
Šteta što Ludvig ne može i da govori, jer istraživači imaju mnogo pitanja za njega.
Ovo je prva rekonstrukcija ljudskog lica od ostataka iskopanih pre desetak godina u Švedskoj kod Kanaljordena - zagonetnog arheološkog nalazišta na kom su negde oko 6000 godina pre nove ere, životinjske i ljudske kosti raspoređene po kamenoj ploči u centru malog jezera.
Kanaljorden se našao na naslovnim stranama kada su istraživači 2018. godine objavili izveštaj o ovom nalazištu. Tada je otkriveno da su u nekim lobanjama pronađeni ostaci drveta - što znači da su neke od lobanja na ovoj platformi bile postavljane na kolac.
"To je veoma fascinantno i složeno mesto za istraživanje", rekao je Frederik Halgren, direktor projekta Kanaljorden.
Rekonstrukciju lica naručio je Šarlotenborgs, muzej-dvorac iz grada Motala, u kom će Ludvig biti izložen.
Hana Grafman, iz muzeja iz Motale, kaže da njegovo ime nije baš autentično za mezolit - kom je pripadao. Ime je dobio po Ludvigu Virihu, prvom vlasniku dvorca.
Iskopavanja u Knaljordenu trajala su od 2009. do 2014. godine. Nalazište pripada skandinavskom mezolitu, periodu kada su se poslednji lednici povukli iz regiona, i kada su lovci počeli da se okupljaju u grupe.
Ostaci u Kanaljordenu posebno su zanimljivi jer, za razliku od drugih skandinavskih mezolitskih sahrana, kada su ljudi pobično pokopavani, na ovom mestu je pre oko 6000 godina pre nove ere, devet muškarada i žena, namerno postavljeno u jezero - (možda su i svi bili postavljeni na kolce), zajedno sa lokalnim životinjama.
"Izgleda kao da se ljudi i životinje, na simboličan način, međusobno dopunjuju", rekao je Halgren.
Istraživači su uspeli da izvuku DNK iz šest od devet lobanja, što im je pomoglo da utvrde boju kože, kose i očiju pojedinaca. Za razloku od Ludviga, koji je svetle puti, DNK iz jedne ženske lobanje, koja će sledeća biti rekonstruisana, ukazuje da su i njene oči bile plave, ali da je imala tamniju kožu, što svedoči o genetskoj složenosti Skandinavije tog doba.




Komentari čitatelja
na naše novosti