U nastavku je transkript donjeg videa, koji također možete vidjeti i na samom videu u obliku subtitlova.

Svi znamo da zasićene masti nisu zdrave i da nas ubijaju. Vlasti to govore, stručnjaci to govore, i zdravstveni djelatnici to govore. No, je li to stvarno tako? Pogledajmo iza znanosti koja podržava tu tvrdnju.

Hipotezu da zasićene masti nisu zdrave prvi put je 1955. godine razvio istraživač Ancel Keys. U svojoj slavnoj, ili bolje rečeno zloglasnoj Studiji u sedam zemalja, pokazao je da zemlje s najvišom količinom zasićenih masti u svojoj prehrani pokazuju najvišu stopu kardiovaskularnih bolesti.

Međutim, da kod ove studije postoji problem, ukazala su dva druga istraživača, Yerushalmy i Hilleboe, dvije godine kasnije. Keys je odabrao samo sedam zemalja od njih ukupno 22 za koje su podaci bili dostupni. Da je koristio sve podatke, njegova bi teorija izgledala puno slabije, a njegovu studiju vjerojatno nikad ne bi objavili.

"Assad je diktator." Često to čujem, na vijestima, u direktnim razgovorima s ljudima, te od slušatelja radio emisije koju vodim s još jednim urednikom. Pa ipak, još uvijek se iznenadim svaki put kad to čujem. Da budem potpuno iskren s vama, mislim da bih trebao početi s jednom šokantnom izjavom: ne mislim nužno da je diktator loša stvar. Uzmite si malo vremena da dođete k sebi.

Riječ "diktator" dolazi iz starog Rima, gdje je ured diktatora prvotno koristila osoba na period od šest mjeseci kako bi odrađivala specifične zadatke. Gaj Julije Cezar je modificirao trajanje ove pozicije na punu godinu dana, prije nego li je izglasan za doživotnog diktatora - perpetuo dictator.

Kao i svaka druga pozicija u javnoj službi, i pozicija diktatora se može zloupotrijebiti, kao što je to učinio Sulla u starom Rimu. Ipak, zloupotreba se ne događa uvijek. Ako je lider istinski dobronamjeran prema ljudima, te ako ima njihovu podršku, tada "dobronamjerna diktatura" ima nekoliko prednosti nad sustavom u kojem se nakon svake četiri godine ili slično, mijenja osoba u vladajućem uredu. Na primjer, kratkotrajni vladajući sustavi favoriziraju kratkotrajne ciljeve. Kakva je korist od dugoročnog planiranja ako se svakih par godina mijenjaju osobe na vlasti? To je problem s kojim se suočio Cezar: njegovi neprijatelji u redovima reakcionarske aristokratske oligarhije su jednostavno mogli poništiti zakone ili projekte koje je Cezar pokrenuo za vrijeme obnašanja dužnosti. Koja je uopće svrha pokušaja stvaranja dugotrajnih dobrotvornih promjena s takvom vrstom vlade? Dokle god lider drži do standarda donošenja mudrih odluka koje koriste državi, zašto ga se ne bi zadržalo na vlasti što duže, umjesto da ga nakon nekoliko godina zamijeni neki osrednji korporativni pijun.

No, čak i ako je značenje riječi diktator u antičkom Rimu imalo specifično značenje, danas se njom teži dočarati slike "zlog diktatora": obično čovjeka koji vlada doživotno (ili barem tijekom nekoliko desetljeća) s puno moći i, najvažnije od svega, tlači svoj vlastiti narod. Naravno, ako se tako definira, tada je diktator zaista loša stvar, iz jednostavnih razloga jer je po definiciji takva osoba zla. No, zapitajmo se, ima li ičega lošeg, u teoriji, ako netko doživotno služi, te ako drži u rukama puno moći?

U padu leta 7K9268 kompanije Kolavia na putu iz Sharm el-Sheikha u Egiptu prema Sankt Petersburgu u Rusiji, 31. listopada poginulo je svih 224 putnika i članova posade, čime je to postala najgora nesreća u ruskoj avionskoj povijesti.

Zrakoplov Airbus A321 je nestao s radara 23 minute nakon polijetanja dok se nalazio iznad pustinje na Sinaju. Piloti nisu uputili nikakav poziv u pomoć. Zrakoplov je započeo naglo, skoro vertikalno poniranje od nekih 9500 m do otprilike 8500 m kada je nestao s radara. Ostaci aviona i tijela stradalih su bili razasuti na više od 20 kvadratnih kilometara, dok je tijelo jedne 3-godišnje putnice navodno pronađeno 8 km od mjesta pada. Sve to skupa značajno ukazuje da se zrakoplov raspao u zraku, visoko nad tlom.

Ruski zrakoplovni stručnjaci su odbacili mogućnosti da je projektil oborio dotični avion ili da je na njemu eksplodirala bomba. Također, tehnička pogreška koja bi uzrokovala da se avion jednostavno sruši s neba i koja bi onesposobila pilote prije nego što bi oni mogli poslati poziv u pomoć, ne čini se vjerojatnom. Čak i da su oba motora istovremeno prestala raditi, zrakoplov bi i dalje bio "u radnom stanju" da bi posada mogla jedriti s njim do nužnog slijetanja u vremenskom rasponu od barem 25 minuta.

Nešto drugo, nešto ekstremno nasilno, naglo i katastrofalno je snašlo taj zrakoplov i njegove putnike. Viktor Yung, zamjenik direktora navedene avio kompanije, izrazio je takvo stajalište kad je danas rekao da je samo "vanjska sila" mogla uzrokovati takvo drastično poniranje zrakoplova.

"U trenucima kada se katastrofalni incident počeo odvijati, nešto je potpuno onesposobilo članove posade. To objašnjava zašto nisu pokušali kontaktirati kontrolu leta i javiti za incident koji se događao u vezi aviona." rekao je Yung. Aleksandr Smirnov, nadglednik flote navedene avio kompanije, je izjavio da "jedino moguće objašnjenje je da je neka mehanička sila djelovala na zrakoplov, ne postoji kombinacija kvarova sustava koja bi uzrokovala raspad zrakoplova u zraku".

Može se reći da je progon vještica jednostavno oživotvorenje Inkvizicije koja je imala slična pravila obračunavanja s katarima dvjesta godina ranije. Da bi se razumjelo kako se lako takav napad na "vještice i čarobnjake" može legalno i društveno manifestirati, trebamo malo pogledati na same početke Inkvizicije.

Mnogi ljudi vide Inkviziciju kao nešto što se pokrenulo radi istrijebljenja vještica i štovanja vraga, a riječ evocira slike klada i željeznih kovčega sa šiljcima i svakojakih drugih bizarnih i nastranih pomagala za mučenje. Zaista, mučenje je bilo velik dio Inkvizicije, ali ne onoliko velik kao što neki ljudi možda misle. Treba imati na umu da je Inkvizicija nastala u vremenu kada se prema ljudskom životu odnosilo toliko ležerno da rezanje noseva ili ušiju ili šaka, ili vađenje očiju nije bila nečuvena zakonska kazna za manje zločine.

Križarski pohod protiv katara je doveo do brutalnih masakara, uništenja posjeda, te do nekih od najužasnijih događaja koji govore o čovjekovoj nehumanosti prema svom bližnjem. Pri kraju tog razdoblja, papa Grgur IX je odlučio da su samo rezultati ono što se gleda. Naumio je izbrisati katarstvo s lica zemlje. Mora da je razmišljao do dugo u noć kako bi smislio bizaran sustav koji je pokrenuo kako bi se obračunao s herezom.

Stogodišnji rat pokriva razdoblje od 116 godina od 1337. do 1453. godine, Crna smrt 1347./48. do 1351. godine, a zatim Renesansa: 1400. do 1600. godine. Neke stvarno ružne stvari su se događale tada. Dendrokronolog Mike Baillie, napisao je knjigu tvrdeći (s dobrim dokazima) da Crna smrt, jedna od najsmrtonosnijih pandemija u ljudskoj povijesti, za koju se tvrdi da je moguće ubila dvije trećine cijele populacije Europe, da ne spominjem milijune širom planeta, vjerojatno nije bila bubonska kuga već smrt od kometa!

Baillie ima znanstveni dokaz kojim podupire svoju teoriju i njegov dokaz zapravo podržava - i podržan je - od onog što su ljudi tog vremena govorili: potresi, kometi, kiše smrti i vatre, zagađena atmosfera i smrt gotovo nezamislivih razmjera. Većina ljudi današnjice nisu zaista svjesni što se dogodilo prije samo 663 godina. (Hmmm... istraživački um se istog trenutka pita što bi se moglo dogoditi 666 godina kasnije?! To bi bila 2013...) Zaista postoji sasvim dovoljno podataka predstavljenih u Baillievoj knjizi da bi se podržala teorija da se Crna smrt dogodila zbog udara krhotina kometa - slično udarima krhotina kometa Shoemaker-Levy u Jupiter, koji su se dogodili 1994. godine. Postoji niz mogućnosti kako su se točno te smrti dogodile: potresi, poplave (tsunamiji), kiše vatre, oslobođene kemikalije preko visokoenergetskih eksplozija u atmosferi, uključujući amonijak i cijanovodik, a moguće čak i patogeni uzročnici bolesti nošeni kometom. Vrijedno je da zastanemo na trenutak i da razmotrimo brojke.

Sada dolazimo do nekih dokaza koji bi mogli biti poveznica između ove priče o kometima i Noći vještica. Zapravo, krajem lipnja i krajem listopada/početkom studenog Zemlja prolazi kroz roj Taurida. To znači da mora da se događaj koji predstavlja granicu između pleistocena i holocena (današnje epohe) dogodio krajem listopada. Bio je to dan kada su granice između živoga i mrtvoga postale jako tanke jer su gotovo sva živa bića na ovom planetu nestala, a sjećanje na taj događaj nam se prenijelo u vidu komemoracije "kraja ljeta" što nazivamo Noć vještica (Halloween), a u bibliji poznato kao Noin potop.

I gdje su tu vještice? Strpite se još malo, dolazimo na to.

Posljednji dan mjeseca listopada je praznik za koji se smatra da predstavlja drevnu keltsku proslavu za "kraj ljeta", Samhain, Halloween ili večer uoči Svih svetih. Kao što sam spomenula na početku, mnogi ljudi pomisle na vještice kad se spomene riječ "Halloween" (Noć vještica, op. prev.). Čovjek se odmah zapita zašto bi 31. listopad imao veze s vješticama i zašto bi se tada slavilo "kraj ljeta" kada jesenski ekvinocij, koji pada mjesec dana ranije, predstavlja pravi završetak ljeta?

I eto nam priče!

Prema britanskom povjesničaru Ronaldu Huttonu, festival Samhain obilježava kraj "svijetlije polovice" godine i početak "tamnije polovice", te se ponekad smatra keltskom Novom godinom. Prema proučavatelju folklora Johnu Gregorsonu Campbellu i arheologinji Bettini Arnold, drevni Kelti su vjerovali da zastor koji razdvaja ovaj svijet od Onostranog postaje tanji na Samhain, što dozvoljava duhovima (i dobrima i lošima) da s lakoćom prelaze preko inače robusne barijere. Kelti su se s time nosili tako da su pozivali dobre duhove - obično obiteljske pretke - da dođu i koristili su razne tehnike tjeranja ili plašenja svih loših duhova. Pretpostavlja se da je to porijeklo nošenja kostima prerušavajući se u kosture, duhove i gobline, s principom da ako izgledate dovoljno strašno, možete uplašiti i otjerati i samog vraga!

Samhain je također bilo vrijeme kad su ljudi u starim vremenima skladištili svoje zalihe hrane, klali stoku i svinje, te pripremali žitarice i ostalu hranu za zimu.

"Mislim da je percepcija koju stvaraju civilne žrtve jedan od najopasnijih neprijatelja s kojim se suočavamo.“

- američki general Stanley A. McCrystal u svom inauguracijskom govoru povodom preuzimanja zapovjedništva ISAF-a (engl. The International Security Assistance Force) u lipnju 2009. godine

Prašina se još nije slegla nakon ruskih zračnih napada na pozicije ISIL-a u Siriji, a zapadnjački mediji su već počeli izvještavati kako su u istima ubijeni 'civili' uključujući 'žene i djecu'.

Ostavit ćemo po strani dubioznu prirodu ovakvih optužbi - po Putinovim riječima takve su optužbe nastale čak i prije nego li su počeli ruski zračni napadi - jer zapadnjačka propaganda i političari kojima ona služi uopće nisu u poziciji upirati prstom u Rusiju zbog navodnih „kolateralnih žrtava“.

Ako usporedite nedavne udarne vijesti BBC-ja s udarnim vijestima BBC-ja od prije četiri godine kada je NATO u potpunosti uništio nekoliko gradova u Libiji, može vam se oprostiti ako ste smatrali kako su BBC-jevi novinari i urednici tek nedavno shvatili da bombe ubijaju ljude, a naročito ruske bombe (britanske, francuske i američke kombinacije bombi su jedino ubijale 'loše momke' s 'nevjerojatnom preciznošću').

Uopće ne čudi da je veliki broj ljudi sa zapadne hemisfere zbunjen retorikom koja dolazi iz određenih zapadnih centara otkad su Rusi započeli zračne napade u Siriji 30. rujna. To ih ostavlja s pitanjem: ”Na čijoj smo strani?”. Nakon što zapadni mediji već dvije godine opisuju ISIS kao utjelovljenje samog zla, zar ne bismo trebali vidjeti rusku intervenciju u Siriji na poziv sirijske vlade, kao dobru stvar? Dosadašnji rezultati su impresivni. Prema ruskom ministarstvu obrane, uništena je sljedeća imovina ISIS-a u prvom tjednu bombardiranja:

• 71 oklopno vozilo
• 30 drugih vozila
• 19 zapovjednih objekata
• 2 komunikacijska centra
• 23 skladišta goriva i municije
• 6 tvornica improvizornih eksplozivnih naprava
• nekoliko artiljerijskih jedinica
• nekoliko centara za obuku

Ukoliko zaista vjeruju u ono što govore o ISIS-u kao glavnoj prijetnji globalnoj sigurnosti, svjetski lideri bi trebali biti ushićeni ovakvim vijestima. Međutim, nisu. Umjesto toga, čuli smo generalnog tajnika NATO-a, Jensa Stoltenberga, kako urla o ”ruskoj agresiji”, i još jednom poziva na postavljanje više NATO-vih snaga duž ruske granice prema Europi i u Turskoj.

Američka koalicija od 60 i nešto zemalja je navodno bombardirala ISIS unutar Sirije više od godinu dana. U usporedbi s ruskim rezultatima nakon samo jednog tjedna, zračni napadi koje su predvodile SAD su bili najblaže rečeno, beznačajni, a ”Islamska država” unutar Sirije je povećala, a ne smanjila kontrolu teritorija u Siriji. Ne možemo zaključiti ništa drugo nego da zračni napadi predvođeni SAD-om ne samo da nisu zaustavili ISIS nego su mu i pomogli?

Gledano unazad, svakako moramo posumnjati u sve one navode o oružju dobačenom iz zraka koje je ”slučajno” palo u ruke ISIS terorista. Ako prihvatimo da se radilo o ”nezgodi” onda je ova vojna operacija vođena od strane SAD-a bila totalni fijasko, a to su potvrdili i visoki vojni dužnosnici SAD-a prilikom davanja izjava u američkom senatu prošlih mjeseci.

No, jedno je ”ne biti ushićen”, a drugo biti toliko razjaren i napadati ruske pokušaje da iskorijeni ISIS od momenta kad su se umiješali. 36 civilnih žrtava, rekli su nam, citirajući sumnjivu organizaciju iz UK-a, ”Sirijski opservatorij za ljudskih prava”, koju čini jedan čovjek i njome upravlja iz svoje trosobne kuće u Kentu u Engleskoj.

U našoj tjednoj radio emisiji prošle nedjelje, komentirao sam da je odgovor SAD-a i njegovih zapadnih saveznika na rusko lansiranje stvarnog rata protiv terorizma u Siriji većinom bila tišina, zaglušujuća tišina, nešto slično nedavnom Netanyahuovom 'spektaklu tišine' u UN-u, ali još više zaglušujuća. Zapravo, toliko zaglušujuća da je napravila puni krug prije nego što sam išta čuo.

Na početku se čulo samo blijedoliko, s američkim naglaskom - "Rusija samo pogoršava stvari". Međutim, to je ubrzo poraslo u snazi kako bi najavilo na kraljičinom engleskom naglasku - "I mi također bombardiramo ISIS, znate!" Nedugo zatim se pretvorilo u kakofonijsko mnoštvo prljavih besmislica o Rusiji - "ubijaju nevine civile u Siriji", a poslije toga - "opasno upadaju u zračni prostor" našeg NATO saveznika Turske.

Ipak, to je bilo, i još jeste, samo "buka i bijes" jer zapravo se radi o tome da je američki blef "rata protiv terorizma" prozvan na spektakularan način od strane Rusije. I nema ništa, i zaista mislim ništa, što bi kreatori terora u Washingtonu i Langleyu mogli učiniti oko toga, osim proglasiti rat Rusiji.

Jedine više-manje poštene izjave sa Zapada o ulasku Rusije u Siriju su došle od iste osobe, generala zračnih snaga SAD-a Philipa Breedlovea, vrhovnog zapovjednika NATO-a u Europi. U govoru u Berlinu 28. rujna na sastanku "njemačkog Marshall fonda" - američke grupe stručnjaka koja obilježava obljetnicu "Marshallovog plana", inicijative kroz koju je SAD stekao kontrolu nad većinom Zapadne Europe poslije II. svjetskog rata - Breedlove je rekao da je Rusija instalirala "vrlo sofisticirane sposobnosti zračne obrane/antipristupnog zabranjenog područja" koje nisu okrenute prema Islamskoj državi nego "u nešto drugo". Naravno, "nešto drugo" ovdje znači "NATO-ve bombe".