london
© AFPLjudi prosvjeduju u znak solidarnosti s Palestincima u Gazi, u Londonu, Britanija, 27. travnja 2024.
Američki predsjednik Joe Biden, američki Kongres i britanski ministar vanjskih poslova David Cameron žive u paralelnom svijetu.

U njihovom svijetu, Hamas je sutra mogao imati prekid vatre da je predao zarobljenike.

U njihovom svijetu, samo kontinuirani pritisak na Hamas će ih natjerati da oslobode zarobljenike i stoga se Izraelu mora isporučiti oružje da to učini. Izraelske snage i dalje provode "operacije na precizne tačke" istočno od Rafaha i stoga ne prelaze crvenu liniju koju je BIden postavio za upotrebu teških bombi koje su isporučile SAD.

Američki senator Lindsey Graham je groteskan, ali bi mogao biti i njihov najrječitiji glasnogovornik.

Kao što su SAD "s pravom" okončale Drugi svjetski rat bacanjem nuklearnih bombi na Hirošimu i Nagasaki, Izraelu treba dati bombe koje su mu potrebne da okonča ovaj rat, rekao je Graham. Bacanjem jedne od njegovih 200 nuklearnih bojevih glava na Gazu?

U stvarnom svijetu, SAD su se udaljile od sporazuma o prekidu vatre uz posredovanje Egipta koji je potpisao Hamas i koji je sponzorirao direktor CIA-e Bill Burns; Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nazvao je Bidenov blef tako što je pokrenuo najveću ofanzive na sve dijelove Gaze od početka rata i ukinuo sve osim simboličnih količina pomoći.

U stvarnom svijetu, izraelske snage bombardiraju istočni Rafah i centralnu i sjevernu Gazu. Jabalia na sjeveru, Zeitoun u gradu Gaza, Nuseirat u centru i Rafah na jugu istovremeno su pod masivnim bombardiranjem.

Rafah, glavna ulazna tačka pomoći, potpuno je zatvorena, a dio onoga što je potrebno na dnevnoj bazi pušta se preko drugih prelaza.

Otkako je preuzeo kontrolu nad palestinskom stranom prelaza Rafah, Izrael je pustio samo šest kamiona pomoći kroz svoj prijelaz u Karem Abu Salemu (Kerem Shalom) i 157.000 litara goriva. Minimalne potrebe Gaze su 500 kamiona i 300.000 litara dnevno.

Unrwa kaže da je skoro 450.000 ljudi potisnuto na sjever, prema razorenim gradovima Khan Younis i Deir al-Balah, dok desetine hiljada u gradu Gaza kreću na jug bježeći od onoga što Svjetski program za hranu naziva "potpunom glađu". .

U stvarnom svijetu, polovina stanovništva Gaze mogla bi se približiti centralnoj Gazi koja nema hrane ili svježe vode da se izbori s takvim prilivom izbjeglica.

Nema gdje pobjeći nasigurno. Izrael se za to brine bombardiranjem skloništa.

Nazivati Bidenovim blefom

Netanyahu je nazvao Bidenov blef. Nije kao da se djeluje bez obzira na ljudske gubitke. Za njega je ljudska cijena ratni cilj.

Dobar dio njega, izraelski odbrambeni establišment i jasna većina samih Izraelaca žele da ljudski gubitci budu što veći. Osam mjeseci ovog pokolja nisu utažili njihovu žeđ za osvetom.

Dakle, kakva je Bidenova reakcija na to što ga je njegov glavni saveznik ignorirao?

On je ponudio dva odgovora: napad na Rafahu se ne dešava tako da nije pređena nijedna crvena linija; a krivica za ovu ofanzivu, ako ona zaista postoji, leži na samom Hamasu. "To je samo jedna pošiljka koja je odgođena, Izrael nije prešao crvenu liniju u Rafahi", slegnuo je ramenima američki ambasador u Izraelu Jack Lowe.

Biden se složio s Izraelom: "Izrael je rekao da je sve do Hamasa; ako oni to žele, mogli bismo to okončati sutra. I prekid vatre će nastupiti sutra", rekao je Biden na prikupljanju sredstava u Sijetlu u subotu.

Oba izgovora su opipljiva besmislica. Da je Hamas mogao "sve to sada okončati", postojao bi trajni prekid vatre prije nekoliko mjeseci, a svakako nakon prve razmjene zarobljenika.

Odbijanje Izraela da "sve završi sada" prije nego što Hamas bude iskorijenjen uzrok je kolapsa najnovijih pregovora. Hamas je potpisao sporazum o prekidu vatre koji bi osigurao trajni prekid neprijateljstava. Izrael je to odbio. A sada to podržavaju SAD.

Tako ovaj rat nije vraćanje živih talaca kući. Što rat duže bude trajao, to će preživjeti manje od 128 zarobljenika za koje se smatra da su još uvijek živi.

Jer, kao što porodice talaca znaju, Izraelsko bombardiranje ih ubija, a ne Hamas.

UK u potpunosti usklađena s Izraelom

Cameron bi bio čak i gori od Bidena, ako bi mu se pružila prilika.

U nizu intervjua rekao je da bi obustavljanje isporka oružja Izraelu ojačalo Hamas i osudio BBC jer ga ne naziva terorističkom organizacijom.

Odbio je da obnovi britansko finansiranje Unrwa, uprkos činjenici da je nezavisna revizija UN-a koju je vodio bivši francuski ministar vanjskih poslova nije pronašla nikakve dokaze koji bi potkrijepili tvrdnje Izraela da su osoblje Unrwa članovi terorističkih grupa. "Mi smo zahtjevniji od toga", rugao se lord Cameron.

Stvarno? Tako zahtijevajući da Ujedinjeno Kraljevstvo ukine finansiranje, a da nije ni istražilo tvrdnje, i da svoje djelovanje bazira, prema izvorima koji su razgovarali za Middle East Eye, isključivo na "informacijama iz javnog domena".

Preko 50 poslanika i članova Doma lordova pozvalo je Camerona da obnovi finansiranje, rekavši da će to poslati "snažnu poruku solidarnosti onima koji su pogođeni krizom u Gazi i potvrditi vodstvo Ujedinjenog Kraljevstva u globalnim humanitarnim naporima".

Sve ignorirano. Pod Cameronom, Britanija je sada postala u potpunosti usklađena s najdesničarskom vladom u historiji Izraela.

Poput Izraela, Britanija namjerava uništiti Unrwa i s njom jedinu međunarodnu pravnu zaštitu palestinskih izbjeglica širom svijeta.


Cameron se očigledno slaže sa Staljinovom tvrdnjom: "Nema čovjeka, nema problema", samo što je ovaj put "bez izbjeglica, nema problema".

Poput Izraela, Britanija želi da se ovaj rat završi samo kada Hamas bude uništen. Kako je cilj ovog rata neostvariv, Britanija zapravo podržava trajnu ponovnu okupaciju Gaze.


Kao i Netanyahu, Cameron je ignorirao smrt britansko-izraelskog zarobljenika Nadava Popplewella, koji je preminuo od rana zadobijenih u izraelskom bombardiranju. Cameron je također šutio o zatvaranju Rafaha. A kada je konačno progovorio, rekao je za BBC tokom vikenda da Velika Britanija "ne podržava veliku operaciju u Rafahu bez plana".

On također šuti o kretanju do pola miliona izbjeglica na sjever od Rafaha u područje koje nema kapacitet da ih nahrani i napoji.

Britanija odbacuje podršku bilo kakvom pravnom postupku pred Međunarodnim krivičnim sudom (ICC) ili Međunarodnom sudu pravde (ICJ), koristeći smokvin list koji bi ometao pregovore od kojih je Izrael već odstupio.

Po drugi put u ovom ratu, Biden i Cameron daju Netanyahuu jasno zeleno svjetlo da nastavi ovaj rat onako kako ga je on započeo; rat koji je jasno i neosporno usmjeren na narod Gaze u cjelini.

Ali to ne znači da kampanja Rafah nije imala regionalne posljedice.

Nedostižni most

Udaljavajući se od plana o prekidu vatre koji je potpisao Hamas, Biden previđa jednu neugodnu činjenicu. To nije bio Hamasov kontraprijedlog, kako je rekao jedan američki zvaničnik, već dokument koji je izradio Egipat. Njegovo odbijanje kao mirovnog plana izazvalo je bijes i poniženje u jednakim količinama u Kairu.

Izraelska curenja u medije nisu popravila mračno raspoloženje u Kairu. U noći kada je izraelska vojska zauzela palestinsku stranu prijelaza Rafah, izraelski mediji su citirali neimenovani izvor koji kaže da je Izrael rekao Egiptu da je ovo ograničeni upad i da će se završiti do jutra.

Osvanuo je dan i velika izraelska zastava podignuta na palestinskoj strani Rafaha i dalje je vijorila na egipatskim licima.

U međuvremenu, izraelski sigurnosni izvori nastavili su hraniti izraelske medije o egipatskoj saradnji ispod stola - da će Kairo raditi s Izraelom na okončanju tunela ispod granice; da je Kairo pristao na plan da američka privatna kompanija upravlja Rafahom.

Preko noći su zvanično licencirani mediji u Egiptu zamijenili strane.

Glavni voditelji vijesti poput Amra Adiba pohvalili su ono što su brigade Qasam uradile. Adib je u nedjelju objavio da je Izrael izgubio Egipat, pošto je objavljena odluka o namjeri Egipta da se pridruži Južnoj Africi u predmetu za genocid nad Izraelom u ICJ-u.

Izrael i SAD bi se trebali zapitati zašto je ključni susjed, koji je vukao liniju na Gazi sedam mjeseci, sada puknuo. Gledajući unazad, vjerovatno je postojalo prešutno razumijevanje između Izraela i Egipta o ponovnoj okupaciji prijelaza Rafah.

Još u januaru je izraelski Kanal 13, pozivajući se na neimenovane zvaničnike, izvijestio da je Izrael obavijestio Egipat o svojoj namjeri da pošalje trupe u Rafah i Filadelfijski koridor kako bi se područje navodno oslobodilo palestinskih boraca otpora.

Kanal 13 je dodao da je Kairo izrazio zabrinutost zbog plana, upozoravajući da bi takva akcija mogla dovesti do masovnog egzodusa Palestinaca na Sinaj. Međutim, izraelski izvori kažu da bi to bio "privremeni korak" i da "Izrael neće ostati tamo nakon završetka operacije, o kojoj još nije donesena konačna odluka".

Izrael je očito prekršio svoju riječ datu Kairu da će ponovna okupacija biti privremena, a plan je otišao mnogo dalje nego što Egipat može tolerirati.

Do sada su izraelske snage ponovo okupirale tri kilometra od 16 kilometara ničije zemlje zvane Filadelfijski koridor. Ali šta će se dogoditi sa Egiptom ako Izrael okupira cijelu granicu?

Zajednički interes da se riješi Hamasa u Gazi pretvorit će se u sukob interesa, što jasno šteti egipatskoj državi.

Ako se cijeli koridor ponovo okupira, Egipat će izgubiti svaku kontrolu nad pristupom Gazi, kao i unosan izvor prihoda. Pošto je izgubio sve svoje interese u svojim najvećim susjedima Libiji i Sudanu, Kairo će sada izgubiti posljednju preostalu kartu na regionalnoj sceni.

Nijedna egipatska država, pod bilo kojim vođom, to nije mogla tolerirati. Uostalom, država je, a ne sam predsjednik Abdel Fattah el-Sisi, ta koja je zatvorila granicu za masovni egzodus Palestinaca iz Gaze na Sinaj.

U stvarnosti, ponovna okupacija Rafahe postala je most nedostižan za Egipat.

Ne samo za njih. Najveći pobornici normalizacije s Izraelom, Ujedinjeni Arapski Emirati, ljutito su odgovorili na sugestiju Netanyahua da bi UAE mogli pomoći u upravljanju Gazom nakon Hamasa. Ministar vanjskih poslova Sheikh Abdullah bin Zayed Al Nahyan ukorio je Netanyahua u objavi na X, rekavši da je Abu Dhabi osudio komentare izraelskog lidera.

"UAE naglašavaju da izraelski premijer nema nikakvu pravnu sposobnost da poduzme ovaj korak, a UAE odbijaju biti uvučeni u bilo koji plan koji ima za cilj pokriće izraelskog prisustva u Pojasu Gaze", rekao je.

Od Balfura do Camerona

Rafah je postao otrovni kalež za svakog arapskog vođu, bez obzira na njihovu mržnju prema Muslimanskom bratstvu ili Hamasu. I tako, izuzimajući još jedan zalet Bidenove osuđene vanjske politike, ovaj rat će se odvijati kroz njegovu predizbornu kampanju do sljedeće godine.

Tako kolonijalni tvorci Izraela reinkarniraju. Od lorda Balfura, čija je deklaracija 1917. utrla put za jevrejsku domovinu u Palestini, do lorda Camerona, politika se nije promijenila.

Balfour Palestincima nije dao ime, niti je govorio o njihovim političkim pravima. Govorio je o autohtonim zajednicama kao da su manjina. U stvari, Jevreji su činili samo 10 posto stanovništva Palestine u to vrijeme.

Cameron ne čini ništa da stvori palestinsku državu. On to samo šapuće. U međuvremenu, podržavajući ovaj rat, on daje sve od sebe da pomogne Izraelu da uništi palestinsku državu u Gazi.

Balfourova deklaracija je tada bila jednako kontroverzna kao i sada. Edwin Montagu je bio tek treći praktički Jevrej koji je služio u britanskom kabinetu. U avgustu 1917. godine napisao je podužu i elokventnu osudu cionizma nazivajući ga "nestašnom političkom vjerom" i sa izuzetnom tačnošću predvidio kako će se cionistička država ponašati.
"Pretpostavljam da to znači da Mahomedani [Muslimani] i kršćani treba da ustupe mjesto Jevrejima i da Jevreje treba staviti u sve prioritetne položaje i da ih treba posebno povezati s Palestinom na isti način na koji je Engleska sa Englezima ili Francuska sa Francuzima, da će se Turci i drugi Mahomedanci u Palestini smatrati strancima, baš kao što će se Jevreji ubuduće tretirati kao stranci u svakoj zemlji osim Palestine testirati."
Cionizam je, tvrdio je, bio duboko antisemitski. Slijedeći Balfurove stope, Cameron svodi Britaniju na marginu na Bliskom istoku.

Skoro je vrijeme da se cijela politička klasa povuče i da nova generacija ovu politiku baci na jedino mjesto koje zaslužuje: na smetlište historije.

Britanska podrška cionizmu izazvala je 75 godina sukoba. Vrijeme je da ovo prestane. Izgovori za njegovo varvarstvo su sve slabiji.

(TBT, MEE)