Komentar: Ovo izvješće Guardiana tvrdi da se nova rijeka pojavila preko noći 2015., no doista se čini da je došla iz intenzivnog potopa koji se dogodio u 2008. Međutim, od tada je razina vode nastavila rasti, a sada je to duboka i široka rijeka; Rio Nuevo.

Možda i ti drevni izvještaji o prirodnim "čudima" i "katastrofama" ipak nisu samo mašta poslilje svega?


Argentina, nova rijeka
Ovo je bilo potpuno ravno područje, pašnjak'
Nakon što je čitavu noć padala obilna kiša, Anu Risatti je probudila strašna buka koja je dopirala izvana. Mislila je da je to samo nastavak oluje od prošle noći, pa je izašla iz kuće kako bi pogledala o čemu je riječ, piše Guardian.

'Skoro sam se onesvijestila kad sam vidjela o čemu se radi', kaže 71-godišnja Risatti. Umjesto s neba, voda je nadirala kroz duboko korito koje je izdubila tijekom noći, tek nešto dalje od ograde koja okružuje njezinu kuću.

Iznenadno pojavljivanje mreže potpuno novih rijeka u središnjoj argentinskoj provinciji San Luis iznenadilo je znanstvenike, zabrinulo čuvare okoliša i uplašilo poljoprivrednike. Također, taj je događaj otvorio i pitanje o cijeni koju plaća okoliš zbog ovisnosti države o soji, inače glavnoj izvoznoj poljoprivrednoj kulturi.

'Buka je bila zastrašujuća. Zemlja se otvorila poput kanjona. Voda je nadirala dokle mi pogled seže. Vodena bujica je nosila ogromne humke zemlje, blata, trave i drveća', opisuje Risetti događaj otprije tri godine.


Rijeka koja je tako dramatično izdubla sebi put preko Risettine zemlje, sada je narasla do 25 kilometara. Na svojoj najdubljoj točki široka je čak 60, a duboka 25 metara. Najveća od novih rijeka, upravo tako ze i zove: Nova rijeka ili Río Nuevo i teče kroz Cuenca del Morro, bazen podzemne vode s blagim nagibom koji prekriva 373.000 hektara nizine u San Luisu.
Nova rijeka Argentina
© The Guardian
Sve do 1990-ih, Morro bazen je bio prekriven spletom vodopropusnih šuma i livada, no sve to je sada uglavnom nestalo, a na njihovo mjesto došla su polja soje.

Preobrazba Argentine u jednu od najvećih izvoznica soje, rezultirala je silnim krčenjem šuma kako bi se napravilo mjesta za nove plodne oranice koje sada prekrivaju čak 60 posto obradive površine te zemlje. U posljednjih 10 godina izgubljeno je čak 2,4 milijuna hektara šuma, kaže Greenpeace.

Esteban Jobbagy, stručnjak za pitanja okoliša iz San Luisa, iznenadnu pojavu rijeka povezuje s tri faktora: 'Kao prvo, klima se mijenja pa su sve češća i duža kišna razdoblja. Sljedeće, tlo kakvo ovdje imamo je prilično nestabilno. I treće, na ovom području ima jako puno poljoprivrednog zemljišta.'

Argentina je treća zemlja na svijetu po proizvodnji soje, odmah nakon SAD-a i Brazila i proizvodi 18 posto ukupne svjetske količine. Prošle godine, čak 31 posto ukupnog izvoza Argentine odnosio se na soju, prehrambene proizvode od soje i sojino ulje.

'Argentina je banana republika u kojoj je soja nova banana', kaže Jobbagy. 'Bez soje, ovdašnje gospodarstvo - a ni država - ne bi preživjeli.'

Za razliku od šuma koje su upijale mnogo vode, soja ne popije ni približno toliko i ima kratko i slabo korijenje te raste samo nekoliko mjeseci godišnje. To je izazvalo kolaps tla u bazenu Morro i blatnjave bujice.


Komentar: Ovo objašnjenje promjena u korištenju zemljišta nije dostatno. Posljednjih nekoliko stolječa velike površine zemlje su obrađene za usjeve, a rijeke se nisu pojavile preko noći! Promjena korištenja zemljišta mogla je naglasiti sve što je to uzrokovalo, ali bitno objašnjenje vjerojatno će se naći u prirodnim promjenama koje se događaju na globalnoj razini: proliferacija rupa, ogromne pukotine i procjepi otvaraju se, rijeke iznenada nestaju, podzemne vode iznenada rastu / padaju ...


2008. farmeri su počeli javljati da su primijetili nekoliko novih kanala čiji broj i veličina se dramatično povećavaju. Ti kanali, u međuvremenu su postali duboki rovovi.

'Kad se spustite u jedan od takvih rovova, komadi zemlje jednostavno otpadaju i mrve vam se u rukama. To je zapravo prašina', kaže Jobbagy. 'Kad se takvo tlo natopi vodom, postane jako nestabilno, a ono što je izgledalo čvrsto, postane tekuće. Tako se stvaraju rijeke blata koje odnose velike količine zemlje bez obzira što je nagib relativno blag.'

To dovodi do drugog problema s kojim se susreću farmeri. Ponekad preko noći nestaju čitava polja. Uzgajivač stoke Alberto Panza (41), jedan je od rijetkih koji je odbio prodati svoju zemlju konglomeratima za uzgoj soje koji su zauzeli velik broj nekadašnjih farmi. Dok se vozi u svojem kamionetu, komentira kako opustošeno zemlja sada izgleda. Više nema gauchosa (argentinskih kauboja). Gospodarske kuće su srušene kako bi se napravilo mjesta za polja soje.

'Mnogi farmeri preselili su se u gradove. Lakše je prodati zemlju nego je sam obrađivati', kaže Panza. Stigavši na svoju zemlju, Panza nailazi na nešto što podsjeća na površinu Marsa. Usred polja nalazi se ogroman kanal širok 60 i dubok 25 metara. Na dnu teče spora ali uporna rijeka.

Kanjon je Panzinu farmu podijelio na dva dijela. 'Ovo je bilo potpuno ravno područje, pašnjak', kaže Panza. S obzirom da rijeka stalno mijenja smjer, Panza ne može sagraditi most kako bi prešao na drugu stranu.


Komentar: Imajte na umu da: "... potpuno ravno ."


Sada kad je manje od trećine bazena Morro prekriveno šumom ili livadom, a više od polovice zauzimaju polja soje i kukuruza, vlada San Luisa uskočila je da učini što se učiniti može kako Morro ne bi postao jedna velika riječna delta.

Vlasti su reagirale tek kad su postali ugroženi rubovi grada Villa Mercedes i dvije glavne prometnice kojima se odvija trgovina između Argentine i susjednog Brazila.

Trojica znanstvenika iz Nacionalnog instituta za poljoprivrednu tehnologiju, Claudio Sáenz, Juan Cruz Colazo i Mario Galván, proučavaju Morro bazen već deset godina. Dijelom zahvaljujući njihovom naporu, 2016. je usvojen zakon po kojem vlasnici zemlje moraju osigurati da pet posto površine bude prekriveno šumom ili livadom te da u onim dijelovima godina kad soja na raste, na polja posiju kulturu koja koristi mnogo vode.

'Vlasti kažu da se oko 60 posto poljoprivrednika drži tog propisa. No to je samo kap u moru', kažu Sáenz, Cruz Colazo i Galván. Gubitak malih farmi povećao je problem, jer konglomeratima nije u interesu sijati kulture samo kako bi sačuvali tlo.

'Kad tlo postane neupotrebljivo, jednostavno se presele na drugo područje ostavljajući vlasnike zemlje da se nose s problemima. To je sistem koji ne samo da uništava tlo, već uništava vještinu i rad malih poljoprivrednika.'

Jobbagy puno vremena provodi u polju mjereći tok novih rijeka i pokušavajući napraviti mape iz kojih bi se možda moglo vidjeti u kojem će se smjeru nastaviti erozija.

'Mnogi poljoprivrednici imaju vrlo nepostojan odnos sa svojom zemljom. Nakon što su srušene tolike farme, duša zemlja je izgubljena. Dok sistem funkcionira, sve je u redu. No kad se zemlja usprotivi i kaže: 'Dosta je!', takvu je situaciju jako teško promijeniti', kaže Jobaggy.