Netanyahu i Lavrov
Kako su borbe za oslobođenje juga Sirije pri kraju, a na drugoj strani se zaoštrava retorika između Washingtona i Teherana, uz spominjanje izravnog sukoba, jučer su Zapadni Jeruzalem doputovali ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i načelnik Glavnog stožera ruske vojske general Valerij Gerasimov.

Na sastanku s premijerom izraelskog režima, Benjaminom Netanyahuom, čelnik ruske diplomacije Sergej Lavrov je razgovarao o situaciji u Siriji.

Na sastanku su sudjelovali i general Gerasimov i zapovjednik izraelske vojske, general Gadi Eizenkot.

Ruska i izraelska strana navode da je posjeta Lavrova i Gerasimova trajala nekoliko sati i nije predviđen razgovor s medijima.

Prema riječima izraelskog premijera, dolazak ruske delegacije je dogovoren za vrijeme nedavnog telefonskog razgovora Netanyahua s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Ranije je američki predsjednik Donald Trump izjavio da su Rusija, SAD i Jordan pokrenuli aktivni proces trilateralnih pregovora o Siriji i sigurnosti Izraela. Putin je na konferenciji za novinare s Trumpom u Helsinkiju 16. srpnja izjavio kako je Rusija zainteresirana za osiguranje mira na Golanskoj visoravni i samom Izraelu.

Agencije prenose kako je ruska strana došla u Izrael s prijedlogom da se iranske snage povuku 100 kilometara sjeverno od granice okupiranog Golana.

Reuters javlja kako je Netanyahu odbio razgovarati o tom rješenju i iznio je svoje zahtjeve, iako je Vladimir Putin u razgovoru s Netanyahuom u Moskvi ranije rekao "kako je nerazumno očekivati da će se Iran i Hezbollah u potpunosti povući iz Sirijske Arapske Republike".

"Izrael je u ponedjeljak odbacio ruski prijedlog o povlačenju iranskih snaga u Siriji najmanje 100 kilometara od linije prekida vatre na Golanskoj visoravni", izjavio je za Reuters izraelski dužnosnik.

Rekao je i kako je Netanyahu rekao Lavrovu "da Izrael neće dopustiti Irancima da budu i sjevernije od 100 kilometara od granice".

Zapravo je i ovaj prijedlog prilično upitan i uopće nema potvrde s ruske strane da je Lavrov o tome govorio, obzirom da bi se u tom slučaju Moskva obvezala na pomjeranje svih iranskih i proiranskih vojnih uporišta koja je na svojoj stranici objavio Charles Lister, direktor međunarodnog centra za borbi protiv terorizma i ekstremizma sa sjedištem u Washingtonu, Londonu i Istanbulu. Ako usporedite ovu kartu s gornjom, to je nemoguća misija i "očito nečije divlje fantazije", kako je rekao Lister.

Međutim izraelski režim ne samo da je odbio razgovarati o ovom prijedlogu, koji je teško provediv, jer Moskva može izvršiti jak utjecaj na Damask, ali ne može prisiliti Siriju da donese takvu odluku, nego je postavio svoje zahtjeve. Njih se, naravno, ne može promatrati izvan okvira aktualnih napetosti između Irana i Sjedinjenih Država.

FOTO - Navodna mjesta iranskih i proiranskih vojnih položaja u južnoj Siriji

Barak Ravid za izraelski Channel10 piše kako je Netanyahu Sergeju Lavrovu iznio svoje zahtjeve, a oni su, navodno, sljedeći:
  • Iran mora povući sve rakete i oružje dugog dometa iz Sirije.
  • Iran mora zaustaviti proizvodnju preciznih projektila u Siriji.
  • Iran mora povući svoje sustave protuzračne obrane iz Sirije.
  • Moraju se uspostaviti nadzor graničnih prijelaza između Sirije i Libanona, kako bi se zaustavili krijumčarenje oružja za Hezbollah.
  • Granični prijelazi između Sirije i Iraka također moraju biti kontrolirani kako bi se spriječilo infiltriranje šiitskih milicija u Siriju.



Komentar: Izrael može zahtjevati i insistirati na svemu što želi. On je ipak izgubio sirijski rat.


Naravno, ovim bi se praktično zacementirale sirijske granice, Damask bi se morao odreći vojno-tehničke i drugih oblika strateškog savezništva s Iranom, Irakom i Hezbollahom, a izraelski zračni udari na sirijski teritorij bi se nastavili provoditi većim intenzitetom nego ranije.

To je sigurno, ali je sigurno, ako su sve ove informacije točne, da odbijanje navodne ruske ponude od strane Izraela i iznošenje zahtjeva koje je nemoguće ispuniti pokazuju koliko je strah zavladao među dužnosnicima režima u Tel Avivu, koji su svjesni da pred sobom više nemaju gerilske skupine i slabu vojsku, nego koaliciju koja može okupiti nekoliko stotina tisuća boraca i sposobna je planirati i voditi bitke na velikom području dugo vremena. Stoga je strah Izraela razumljiv, iako iza židovske države stoje SAD. No, čak i tamo je sve manje Amerikanaca spremno na bilo kakav sukob i novi rat u zemljama za koje ne znaju ni gdje se nalaze na zemljopisnoj karti, da ne govorimo o za njih nerazumljivim motivima "nužnosti obrane Izraela".