegov cijeli karakter, odmah kao da je na dlanu.

Samo vrlo uzvišen i sretan čovjek može biti veseo i zaraziti druge, tj. biti neodoljivo i dobrodušno veseo.

Ne govorim o njegovom umnom razvitku, nego o karakteru, o cijelom čovjeku.

Better Earth

4 važne odlike istinskih buntovnika

šuma
Istinski buntovnici nisu buntovnici zato da budu "face" ili zato da se ističu, već zato što za ideal imaju SLOBODU.

Ne radi se o prkosu, već o smislu života. Oni se ne trude pokazati karakter, nego neprimjetno stvaraju promjene. Prava buntovnost je proizvod strasti i uvjerenja, a ne mržnje i nasilja.

Istinski buntovnici su ljudi koji čine svijet boljim. Buntovnost je put ka boljem svijetu.

Na buntovnost se često gleda kao na nasilje, nametljivost i ekscentričnost. Međutim, to nisu osobine istinskih buntovnika već ljudi željnih pažnje i autoriteta. Pravi buntovnici ne nameću, već u tišini provode svoje ideje, makar malim koracima.

Odlike istinskih buntovnika su: mudrost, ljubaznost, sklonost filozofiranju i samosvijest.