Jeste li se ikada zapitali kako je moguće da se sve ”revolucije”, na najrazličitijim stranama svijeta, od Čilea i Argentine, preko bivše Jugoslavije, Egipta i Sirije, pa sve do Ukrajine ovih dana - uvijek odvijaju po istom receptu, u dlaku na isti način?!

Odgovor je vrlo jednostavan, zato jer sva ta društvena previranja imaju jednog zajedničkog čimbenika - moćnike koji vuku konce iz sjene. Oni zarađuju na kaosu - iskorištavaju krvoprolića i katastrofe kako bi okrutno i nemilosrdno preobrazili svijet sukladno vlastitim idejama. Oni su doktori šoka!

Počevši odmah nakon drugog svjetskog rata i nastavljajući u desetljećima nakon nametanja sovjetske diktature zemljama istočne Europe, skupina znanstvenika, prvenstveno poljskih, čeških i mađarskih, potajno su surađivali na znanstvenom istraživanju o prirodi totalitarizma. Kako su im državne sigurnosne službe blokirale kontakte sa Zapadom, njihov rad je ostao tajna čak i dok su se američki istraživači poput Herveya Cleckleya i Gustavea Gilberta borili s istim pitanjima.[1] Posljednji poznati živi član te skupine, poljski psiholog i stručnjak za psihopatiju, Andrzej Łobaczewski (1921. - 2007.), na kraju je dao naziv njihovoj novoj znanosti - sintezi psiholoških, psihijatrijskih, socioloških i povijesnih istraživanja - “ponerologija”, pojam koji je posudio od svećenika benediktinskog samostana iz povijesnog poljskog sela Tyniec. Izvedena iz poneros u novozavjetnom grčkom, ova riječ sugerira urođeno zlo s iskvarujućim utjecajima, što je prikladan opis psihopatije i njezinih utjecaja na društvo.

Većina onoga što znamo o tom istraživanju dolazi od nekoliko dragocjenih izvora. Łobaczewski je bio u kontaktu s istraživačima isključivo preko Stefana Szumana (1889. - 1972.), umirovljenog profesora koji je prenosio anonimne sažetke istraživanja među članovima grupe. Ako bi ih se otkrilo da se bave ovom vrstom zabranjenog istraživanja, posljedice bi bile teške; znanstvenici su bili suočeni s uhićenjima, mučenjima, čak i smrću, zbog čega je stroga zavjera među njihovom malom grupom bila neophodna. Čuvali su sami sebe i svoj rad dijeleći svoje radove anonimno. Na taj način, kad bi netko od njih bio uhvaćen i mučen, nisu mogli otkriti imena i lokacije drugih, što je bila veoma stvarna prijetnja njihovoj osobnoj sigurnosti i završetku rada. Łobaczewski je jedino podijelio imena dva poljska profesora prethodne generacije koji su bili uključeni u ranim fazama rada - Stefana Błachowskog (1889. - 1962.) i Kazimierza Dąbrowskog (1902. - 1980.).[2] Błachowski je umro pod sumnjivim okolnostima i Łobaczewski spekulira da je bio ubijen od strane državne policije zbog njegove uloge u istraživanju. Dąbrowski je emigrirao i zbog toga što se nije htio odreći poljskog državljanstva kako bi mogao raditi u SAD-u, uzeo je poziciju na Sveučilištu u Alberti u Kanadi, gdje je imao mogućnost da ima dvojno državljanstvo. Pažljivo čitanje objavljenih radova Dąbrowskog na engleskom jeziku pokazuje teorijske korijene onoga što će postati ponerologija. [3]

Što je zapravo pravi razlog za precesiju ekvinocija i zašto su antički ljudi vjerovali da je taj ciklus toliko važan? Walter Cruttenden postavlja to pitanje u svojoj zadnjoj knjizi Lost Star of Myth and Time i dolazi do nekih provokativnih zaključaka.

Za laika, precesija ekvinocija je opaženo kretanje noćnog neba koje se polako pomiče unatrag svake godine. Naravno, noćno nebo se kontinuirano pomiče kroz cijelu godinu kako se Zemlja okreće oko Sunca, ali ako bi netko uzeo fiksnu točku u vremenu (na primjer proljetnu ravnodnevnicu, ekvinocij) i napravio snimku neba na taj dan svake godine, primijetio bi da se nebo polako pomiče prema natrag svake naredne godine. To označava precesiju zodijaka ili precesijsko gibanje. Astrolozi bi rekli da se nalazimo u drukčijem “dobu” ili horoskopskom znaku, ovisno koja su zviježđa vidljiva na nebu na proljetnu ravnodnevnicu određene godine. Ovo precesijsko kretanje neba iznosi otprilike 50 prostornih sekundi na godinu i treba oko 24-26 tisuća godina da se napravio puni krug, tj. “velika godina” ili “veliki svjetski ciklus” kako se još često naziva.

Sir Isaac Newton je prvi iznio ideju da ta precesija dolazi od teturavog gibanja Zemljine osi, i jako je malo znanstvenika osporavalo tu pretpostavku od Newtonovog vremena. Cruttenden se usuđuje zapitati najosnovnije pitanje o ovoj temi u svojoj knjizi, sakupljajući brojne tragove kako bi sastavio hipotezu da je precesija rezultat gibanja Sunca u binarnoj orbiti sa zvijezdom pratiteljem. Mogu li Cruttendenove špekulacije zaista voditi do podataka koji bi mogli oboriti ideje Newtona - čovjeka kojeg se štuje kao božanstvo u svijetu fizike i astronomije? Kao što ćemo vidjeti u nastavku teksta, postoji zaista puno dokaza koji podupiru Cruttendenove ideje.

Odakle potiče učenje Georgija Gurđijeva? Koji su bili njegovi ciljevi? Laura Knight-Jadczyk razmatra neke tragove koje je Gurđijev ostavio u svojoj knjizi “Život je stvaran samo onda kada jesam”.

Gurđijevljev prvi cilj je bio:

“Istražiti sa svih strana, i razumeti, tačan značaj i svrhu života čoveka.”

Tome je dodao drugi cilj, koji i danas ima veliki značaj:

“Otkriti, po svaku cenu, neki način ili sredstvo za uništenje sklonosti u ljudima za sugestivnošću koja uzrokuje da lako padnu pod uticaj 'masovne hipnoze'.”

Georgij Gurđijev je imao dva cilja:

1. da istraži sa svih strana, i da razume, tačan značaj i svrhu života čoveka;
2. da otkrije, po svaku cenu, neki način ili sredstvo za uništenje sklonosti u ljudima za sugestivnošću koja uzrokuje da lako padnu pod uticaj “masovne hipnoze”.

Nastavljamo našu diskusiju ovog fundamentalnog aspekta njegovog rada, njegov nastanak u vreme rata i revolucije, i diskutujemo paralele koje se nalaze u učenju don Huana Matusa koje je pripovedao Karlos Kastaneda. Laura Knight-Jadczyk ispituje koncept “sitnog tiranina”, još jedne ideje koja potiče iz perioda rata, iz španskog osvajanja Meksika, i gledamo kakvu primenu to može imati danas. Takođe se suočavamo sa svetom sitnih tiranina, globalnom patokratijom. Kako nam učenja Gurđijeva i don Huana mogu pomoći danas?

U ovom podkastu razgovaramo o jednom od interesantnijih slučajeva “Terapije oslobađanja od duhova” iz ranih dana Kasiopejskog eksperimenta sa Laurom Knight-Jadczyk. Laura opisuje egzorcizam koji je sprovela tokom svog rada kao hipnoterapeut, zajedno sa audio snimcima iz same sesije. Ovo je do sada naš najstrašniji podkast!

U ovom podkastu razgovaramo o još jednom od zanimljivih slučajeva hipnoterapije iz ranih dana Kasiopejskog eksperimenta sa Laurom Knight-Jadczyk. Laura opisuje sesiju koju je sprovela tokom svog rada kao hipnoterapeut, zajedno sa audio snimcima iz same sesije. Ovog puta čini se da problem nije demonska zaposednutost, već očigledna vanzemaljska otmica. Ovo je još jedan zastrašujući podkast!

Kad su me pitali o čemu bih htjela pisati u sljedećem izdanju Dot Connector Magazine-a (DCM), prva stvar koja mi je izašla iz usta je bila: “Zlatno doba i kako smo od tamo došli ovdje gdje se sada nalazimo i što to sve znači.” To je tema koja zaokuplja moj um već nekoliko godina, čiji sam pregled dala u članku Vještice, kometi i planetarne kataklizme (DCM broj 11), gdje je tema bila kako je ženska energija u našem društvu korak po korak tijekom tisućljeća izopačena kao posljedica planetarne kataklizme koja je započela Velikim potopom, poznatim i pod imenom Noin potop. Ali primjećivati ono što se dogodilo nije isto kao i objašnjavati zašto i kako se to moglo dogoditi, gledano sociološki. U tom članku sam napisala sljedeće:

“Što se tiče navodnog Noinog potopa, možemo reći da su u više nego u jednoj točki u našoj poznatoj povijesti, civilizacije i kulture padale i/ili nestajale, ili su bile uništene od tko zna čega...

Istraživači iz područja arheologije i povijesti zbunjeni su nedostatkom direktnih arheoloških ili pisanih objašnjenja za uzroke (u odnosu na učinke), iako postoji veliki broj mitova i priča iz folklora koje mogu vrlo dobro dati odgovore ako se pravilno analiziraju..."

I nastavljam:

"Prije nekoliko desetljeća, određeni znanstvenici prirodnih znanosti postali su zainteresirani za taj problem, te su shvatili, koncentrirajući se na gore navedene kolapse Brončanog doba, da je raspon dokaza ukazivao na to da se radi o prirodnim uzrocima, a ne o uzrocima izazvanim ljudskim djelovanjem, kao što su invazije ili ratovanja. Tako su svi počeli govoriti o klimatskim promjenama, vulkanskim aktivnostima i potresima. Trenutno su ove vrste objašnjenja zapravo uključene u standardnu povijest Brončanog doba, iako mnogi problemi i dalje ostaju neriješeni: čini se da ni jedno objašnjenje ne uzima u obzir sve dokaze.

Immanuel Velikovsky je sve uznemirio kada je predložio da je Izlazak (židova iz Egipta) - ali samo Izlazak - uzrokovan bombardiranjem kamenja, prašine, ugljena i tome slično, kao posljedica prolaska Venere kroz Sunčev sustav i kaosom koji je ona napravila za vrijeme svog prolaska. On je uspio skupiti nevjerojatne količine mitova i legendi iz cijelog svijeta, koji su svi do jednoga snažno upućivali na to da se dogodila neka vrsta globalne kataklizme, ali kada, gdje i kako se to dogodilo je ostalo prilično nejasno. Postojali su i drugi ljudi koji su o tome pričali prije Velikovskog, uključujući Ignatiousa Donnellyja koji zaslužuje da ga se spomene za pripisivanje mitova Noinom potopu, za koji je tvrdio da je zapravo razaranje Atlantide onako kako je to opisao Platon. Je li ili nije postojala napredna civilizacija poznata kao Atlantida nije naša briga ovdje, već je li postojao potop i kada se on mogao dogoditi.”

Fritz Gerlich bio je njemački novinar za vrijeme Hitlerovog uspona na vlast, poznat po svojim oštrim kritikama Führera. Njegov najkontroverzniji rad uključuje montiranu sliku koja prikazuje Hitlera s prenaglašenim crtama lica i ruku, pod ruku s crnkinjom.

U članku koji je pratio sliku, Fritz sugerira čitateljima da po zakonima fiziognomije (pseudoznanost o predviđanju raznih duševnih svojstava pojedinca prema njegovoj fizionomiji, op. prev.) koju je Hitler u to vrijeme promicao, sam Hitler uopće nije Arijevac već pripada mongolskom podtipu. Gerlich je i prije koristio snagu pera u suprotstavljanju Hitleru na svakom koraku, ali ta uvreda zapečatila je njegovu sudbinu. Dok je radio na još jednom razotkrivanju Hitlera, uhapsili su ga i odvukli u koncentracijski logor Dachau, gdje je ubijen nešto više od godinu dana kasnije.

Gerlich je jedan od mnogih primjera novinara koji su zaplašivani, mučeni i ubijani samo zbog otkrivanja istine. Zlo se može sakrivati jedino u mraku. Počeo sam s ovim primjerom jer se želim pozabaviti nekim drugim novinarima današnjice koji su ubijeni pod sumnjivim okolnostima. Izgleda da nam predstoji ponavljanje lekcija, iako smo se zarekli da to gradivo nećemo nikad zaboraviti.

Uslijed sve veće islamofobije, muslimanima je sada već godinama sve teže pronaći posao u SAD-u i europskim zemljama poput Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Francuske. I ne samo to, izvještaj Europskog ureda za nadzor rasizma i ksenofobije, pod nazivom ”Muslimani u europskoj uniji: diskriminacija i islamofobija” iz 2006. godine, zaključuje:

• Bez obzira na etničku pripadnost i stav prema religiji, mnogi od europskih muslimana suočavaju se s diskriminacijom prilikom zaposlenja, obrazovanja i rješavanja stambenog pitanja.
• Diskriminacija muslimana se može pripisati islamofobnim stavovima, kao i rasističkim i ksenofobnim osjećajima, jer se ti elementi često isprepliću. Neprijateljstvo prema muslimanima se zato mora sagledati u općenitijem kontekstu ksenofobije i rasizma prema migrantima i manjinama.
• Očigledno je da muslimani doživljavaju islamofobne ispade, od verbalnih prijetnji do fizičkih napada, iako su podaci o incidentima s religijskim predznakom prikupljeni na ograničenom uzorku.
• Dostupni podaci o žrtvama diskriminacije pokazuju da su europski muslimani često neproporcionalno zastupljeniji u područjima sa siromašnijim stambenim uvjetima, da su njihova akademska dostignuća ispod prosjeka, te da je njihova stopa nezaposlenosti veća od prosječne. Muslimani često dobivaju niskokvalificirane poslove, a kao skupina su zastupljeniji od ostalih u slabo plaćenim sektorima ekonomije.
• Mnogi europski muslimani, naročito mladi, suočavaju se s preprekama u društvenom napredovanju. To može pobuditi osjećaje beznađa i društvenog izopćenja.
• Rasizam, diskriminacija i društvena marginalizacija su ozbiljne prijetnje integraciji u društvo i koheziji u zajednicama.

Sad kad je anti-islamsko raspoloženje naraslo za 110% u Francuskoj, i "anti-islamske" demonstracije održane u nekoliko zemalja, svi su izgledi da će se ionako loša pozicija u kojoj su muslimani već bili prije pariškog napada (Charlie Hebdo, op. prev) još više pogoršati. Ne treba ni reći da to nije u redu, uzimajući u obzir da većina muslimana nije imala nikakve veze s nedavnim napadom u Parizu, kao što nisu imali ništa s napadima 11. rujna 2001. u SAD-u. Pa ipak, muslimani su postali prava meta za mržnju i to značajno utječe na njihov svakodnevni život.