Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 40. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk.

Prvo poglavlje knjige možete pronaći ovdje.

Prethodno poglavlje je Polje.


ecch naslovna
© Sott.net
Ono što nas sada zanima jest kako bi se grupa pojedinaca mogli 'povezati' jedni s drugima i djelovati na stvarnost.

Počnimo s fokusiranjem na to kako se mogu povezati dva uma. To je zapravo bit telepatije, također poznate kao ESP. Telepatija se definira kao:
. . . prijenos informacija915 s jedne osobe na drugu bez korištenja bilo kojih nama poznatih osjetilnih kanala ili fizičke interakcije.916
Telepatija je bila tema šest meta-analiza917 i nedavne 'meta-meta-analize'.918 To sve je bilo potrebno da bi znanstvena zajednica konačno prepoznala da je telepatija stvarna i znanstveno dokazana.919

Dok eksperimenti telepatije pokazuju kako dva uma mogu međusobno komunicirati, u svom prethodno spomenutom eksperimentu,920 Jahn i Dunne su otišli korak dalje, te su proučavali kako je par subjekata utjecao na 'slučajne' događaje:
Figure 243
© Jeremy WalkerSlika 243: Telepatija se obično testira pomoću 'Ganzfeldove tehnike' gdje se osoba-prijemnik stavlja u stanje blage osjetne deprivacije.
Jahn i Dunne su se pitali hoće li mali učinak koji su promatrali kod pojedinaca postati veći ako dvoje ili više ljudi pokuša utjecati na stroj u tandemu. Laboratorij PEAR je proveo niz studija koristeći parove ljudi, u kojima je svaki par trebao djelovati zajedno kada je pokušavao utjecati na strojeve.

Od 256 500 pokusa, koje je provelo petnaest parova u četrdeset i dvije eksperimentalne serije, mnogi parovi su također proizveli 'osebujni' rezultat, koji nije nužno nalikovao učinku niti jednog pojedinca.

Činjenica da su parovi bili istoga spola imalo je vrlo mali negativan učinak. Ovi tipovi parova imali su lošiji ishod nego što su postigli pojedinačno; u osam parova rezultati su bili potpuno suprotni od onoga što je bilo namijenjeno.

Parovi suprotnih spolova, koji su se svi međusobno poznavali, imali su snažan komplementarni učinak, proizvodeći više od tri i pol puta veći učinak od pojedinaca.

Međutim, "povezani" parovi, ti parovi u vezi, imali su najsnažniji učinak, koji je bio gotovo šest puta jači od učinka samaca.

Kad bi ti učinci ovisili o nekoj vrsti rezonancije između dviju surađujućih svijesti, logično je da bi se jači učinci javljali među ljudima koji dijele identitet, kao što su rođaci, blizanci ili parovi u vezi. Biti blizak može stvoriti koherentnost. Kako dva vala u fazi pojačavaju signal, može biti da i par u vezi ima posebno snažnu rezonanciju, što bi pojačalo njihov zajednički učinak na stroj.
Jahn i Dunne su pokazali da bliskost povećava utjecaj koji vrši par pojedinaca. Očito se ne radi o genetici, budući da najveći utjecaj pokazuju 'povezani' parovi. Međutim, zajedničke teme koje ti parovi, rođaci, te braća i sestre imaju, obično su interesi, rasprave, kulturna pozadina, prošla iskustva, kao i emocionalna povezanost. Bliski ljudi obično dijele sličan skup informacija (intelektualnih i emocionalnih). Dakle, može se pretpostaviti da su zajedničke informacije ono što čini ljude da rezoniraju na sličnoj frekvenciji.

Figure 244
© Princeton UniversitySlika 244: REG testiranje u Princetonovom Engineering Anomalies Research programu.
Usput, takav zaključak mogao bi dati novo značenje sljedećem citatu:
Kada dva sklope mir među sobom u istoj kući, reći će brdu: 'Pomakni se!' - i ono će se pomaknuti.921
Jahn i Dunne su dokazali jednu vrstu rezonancije između dvoje ljudi koji su bliski jedno drugom. Na sličan način, dok je objašnjavao psihokinetičke fenomene, fizičar David Bohm je sugerirao da 'rezonancija' uistinu jest glavni pokretač:
Na temelju toga, psihokineza bi mogla nastati ako bi mentalni procesi jedne ili više osoba bili usredotočeni na značenja koja su u skladu s onima koji vode osnovne procese materijalnih sustava u kojima se psihokineza trebala ostvariti. Važno je napomenuti da ova vrsta psihokineze ne bi bila posljedica kauzalnog procesa, odnosno uzročno-posljedične veze koja uključuje bilo koju od poznatih sila u fizici. Umjesto toga, to bi bio rezultat neke vrste ne-lokalne 'rezonancije značenja', ili neke vrste nelokalne interakcije.922
Rezonancija prožima cijeli svemir, pojavljuje se kod svih vrsta vibracija (mehaničkih, akustičkih, elektromagnetskih itd.), od razine atoma923 do razine kozmosa.924

Figure 245
© A-level Physics tutorSlika 245: Rezultirajući val (crni) kao rezultat interakcije između dva primarna vala (ružičastog i ljubičastog).
Rezonancija se događa između dva vala kada su njihovi signali sinkronizirani (vidi sliku 245). Uostalom, možda postoji razlog zašto koristimo izraz 'mi smo na istoj valnoj duljini' kako bismo izrazili da mislimo/osjećamo isto kao drugi.

Slika 245 pokazuje da kada su dva primarna vala sinkronizirana, rezultirajući val doseže svoju maksimalnu amplitudu (slučaj 5 - dno slike). Međutim, ova analogija otkriva samo dio procesa. U ovom slučaju, dva sinkronizirana signala se samo zbrajaju, ništa više. Vidjet ćemo u sljedećem poglavlju da se mogu pojaviti sinergije, gdje interakcija između dvoje ili više ljudi može proizvesti učinak mnogo veći od zbroja njihovih pojedinačnih učinaka.

Dok su Jahnovi i Dunneovi eksperimenti, kao i većina eksperimenata s telepatijom, bili usredotočeni na parove subjekata, Robert D. Nelson925 odlučio je testirati učinak cijele gomile na 'slučajne' događaje. U tu svrhu, donio je prijenosni REG (Random Event Generator [odnosno, generator slučajnih događaja; op.prev.]) na različite vrste događanja (nastupi stand-up komičara, koncerti, kazališna događanja).926 Zatim je pratio odstupanja koja su prikazivali strojevi.

Godine 1995. i 1996., Nelson je koristio svoj REG tijekom brojnih emisija u 10 različitih gradova. Pojavio se vrlo dosljedan obrazac: svaki puta kada bi emisija izazvala najveću pozornost publike, REG bi odstupio od svojih nasumičnih pokreta i pokazao odstupanje mnogo veće od onog koje bi izazvao samo jedan pojedinac.927 Vrsta ili lokacija emisije nisu imale utjecaja. Ono što je bilo važno jest da su svi mislili istu misao.928

Dean Radin, jedan od Nelsonovih kolega na Princetonu, otišao je korak dalje i pratio utjecaj svjetske populacije, ili većinu populacije. U tu svrhu, postavio je 27 REG-ova diljem svijeta tijekom prijelaza na Novu 2000. godinu [Y2K događaj; op.prev.] Nova godina je događaj širom svijeta kada ljudi obično dijele slične misli i fokus. Radin je predvidio relevantno odstupanje u razdoblju od deset minuta oko ponoći. Podaci su potvrdili njegovu prognozu. (Vidi sliku 246.)

Figure 246
© NelsonSlika 246: Jedan sat podataka, oko ponoći prijelaza na 2000. Kumulativna devijacija u 27 REG-ova, ucrtano sa svim postavljenim vremenskim zonama.
Sheldrake je teoretizirao i testirao ovu snažnu, ali nevidljivu vezu unutar cijele vrste, uključujući ljude. Istraživao je morfogenezu,929 koja postavlja izazovna pitanja: kako se stanice, koje imaju potpuno iste gene, razviju kako bi stvorile ruku s jedne strane tijela i nogu s druge strane? Kako životinje poput daždevnjaka regeneriraju savršeno oblikovane udove nakon amputacije? Jasno je da mora postojati neki oblik infuzije informacija kako bi se koordinirao specifični razvoj stanica, što će na kraju dovesti do potpuno integriranog, skladnog, operativnog sustava sastavljenog od milijardi stanica.930

Kako bi objasnio ovaj nedokučivi fenomen, Sheldrake je razvio koncept formativne uzročnosti, koji tvrdi da oblik živih bića - od najmanje bakterije do najvećih sisavaca - oblikuju/određuju morfološka polja. On je skovao izraz 'morfička rezonancija' kako bi opisao ono što se događa između ovih polja, tj. 'utjecaj sličnog na slično kroz prostor i vrijeme'.

Što se tiče prostora, morfička rezonancija nije lokalna, što znači da njezini učinci nisu oslabljeni ili odgođeni s udaljenosti.931 Jednako je učinkovita na 10 000 milja kao i na jednom inču. Iako je morfološka rezonancija oslabljena vremenom, ona je također kumulativna. To znači da prva generacija utječe na drugu, prva i druga generacija utječu na treću itd.

Sheldrake tvrdi da morfološka polja ne utječu samo na oblik i razvoj, već i na ponašanje i percepciju, učenje i pamćenje.932 Stoga se najveći interes njegovog istraživanja odnosi na psihologiju:
Prema hipotezi morfičke rezonancije, ljudska bića se oslanjaju na kolektivno pamćenje: nešto što ljudi nauče na jednom mjestu postaje lakše naučiti drugima diljem svijeta.933
Nelson, Sheldrake i Radin, da spomenemo samo neke, došli su do istog zaključka: svaki član ljudske populacije povezan je jedan s drugim preko onoga što ovdje nazivamo Kozmičkim informacijskim poljem, kojem svatko od nas daje svoje informacije i koristi informacije koje su prikupili drugi.

Figure 247
© Whited et al., Journal of Biology, 2009Slika 247: Koraci u regeneraciji daždevnjakovog uda.


Reference:
915 Tijekom eksperimenata s telepatijom, informacije koje se obično prenose su imena, brojevi, slova, simboli itd.
916 'Telepathy', Wikipedia.
917 Tih šest metaanaliza pokriva 108 znanstvenih radova objavljenih u razdoblju od 1974. do 2008. godine.
918 Tressoldi, P. et al., 'Extrasensory Perception and Quantum Models of Cognition', NeuroQuantology (2010.) 4: S81-87
919 Tressoldi, op. cit., str. 84
920 Vidi poglavlje 37: 'Uloga 'promatrača'"
921 Evanđelje po Tomi, stih 48.
922 Bohm, D., 'A new theory of the relationship of mind and matter', Journal of the American Society for Psychical Research (travanj 1986.) 80(2): 128
923 Hornak, J. P., The basics of nuclear magnetic resonance
924 Orbitalna rezonancija kao primjer Jupiterovi mjeseci Ganimed, Io i Europa. Vidi: Pogge, R., "The moons of Jupiter", Ohio State University (17. studenog 2007.)
925 Nelson je bio Jahnov i Dunneov kolega. Bio je koordinator istraživanja u laboratoriju Princeton Engineering Anomalies Research (PEAR) na Sveučilištu Princeton od 1980. do 2000. godine.
926 Nelson, R. D., 'Field REG anomalies in group situations', Journal of Scientific Exploration (1996.) 10(1): 111-41
927 Radin, D., The Conscious Universe, str. 157-174
928 McTaggart, L., The Field, str. 204-205
929 Morfogeneza proučava diferencijaciju stanica: kako će se, na primjer, ljudsko jajašce transformirati u odraslo tijelo.
930 Ljudsko tijelo se sastoji od oko 100 trilijuna stanica (1014 stanica).
931 Sheldrake, R., Morphic resonance, str. 84-99
932 Ibid., str. 144-188
933 Ibid., str. xxv