Ispričane priče: S druge strane novinarske etike
Srbi su na svojoj koži tokom devedesetih godina osetili kako izgleda kada neka sila želi da vas ocrni, pa smo u prilozima velikih svetskih televizija često gledali kako smo počinili i zločine koji se nisu desili.

Nešto slično trenutno se dešava u Iraku i Siriji.

Ratna propagandna mašinerija odlučna je u nameri da drugoj strani pripiše krivicu za navodne teške zločine, pa čak i one koji se nisu desili.

Društvenim mrežama trenutno se šire dva takva snimka. I ne zna se koji je gori.

Na prvom, koji je nastao u sirijskom gradu Alepu vide se žrtve navodnog ruskog bombardovanja Alepa.

Tela su prekrivena belim šaršavima i ništa ne bi bilo preterano čudno da se veći deo njih - ne mrda!

Za ovaj očigledan pokušaj "prišivanja etikete" zaslužan je CNN, koji i mi pamtimo po sličnim "novinarskim poduhvatima".


Drugi snimak je nastao u Iraku, zemlji koju gotovo svakodnevno potresaju napadi bombaša-samoubica.

Na snimku se vide ljudi koji, nakon kontrolisane eksplozije automobila, ležu na zemlju i previjaju se. Potom dolaze drugi ljudi koji ih evakuišu s lica mesta.

Iako postoje mišljenja da se radi o vežbi u slučaju napada automobilom-bombom, najverovatnije se radi o pravljenju snimka za potrebe ratne propagande, koji će biti pripisan "omiljenom neprijatelju". Ipak, pobornici prve teorije s time se ne slažu, a kao glavni argument navode da je u tom slučaju dizanje automobila u vazduh sasvim bespotrebno.