Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 39. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje knjige možete pronaći ovdje.

Prethodno poglavlje je Informacijska teorija i svijest.


ecch naslovna
© Sott.net
Sada kada smo skicirali glavnu ulogu koju imaju informacije, kako one djeluju u interakciji s materijom i energijom i kako pokreću organizaciju, pokušajmo bolje razumjeti kako informacijski procesi mogu nadići vrijeme i prostor, kao što je to prikazao Aspectov eksperiment s dva dvostruka proreza.883

Retrokognicija opisuje znanje o prošlom događaju koji se nije mogao niti naučiti niti zaključiti normalnim sredstvima. Ona prkosi općeprihvaćenom razdvajanju prošlosti od sadašnjosti. Evo primjera retrokognicije:
U nizu eksperimenata provedenih 1960-ih, W. H. C. Tenhaeff (ravnatelj Parapsihološkog instituta Državnog sveučilišta u Utrechtu) i Marius Valkhoff (dekan Fakulteta umjetnosti na Sveučilištu Witwatersrand, Johannesburg, Južna Afrika) otkrili su da je veliki nizozemski vidovnjak Gerard Croiset mogao psihometrizirati i najmanji fragment kosti, te precizno opisati njezinu prošlost.
Jednostavno rečeno, samo gledajući mali uzorak kosti, Croiset je mogao odrediti tip kosti (tibija, humerus, itd.) i kojoj vrsti ona pripada.

Figure 234
© 466ad.co.uk
Slika 234: Opatiju Glastonbury iskopao je 1909. F. Bligh Bond nakon što je kapetan John Bartlett napravio skicu automatskim pisanjem.
Poznato je da je retrokognicija dovela do otkrića opatije Glastonbury, kada je kapetan John Bartlett napravio skicu [te opatije] automatskim pisanjem,884 i ona se koristi od 15. stoljeća.885 Stephan A. Schwartz, bivši član uredništva National Geographica i član MIT-ove grupe za raspravu o inovacijama, tehnologiji i društvu u Ministarstvu obrane, posvetio je cijelu knjigu ovoj temi.886

Od pristupanja prošlosti na ovaj način, možda je intrigantnije to što se budući događaji također mogu vidjeti unaprijed. To se zove prekognicija [odnosno, predviđanje ili predznanje, op.prev.], gdje nestaje uobičajeno razdvajanje između sadašnjosti i budućnosti. Do 1930-ih, prethodno spomenuti Joseph i Louisa Rhine su pokazali da su dobrovoljci mogli pogoditi koje će karte biti nasumično izvučene iz špila, sa stopom uspjeha koji je bio veći od slučajnosti u odnosu milijun prema jedan.887

Od 1930-ih, prekognicija je dokazana u stotinama studija. Postoji tako velik broj dokaza da je provedena meta-analiza888 koja je pokrivala 309 eksperimenata prekognicije, napravljenih između 1935. i 1987. Kumulativna vjerojatnost povezana s ukupnim rezultatima bila je 1 prema 1024 (kada se 1 od 20 smatra statistički značajnim).

Događa se i prekognitivno gledanje na daljinu, gdje su prostor i linearno vrijeme (sadašnjost/budućnost) transcendirani:
U svojim eksperimentima gledanja na daljinu na Stanford Research Institutu, Puthoff i Targ su otkrili da, osim što su u stanju psihički opisati udaljene lokacije koje su eksperimentatori posjećivali u sadašnjosti, ispitanici također mogu opisati lokacije koje će eksperimentatori posjećivati ​​u budućnosti, čak i prije nego što je odlučeno o tome gdje će ta neka lokacija biti. Na primjer, u jednom slučaju je neobično talentirana osoba po imenu Hella Hammid, fotografkinja po zanimanju, zamoljena da opiše mjesto koje će Puthoff posjetiti za pola sata. Koncentrirala se i rekla je da ga vidi kako ulazi u 'crni željezni trokut'. Trokut je bio 'veći od čovjeka' i iako nije točno znala što je to, mogla je čuti ritmički škripavi zvuk koji se javlja 'otprilike jednom u sekundi'.

Deset minuta prije nego što je Hammid to izjavila, Puthoff je krenuo na pola sata vožnje u području Menlo Parka i Palo Alta. Na kraju tih pola sata, i dosta nakon što je Hammid zabilježila svoju percepciju crnog željeznog trokuta, Puthoff je izvadio deset zapečaćenih omotnica koje su sadržavale deset različitih ciljanih mjesta. Koristeći generator slučajnih brojeva, nasumično je odabrao jednu omotnicu. Unutra je bila adresa malog parka oko šest milja (oko 9,5 km) od laboratorija. Odvezao se do tog parka, a kad je stigao tamo, pronašao je dječju ljuljačku - crni željezni trokut - i ušetao je u nju. Kad je sjeo u ljuljačku, ona je ritmično škripala dok se ljuljala naprijed-nazad.889
Figure 235
© Salvador Dali (detalj), 1954. (ulje na platnu, The Salvador Dali Museum)
Slika 235: 'Dezintegracija postojanosti sjećanja' - Ova je slika inspirirana otkrićima kvantne fizike i nelinearnom prirodom vremena.
Još je impresivnija retro-psihokineza, gdje ne samo da utjecajnna osoba modificira 'slučajni' događaj, već dodatno, događaj koji se već dogodio i koji je zabilježen u prošlosti:
Aktivira se generator slučajnih brojeva koji proizvodi niz od N binarnih brojeva. Ti se brojevi automatski bilježe na magnetsku vrpcu, traku za bušenje papira ili neki drugi pouzdani medij za snimanje. Nitko nije prisutan tijekom ove generacije brojeva niti tijekom snimanja, i nitko nema uvid u podatke, sve dok se u nekom kasnijem trenutku taj snimljeni slijed 'glava' i 'repova' ne reproducira subjektu prilikom PK testiranja. Tijekom usporene reprodukcije, za svaku snimljenu 'glavu' ili 'rep' zasvijetli crvena ili zelena lampica dok subjekt mentalno pokušava pojačati osvjetljenje crvene lampice.

Moglo bi se pomisliti da u ovoj situaciji ispitanik ne može uspjeti, jer je odluka o tome koliko će se 'glava' i 'repova' pojaviti već donesena prije testne sesije.890
Ovdje treba naglasiti da su ovi strojevi (generatori slučajnih brojeva) programirani da jednostavno reproduciraju prethodno postignuti slijed crvenih i zelenih svjetala. PK subjekti na neki način mogu utjecati na njihov ishod - zabilježen u prošlosti - tako što će ih 'natjerati' da se promjene dok se reproduciraju u sadašnjosti. Stope uspjeha ovih testova sa unaprijed snimljenim ciljevima su značajne, što sugerira da ESP nije uzročan i da bi na prošli nasumični proces mogli utjecati PK napori uloženi u sadašnje vrijeme.

Od kraja 1970-ih, proveli su se brojni pokusi retro-psihokineze. Braud je vodio meta-analizu koja je pokazala da je vjerojatnost da su rezultati dobiveni slučajno 0,000,032%.891

Kako bi objasnio ne-lokalnost (fenomen koji nadilazi prostorno/vremenski kontinuum), francuski fizičar Bernard d'Espagnat osmislio je koncept 'kvantne teorije polja'. Za d'Espagnata, naša je stvarnost emanacija [izviranje, izbijanje; op.prev.] dubljeg, nedostižnog polja. Opisati pojedinačne subatomske čestice kao jedinstvene 'lokalizacije' na određenom mjestu i vremenu, d'Espagnat tvrdi da to više nije ispravno, razumjeti objekte kao objekte; treba ih se shvatiti kao svojstva polja:
Figure 236
© Vegard
Slika 236: Veličina (svjetlina) i smjer (nijansa) električnog polja koje stvaraju dvije suprotno nabijene čestice.
Prema d'Espagnatovoj kontroverznoj knjizi,892 jedini mogući odgovor je da vektor kvantnog stanja izražava svojstva neke dublje temeljne stvarnosti.

Budući da znamo njegove manifestacije za nas - znamo kakav je kad se izmjeri - i budući da nam kvantna fizika zabranjuje da govorimo o tome kakav je 'stvarno' kada se ne mjeri, d'Espagnat o tome govori kao o 'prikrivenoj stvarnosti'. 893

Njemu je svojevrsni realizam-na-distanci: ne možemo reći da je stvarnost 'samo ovakva ili onakva', budući da su naša opažanja i ono što promatramo isprepleteni; a ipak možemo reći da je svijet-kakvog-ga-opažamo manifestacija stvarnog; stvarnost doista poprima ovaj ili onaj oblik u našim opažanjima.

Međutim, na nesreću za tradicionalne teorije materije, ova 'prikrivena stvarnost' ne može biti ni mentalna ni materijalna, utoliko što u potpunosti prethodi razliku uma i materije.894
Polje je prostor koje ima istu vrijednost za svaku točku u svom prostoru i vremenu. Dakle, polje je ne-lokalno: svojstva se uspostavljaju i mijenjaju trenutno za sve točke koje polje pokriva. U tom smislu, polja su u suprotnosti s Einsteinovim postulatom prema kojem je brzina svjetlosti najveća moguća brzina. Ako promjena koja se događa u polju utječe na sve njegove točke u isto vrijeme, mora se događati neka vrsta superluminalnog (bržeg od svjetlosti) procesa.

Posljednjih desetljeća, brojni znanstvenici iz različitih istraživačkih domena neovisno su identificirali nepoznatu 'dimenziju' u odnosu na materiju, energiju i informaciju. Ova skrivena 'dimenzija' pokazuje svojstva polja, dublje stvarnosti koja nadilazi vrijeme i prostor i prožeta je informacijama.

Morfogenetsko polje britanskog biologa Ruperta Sheldrakea895 sadrži informacije o diferenciranom razvoju pojedinačnih stanica. Sheldrakeovo morfološko polje896 sadrži sve informacije koje se odnose na kolektivno znanje određene vrste/elementa. Holografsko polje Michaela Talbota897 posjeduje fantastičan kapacitet za pohranu informacija. Polje nulte točke Harolda Puthoffa898 sadrži informacijska stanja u interakciji s materijom i sviješću. I konačno, d'Espagnatovo kvantno polje899 sadrži kvantnu valnu funkciju koja sadrži sve mjerljive informacije o čestici unutar sebe.

Figure 237
© Sott.net
Slika 237: Međuodnosi između 'Kozmičkog informacijskog polja', 'individualne svijesti' i 'manifestiranog svijeta'.
Podaci prikupljeni u ovom i u prethodna dva poglavlja snažno upućuju na postojanje dublje, prikrivene stvarnosti, koja bi se mogla nazvati 'Kozmičko informacijsko polje', koje pokazuje sljedeće karakteristike:
  • Imanentno (prožima cijeli prostor)
  • Povezano je sa svim živim i neživim oblicima, uključujući i ljude
  • Napravljeno je od informacija
  • Transcendira vrijeme (trenutni učinci + povezivanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti)
  • Transcendira prostor
  • Predstavlja dublju razinu stvarnosti iz koje proizlazi naša stvarnost.
Primijetite da se čini da Kozmičko informacijsko polje nije uključeno u samo gore opisanu ne-lokalnu interakciju uma i materije (psihokineza, daljinsko gledanje, ESP, itd.), nego i u naše vlastito pamćenje i procese razmišljanja.

Dugo vremena se smatralo da su sjećanja (tj. memorirane informacije) pohranjena u 'memorijskim stanicama' smještenima u mozgu. Ali ova se perspektiva promijenila 1929. godine, kada je neuropsiholog Karl Lashley900 proveo eksperiment koji je trebao potvrditi pretpostavljenu lokaciju memorijskih stanica [u mozgu].

Lashley je dizajnirao svoj test pamćenja u štakora na sljedeći način: napravio je stalak za skakanje za svoje štakore, s kojeg su štakori naučili skakati kroz minijaturna vrata, iza kojih se nalazila nagrada u obliku hrane. Ako su štakori slijedili pravu rutinu i prošli kroz prava vrata, dobili su hranu (pozitivni stimulans). Ako su slijedili pogrešnu rutinu, pali bi u vodu (negativni stimulans).

Nakon što su štakori naučili rutinu, Lashley je sustavno pokušavao kirurški ukloniti to sjećanje. Lashleyev je cilj bio deaktivirati određene dijelove štakorovog mozga kako bi otkrio koji dio ima određena sjećanja. Za ostvarivanje ovog zadatka, odabrao je kao svoj kirurški instrument uvijač svoje žene (!) i jednostavno je spalio dio koji je želio ukloniti.901

Figure 238
© Lashley
Slika 238: Dijagram koji prikazuje neke od višestrukih rana koje je Lashley napravio u mozgu štakora.
Bez obzira koliko je moždanog tkiva Lashley uklonio ovim jadnim štakorima, oni su se i dalje sjećali kroz koja vrata proći, a koja izbjegavati. Odlučan u pronalasku lokacije memorijskih stanica, Lashley je palio sve veća područja mozga. Na kraju je spalio svaku pojedinu regiju mozga i unatoč velikom motoričkom oštećenju štakori su se i dalje sjećali svog puta do pravih vrata.

Primijetite da se ta otkrića ne odnose samo na štakore. Izgleda da niti ljudima ne treba mozak za razmišljanje i pamćenje. Postoje dokumentirani slučajevi hidrocefalusa u kojima ljudi praktički nemaju mozak, a još uvijek normalno funkcioniraju:
Na tom sveučilištu postoji jedan mladi student koji ima IQ 126, stekao je prvorazrednu diplomu iz matematike i društveno je potpuno normalan. Pa ipak, taj dječak praktički nema mozga... Kad smo mu napravili skeniranje mozga, vidjeli smo da je umjesto normalne debljine moždanog tkiva, između ventrikula i kortikalne površine od 4,5 centimetra, postojao samo tanak sloj plašta veličine oko milimetar. Lubanja mu je ispunjena uglavnom cerebrospinalnom tekućinom (vidi sliku 239).902

Figure 239
© Lorber
Slika 239: Horizontalni pregled mozga prikazuje ventrikule kao uske proreze kod normalne osobe (lijevo) i velike šupljine u bolesnika s hidrocefalicom (desno).
Figure 240
© Miami Dade Corrections
Slika 240: Nakon prometne nesreće, Carlosu Sosi je uklonjeno više od polovice mozga. Međutim, njegov intelektualni kapacitet ostao je netaknut.
Nakon ovih otkrića, nekoliko znanstvenika, uključujući teoretičara sustava Ervina Laszla, nastavilo bi s tvrdnjom da je mozak jednostavno mehanizam za pronalaženje i očitavanje konačnog medija za pohranu,903 onoga što smo upravo skovali kao frazu 'Kozmičko informacijsko polje'.

To bi objasnilo zašto jedna sićušna asocijacija često izaziva navalu prizora, zvukova i mirisa. To bi također objasnilo zašto je, posebno s dugotrajnim pamćenjem, prisjećanje trenutačno i ne zahtijeva nikakav mehanizam skeniranja za probiranje godina i godina sjećanja.904

Dakle, mozak možda nije uređaj za pohranu informacija poput tvrdog diska, već sučelje koje povezuje ono što pojedinac uči, doživljava ili percipira s 'delokaliziranom' bazom podataka, dijelom Kozmičkog informacijskog polja. Stoga, uklanjanje ovog ili onog dijela mozga ne uzrokuje zaborav, jer sjećanje nije pohranjeno 'unutar' moždanih stanica per se. Na taj naćin, mozak bi mogao djelovati više kao anemiter/prijamnik, ili kao antena. Čak i ako je antena skraćena (putem uklanjanja većine mozga, na primjer), ona i dalje može emitirati i primati informacije (procesi razmišljanja i pamćenja).

Laszlova otkrića dovela su do teorija905 koje predlažu da se sjećanja - pohranjene informacije - ne pohranjuju lokalno u nekim specijaliziranim moždanim stanicama, već da su moždani valovi, pomoću procesa interferencije906, u interakciji s vanjskim valovima povezanima s Kozmičkim informacijskim poljem:
Naši mozgovi matematički konstruiraju objektivnu stvarnost tumačeći frekvencije koje su u konačnici projekcije iz druge dimenzije, dubljeg stanja postojanja koje je izvan vremena i prostora.907
Kao što sam ranije spomenuo, mozak proizvodi/emitira fotone.908 To je također visoko električni organ, gdje neuroni i aksoni komuniciraju kroz stalnu električnu signalizaciju sastavljenu od različitih vrsta elektromagnetskih valova. (Vidi sliku 241.)

Figure 241
© Sott.net
Slika 241: Beta, Alfa, Theta i Delta su četiri uobičajena frekvencijska raspona, pokrivena električnom aktivnošću mozga.
Jesu li fotoni (dokazani temeljni nositelji informacija)909 i/ili elektromagnetski valovi (osnova bežične razmjene informacija)910 medij putem kojeg naši umovi komuniciraju s Kozmičkim informacijskim poljem?

Svjetlost (gibanje fotona) i elektricitet (gibanje elektrona) su usko povezani. Kada svjetlost obasja komad metala, on emitira elektrone. To se naziva 'fotoelektrični efekt'.911 Suprotno tome, kada elektroni prolaze kroz komad metala, on emitira fotone (to je ono što se događa u žarulji sa žarnom niti). Osim toga, električna energija, sam izvor elektromagnetskih valova, usko je povezana s redom, zaštitnim znakom informacija. Materija je mješavina elektrona i protona, ali kada se primijeni električno polje, dolazi do razdvajanja naboja: pozitivni naboji grupiraju se s jedne strane, dok se negativni naboji grupiraju s druge strane, tj. red se povećava.

To isto vrijedi i na molekularnoj razini kada se molekule vode poravnavaju duž električnog polja (slika 242).

U nedostatku električnog polja (lijeva slika), molekule H2O su nasumično orijentirane. Kada se primijeni električno polje (desna slika), molekule se poravnavaju s poljem, tako da je pozitivni kraj molekularnog dipola usmjeren prema negativnom i obrnuto. Električno polje povećava razinu reda/organizacije među molekulama vode.

Kao što znamo,912 plazma je materija koja je postala ionizirana (odvajanje naboja) zbog električnog stresa i pokazuje vrlo visoku razinu organizacije913:
[U plazmi] elektroni se ne raspršuju jer, djelovanjem kvantnog potencijala, cijeli sustav ima koordinirano kretanje, više nalik baletnom plesu nego gomili neorganiziranih ljudi.914
Figure 242
© Sott.net, adaptirano od Averill i Eldredge
Slika 242: Utjecaj električnog polja na poravnanje molekula vode.
Može li biti da je redoslijed koji pokazuju električni fenomeni (razdvajanje naboja, plazma) na razini čestica zapravo opipljiva manifestacija suptilnijih pojava koje se javljaju na razini Kozmičkog informacijskog polja?

U svakom slučaju, u ovom trenutku, možemo razumno teoretizirati - ili čak pretpostaviti - postojanje Kozmičkog informacijskog polja koje nadilazi vrijeme i prostor. Također smo vidjeli da ljudska bića, na individualnoj razini, mogu utjecati na materiju i na makro događaje. Sljedeća logična pitanja su: Što se događa na kolektivnoj razini? Što se događa kada je uključeno nekoliko promatrača/influencera/utjecajnih osoba?

Reference:
883 Vidi poglavlje 36: 'Uspon i pad materijalizma'
884 Goodman, J., Psychic Archaeology: Time Machine to the Past
885 'What is psychic archeology', Ancient Digger (27. srpnja 2011.)
886 Schwartz, S., The Secret Vault of Time: Psychic Archaeology and the Quest for Man's Beginnings
887 'Who was J.B. Rhine?', Parapsychological Association.
888 Honorton, C., i Ferrari, D., 'Meta-analysis of forced-choice precognition experiments 1935. - 1987.', Journal of Parapsychology (1989.) 53: 281-308
889 Talbot, M., The Holographic Universe, str. 262
890 Schmidt, H., 'PK effect on pre-recorded targets', J. Am. Soc. Psychical Research (1976.) 70(3): 267-291
891 Metaanaliza je obuhvatila 233 eksperimentalne retro-PK sesije provedene između 1979. i 1998. Vidi: Braud, W.,'Wellness implications of retroactive influence: exploring an outrageous hypothesis', Alternative Therapies in Healthand Medicine (2000.) 6(1): 37-48
892 D'Espagnat, B., In Search of Reality
893 D'Espagnat, B., Veiled Reality: An Analysis of Present-Day Quantum Mechanical Concepts
894 Davies i Gregersen, op. cit., str. 56
895 Sheldrake, R., Morphic Resonance: The Nature of Formative Causation, str. 65-78
896 Ibid., str. 163-188
897 U holografskim slikama, promjenom kuta pod kojim dva lasera udaraju u komad fotografskog filma, moguće je snimiti mnogo različitih slika na istoj površini. Svaka tako snimljena slika može se dohvatiti jednostavnim osvjetljavanjem filma laserskom zrakom koja ima isti kut kao i izvorne dvije zrake. Koristeći ovu metodu, istraživači su izračunali da jedan kvadrat filma od jednog inča može pohraniti istu količinu informacija sadržanu u pedeset Biblija! Vidi: Collier, J., et al., Optical Holography
898 "Materija je selektivni frekvencijski filter (rezonator) koji je orkestriran poljem nulte točke i generira informacijska stanja u polju nulte točke... Nositelj primordijalne svijesti je polje nulte točke. Naša individualna svijest rezultat je procesa filtriranja koji uzrokuje realizaciju informacijskih stanja u polju nulte točke. Takva informacijska stanja imaju vanjske i unutarnje aspekte. Vanjski aspekti su fizički i manifestiraju se kao obrasci dinamičke koherencije (NCC), dok su unutarnji aspekti fenomenalni, tj. svjesni trenutak je informacijsko stanje nulte točke koje se doživljava iznutra." Vidi: Keppler, J., 'A View Behind the Scenes of Matter Provides Valuable Clues for the Development of a Theory of Consciousness', Talk at the TSC 2012 Conference, Tucson (travanj 2012.)
899 Lee, C., 'The insanely weird quantum wave function might be 'real' after all', Ars Technica (22. studeni 2011.)
900 Beach, F. A., Biography of Karl Spencer Lashley 1890.-1958., National Academy of Science
901 McTaggart, L., The Field, str. 78
902 Lewin, R., 'Is your brain really necessary?', Science (12. prosinca 1980.) 210: 1232(3)
903 Lazlo, E., The Interconnected Universe: Conceptual Foundations of Transdisciplinary Unified Theory, str. 100
909 Foton je temeljni nosioc informacija, koji se u slobodnom obliku sastoji od brojnih informacija, uključujući frekvenciju, fazu, vrijeme dolaska, polarizaciju, orbitalni kutni moment, linearni moment, zapetljanost itd. Vidi: Kumar, P., 'Information in a photon', DARPA, Defense Science Office.
910 AM radio, FM radio, mobilni telefoni, GPS sustavi, satelitsko emitiranje, voki-tokiji, itd., svi su bežični komunikacijski sustavi koji se temelje na elektromagnetskim valovima koji prenose informacije. Vidi: Toupin, L. P., 'Riding the electromagnetic wave', Houghton Mifflin Science.
911 Vidi: Elert, G., 'Photoelectric effect', The Physics Hypertextbook.
912 Vidi poglavlje 3: 'Što je plazma?'
913 Prema kvantnom fizičaru Davidu Bohmu: "Poput nekog ameboidnog stvorenja, plazma se neprestano regenerirala i zatvarala sve nečistoće uza zid na isti način na koji bi biološki organizam mogao zatvoriti stranu tvar u cistu. Bohm je bio toliko zadivljen tim organskim osobinama da je kasnije je primijetio da je često imao dojam da je more elektrona 'živo'." Talbot, op. cit., str. 38
914 Ibid., str. 41