Znanost i tehnologijaS


Volcano

Najviši aktivni vulkan na Antarktiku ne samo da izbacuje oblake plina, već i zlatnu prašinu

Ivan Petričević
Kozmos
Uto, 21 Tra 2026 00:00 UTC
vulkan
© Zasluge za sliku: Copernicus Sentinel, obradio Pierre Markuse putem Flickra ( CC BY 2.0 )Vatra susreće led na najjužnijem aktivnom vulkanu na svijetu
Mount Erebus na Antarktici nije običan vulkan. Iz njegovih plinova, čim dodirnu ledeni polarni zrak, talože se sićušni kristali čistog zlata. Prašinu su znanstvenici pronašli i tisuću kilometara od kratera.

Erebus je najviši aktivni vulkan Antarktike i najjužniji aktivni vulkan na planetu. Vrh mu je na 3794 metra, stoji na tankoj kori Rossovog otoka i drži jednu od najneobičnijih pojava u geologiji: stalno jezero rastaljene lave koje se ne hladi još od barem 1972. godine. Takvih jezera na Zemlji ima svega pet.

Ključnu stvar otkrili su američki geolozi još 1991. godine i ona je do danas ostala jedinstvena. U plinovima koji izlaze iz kratera zlato putuje kao kemijski spoj, najvjerojatnije vezan za klor. Dok je plin na temperaturi od više od tisuću stupnjeva, zlato je u njemu otopljeno, nevidljivo, raspršeno među ostalim elementima. Problem počinje kad taj vreli plin iznenada udari u antarktički zrak na minus 30 ili minus 40 stupnjeva. Razlika je tolika da se zlato u djeliću sekunde hladi, izdvaja iz spoja i taloži u obliku sitnih komadića, najviše do 20 mikrometara.
Više...
Comet 2

Krater u Kazahstanu možda skriva trag mnogo razornijeg udara nego što se mislilo

Ivan Petričević
Kozmos
Pet, 17 Tra 2026 00:00 UTC
aaaaaaaaaaa
Fotografija prikazuje udarni krater u Arizoni (SAD) i služi kao ilustracija
Krater Zhamanshin u Kazahstanu mogao bi biti gotovo dvostruko veći nego što se desetljećima pretpostavljalo, pokazuje nova analiza NASA-inog tima. Takva korekcija ne mijenja samo procjenu njegove veličine, nego i procjenu energije udara, koja bi prema novom modelu mogla biti višestruko veća nego što se dosad mislilo.

Riječ je o događaju starom oko 900.000 godina, iz razdoblja pleistocena. Ako se nova procjena potvrdi, taj se udar više ne može promatrati samo kao ograničen geološki događaj, nego i kao mogući čimbenik koji je utjecao na okoliš u vrijeme velikih klimatskih promjena.

Zhamanshin se dugo smatrao najmlađim očuvanim složenim kraterom nastalim hiperbrzinskim udarom u posljednjih milijun godina. Procjene njegove snage temeljile su se na promjeru od oko 14 kilometara, koliko iznosi jasno vidljivi dio strukture.
Više...
Warning

Prag ledenog doba: Atlantska struja pokazuje pad u dva desetljeća na četiri lokacije za praćenje dubokog oceana

Paul Arnold [Prijevod: Sott.net]
Phys.org
Ned, 19 Tra 2026 15:03 UTC
collapsing AMOC
© Qianjiang XingDuboki zapadni prevrtni transporti dobiveni s četiri promatračka niza u sjevernom Atlantiku pokazuju slabljenje signala AMOC-a na zapadnoj granici
Rad objavljen u časopisu Science Advances doprinosi rastućem broju istraživanja koja pokazuju da Atlantska meridionalna cirkulacija (AMOC) slabi. U ovoj novoj studiji, umjesto da se oslanjaju uglavnom na računalne modele, znanstvenici su koristili dva desetljeća izravnih mjerenja oceana kako bi potvrdili pad.

AMOC je veliki sustav atlantskih oceanskih struja koji preraspodjeljuje toplinu, sol i hranjive tvari između tropa i sjevernog Atlantika, pomažući da regije poput Europe ostanu mnogo blaže nego što bi inače bile. Posljedice značajnog slabljenja, ili čak potpunog kolapsa, mogle bi biti potencijalno katastrofalna promjena vremenskih uvjeta.

Komentar: Francuski istraživači su još manje optimistični:

Atlantski strujni sustav slabi brže nego što se očekivalo
Istraživači iz Francuske došli su do ovog zaključka nakon kombiniranja podataka iz stvarnog svijeta s najnovijim klimatskim modelima CMIP6. Riječ je o velikoj međunarodnoj zbirci klimatskih modela iz različitih skupina koji simuliraju prošle, sadašnje i buduće klimatske promjene.

Ono što se ova studija razlikovala od mnogih prethodnih jest to što je promatrala više od jednog aspekta promatranja oceana. Koristila je pristup nazvan grebenom regularizirana linearna regresija kako bi istovremeno proučavala nekoliko čimbenika, poput temperatura u sjevernom Atlantiku i razine soli u južnom Atlantiku. [...]

Podcjenjivanje prijetnje.

Ovaj novi pristup otkrio je da su prethodni modeli podcjenjivali opasnost, kako je tim napomenuo u svom radu. "Kombiniranje promatranja i klimatskih modela sugerira 60% jače slabljenje atlantske cirkulacije nego korištenje samo modela. " [...]

Stoga, ako su istraživači u pravu, sustav bi mogao biti bliži kritičnom pragu nego što neki modeli pokazuju.
Unatoč rekordnom "globalnom ključanju" koje se očekuje za 2026. i 2027. godinu, nalazimo se na pragu ledenog doba. Ako ništa drugo, globalno ključanje je znak aktivnosti u centralnom zagrijavanju Zemljine jezgre, što će samo dati značajan poticaj trenutnim Zemljinim promjenama.

Više...
Nebula

Dvije supermasivne crne rupe mogle bi se sudariti za 100 godina - i Zemlja bi to osjetila


Raport
Čet, 16 Tra 2026 00:00 UTC
black hole collision artist representation
© Mark Garlick/Science Photo Library via Getty ImagesIlustracija koja prikazuje dvije crne rupe koje se počinju sudarati
Astronomi su u galaksiji Markarian 501 otkrili dvije supermasivne crne rupe u "smrtonosnom plesu" koje bi se mogle sudariti za oko 100 godina, što bi izazvalo snažne gravitacione talase kroz cijeli svemir.

U galaksiji daleko od nas, dvije crne rupe nalaze se u spirali koja vodi ka neizbježnom udaru. Naučnici su analizirali decenije podataka sa radio-teleskopa i uočili par koji bi se mogao sudariti u rekordno kratkom roku za svemirske pojmove, piše Science Focus.

Ovaj par, otkriven u središtu galaksije Markarian 501, udaljene oko 500 miliona svjetlosnih godina, identifikovan je nakon što su istraživači uočili nesvakidašnju pojavu. Umjesto jednog mlaza čestica koji izbija iz galaktičkog jezgra, što je uobičajeno u većini galaksija - otkrivena su dva. Smatra se da svaki mlaz pokreće posebna crna rupa, pri čemu svaka ima masu između 100 miliona i milijardu puta veću od mase Sunca.

Rezultati su objavljeni u prestižnom časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. Glavna autorica istraživanja, dr. Silke Britzen sa Instituta Max Planck za radio-astronomiju, izjavila je za BBC Science Focus:
Više...
Galaxy

Znanstvenik sugerira da bi 'tamna materija' mogla biti proizvod crnih rupa iz drugog svemira

Ivan Petričević
Kozmos
Sre, 15 Tra 2026 00:00 UTC
svemir
Postojanje ovih 'reliktnih' crnih rupa moglo bi objasniti misterioznu crnu rupu 'male crvene točke' koju je otkrio svemirski teleskop James Webb, samo nekoliko stotina milijuna godina nakon Velikog praska
Tamna tvar već desetljećima ostaje jedna od najvećih neriješenih zagonetki moderne kozmologije. Ne vidimo je, ne emitira ni ne upija svjetlost, ali njezina gravitacija određuje kako se galaksije formiraju i drže na okupu. Nova teorija sada predlaže neočekivano rješenje: umjesto neotkrivene subatomske čestice, tamna tvar mogla bi biti sastavljena od crnih rupa koje potječu iz faze svemira prije samog velikog praska.

Ideju razrađuje Enrique Gaztañaga, profesor astrofizike s Instituta za kozmologiju i gravitaciju pri Sveučilištu u Portsmouthu. No takvo objašnjenje povlači i dublju promjenu: veliki prasak više ne bi bio apsolutni početak svega, nego prijelaz između dvaju stanja svemira.
Više...
Volcano

Ogroman rezervoar magme otkriveni ispod Toskane

Mirsad Š.
Logicno
Čet, 16 Tra 2026 00:00 UTC
Istraživači su otkrili da se ispod mirnog krajolika Toskane nalazi magmatska komora veličine supervulkana, što otvara nove mogućnosti za geotermalnu energiju.
slika
© Matteo LupiPoznata po svojoj geotermalnoj aktivnosti (ovdje se nalazi elektrana Larderello, najstarija na svijetu), Toskana također skriva ogromne rezervoare magme ispod svojih krajolika, slične onima u Yellowstoneu u Sjedinjenim Državama
Kada se spomene ogroman magmatski rezervoar, pomisli se na Yellowstone, jezero Toba ili Taupo. Međutim, nova istraživanja otkrivaju da sličan fenomen, iako miran, leži ispod idiličnih toskanskih brežuljaka u Italiji. Otkriveni rezervoar od oko 6000 kubičnih kilometara magme predstavlja neočekivanu geološku pojavu.

Ova regija Italije daleko je od aktivnih vulkanskih centara poput Etne, Strombolija, Vezuva ili Flegrejskih polja na jugu. Ipak, ispod nježnog krajolika kojim se danas dive turisti, Toskana krije vrlo burnu vulkansku prošlost. Površinski tragovi tog nasilnog razdoblja još su uvijek vidljivi.
Više...
Galaxy

Rijedak komet bit će vidljiv prvi put nakon 170.000 godina

Ivan Petričević
Kozmos
Čet, 16 Tra 2026 00:00 UTC
aaaaaaaaaaaa
Ilustracija Janet Loehrke/USA TODAY
Nebo ovih dana nudi prizor koji se ne propušta lako. Komet C/2025 R3 (PANSTARRS), koji se prema unutarnjem Sunčevu sustavu vraća tek jednom u oko 170.000 godina, ubrzano sjaji kako se približava Suncu i upravo ulazi u fazu kada ga vrijedi tražiti prije svitanja. Ako nastavi ovim tempom, mogao bi postati vidljiv i golim okom, ali taj će prozor trajati kratko.

Kad je otkriven 8. rujna prošle godine, bio je tek blijeda točka daleko od dosega većine promatrača. Nalazio se oko 3,6 astronomskih jedinica od Sunca, dakle više nego triput dalje od naše zvijezde nego Zemlja. Već tada bilo je jasno da nije riječ o običnom posjetitelju. Promatranja upućuju na to da dolazi iz Oortova oblaka, goleme udaljene zalihe ledenih tijela na rubu Sunčeva sustava, i da oko Sunca obiđe samo jednom u približno 170.000 godina.

Ovaj komet prema Suncu dolazi tek jednom u oko 170.000 godina. Kako prenosi IFLScience, posljednji put prošao je blizu Zemlje u razdoblju kada su ljudi tek počinjali nositi odjeću, što dovoljno govori o tome koliko je rijetka pojava koju sada možemo pratiti na jutarnjem nebu.
Više...
Rocket

Artemis II pokazuje kako duboki svemir djeluje na ljudsko tijelo

Ivan Petričević
Kozmos
Pet, 10 Tra 2026 00:00 UTC
slika
Let oko Mjeseca za posadu misije Artemis II nije samo povijesni povratak ljudi u duboki svemir. Za NASA-u je to i rijetka prilika da napokon vidi kako ljudski organizam reagira kada iza sebe ostavi zaštitu Zemljine magnetosfere i uđe u prostor u kojem dominira zračenje kakvom astronauti u niskoj orbiti uglavnom nisu izloženi. Ti podaci bit će važni daleko izvan same misije, jer upravo o njima ovise planovi za dugotrajniji boravak na Mjesecu i buduća putovanja prema Marsu.

Četvero astronauta tijekom ove misije otputovalo je dalje od Zemlje nego ijedan čovjek prije, na udaljenost veću od tisuću puta one na kojoj kruži Međunarodna svemirska postaja. Dok posada svemirske postaje ipak uživa dio zaštite od radioaktivnih kozmičkih zraka i Sunčevih čestica zahvaljujući Zemljinu magnetskom polju, na putu prema Mjesecu takvog zaklona nema.
Više...
Hourglass

Događaj od prije 4200 godina možda je pokrenuo pad triju velikih civilizacija

Ivan Petričević
Kozmos
Čet, 09 Tra 2026 00:00 UTC
aaaaaaaaaaaaaaaa
© WikipediaGlobalna rasprostranjenost događaja od prije 4200 godina. Šrafirana područja bila su pogođena vlažnim uvjetima ili poplavama, a točkasta područja sušom ili pješčanim olujama
Velike civilizacije ne nestaju nužno samo zbog ratova, pobuna ili loše vlasti. Sve više tragova upućuje na to da je prije oko 4200 godina snažan i dugotrajan klimatski poremećaj pogodio velik dio tadašnjeg svijeta, a mogao je imati važnu ulogu u padu Starog kraljevstva u Egiptu, Akadskog Carstva u Mezopotamiji i civilizacije doline Inda. Ako se ta veza potvrdi, riječ je o jednom od najupečatljivijih primjera toga kako klima može preoblikovati povijest.

Znanstvenici prošlu klimu danas rekonstruiraju iz čestica i plinova zarobljenih u drevnim ledenim jezgrama, iz godova stabala, fosiliziranog peluda i niza drugih prirodnih zapisa. Takvi podaci, zajedno s klimatskim modelima, omogućuju im da zavire duboko u prošlost i procijene kakvi su nekoć bili temperatura, vlaga i sastav atmosfere. Upravo su takve rekonstrukcije otkrile da se u geološki razmjerno nedavnoj prošlosti dogodio neobičan poremećaj koji je, prema mnogim procjenama, trajao oko stotinu godina.

U znanstvenoj literaturi taj je poremećaj poznat kao "4.2 ka event", naziv za veliko razdoblje suše i klimatske nestabilnosti od prije oko 4200 godina. Posebno privlači pozornost zato što se vremenski poklapa sa slabljenjem i padom više velikih civilizacija.
Više...
Moon

Astronauti Artemis II upravo su vidjeli rekordan broj meteoroida koji su udarili u Mjesec

[Prijevod: Sott.net]
Space Weather
Uto, 07 Tra 2026 07:29 UTC
screen capture
© NASASnimka zaslona s NASA-inog Artemis II Live Viewsa
Artemis II je bio oduševljen (njihove riječi!) u večernjim satima 6. travnja kada je svjedočio eksplozijama na Mjesečevoj površini. Meteoroidi su udarali u Mjesec. "Vidjeli smo ih najmanje pet", izvijestio je zapovjednik misije Reid Wiseman.

Meteori su se pojavili usred pomrčine Sunca. Otprilike sat vremena nakon što se posada najviše približila suprotnoj strani Mjeseca, sunce je nestalo iza lunarnog diska, dajući astronautima priliku da vide prvu pomrčinu Sunca koju su ljudi ikada vidjeli iza Mjeseca.

Sunčeva korona okruživala je Mjesec i bila je vidljiva "na najmanje 10 Sunčevih promjera sa lunarnog ruba", prema riječima kanadskog astronauta Jeremyja Hansena. To je omogućilo specijalistici misije Christini Koch da fotografira planine i drugu topografiju koju je ocrtavala Sunčeva atmosfera duž širokog luka lunarnog ruba.

Mjesečevi meteori bili su potpuno iznenađenje. "Vidimo ih blizu i južno od lunarnog ekvatora", izvijestio je Wiseman tijekom prijenosa uživo. Kasnije je njegov kolega iz posade Victor Glover uočio jedan blizu južnog pola Mjeseca.

Komentar: U skladu s rastućim trendom meteora, vatrenih kugli i udarnih kratera, a da ne spominjemo više od 11 000 novih asteroida u našem Sunčevom sustavu, što je samo vrh ledenog brijega. Za ključne informacije pogledajte:

Više...