Komentar: Iako je prošlo skoro osam godina od ovog pisma, i u međuvremenu se dogodila velika ekonomska kriza (koju se lijepo predviđa u ovom tekstu), neke stvari su više-manje ostale iste. I iako je pismo upućeno građanima Francuske, njegov sadržaj je primjenjiv na veliku većinu država svijeta, a pogotovo na one koje još nisu do kraja u raljama neoliberalnog kapitalizma.
Građani Francuske,
Kako biste se osjećali kada bi:
Morali zadužiti se, u iznosu od 5 ili 10 godišnjih plaća, ukoliko želite imati svoj dom?
Morali uzeti skupo privatno zdravstveno osiguranje ukoliko želite ikakvu medicinsku njegu?
Svaka bolnica odbila pružiti čak i osnovno zbrinjavanje onima koji nemaju privatno medicinsko osiguranje?
Ostali bez ijednog programa socijalne podrške, bez osiguranja u slučaju nezaposlenosti, za vas, vašu obitelj i vašu djecu?
Morali raditi između 40 i 60 sati tjedno, sa samo jednim tjednom dozvoljenog godišnjeg odmora - i to tek nakon što ste u radnom odnosu godinu ili dvije?
Morali posuđivati novac, svake godine iznova, samo kako biste prehranili obitelj i zadržali krov nad glavom?
Morali se zadužiti za 100 000 eura kako biste platili fakultetsko obrazovanje svoga djeteta?
Vaša zaduženost na kreditnim karticama dosegla iznos koji niste u mogućnosti ikada otplatiti i bili prinuđeni raditi sve do svoje smrti?
Fakulteti bili sponzorirani od strane korporacija i obvezatni podučavati isključivo program predodređen od strane tih istih korporacija?
Cjelokupna infrastruktura i nacionalna dobra Francuske bila „privatizirana“ u korist nekolicine iz redova dobrostojeće elite, koja bi vam tada određivala što možete, a što ne možete činiti u svojoj vlastitoj zemlji, te vam naplaćivala korištenje nacionalnih resursa koji su trenutno društveno vlasništvo svih građana?
Komentar: Više informacija o tome kako su stvari izgledale za vrijeme g. Sarkozyja pogledajte: