slika
U nedavnom intervjuu, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan odbacio je ideju da Bidenova administracija krene naprijed s odbrambenim sporazumom sa Saudijskom Arabijom bez da Rijad normalizira diplomatske odnose s Izraelom.

"Integrirana vizija je bilateralno razumijevanje između SAD-a i Saudijske Arabije u kombinaciji s normalizacijom između Izraela i Saudijske Arabije, kao i u kombinaciji sa značajnim koracima u ime palestinskog naroda", ustvrdio je Sullivan. "Sve se to mora spojiti... ne možete odvojiti jedan dio od ostalih."

Čini se da Sullivanove primjedbe odbacuju ideju o pristanku SAD-a na predloženi 'Plan B' Saudijske Arabije koji se temelji na sporazumu "manje za manje" između Washingtona i Rijada.

Čini se da Bijela kuća neće uspjeti dovršiti trostrani dogovor koji dovodi Saudijsku Arabiju u formalizirani odnos s Izraelom kao dio šireg aranžmana koji uključuje američko-saudijski odbrambeni sporazum.

Ovo dolazi kao veliki udarac za Bijelu kuću, koja je uložila ogromne količine diplomatske energije u ovu potragu s nadom da će to uspjeti prije ovogodišnjih predsjedničkih izbora.

Lahko je razumjeti zašto Bidenova administracija, unatoč svim naporima, nije bila uspješna na ovom planu. Domaća politika u Saudijskoj Arabiji i SAD-u vjerojatno su najvažniji čimbenici u igri.

Pritisak u Saudijskoj Arabiji da se odupre normalizaciji

Sa saudijske strane, Rijad nije namjeravao sklopiti sporazum o normalizaciji s Izraelom usred rata u Gazi, koji je vodstvo Kraljevine počelo nazivati ​​"genocidom".

Pridruživanje Abrahamovom sporazumu bilo bi izuzetno rizično i toksično za saudijsku vladu s obzirom na to kakvo je javno mnijenje kako u Kraljevstvu tako i u širem arapsko-islamskom svijetu.

"Saudijska Arabija je apsolutna monarhija, ali javno mnijenje je važno", rekao je Dave DesRoches, docent na Univerzitetu nacionalne odbrane u Washingtonu, DC, za The New Arab.

"Palestinsko vodstvo i Palestinska uprava [(PA)] nisu visoko cijenjeni među Saudijcima, ali prezir prema korumpiranim starcima koji vladaju PA nije isto što i odobravanje izraelskih akcija u Gazi. Upravo sada, javno mnijenje u Zaljevu snažno podržava palestinsku stvar. S obzirom na ono što se dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci, ne vidim korist od saudijskog priznanja Izraela koja bi se smatrala prihvatljivom za bilo kojeg Saudijca", dodao je.

"Nema šanse da se izraelsko-saudijski dogovor dogodi dok se u Gazi događa genocid. Mislim da je to velika prepreka", rekao je dr. Nader Hashemi, direktor Centra za muslimansko-kršćansko razumijevanje Sveučilišta Georgetown Prince Alwaleed bin Talal, u intervjuu za TNA.

Imidž Saudijske Arabije u američkoj javnosti

S američke strane, bilo bi teško zamisliti da je "plan B" koji je predložila Saudijska Arabija politički održiv. Vjerojatno bi samo mali dio američke javnosti bio za to. Velik dio toga ima veze sa stavovima mnogih zakonodavaca i građana SAD-a o Saudijskoj Arabiji.

Takav sporazum o odbrani bio bi ugovor, što znači da bi za ratifikaciju bilo potrebno najmanje 67 glasova u američkom Senatu. Stoga su stavovi američkih kongresmena i stavovi njihovih birača vrlo relevantni.

Tokom desetljeća partnerstvo Washingtona i Rijada najbolje je funkcioniralo u smislu suradnje između elita u SAD-u i Saudijskoj Arabiji. Najviši dužnosnici u američkoj vladi shvaćaju ovo partnerstvo kao ključno za interese Washingtona na cijelom Bliskom istoku. Međutim, prosječni građanin SAD-a ne cijeni toliko američki odnos s Kraljevstvom.

"Nedostatak političkog sudjelovanja Kraljevine i loše stanje ljudskih prava je prva stvar koja padne na pamet kada većina Amerikanaca pomisli na Saudijsku Arabiju. Saudijska rentijerska ekonomija vrijeđa ukorijenjenu protestantsku radnu etiku koju većina Amerikanaca posjeduje, čak i ako to ne žele priznati", rekao je DesRoches za TNA.

"Gotovo bi svaki kongresmen smatrao da je ugovor koji obvezuje Amerikance da riskiraju svoje živote služeći monarhiji utemeljenoj na vjeri neobranjiv za njihove birače. Dakle, ako postoji zahtjev za glasanje za Saudijsku Arabiju (kao kod [Zakona o pravdi protiv sponzora terorizma] JASTA glasanje), to će biti jednostrano nepovjerenje prema Kraljevstvu," objasnio je Des Roches.

"Dakle, malo je vjerovatno da Bidenova administracija može ponuditi nešto Kraljevstvu čime bi Kraljevstvo bilo impresionirano, osim ako ne postoji razina potpore Kongresa kakva bi mogla doći sa saudijskim priznanjem Izraela."

I drugi stručnjaci imaju slične ocjene.

"Što se tiče američko-saudijskog dogovora, jednostavno ne mislim da postoji dovoljna podrška u Kongresu i američkoj javnosti za dogovor koji uključuje samo Saudijsku Arabiju", rekao je dr. Hashemi za TNA. "Ovo će pokrenuti svu dugogodišnju zabrinutost koju su Amerikanci imali o stanju ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji, Jamalu Khashoggiju, itd."

U intervjuu za TNA, Gordon Gray, bivši američki ambasador u Tunisu, objasnio je kako i on vjeruje da se takav američko-saudijski obrambeni sporazum koji isključuje saudijsko-izraelsku normalizaciju čini malo vjerovatnim.

"Senator saameričke desnice Lindsey Graham (R-SC) je rekao na društvenim mrežama da bi u takvom slučaju 'bilo vrlo malo glasova za sporazum o međusobnoj odbrani.' Sa ljevice se oglasio senator Edward Markey (D-MA) i iskazao zabrinutost oko interesa Saudijske Arabije za obogaćivanje urana i razvoj programa nuklearnog oružja," primijetio je Gray.

Činjenica da bi takav američko-saudijski odbrambeni aranžman bio povezan s normalizacijom Rijada s Tel Avivom govori mnogo o tome kako vlada izraelskog premijera Benjamina Netanyahua može iskoristiti svoj utjecaj u Washingtonu da potkopa saudijske sigurnosne interese.

"Rasprava o bilateralnom sigurnosnom dogovoru između Saudijske Arabije i Bidenove administracije bez sporazuma o saudijsko-izraelskoj normalizaciji značajna je, ne zbog potencijalnog napretka - neće - već zbog frustracije koju izražava Netanyahuovom vladom", dr. Kristin Smith Diwan, viši stalni znanstvenik na Institutu arapskih zaljevskih država u Washingtonu, rekao je za TNA.

"Zaista, premijer Netanyahu to može spriječiti na mnogo načina: političkim sredstvima u američkom Kongresu ili vojnim sredstvima u Rafi. Izraelci sada drže saudijske interese taocima baš kao što se saudijsko vodstvo nekoć žalilo da to čine Palestinci", dodala je.

Repliciranje modela Južne Koreje?

Osim unutarnje politike obiju zemalja, postoje i druga pitanja vrijedna razmatranja.

Ono što su Saudijci željeli od Washingtona je američka predanost odbrani Kraljevstva koja je manja od klauzule o međusobnoj obrani NATO-a, ali izgleda donekle slično obrambenom paktu Washingtona s Južnom Korejom. Međutim, dogovor koji imaju Washington i Seul ne bi poslužio kao model za bilo kakav američko-saudijski obrambeni pakt, smatraju neki analitičari.

"Pakt o uzajamnoj obrani između SAD-a i [Republike Koreje] ratificiran je 1953., na vrhuncu Hladnog rata i nakon zajedničkih američko-korejskih operacija protiv Kine i sjevernokorejskog režima koji je postavio Sovjetski Savez - Korejci su bili promatrani kao jedinstveno ugrožen, čestit i sposoban narod spreman na samopožrtvovnost u zajedničkoj borbi protiv totalitarne agresije. Saudijci ne uživaju ovu reputaciju, a prijetnje s kojima se suočilo Kraljevstvo Amerikanci ne smatraju jednakom prijetnjama s kojima su se suočili Korejci 1953. godine," objasnio je DesRoches.

"Sve što je manje od sporazuma vjerovatno neće impresionirati Saudijce, koji već imaju bliske sigurnosne i odbrambene odnose sa SAD-om i imaju koristi od brojnih aranžmana koji su vrlo opipljivi i korisni, ali nisu ugovorne obveze. Saudijci već imaju gotovo svaku zlatnu zvjezdicu koju im možemo dati: Jedina nadogradnja je ugovor, koji oni neće dobiti," dodao je.

"U slučaju Južne Koreje, taj dogovor je bio mnogo širi i mnogo nijansiraniji. Spojio se i razvio u mnogo širi ekonomski i kulturni odnos između Sjedinjenih Država i Južne Koreje koji ne postoji u saudijskom slučaju," rekao je dr. Hashemi za TNA.

Stanje američke vanjske politike na Bliskom istoku

Sedam mjeseci nakon rata u Gazi, vanjska politika Bidenove administracije na Bliskom istoku i dalje je uvelike usredotočena na proširenje opsega Abrahamovog sporazuma, pružanje željezne potpore Izraelu bez naizgled ikakvog razmatranja moralne i strateške cijene, i pokušaj suprotstavljanja Kini i Rusiji utjecaj u regiji.

Razmjer do kojeg je Bijela kuća uložila toliko energije u pokušaj da Saudijsku Arabiju uvede u sporazum o normalizaciji s Izraelom, unatoč tome koliko bi takav diplomatski sporazum bio krajnje nepopularan među stanovništvom Kraljevstva, govori mnogo o prioritetima Bidenove administracije.

"Usredotočenost Bidenove administracije na saudijsko-izraelsku normalizaciju i njezina bezuvjetna potpora Izraelu ključni su razlozi zašto je regija trenutno zarobljena u silaznoj spirali sukoba i zašto je administracija u stalnom stanju kontrole štete", dr. Anna Jacobs, viši analitičar za Zaljev u International Crisis Group, rekao je za TNA.

"Umjesto da se pozabavi temeljnim izvorom izraelsko-palestinskog sukoba, naime izraelskom okupacijom, administracija misli da može obuzdati sukob kroz dogovor između SAD-a, Saudijske Arabije i Izraela koji ne bi ponudio ništa ozbiljno u smislu promjena na terenu za Palestince. Narativ Bidenove administracije je da bi takav dogovor otvorio put rješenju s dvije države, ali ovo je očito farsa s obzirom na to da se većina viših izraelskih političara u potpunosti protivi bilo kakvom pomaku prema palestinskoj državnosti", dodala je.

U konačnici, dovođenje Saudijske Arabije i Izraela u diplomatski dogovor neće donijeti trajni mir Bliskom istoku kao što zagovornici Abrahamovog sporazuma neprestano tvrde. Dugoročna sigurnost za Izraelce bit će moguća kada se palestinsko pitanje riješi na pravedan način koji uzima u obzir ljudska prava, samoodređenje i temeljno dostojanstvo palestinskog naroda.

"Činjenica da je saudijsko-izraelska normalizacija središnji stup Bidenove bliskoistočne politike pokazuje da oni nemaju ozbiljan interes u rješavanju temeljnih uzroka sadašnjeg rata u Gazi i većeg dijela nestabilnosti koja iz njega proizlazi. Saudijsko-izraelska normalizacija neće pomoći u rješavanju izraelske okupacije niti podržati palestinsku državnost na ozbiljan način," rekao je dr. Jacobs.

Iskorištavanje američko-kineske konkurencije

Ovaj američko-saudijski obrambeni sporazum ne ide naprijed. Bez obzira na to, dužnosnici u Rijadu priznaju da će osporavanje utjecaja Kine na Bliskom istoku ostati visoki prioritet za Washington bez obzira na to tko je u Ovalnom uredu i koja stranka kontrolira Kongres.

'Kineska karta' je ona na koju će Kraljevina nastaviti igrati tražeći više ustupaka od SAD-a. Ova će dinamika nastaviti oblikovati američko-saudijske odnose bez obzira na saudijsko-izraelsko pitanje normalizacije.

"Natjecanje velikih sila SAD-a s Kinom u Zaljevu i stvarna potreba Kraljevine za sigurnosnim jamstvima nastavit će poticati njihovu potragu za bližim vezama", objasnio je dr. Diwan.

(TBT,THE NEW ARAB)