luka
Iako Sjedinjene Države Indiju posljednjih godina medijski vole prikazivati kao zemlju odanu demokraciji (ona i jest najveća svjetska demokracija, iako je još uvijek opterećena ozbiljnim problemima po pitanju ljudskih i manjinskih prava, prava žena i td.) a time i zapadnom bloku u cjelini, na političkoj razini Washington je itekako svjestan indijske veličine i snage zbog koje na tu državu ne može vršiti prevelik pritisak tj. na nju imati presudan utjecaj.

Zbog toga je primoran na davanje ustupaka ili "zatvaranja očiju" pred indijskim "nestašlucima" (najčešće upravo po pitanju ljudskih prava za što je SAD do ne tako davno Indiju oštro kritizirao, da bi eskalacijom svog geopolitičkog sukoba s Rusijom i Kinom od te prakse gotovo u potpunosti odustao kada je riječ o državnoj razini (privatne institucije i organizacije to i dalje mogu činiti)) kako bi ta zemlja nastavila sudjelovanje - makar i u ograničenoj formi unutar američkih sigurnosnih formata u Indopacifiku - prije svega u QUAD-u (SAD, Australija, Japan, Indija), ili pak IMEC koridor (Indija-Mediteran preko UAE).

Osim toga, i sam geopolitički pojam "Indopacifička regija" Washington je relativno nedavno skovao (prije toga je ta regija bila poznata kao Azijsko-pacifička upravo kako bi pokazao koliku pozornost stavlja na Indijski ocean i suprotstavljanje Kini u njemu, i da upravo Indiju vidi u središnjoj ulozi nove američke strategije što bi svakoj državi na određeni način trebalo laskati. Laskalo je, naravno, i Ukrajini koja je u međuvremenu postala stožerna država za američki vojni obračun s Rusijom.

Ali velike i samosvjesne države ne žele pod svaku cijenu prihvaćati takav oblik suradnje i laskanja, ma koliko on sa sobom nosio i ekonomskih i drugih benefita. Iz razloga što imaju svoje nacionalne interese ali i kapacitete da ih u što većoj mjeri mogu štititi i ostvarivati.

Indija se primarno brine za svoje geopolitičke interese

Tako Indija i svoje članstvo u QUAD-u ograničava svojim geopolitičkim interesima i posve otvoreno izbjegava poteze koji bi ju gurali prema još većoj konfrontaciji sa susjednom i moćnom Kinom (poput zajedničkih pomorskih vježbi u zoni Tajvana i sl.) što New Delhi ne želi. Jer Indija je i članica azijskih i globalnih multinacionalnih formata u kojima Kina ima jednu od glavnih uloga - poput Šangajske organizacije (SCO) i BRICS.

Usprkos graničnim napetostima u zonama Himalajskog gorja i rastućeg američko-kineskog suparništva između Indije i Kine opet dolazi do rasta trgovinske suradnje nakon faze pada uslijed posljednjeg kratkotrajnog rata prije nekoliko godina između dviju zemalja oko spornih graničnih zona. Indija je, naime, ipak svjesna svog velikog tehnološkog zaostatka za Kinom bez obzira na svoje snažno i brzorastuće gospodarstvo, kao i činjenice da se taj trend neće uskoro promijeniti čak niti uz povećana američka ulaganja u indijski IT sektor.

S druge strane Indija je prije cca godinu dana otvoreno pomogla Francuskoj (a time i američkim interesima) svojom blokadom Alžira za ulazak u BRICS u paketu sa Saudijskom Arabijom, UAE, Egiptom, Iranom i Etiopijom, kao i Argentinom (koja je od toga odustala nakon promjene predsjednika na izborima ujesen prošle godine). Zauzvrat je predsjednik Emmanuel Macron indijskom premijeru Narandri Modiju osigurao brzu isporuku francuskih zrakoplova Rafale što se i dogodilo.

S druge strane Indija nastavlja razvijati trgovinsku i vojnotehničku suradnju i s Rusijom ignorirajući snažne zapadne proturuske sankcije (prije svega u energetskoj sferi), pa tako od nje kupuje goleme količine nafte zbog čega je trgovinska razmjena između dviju država u svega godinu dana dosegla u povijesti nikad veći skok koji se čak i ne ogleda u postotcima nego u desecima puta.

A da Indija, potpuno svjesna svoje snage i veličine želi primarno brinuti o svojim nacionalnim interesima u što se nikako ne uklapa sukob s Kinom, Rusijom i drugim američkim suparnicima, svjedoči i slijedeća vijest.

Indija i Iran potpisali vrlo važan ugovor globalnog geopolitičkog karaktera

Iran i Indija potpisali su u ponedjeljak 10-godišnji ugovor o razvoju i upravljanju iranskom lukom Chabahar, koja se nalazi na ušću Omanskog zaljeva. Ugovor je daljnji korak u jačanju veza između dviju zemalja i transportu indijske robe u Srednju Aziju i Rusiju.

Dugoročni ugovor potpisan je između Indian Ports Global Limited (IPGL) i Lučke i pomorske organizacije Irana, a vrijednost ugovora povećava se na 370 milijuna dolara, rekao je iranski ministar prometa i urbanog razvoja Mehrdad Bazrpash.

Zanimljivo je kako je do potpisivanja ovog ugovora došlo nakon što je Washington upozorio na moguće sankcije za svaku zemlju koja razmatra sklapanje poslovnih ugovora s Iranom, a kako piše saudijski medij Asharq Al-Awsat.

U utorak je iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir-Abdollahian razgovarao s indijskim ministrom luka, pomorstva i plovnih putova Sarbanandom Sonowalom, koji je u posjetu Teheranu s ciljem potpisivanja novog ugovora.

Abdollahian je naglasio kako Teheran svoj odnos s Indijom vidi kao strateški, naglašavajući da želi postići dugoročnu suradnju s New Delhijem, navodi iranska državna agencija IRNA.
"Naš pristup odnosima s Indijom je strateški i spremni smo dodatno proširiti našu suradnju s Indijom u bilateralnim i multilateralnim kapacitetima te u okviru BRICS-a i Šangajske organizacije za suradnju", rekao je prvi iranski diplomat.
Indija razvija luku u Chabaharu za prijevoz svojih proizvoda u Iran, Afganistan i zemlje središnje Azije, zaobilazeći luke Karachi i Gwadar u sebi konkurentskom Pakistanu (Gwadarsku luku razvija pak Kina u sklopu svog projekta Pojas i put). Međutim, američke sankcije Iranu usporile su razvoj iranske luke.
"Značaj luke Chabahar nadilazi njenu ulogu običnog kanala između Indije i Irana; služi kao vitalna trgovačka arterija koja povezuje Indiju s Afganistanom i srednjoazijskim zemljama", rekao je indijski ministar Sonowal nakon potpisivanja ugovora.
Ali ovdje je važno naglasiti da se ta iranska luka aktivno razmatra i u iransko-ruskom strateški važnom prometnom projektu - koridoru Sjever-jug preko Kaspijskog mora, u svrhu osiguranja najkraćeg i najsigurnijeg plasmana roba između Jugoistočne Azije i Europe, zaobilaženjem Sueskog kanala.

Zamjenik glasnogovornika američkog State Departmenta Vedant Patel, upitan o ovom dogovoru, rekao je novinarima kako američke sankcije Iranu ostaju na snazi ​​i upozorio da će ih Washington nastaviti provoditi.

"Bilo koji subjekt, svatko tko razmatra poslovne dogovore s Iranom - mora biti svjestan potencijalnih rizika kojima se otvara i potencijalnog rizika od sankcija", rekao je Patel.


Komentar: Izrael je već dugo vremena dobar kandidat za sankcije.


Zaključak

Međutim, imajući u vidu sve ono ranije gore navedeno, teško je vjerovati da će se Sjedinjene Države u ovako složenim globalnim geopolitičkim okolnostima usuditi sankcijama udarati na Indiju, već će, po mom mišljenju, puno prije nastaviti s politikom "zatvaranja očiju" na indijske "nestašluke".

To pak u potpunosti potvrđuje nastanak multipolarnog svijeta i mirenje Washingtona s tom činjenicom, kojoj će se pokušati suprotstaviti novom blokovskom podjelom svijeta između združenog Zapada s jedne i Kine i Rusije s druge strane.

Međutim, problem u toj strategiji je što se zemlje globalnog Juga njoj sve više otvoreno suprotstavljaju tj. ne žele se uvlačiti u bilo kakve međusobno suprotstavljene tabore globalnih igrača, gdje bi one, kako je povijest pokazala, u pravilu izvlačile deblji kraj.

Toga je Zapad itekako svjestan i to bi želio izbjeći jer će mu se, u protivnom, dugoročno obiti o glavu - o čemu svjedoče i nikad učestaliji kontakti sa sve odlučnijom Kinom. Ali pritom on još uvijek tvrdoglavo ne želi pokazati ni najmanji interes za popuštanje svojih stavova koji polaze od dominacije i koju, kako smatra, još uvijek može osigurati vještim kombiniranjem politike, diplomacije, trgovine i sankcija. I to više uopće niti ne skriva.

Ali, kako pokazuje i ova analiza - predugo oklijevanje suočavanja sa stvarnošću na kraju bi moglo završiti bolnim otriježnjenjem.