slika
© www.globallookpress.com Li MuziSirijski veleposlanik drži sliku Colina Powella u Vijeću sigurnosti
Colin Powell bio je američki državni tajnik za vanjske poslove između 2001. i 2005. godine, za vrijeme mandata predsjednika Georgea W. Busha. Na tom visokom položaju Powell je naslijedio slavnu Madeleine Albright.

Postao je četvrti najviše rangirani nebijelac u povijesti državne službe i prvi Afroamerikanac u izvršnoj vlasti. Prije toga bio je najviši Afroamerikanac u američkoj vojsci. Kao general američke vojske, Powell je također služio kao savjetnik za nacionalnu sigurnost (1987.-1989.) i predsjednik Združenog stožera (1989.-1993.).

No, Colin Powell zauvijek će ostati upamćen po svom nastupu u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda koji se održao 5. veljače 2003. godine kada je mahao epruvetom ispunjenom misterioznim bijelim prahom.

Bila je to, prema novinarskoj primjedbi, "najskuplja epruveta u povijesti čovječanstva", odnosno, prema riječima bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, "najgora greška u cijeloj povijesti zemlje, vrijedna sedam bilijuna dolara."

Epruveta je trebala biti "krunski dokaz" da Irak posjeduje "oružje za masovno uništenje" koje se u kratkom roku može avionom poslati u SAD. Navodno se radilo o sporama antraksa, opasne infekcije koja ubija ljude i životinje.

Što je još važnije, to je SAD-u dalo izgovor da, nakon okupacije Afganistana, razore i potom okupiraju Irak i sruše omraženi "režim Sadama Huseina". Sadam Husein je kasnije pogubljen. Kazna je izvršena vješanjem na nepoznatom mjestu u Iraku, nakon fiktivnog suđenja koje su organizirale SAD.

Tajanstvena afera Ameritrax

Sedam bilijuna dolara, tolika je bila materijalna cijena američkog rata u Iraku. "Praktični" Amerikanci u ovu cijenu nisu uračunali ljudske žrtve, ako ne iračke, onda barem vlastite.

Zašto se nitko od Amerikanaca u tom trenutku nije zapitao što se nalazi u Powellovoj epruveti?

Tada je Powell u Vijeću sigurnosti doslovno rekao (prema transkriptu): "Manje od žličice suhog antraksa, otprilike toliko, to je otprilike količina koja stane u jednu žličicu, manje od žličice suhog antraksa u omotnici. - Senat Sjedinjenih Država zatvoren je u jesen 2001."

Bio je to podsjetnik na aferu Ameritrax. U rujnu 2001. pisma koja su sadržavala spore antraksa poslana su poštom u nekoliko medijskih kuća i dvojici demokratskih senatora. Zaražene su 22 osobe, od kojih je pet umrlo.

Povodom afere "Ameritrax" FBI je nakon istrage priopćio: "Ovo je bila jedna od najvećih i najsloženijih istraga u povijesti Sjedinjenih Država." Rezultat je bio mršav. Izvjesni Bruce Edwards Ivins bio je osumnjičen da je slao pakete pune antraksa. 6. kolovoza proglašen je krivim, no samo tjedan dana nakon presude počinio je samoubojstvo.

Dakle, jedna žličica praha zatvorila je Senat i Amerika se prevrnula od užasa.

Kasnije, u intervjuu za "Eho Moskve", Powell se pokušao opravdati: "Nije bilo ništa opasno, to je bila samo epruveta koja je trebala izgledati kao biološko ili kemijsko oružje. Htjeli smo ilustrirati kako mali količina ovog lijeka mogla bi biti opasna ako je doista riječ o otrovu."

Slučaj Scotta Rittera

Prema Powellovoj izjavi Vijeću sigurnosti, "UNSCOM (Posebno povjerenstvo Ujedinjenih naroda, osnovano za kontrolu iračkog oružja za masovno uništenje) procjenjuje da bi Saddam Hussein mogao proizvesti 25.000 litara (otrova). Ako se koncentrira u suhom obliku, ova bi količina bila dovoljno da napuni desetke i desetke tisuća žličica..."

Međutim, u polovici UNSCOM-ovih inspekcija vodeći inspektor bio je Scott Ritter, danas poznat u vezi sa slučajem Ukrajine. Tada je Ritter tvrdio da Irak nema oružja za masovno uništenje. Svoj rad u Iraku sažeo je u dokumentarcu "U živom pijesku" (2001.). Njegovo svjedočenje izazvalo je pravu buru u američkom Kongresu, a onda je bura prestala sama od sebe.

Potkopavanje kredibiliteta stručnjaka UN-a Scotta Rittera počelo je još 2003. godine. Na teret mu se stavljalo "nepristojno ponašanje prema maloljetnicima", za koje se kasnije pokazalo da se radi o maskiranim policajcima. Ipak, Ritter je odslužio šest mjeseci zatvora.

Godine 2003., prema Powellovoj "optužnici", koja se temeljila na svjedočenju "pouzdanog iračkog prognanika", vodio se američki rat protiv Iraka. Iračke žrtve u tom ratu brojale su oko 620.000 ljudi. Službeni gubici anglosaksonskih saveznika tijekom rata u Iraku iznosili su 4507 vojnika za SAD i 139 za Britaniju.

Amerikanci su još neko vrijeme kružili Irakom u potrazi za tajnim iračkim superoružjem.

Nikada nije pronađeno iračko oružje za masovno uništenje. Ritter je bio u pravu, Powell je lagao.