© News Forensic
Osnovne činjenice
Dr. Connor Brady to sažeto objašnjava:
Danas je prihvaćeni konsenzus među stručnjacima da su psi najbolje prilagođeni za ishranu mesom, kostima i organima. Pas je oportunistički predator i lešinar. On jede cijele životinje. Mašina je za pronalaženje strvina. Lovac na duge pruge. Naš članak o tome zašto psi trebaju meso navodi sve dokaze koji podupiru ovaj stav:
- Od zuba pa do repa, pas posjeduje anatomiju mesojeda. Oštri zubi, kratak, brz i jako kiseli probavni sustav sa mikroflorom koja nije sposobna učinkovito razgrađivati biljna vlakna.
- Studije psećjeg najbližeg rođaka (dingosa, danas divljeg psa koji je bio pitom prije otprilike 3,000 godina) otkrivaju ishranu koja se sastojala od 97% materije životinjskog podrijetla.
- Studije pokazuju da će psi proždrijeti sve što ima lice, od malih sisavaca do ptica i vodozemaca, iako više nisu u stanju srušiti veliki plijen.
- Neke studije pokazuju da će pripitomljeni psi, koji su od malena naviknuti na biljnu hranu, kasnije u životu izabrati hranu biljnog podrijetla, ali divlji psi to nikad ne rade. Danas znamo da se psi mogu istrenirati da jedu bilo što, ali to ne dokazuje da je takva hranidba pogodna za zdravlje na duže staze.
Psi su znastveno klasificirani kao fakultativni mesojedi. Kao visoko prilagodljiva i uspješna vrsta, psi će u teškim vremenima, kada je lov neuspješan, posegnuti za bobicama i drugom hranom biljnog podrijetla; međutim, to ih ne čini svejedima. Ovo je znanstvena činjenica.
Psi jesu razvili neke karakteristike svejeda. Studija iz 2013. je pronašla da u usporedbi sa vukovima, psi imaju 32 kopija gena više koji reguliraju proizvodnju amilaze, kao i enzima za preradu ugljikohidrata. Ovaj gen je za 7-12 puta aktivniji kod pasa koji se hrane prerađenom suhom hranom nego kod vukova. Proponenti teorije o psima kao svejedima često citiraju ovu studiju, međutim jasno je da je ovo minjaturni evolutivni korak koji je nastao u zadnjih par tisuća godina i koji značajnije ne mijenja pseće preference kada je ishrana u pitanju. Fleming i suradnici su 2001. prikupili impresivnih 13,000 uzoraka sadržaja želudaca uglavnom dingosa i poludivljih domaćih pasa iz 6 različitih klimatskih regija australskog kontinenta. Do danas je to najveća nutritivna studija bilo kojeg člana familije canida. Rezultati su bili prilično jasni. Fleming i suradnici su ustanovili da je u tim uzorcima bilo 97% materije životinjskog podrijetla dok je svega 3% želučanog sadržaja činila biljna hrana. Na osnovu ovih nalaza, Fleming i suradnici (2001.) su klasificirali australske divlje pse, grupu koju čine dingosi i hibridi sa domaćim psima, kao specijalizirane mesojede.
Od zuba pa do repa, pas posjeduje anatomiju mesojeda. Oštri zubi, kratak, brz i jako kiseli probavni sustav sa mikroflorom koja nije sposobna učinkovito razgrađivati biljna vlakna.
Jean Dodds (2015) najbolje ilustrira koliko je pogrešno ovako razmišljanje:
Reći da psi mogu napredovati na hrani bogatoj ugljikohidratima samo zato što mogu probaviti škrob bolje nego vukovi, isto je kao da kažemo da bi ljudi trebali živjeti na rumu i kolačima jer su u stanju probaiti etanol i glukozu!
Mačke su obavezni (strogi) mesojedi
"Znanost" iza vegetarijanske hrane za mačke i pse
Neki dan, jedna klijentica je došla u moju kliniku i ponosno mi je saopćila da je stavila svog psa na vegansku ishranu. Ona je kako kaže "proučila nauku" i pronašla radove Dr. Knight-a koji su ju uvjerili da je na pravom putu.
Njegova web stranica kaže da je on trenutno predavač na katedri za Dobrobit životinja na Fakultetu za okoliš i znanost Griffith univerziteta u Queensland-u. Ovo je zaista ironično ukoliko se podsjetimo da nemogućnost da našim ljubimcima obezbjedimo adekvatnu i pravilnu prehranu ima dimenziju zlostavljanja životinja.
To bi bilo isto kao da sretnete bonsai entuzijazista koji vas pokušava ubjediti da drveće o kojem se brine može napredovati bez zemlje i humusa. Svijet u kojem živimo izgleda postaje sve luđi iz dana u dan.
Ipak, I dalje me jako interesiralo da vidim rezultate Knight-ovih naučnih radova, ali, na moje razočarenje, na njegovoj web stranici nisam pronašao niti jedan jedini rad o efektima veganske ishrane na kućne ljubimce sa kolegijalnim pregledom ili randomiziranom kontrolom.
Umjesto toga pronašao sam listu njegovih članaka objavljenih u raznim publikacijama, a većina njih bazirana je na jako nategnutim teorijama i dosta pretpostavljanja.
Njegov najznačajniji rad (barem za vegansku zajednicu) je Veganstvo protiv mesne ishrane pasa: Uticaj na zdravlje, koji je zapravo Online upitnik o psima na veganskoj prehrani koju su ispunjavali njihovi vlasnici, te se sam rad temelji na subjektivnim procjenama vlasnika. Na čak 32 stranice, Knight teorizira i nateže zaključke zapakovane u naučni jezik koji bi mogao impresionirati prosječnog tragača za istinom bez puno iskustva u čitanju naučnih radova. Čak I sam Knight priznaje:
"Naša studija oslanja se na kvantitavine podatke i mišljenja koje su dostavili vlasnici pasa. Najpouzdanije medicinske studije obično se rade na velikom broju uzoraka i trebale bi se oslanjati na relativno objektivno procjenjivanje nedvosmislenih podataka. Klinički pregledi od strane veterinara bi normalno bili puno pouzdaniji nego mišljenje vlasnika - što je sve što ovdje imamo..."Pametnom dosta! U znanosti je uvijek najvažnija kontrolna grupa. Koja u ovoj "studiji" zapravo ne postoji. Na žalost, u njegovoj studiji ima vrlo malo nauke i sve se svodi na pretpostavke i nagađanja i onda još pretpostavki.
Naravno, kao i svi proponenti veganske ishrane pasa, i Knight se poziva na čuvenu Brown-ovu studiju koja je proučavala radne pse za vuču sanjki. Knight Browne rezultate interpretira kao argument za vegansku ishranu, jer kako kaže "nije bilo razlike u snazi između veganskih pasa i pasa na ishrani mesom". Ono što njegov naučni um nije u stanju vidjeti jest da oni što nam ova studija ZAISTA pokazuje jest to da psi koji jedu prerađene granule biljnog porijekla i psi koji jedu preradjene granule bazirane na žitaricama uz nešto otpadaka iz mesne industrije, imaju isti radni učinak. Pa, to nas ni malo ne iznenađuje.
Ostale znanstvene publikacije Dr. Knighta uključuju: "Tranzicija na veganstvo će nam pomoći u borbi protiv pandemija", bajka koja je započela sa wuhanskim šišmišima, "Rizik od svinjskih i peradnih gripa", kao i "Bolji pogled na rizike bolesti Kravljeg ludila, Klimatske promjene: Pupulacija stoke" - da spomenem samo neke.
Knight također uporno lobira kako bi Britanska veterinarska komora promjenila svoj zvanični stav da su mačke obvezatni mesojedi i da da psi moraju imati meso u svojoj ishrani. Drugim riječima, on pokušava ugurati kocku u okruglu rupu. Puno sreće sa tim poduhvatom.
Mogu li mačke i psi preživjeti na veganskoj ishrani?
Da, mnogi od njih mogu. Međutim, velika je razlika u preživljavanju i napredovanju sa dobrim zdravljem. Veterinari danas primjećuju epdiemiju gojaznosti, metaboličkih poremećaja, raka i ostalih degenerativnih bolesti kod kućnih ljubimaca. Ono što mnogi proponenti veganske ishrane ljubimaca ne razumiju jest da ponekad treba puno godina i više generacija da bi nutritivni deficiti izazvali teške bolesti, a tada je kasno za bilo kakvu intervenciju.
Apelujem vam da se ne igrate sa zdravljem i životima svojih ljubimaca.
Za kraj, ostavljam vas sa nekoliko naputaka Britanske veterinarske komore:
"Meso sadrži vitamine i esencijalne nutrijente koji su potrebni mačkama i psima. Iako mi to ne preporučujemo, teoretski je moguće hraniti pse i mačke vegetarijanskom hranom, ali vlasnici bi trebali konsultirati eksperta kako bi izbjegli opasnost nutritivnih deficita i bolesti koje oni izazivaju. Jako je teško pravilno izbalansirati ovakvu prehranu i neophodna je suplementacija sintetičkim dodacima."Ukoliko želite više naučiti o istinskoj znanosti o prehrani pasa od srca vam preporučujem knjigu koju je napisao Dr. Conor Brady: Feeding Dogs. U njoj ćete naći reference na solidne studije i istraživanja.
"Mačke su obavezni mesojedi i ne bismo im smjeli davati vegetarijansku ili vegansku hranu, jer su im kao izvor esencijalnih nutrijenata, poput Taurina i gotovog vitamina A, neophodni proizvodi životinjskog porijekla."
"Veganska prehrana može na papiru sadržati dodatke i alternativu životinjskom proteinu, međutim nema garancija da će ovakvi sastojci biti biološki iskoristivi za mačke. Zbog toga su nam potrebne čvrste studije sa kolegijalnim pregledom da bismo ovo dobro ispitali."
Prema britanskom zakonu o dobrobiti životinja, vlasnici ljubimaca imaju dužnost da se o njima brinu imajući na umu pet osnovnih potreba, a jedna od njih je odgovarajuća prehrana. Vlasnici koji to ne čine potencijalno bi mogli biti optuženi za namjerno izazivanje bola i mučenje životinja ukoliko ne uspijevaju zadovoljiti sve potrebe za dobrobit ljubimaca unatoč savjetima stručnjaka."
Komentari čitatelja
na naše novosti