Sprajtovi u Jupiterovoj atmosferi
© ProfimediaSprajtovi u Jupiterovoj atmosferi
Nasina svemirska letelica Junona snimila raznobojne bliceve električne struje, slične munjama, visoko u Jupiterovoj atmosferi.

Takvi fenomeni, uključujući sprajtove u obliku meduza, javljaju se visoko u Zemljinoj atmosferi tokom grmljavine. Sprajtovi su prvi put "uhvaćeni" 1989. godine, kada su naučnici sa Univerziteta u Minesoti testirali novu osetljivu kameru za istraživanje na velikim nadmorskim visinama.

Кamera je bila usmerena na zvezde, ali daleka oluja pogodila je sočivo i snimak je pokazao levkaste kratke bliceve svetlosti.

Fenomen je sada dobro poznat. Sprajtovi su munje koje privlači stratosfera. I u nekim drugim stvarima su "izrodi" u odnosu na normalne munje. Sprajtovi (sprites) su sačinjeni od relativno hladne plazme, pojava kojoj nedostaje "usijani kanal" sa temperaturama troposferskih munja.

Tako su sprajtovi možda srodniji fluorescentnim cevima to jest neonkama nego pravim pravcatim Zevsovim munjama.

Za razliku od munja zabeleženih na Zemlji, sprajtovi imaju jarku boju, prečnik im doseže i do 100 kilometara i "žive" manje od 100 milisekundi.

Međutim, do sada niko nije video vanzemaljske sprajtove.

Junona je u orbiti oko Jupitera od 2016. godine i sakuplja ultraljubičaste slike njegovih aurora. Tim istraživača koji obrađuje ove slike nedavno je primetio nešto neobično.

"U procesu kombinovanja ovih slika, s vremena na vreme primetili smo neverovatne, kratkotrajne, blistave bliceve. Zatim smo pregledali sve podatke iz četiri godine misije i pronašli ukupno 11 baklji sa vrlo sličnim svojstvima", rekao je Rohini Gils, angažovan na misiji Juno.
jupiter
Na Zemlji se sprajtovi pojavljuju kao dugačke crvene vitice, ponekad silazeći iz difuznog oreola. Događaju se kada udar groma stvori "kvazi-elektrostatičko polje" na velikoj nadmorskoj visini, primećuje Gils. U drugim slučajevima udari groma šalju elektromagnetne impulse nagore. Impulse proizvode svetleći diskovi.

"Na Zemlji se sprajtovi čine crvenkastim zbog interakcije sa azotom u gornjim slojevima atmosfere. Ali na Jupiteru se u gornjoj atmosferi uglavnom nalazi vodonik, pa su zbog toga verovatno plave ili ružičaste", dodaje Giles.

Junona ne može da potvrdi da su ovi događaji prouzrokovani udarima groma, jer se detektor groma nalazi na drugoj strani svemirske letelice u odnosu na uređaj za snimanje ultraljubičastih slika. Slike sa dva instrumenta snimaju se u intervalima od najmanje 10 sekundi. Ovo kašnjenje je predugo da bi se uhvatio isti kratak rafal svetlosti.

Ali sve ostalo ukazuje da su ovih 11 baklji kratkotrajni svetlosni događaji: bili su izuzetno kratkog veka, odali su puno vodonika i dogodili su se 300 kilometara iznad Jupiterovih vodenih oblaka, koji je previsok da bi mogao biti munja.

"Sad kad znamo šta tražimo, biće ih lakše pronaći na Jupiteru i drugim planetama. A upoređivanje sprajtova sa Jupitera sa onima ovde na Zemlji pomoći će nam da bolje razumemo električnu aktivnost u atmosferama drugih planeta", zaključuje Gils.