Bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder
© AFP/Olga MaltsevaBivši njemački kancelar Gerhard Schroeder
Gerhard Schroeder proveo je svoju karijeru u privatnom sektoru otkako je napustio dužnost 2005. godine, učinkovito unaprjeđujući cilj europske ekonomske snage razvijajući izvore jeftine ruske energije kako bi služio industrijskim i potrošačkim potrebama EU-a. Ako Njemačka i blok još uvijek imaju mogućnost reći ne Washingtonu bez brige o ekonomskim posljedicama s kojima bi se mogli suočiti, Schroeder bi trebao biti na vrhu njihovih popisa zahvalnosti za to.

Umjesto toga, Europski parlament je sada sastavio rezoluciju - neobavezujuću u ovoj fazi - pozivajući Bruxelles
"da proširi popis pojedinaca na meti sankcija EU na europske članove uprava velikih ruskih tvrtki i na političare koji i dalje primaju ruski novac."
Rezolucija ne navodi nikakva imena, ali bi takvo proširenje značilo da bi Schroeder, kao i nekoliko drugih, mogao postati meta zamrzavanja imovine i oduzimanja imovine. Takve mjere se trenutno primjenjuju na ruske "oligarhe", koji su izgubili svoje vile i jahte na teritoriji EU, a sada bi blok mogao da počne da oduzima imovinu sopstvenim građanima.

Prijetnja ovim natjerala je Schroedera da podnese ostavku na mjesto predsjednika nadzornog odbora ruskog naftnog giganta Rosnefta, koji je obnašao od 2017. Također je predsjednik odbora dioničara projekata plinovoda Sjeverni tok za isporuku ruskog plina u europska tržišta preko Njemačke. Ti su projekti kamen temeljac njemačke i šire europske ekonomske neovisnosti, posebice od ovisnosti o američkoj energiji - zbog čega ih je Washington progonio i sankcionirao da ih se zaustavi.

Schroeder je bio dobro nagrađen za poslove u ruskom energetskom sektoru - navodno u iznosu od milijun dolara godišnje (uključujući 600 tisuća dolara u Rosneftu), ali to nije toliko neobično u usporedbi s drugim bivšim visokopozicioniranim političarima koji su krenuli dalje kako bi zaradili novac u privatnom sektoru.

"Putinov cjevovod " je Sjeverni tok 2 nazvan tako od republikanskog senatora Teda Kruza, koji je pobjegao u toplije krajeve Cancuna u Meksiku, kada se njegova matična država Teksas nije mogla ni snabdijevati usred zimskog zahlađenja. veljače 2021. Cruz je od 2020. predvodio nastojanje - zamišljeno kao za sigurnost Europe - da EU ispusti ruski plin pod prijetnjom američkih sankcija.
"Cjevovod bi povećao energetsku ovisnost Njemačke od Rusije, a istovremeno bi zaobišao postojeće cjevovode koji prolaze kroz Ukrajinu i baltičke države, čime bi te nacije lišio prijeko potrebnih prihoda od pretovara koje svaka zemlja trenutno prima", napisao je u junu 2020.
Stoga, nije iznenađenje da je, kada je ukrajinski sukob izbio u februaru, Washington iskoristio priliku da okrivi EU da odustane od svojih dugogodišnjih strateških energetskih projekata umjesto da se nastavi boriti protiv američkih sankcija osmišljenih posebno za smanjenje europske energetske raznolikosti u korist sve veće ovisnosti SAD-u.

Bruxelles se sada ponaša kao da se moralno žrtvuje okrećući se od ruske energije prema američkoj opskrbi koja još nije dostupna i čije su posljedice - ekološke, ekonomske ili sigurnosne - još uvijek uglavnom nepoznate. Ali kako je točno moralno superiornije - umjesto glupo kratkovidno - favorizirati dobavljača koji je tijekom svoje moderne povijesti bio odgovoran za daleko više vojnih sukoba u svijetu nego Rusija? Agresija potaknuta SAD-om uključuje drugi rat u Iraku, pokrenut u ožujku 2003., kojem se Gerhard Schroeder žestoko protivio kao njemački kancelar.

Pronicljivo, Schroeder se udružio s bivšim francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kako bi se suprotstavio invaziji, uprkos pritisku Washingtona, Velike Britanije i drugih europskih zemalja. U retrospektivi, Schroeder je spasio Njemačku iz skupe višegodišnje močvare u koju su ostale članice Washingtonove "koalicije voljnih" uronile naglavačke - a čije posljedice i odjeci i dalje doprinose nestabilnosti, terorizmu i humanitarnim krizama od kojih ni sama Europa nije pošteđena.

A zahvala koju Schroeder sada dobija od svoje zemlje za sve svoje napore da se odupre pritisku Washingtona - i političkom i ekonomskom - je to što je njegova bivša Socijaldemokratska partija najavila prijedlog da mu oduzme funkciju i osoblje koje se rutinski odobrava bivšim kancelarima, navodi Associated Press.

AP također navodi bijes izazvan Schroederovim naizgled zdravorazumskim stavom, izraženim za New York Times, da optužbe za ratne zločine u Ukrajini moraju biti istražene. Vjerovatnije je da zvaničnici EU zloupotrebljavaju alate koji su im na raspolaganju kako bi ulovili lične prijatelje Vladimira Putina i pokušavaju da to predstave kao nešto drugo osim sitničavosti. Zanimljivo je da je bivša austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl, koja je snimljena na videu kako pleše s ruskim predsjednikom na svom vjenčanju, također na meti istog nacrta rezolucije EU kao i Schroeder. Kneissl je također član nadzornog odbora Rosnefta kojim predsjedava Schroeder.

Skandalozno je da ove dvije osobe i druge zapadnjake koji su radili protiv ogromnog pritiska na normalizaciji odnosa između Rusije i EU u konačnu korist prosječnog europskog građanina, sada progone isti ljudi koji su bili presretni požnjeti političke i ekonomske prednosti svojih napora tijekom toliko godina. Kontrola koju oni traže nad ovim bivšim visokim funkcionerima u interesu totalnog ideološkog konformizma i kažnjavanja svakoga tko se ne pridržava njihovog samodestruktivnog plana igre prirodno je proširenje cenzure, propagande i gaženja osnovnih prava koje su prosječni građani zemalja EU previše dobro upoznali u proteklih nekoliko godina.