Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 37. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje knjige možete pronaći ovdje.

Prethodno poglavlje je Uspon i pad materijalizma.


ecch naslovna
© Sott.net
Izraz 'promatrač', kako ga koriste kvantni fizičari i u naslovu ovog poglavlja, može biti poprilično zavaravajuć. On sugerira čisto pasivno stanje u kojem je dotična osoba samo primatelj informacije. Na primjer, vizualno promatranje smatra se pasivnim primanjem vizualnih podataka pomoću fotona koje emitira neki vanjski izvor i koji pogađaju mrežnicu oka.

Figure 221
© Berthold TechnologySlika 221: Ultraslaba emisija biofotona izmjerena u listu.
Međutim, nedavna istraživanja pokazuju da vid nije jednosmjerni proces. Dok oči primaju fotone, one također i emitiraju fotone,814 za koje se zna da su glavni nositelji informacija.815 Oko nije izolirani organ u tom pogledu. Mozak816 i većina drugih organa817 također emitiraju fotone. (Uskoro ćemo ispitati818 potencijalnu ulogu koju imaju ti emitirani fotoni.)

Kao što je prikazano u prethodnom poglavlju, kvantni princip neodređenosti trebao bi se primjenjivati samo na razini čestica. Iako je Schrödingerov eksperiment819 prvotno bio puki misaoni eksperiment o utjecaju uma (promatrača) na materiju, kasnije je demonstriran u praktičnim eksperimentima na razini čestica, a u kasnijim godinama i na većoj skali [od samih čestica].

Još uvijek daleko manja od ljudskog tijela,820 do 1999. je uočena molekula koja se sastoji od 60 atoma ugljika821 koja pokazuje isto kvantno ponašanje. Nedavna istraživanja pokazuju da se ne-lokalnost javlja i u makroskopskim sustavima sastavljenih od fotona, jezgri i iona,822 te u živim sustavima kao što su fotosinteza823 i DNK.824

Povećanje skale vjerojatno nije završilo. Istraživanje provedeno između 33 ključna fizičara otkrilo je da većina njih vjeruje da se kvantna fizika primjenjuje i na velike objekte:
Više od dvije trećine vjeruje da ne postoji temeljna granica za kvantnu teoriju - da bi trebalo biti moguće da objekti, bez obzira koliko veliki, budu postavljeni u kvantne superpozicije poput Schrödingerove mačke.825
Od 1940-ih, provedene su stotine eksperimenata826 koji su pokazali da ljudski um doista može utjecati na materiju na makro skali. Taj se fenomen naziva 'psihokineza' ('PK') odnosno 'telekineza', što opisuje sposobnost osobe da utječe na fizički sustav bez ikakve fizičke interakcije.

Figure 222
© Foundation for Research on the Nature of ManSlika 222: Joseph Bank Rhine i Louisa Rhine koriste stroj za bacanje kocke.
Jedan od prvih PK eksperimenata uključivao je bacanje kocke, gdje pojedinci pokušavaju utjecati na rezultat kocke.827 Prvi rad na tu temu objavili su L. E. Rhine i J. B. Rhine 1943. godine.828

Od tada su provedene stotine eksperimenata s kockama. Godine 1991., znanstvenik s Princetona Dean Radin vodio je opsežnu meta-analizu nad 179 eksperimenata s kockama829 i zaključio da je ukupni PK učinak statistički visoko značajan.830

Zajedno s eksperimentima s kockama, bezbroj PK eksperimenata pružili su skup dokaza koji podupiru teoriju da ljudi imaju nematerijalni utjecaj na različite vrste makro događaja, kao i na žive i nežive forme,831 uključujući i na druge ljude:
  • Ponašanje pasa832
  • Rast ili održivost bakterija,833 gljivica,834 kvasca835 i biljaka836
  • Utjecaj na kretanje protozoa, ličinki, ušiju, mrava, pilića, miševa, štakora, skočimiševa i mačaka837
  • Stanje spavanja i budnosti u ljudi838
  • Smjer kretanja očiju u snu ciljane osobe839
  • Ljudske fiziološke aktivnosti, uključujući elektrodermalnu aktivnost,840 crvene krvne stanice,841 krvni tlak,842 mišićnu napetost, mišićni tremor843 i nesvjesno kretanje mišića.844
Jedan od najopsežnijih i znanstveno najispravnijih PK eksperimenata proveli su dr. Robert Jahn, dekan Fakulteta za inženjerstvo i primijenjenu znanost na Princetonu, i Brenda Dunne, razvojna psihologinja sa Sveučilišta u Chicagu.

Figure 223
Slika 223: Prof. Robert Jahn i Brenda Dunne, M.S.
U razdoblju od 12 godina, Jahn i Dunne su proveli gotovo 2,5 milijuna pokusa u kojima su sudionici koji su sjedili ispred pažljivo konfiguriranog generatora slučajnih događaja (Random Event Generator - 'REG') prvo pokušali 'natjerati' da stroj proizvede više 1-ca nego 0-a, a zatim obrnuto, a zatim bi pokušali ni na koji način utjecati na stroj.845 'REG' obično sadrži vrstu radioaktivnog materijala za koji se pretpostavlja da se nasumično raspada. Elektronika unutar stroja pretvara proces raspadanja u mjerljive signale (na primjer, zeleno/crveno svjetlo). REG strojevi su kalibrirani da generiraju 50% crvenih i 50% zelenih odgovora. No, na kraju Jahnovih i Dunneovih eksperimenata, 52 posto svih ispitivanja bilo je u željenom smjeru i gotovo dvije trećine od 91 sudionika imalo je ukupan uspjeh u utjecaju na strojeve onako kako su namjeravali.

Treba naglasiti da je istraživanje koje su proveli Jahn i Dunne jedno od rijetkih parapsiholoških studija koje je priznala ugledna znanstvena organizacija, Nacionalno istraživačko vijeće SAD-a, koje je zaključilo da su REG pokusi rigorozni i da se ti rezultati ne mogu objasniti kao slučajnost.

Iako bi se odstupanje (vidi sliku 224) moglo činiti ograničenim (52% naspram 50%), statistički je vrlo značajno, jer su ti rezultati prikupljeni iz milijuna pokusa, s desecima korelirajućih eksperimenata, i provedeni tijekom nekoliko desetljeća.846 Izgledi da su ovi rezultati proizvedeni slučajno su jedan naprama trilijun.847

Figure 224
© Jahn & DunneSlika 224: Kumulativna odstupanja ostvarenih srednjih pomaka. Gornja krivulja prikazuje pomak za namjeru '1', donja krivulja prikazuje pomak za namjeru '0'.
Dok gore citirani PK eksperimenti pokazuju da pojedinci imaju utjecaj na makro-događaje, primjer u nastavku sugerira da bi pojedinci čak mogli imati izravan utjecaj na događaje kozmičke prirode, samu srž ljudsko-kozmičke veze:

Figure 225
Slika 225: Trag opekline koji je ostao na leđima Roya Sullivana nakon što ga je pogodila munja.
Roy Sullivan (1912.-1983.) je 36 godina bio čuvar parka u Nacionalnom parku Shenandoah u Virginiji, počevši od 1940. U sedam navrata između 1942. i 1977., od kojih šest dok je bio u parku, randžera Sullivana je udario grom i preživio je da o tome priča.

Sullivan je svoj ulazak u Guinnessovu knjigu rekorda zaradio na težak način. Dva njegova rendžerska šešira Stetsona, oba s oštećenjima od groma, izložena su u Guinnessovim izložbenim dvoranama. . . .

U prvom slučaju, davne 1942., Roy vjerojatno više nije bio u vidikovcu kad se primicala oluja s grmljavinom. Barem je jednom prilikom rekao da je izletio iz tornja (koji je magnet za munje) i da je otrčao i tražio sigurnije mjesto kada ga je udario grom. Smatrao je da je vrlo sretan što je još uvijek živ, i doista je bio.

U drugom slučaju, onom iz 1969., Roya je udario grom dok je vozio svoj kamion niz planinsku cestu. Pazite sada. Reći da se to nije trebalo dogoditi je podcjenjivanje nevjerojatnih razmjera. Roy je vjerojatno mogao sjediti u tom kamionu još tisuću godina i grom bi mogao udariti u auto gazilijon puta i Roy nikada ne bi bio ozlijeđen, sve dok god bi imao podignute prozore, držao ruke unutra i ne bi dodirivao metalnu vanjštinu. Toliko je sigurno biti u vozilu za vrijeme grmljavine. (Kada grom udari u vozilo, naboj putuje po vanjštini, a ne kroz unutrašnjost, i samo ispuše gume.) . . .

Evo što se dogodilo tog puta 1969. godine. Roy je vozio niz planinsku cestu (vjerojatno Skyline Drive) sa spuštenim prozorima kada je munja udarila u drvo pored ceste, a zatim prošla bočno kroz kabinu njegovog kamiona i izašla na drugu stranu, na putu mu je opekla obrve, do stabla broj dva na suprotnoj strani ceste. Šanse da se to dogodi vozaču su gotovo neopisivo male, ali zapamtite, ovdje govorimo o Royu Sullivanu.

Udar broj tri (1970.) dogodio se kada je Roy hodao svojim dvorištem do svog poštanskog sandučića. Ljudi, Royevo imanje nije baš dobro mjesto za vrijeme grmljavinske oluje. Royeva žena je svjedok tome. Zadobila je nesmrtonosne ozljede kada ju je udario grom jednog dana dok je vješala veš u stražnjem dvorištu. (Roy je u to vrijeme bio s njom.) . . .

U jednom od slučajeva, Roya je pogodila jedina munja koju je proizveo niski oblak koji mu je prošao iznad glave.848
Ljudi su kasnije izbjegavali Sullivana zbog straha od udara groma, što ga je rastužilo. Dana 28. rujna 1983., Roy Sullivan se ubio tako što se je upucao u trbuh. Bilo je prošlo šest godina otkako ga je posljednji put pogodio grom.849

Figure 226
Slika 226: Roy Sullivan nosi jedan od svoja dva šešira koja su probijena munjom.
Šanse da nekoga udari grom jednom u 40 godina je oko 1/12 500,850 Dakle, šanse da Roya Sullivana pogodi grom sedam puta su 1 naprama 4,7×1028.851 Naravno, zbog prirode svog posla, Sullivan je mnogo vremena provodio na otvorenom i stoga je bio više izložen munjama. Međutim, nakon prvog udara postao je pretjerano oprezan prema munjama i pokušavao ih je izbjeći. Stoga je vjerojatnost da će biti pogođen trebala biti niža od prosjeka. Pa ipak, udaren je još šest puta.

Još jedan upečatljiv element u Sullivanovoj priči jest taj da je on preživio svih sedam udara groma, dok je stopa smrtnosti ljudi pogođenih gromom 30%.852 Očito, uobičajene vjerojatnosti i stope smrtnosti se nisu odnosile na Sullivana.

Dok slučaj Sullivan zbunjuje moderne znanstvenike, možda to nije bilo tako u ranijoj povijesti. Početkom 18. stoljeća, objavljeno je nekoliko knjiga o munjama. Prema tim spisima, "ljudi bi, svojom prisutnošću, mogli privući munje na obližnji objekt."853

Čovjek se zapita: kakav je bio jedinstveni sastav Roya Sullivana koji je doveo do ovih potpuno bizarnih iskustava? Postoji nešto vrlo tajanstveno u ljudskom biću koje može privući munje i preživjeti. Za Roya Sullivana, to je vjerojatno bila nesreća sudbine ili genetika; ali je li moguće da se takvo stanje kod osoba i društava može izazvati vanjskim čimbenicima? Uskoro ćemo se pozabaviti tim pitanjem.854

Dok većina PK eksperimenata pokazuje jasnu vezu između uma i materije, oni općenito ne istražuju koji čimbenici (vjerovanja, samopouzdanje, fokus, snaga volje, itd.) moduliraju psihokinetičke fenomene.855 Jahnove i Dunneove studije daju nagovještaj. Iako je većina ispitanika imala utjecaj na 'slučajni' događaj, u nekoliko slučajeva učinak je bio suprotan namjeri. Dakle, je li doista naša svjesna namjera ta koja utječe na 'slučajne' događaje ili su uključeni i neki drugi parametri?

Istraživač Helmut Schmidt odabrao je skupinu ispitanika koji su pokazali sklonost da utječu na 'slučajne' događaje na način suprotan njihovoj svjesnoj namjeri.856

Figure 227
© Rhine Research CenterSlika 227: Helmut Schmidt pored ispitanika koji koriste RNG na temelju atomskog raspada stroncija 90.
Zatim je Schmidt pokušao vidjeti može li povećati 'negativan' utjecaj svojih ispitanika. Da bi to učinio, podvrgnuo ih je negativnom okruženju: eksperiment je proveden u malom mračnom ormaru, nije im dano ohrabrenje, već umjesto toga im je data sugestija da neće uspjeti. Schmidt je otkrio da se u takvom negativnom kontekstu 'negativni' utjecaj subjekata povećao na statistički relevantan način.857

Čini se da je smanjenje samopouzdanja ispitanika povećalo njihov 'negativan' utjecaj. Netko s niskim samopouzdanjem je uvjeren da nije dovoljno dobar, da je osuđen na neuspjeh. Stoga, kada se osobu zamoli da utječe na 'slučajni' događaj u određenom smjeru, osoba vjeruje da neće uspjeti. I dijelom je u pravu. Ne uspijeva utjecati na 'slučajni' događaj u svjesno željenom smjeru. Ali osoba je zapravo uspjela jer je utjecala na događaj, samo u suprotnom smjeru.

Suprotno tome, istraživanja pokazuju da ispitanici koji vjeruju u psi fenomene postižu veće rezultate na testovima ESP (ekstrasenzorne percepcije)858 od onih koji ne vjeruju, dok su ljudi koji vjeruju u religiju i zagrobni život postigli još više.859

Umjesto bilo kakve specifične i svjesne namjere, ono što se čini stvarno važnim je duboko uvriježeno uvjerenje. Vjerovanje 'ja neću uspjeti' ne poništava utjecaj; preokreće ga. Vjerovanje u ESP jača ESP sposobnosti. Vjerovanja utječu na naš utjecaj na 'slučajne' događaje. Učinkovitost placeba860 i hipnoterapije861 daju daljnju potvrdu moći uvjerenja i sugestija.

To pokazuje ograničenost koncepta 'ti-stvaraš-svoju-vlastitu-stvarnost' raširenog u New Age pokretu.862 Mi očito ne stvaramo vlastitu stvarnost, iako, kao promatrači, možemo utjecati na stvarnost, premda na maloj skali i ponekad dijametralno suprotno našim očekivanjima (rezultat koji svjesno želimo postići).

U ovom trenutku, znajući više o interakcijama između 'promatrača' i makro događaja, te kako informacije u koje vjerujemo mogu utjecati na te interakcije, usmjerimo pozornost na informacije.


Reference:

814 Wang, C., et al., 'Spontaneous and visible light-induced ultraweak photon emission from rat eyes', Brain Research (19. siječnja 2011.) 1369: 1-9
815 Foton je temeljni nosioc informacija, koji se u slobodnom obliku sastoji od brojnih informacija, uključujući frekvenciju, fazu, vrijeme dolaska, polarizaciju, orbitalni kutni moment, linearni moment, zapetljanost itd. Vidi: Kumar, P., 'Information in a photon', DARPA, Defense Science Office.
816 Kobayashi, M., et al., 'In vivo imaging of spontaneous ultraweak photon emission from a rat's brain correlated with cerebral energy metabolism and oxidative stress', Neuroscience Research (srpanj 1999.) 34(2): 103-13
817 Schwabl, H., et al., 'Spontaneous ultraweak photon emission from biological systems and the endogenous light field', Forsch Komplementarmed Klass Naturheilkd (travanj 2005.) 2: 84-9
818 Vidi poglavlje 39: 'Polje'
819 Vidi poglavlje 36: 'Uspon i pad materijalizma'
820 Procjenjuje se da ljudsko tijelo sadrži oko 7x1027 atoma. Kross, B., 'How many atoms are in the human body?', Jefferson Lab.
821 Arndt, M., et al., 'Wave-particle duality of C60', Nature (1999.) 401: 680-682
822 Vedral, V., Quantifying entanglement in macroscopic systems, Nature (19. lipnja 2008.) 453
823 Sarovar et al., 'Quantum entanglement in photosynthetic light-harvesting complexes', Nature Physics (2010) 6:462-467
824 Gutiérrez, R., et al., 'Structural fluctuations and quantum transport through DNA molecular wires, a combined molecular dynamics and model Hamiltonian approach', New J. Phys. (2010.) 12, 023 022
825 Ball, P., 'Experts still split about what quantum theory means', Nature (11. veljače 2013.)
826 Braud, W., 'On the Use of Living Target Systems in Distant Mental Influence Research', in Psi Research Methodology: A Re-Examination
827 Girden, E. & Helson, H., 'A review of psychokinesis (PK)', Psychological Bulletin (1962.) 59(5): 353-388
828 Rhine, L. E., & Rhine, J. B., 'The psychokinetic effect. The first experiment', Journal of Parapsychology (1943.) 7:20-43
829 Metaanaliza je obuhvatila eksperimentalne studije provedene između 1935. i 1987., koje su uključivale gotovo 2,6 milijuna bacanja kocke. Vidi: Radin, D. I. & Ferrari, D. C., 'Effects of consciousness on the fall of dice: A meta-analysis', Journal of Scientific Exploration 5(3): 61-84
830 Kontroverza oko eksperimenta s kockicama bjesnila je desetljećima. Njegovi su klevetnici tvrdili da su pristrani zbog činjenice da su u nekim eksperimentima 'influenceri' mogli slobodno odabrati željeno lice kockice, a većina je izabrala šesterostrano koje je lakše od pet drugih lica i stoga je vjerojatnije da će biti bačeno. Tako je Bösch sveo bazu podataka na samo 69 studija koje su ispravno kontrolirale pristranost, a rezultati su još uvijek bili 'statistički vrlo značajni'. Vidi: Bösh et al., 'Examining Psychokinesis: The interaction of human intentions with random number generators', Psychology Bulletin (srpanj 2006.) 132(4): 498
831 Uspjeh PK eksperimenata koji koriste žive mete mogao bi biti posljedica činjenice da su živi oblici bolji receptori za PK utjecaj. Vidi: Braud, W., 'On the Use of Living Target Systems in Distant Mental Influence Research', in Psi Research Methodology: A Re-Examination, str. 17
832 Bechterev, V. M., 'Experiments on the effects of the mental influence on the behavior of dogs', Problems in the study and training of personality (1920.): 235-260
833 Solfvin, G. F., 'Psi expectancy effects in psychic healing studies with malarial mice', European Journal of Parapsychology (1982.)
834 Nash, C. B., 'General and comparative study of the psychokinetic effect on a fungus culture', J. Barry Journal of Parapsychology (1968.)
835 Kriesa, C., The Influence of Distance on Psychokinesis as Measured by Yeast Metabolism, Sonoma State University, 1978.
836 Saklani, A., 'Psychokinetic effects on plant growth', Research in Parapsychology 1989 (1990.): 37-41
837 Solfvin, J., 'Mental Healing', in Advances in Parapsychological Research 4, str. 31-63. Benor, D. J., 'Survey of SpiritualHealing Research', *Complementary Medical Research (3. rujna 1990.) 4: 9-33
838 Kohsen, A., Experiments in Mental Suggestion
839 Dean, D. E., 'Plethysmograph Recordings of ESP Responses', International Journal of Neuropsychiatry (2. rujna 1966.)
840 Braud, W. & Schlitz, M., 'Psychokinetic influence on electrodermal activity', Journal of Parapsychology47(2):95-119
841 Braud, W., 'Distant mental influence of rate of hemolysis of human red blood cells', Journal of the American Society for Psychical Research (1990.) 84(1): 1-24
842 Beutler et al., 'Paranormal healing and hypertension', British Medical Journal (1998.) 296: 1491-1494
843 Braud, W., Distant Mental Influence: Its Contributions to Science, Healing, and Human Interactions
844 Braud, W. & Jackson, J., 'The Use of Ideomotor Reactions as Psi Indicators', Parapsychology Review (1982.) 13:10-11
845 McTaggart, The Field, str. 115
846 "[PK eksperimenti] povoljno se uspoređuju s onim što se obično opaža u konvencionalnijim bihevioralnim i biomedicinskim studijama. . . . Prosječna veličina učinka uočena u ovim studijama mentalnog utjecaja (0,32) je 10 puta veća od one dobivene u nekim reprezentativnim rezultatima medicinskih studija koji su najavljeni kao medicinska otkrića (veličine učinka od 0,04 i 0,03, dobivene u dvije dobro poznate studije o učinkovitost propranolola i aspirina u smanjenju srčanih udara)." Vidi: Braud, W., 'Wellness Implications Of Retroactive Influence: Exploring An Outrageous Hypothesis', Alternative Therapies in Health and Medicine (2000.) 6(1): 37-48
847 McTaggart, op. cit., str. 117
848 Janiskee, B., 'Shenandoah National Park Ranger Roy Sullivan Set the World Record for Being Hit by Lightning' (1. kolovoza 2008.)
849 Dunkel, T., 'Inside the life of the man known as the 'spark ranger", The Washington Post Magazine (15. kolovoza 2013.)
850 Vidi: www.srh.noaa.gov/jetstream/lightning/lightning_faq.htm
851 Ili 1/12,5007.
852 Copper et al., Lightning injury, str. 68
853 Ibid., str. 69
854 Vidi poglavlje 42: 'Grananje svemira'
855 Do sada nijedna PK meta-analiza nije objavila podatke o potencijalnim modulatorima poput psiholoških varijabli. Vidi: Böshet al., 'Examining Psychokinesis: The interaction of human intentions with random number generators', Psychology Bulletin (srpanj 2006.) 132(4): 498
856 Schmidt, H., 'Mental Influence on Random Events', New Scientist and Science Journal (lipanj 1971.): 757-768
857 U 32 768 ispitivanja u kojima su ispitanici imali utjecaj suprotan njihovoj namjeri, odstupanje je toliko veliko da su izgledi za to, ili da je veće odstupanje rezultat slučajne fluktuacije, veći od 1000 prema jedan. Vidi: Schmidt, op. cit.
858 Schmeidler, G. R. & Murphy, G., 'The influence of belief and disbelief in ESP upon individual scoring level', Journal of Experimental Psychology (1946.) 36(3): 271-276
859 Haraldsson, E. et al., 'Are religiosity and belief in an afterlife better predictors of ESP performance than belief inpsychic phenomena?', Journal of Parapsychology (1993.) 57: 259-273
860 Obično placebo slijedi 'pravilo 55%', tj. 55% ispitanika pozitivno reagira na placebo. Ovo je prilično visoka brojka usporediva s učinkovitošću nekih lijekova na recept. Vidi: Maté, G, When the Body Says No: Understanding the Stress-Disease Connection, str. 139
861 Talbott, M., The Holographic Universe, str. 90-97, 104-110
862 Knight-Jadczyk, L., The Wave Series, knjige 1-8