Znanost i tehnologijaS


Galaxy

Tim astronoma otkriva galaksiju koja ne bi trebala postojati

galaksija
© NASA, ESA, CSA, Jake Summers (ASU), Jordan CJ D'Silva (UWA), Anton M. Koekemoer (STScI), Aaron Robotham (UWA) i Rogier Windhorst (ASU)Složena slika PEARLSDG u boji izrađena pomoću podataka JWST NIRCAM. Pojedinačne zvijezde vidljive su kao male svjetleće točke na slici. Njegova pomalo mutna boja i nedostatak mnogo sjajnih zvijezda u skladu su s njegovom starošću i nedostatkom stalne formacije zvijezda.
Astronomi, pod vodstvom istraživača na Državnom sveučilištu Arizona, Tima Carletona, napravili su nevjerojatan pronalazak koristeći snimke svemirskog teleskopa James Webb. Otkrili su patuljastu galaksiju, koja nije bila primarni cilj njihovih promatranja, a koja po trenutnom znanstvenom razumijevanju, ne bi trebala postojati.

Patuljaste galaksije

Galaksije, koje su ogromni sustavi povezani gravitacijom i sastoje se od zvijezda, planeta, ogromnih oblaka prašine i plina te tamne materije, uključuju patuljaste galaksije kao svoje najbrojnije članove. Patuljaste galaksije karakterizira mala veličina i niska svjetlina, s manje od 100 milijuna zvijezda u usporedbi s gotovo 200 milijardama zvijezda u Mliječnoj stazi.

Ovo iznenađujuće otkriće patuljaste galaksije, nazvane PEARLSDG, dogodilo se dok je tim promatrao skupinu galaksija u sklopu projekta JWST Prime Extragalactic Areas for Reionization and Lensing Science (PEARLS). Galaksija PEARLSDG nije bila u fokusu njihovih promatranja, već se neplanirano pojavila na snimkama, izvan očekivanog polja promatranja.

Info

Egzoplanetu WASP-69 b prati nevjerojatno dugačak 'rep'

kometa
© WM Keck Observatory/Adam Makarenko
Plinoviti divovski egzoplanet VASP-69b privukao je pozornost astronoma, ovoga puta zbog plinskog traga koji ostavlja za sobom - repa koji je oko sedam puta veći od radijusa planeta.

Ovaj rep nastaje kada se uklanja atmosfera VASP-69b, što ga čini fascinantnim nebeskim objektom za proučavanje. Otprilike veličine Jupitera, planet je udaljen 160 svjetlosnih godina od Zemlje i neobično je blizu svojoj zvijezdi.

Ta blizina glavni je razlog izduženog repa, prema timu koji stoji iza otkrića, a predvode ga istraživači sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu (UCLA): zračenje zvjezdanog vjetra odbacuje atmosferu VASP-69b, tvoreći trag plina iza njega.

"Rad prethodnih skupina pokazao je da ovaj planet gubi nešto od svoje atmosfere i sugerirao da ima suptilan rep ili ga uopće nema", kaže astrofizičarka s UCLA Dakotah Tyler.

Map

Velika 'magnetska anomalija' otkrivena duboko ispod novozelandskog jezera Rotorua

Karta jezera Rotorua
© Institute of Geological and Nuclear Sciences Limited (GNS Science)Karta jezera Rotorua
Novoobjavljeni kartografski prikazi razotkrili su skriveni hidrotermalni sustav ispod legendarnog jezera na Novom Zelandu, poznatog po slavnoj maorskoj ljubavnoj priči.

Jezero Rotorua nalazi se u srcu ogromnog drevnog kratera uspavanog vulkana na sjevernom otoku Novog Zelanda. Jezero ima legendarnu povijest: tamo je kći utjecajnog poglavice navodno pobijedila zabranjenu ljubav preplivavši jezero kako bi bila s mladim ratnikom.

Područje Rotorue također je poznato po svojoj bogatoj hidrotermalnoj aktivnosti. Web stranica Turizma Novog Zelanda navodi kako oblaci pare lebde oko obala jezera, dok prisutnost sumpora vodi daje "čarobnu zeleno-plavu" boju.

Istraživači iz GNS Science, znanstvenog instituta na Novom Zelandu, kartirali su dno Jezera Rotorua s dosad neviđenom razinom detalja, otkrivši kraterske erupcije, drevne riječne tokove i veliku magnetsku anomaliju na južnom dijelu jezera. Ove nove karte prvi put potvrđuju da se kopneni hidrotermalni sustavi Rotorue protežu do skrivenih dubina jezera.

Komentar: Nadajmo se da ovo nije znak da se uspavani vulkan budi: Vulkani, potresi i 3600-godišnji ciklus kometa


Comet 2

Meteori Geminida mogli bi biti 10 puta stariji nego što smo mislili, sugeriraju simulacije neobičnog asteroida Phaethon

geminidi
© NASA/JPL-Caltech/IPACZa razliku od drugih meteorskih kiša koje potječu od kometa, Geminidi su proizvod asteroida 3200 Phaethon, koji se ovdje vidi na umjetničkoj ilustracij
Stijene koje čine Meteorski Roj Geminida, koji se pojavljuje prema kraju svake godine, mogle bi biti rezultat kaotičnog događaja koji se dogodio prije 18.000 godina, sugerira nova studija. Ovo bi moglo značiti da su meteoroidi približno 10 puta stariji nego što se ranije smatralo.

Meteorski roj Geminidi nosi ime po zviježđu Blizanci, koje predstavlja točku na nebu iz koje se čini da izviru ovi meteori. Međutim, njihov stvarni izvor je 3200 Phaethon, neobičan plavi asteroid čija putanja kroz svemir nalikuje obliku lubenice, približavajući se unutar samo 0,14 astronomske jedinice od Sunca. To je udaljenost deset puta manja od one između Zemlje i Sunca. Kada se nađe u ovoj fazi svoje orbite, Phaethon, asteroid promjera 5,1 kilometra, razvija neobičan rep koji podsjeća na rep kometa.

Brain

Čip je ugrađen u mozak čovjeka, ali što ako ga netko hakira?

mozak
Milijarder Elon Musk pohvalio se da je njegova tvrtka ugradila čip u ljudski mozak. Zove se Telepatija i njime bi ljudi mogli koristiti računalo samo mislima. Najviše želi pomoći nepokretnim osobama, no stručnjaci s tog polja već se sada pitaju hoće li Musk stati na tome.

Imate čip u mozgu pomoću kojeg možete koristiti mobitel ili računalo, samo svojim mislima - tako Elon Musk opisuje čip Telepatija.

Prije dvije godine pokazao je kako majmun mislima igra računalnu igricu, a sada je otišao korak dalje - takav čip ugrađen je i u ljudski mozak. Želi pomoći nepokretnim osobama.

Musk to opisuje kao da zamislite da je Stephen Hawking mogao komunicirati mislima brže od daktilografa.

Osim osobama s ALS-om, kandidati su i tetraplegičari. Tomislav Salopek koji ima ozljede leđne moždine kaže - na prvu, zvuči dobro.

Fizički super, mogao bih se odmarati, ne bih morao zamarati ruku, zglob. Treba uzeti u obzir da su sve te stvari još u eksperimentalnoj fazi. Ako se nešto u vas ugrađuje, onda je sigurno to i nečije vlasništvo, komentirao je.

Microscope 1

'Obelisci': Potpuno nova klasa života pronađena je u ljudskom probavnom sustavu

Ljudski mikrobiom, ilustracija
© Getty ImagesLjudski mikrobiom, ilustracija
Otkrivajući novo područje unutar mikrokozmosa naših tijela, znanstvenici su naišli na nešto što se čini kao potpuno nova kategorija entiteta, nalik virusima.

Mark Peifer, stanični biolog sa Sveučilišta Sjeverne Karoline u SAD-u, ostao je zatečen otkrićem. To je suludo. Što više gledamo, to više ludih stvari vidimo, rekao je.

Nazvani "obelisci", tim zagonetnim genetskim fragmentima nedostaju prepoznatljive sekvencije ili strukturne sličnosti s poznatim biološkim agensima.

Ivan Zheludev i njegov tim sa Sveučilišta Stanford predlažu da bi ti neobični entiteti mogli činiti posebnu skupinu, koja bi mogla poslužiti kao veza između rudimentarnih genetskih molekula i složenijih virusa.

Mars

NASA-in rover Perseverance možda je već pronašao znakove života na Marsu

mars
© Autorstvo slike: NASA/JPL-CaltechUmjetnički prikaz NASA-inog rovera Mars 2020, Perseverance, koji pohranjuje uzorke Marsovog kamenja u cijevima za buduću dostavu na Zemlju. Perseverance je sletio unutar Marsovog kratera Jezero 18. veljače 2021.
Otkriće drevnog jezerskog dna ispod lokacije rovera Perseverance na Marsu moglo bi značiti da je robotski istraživač već otkopao mikrobne fosile. No, sigurni nećemo biti dok ne preuzmemo uzorak.

Otkriće ostataka drevnog jezera ispod lokacije gdje se trenutno nalazi NASA-in rover Perseverance na Marsu, moglo bi ukazivati na to da je ovaj robotski istraživač već naišao na mikrobne fosile. Međutim, potvrdu ovog nalaza moći ćemo dobiti tek nakon što uzorci budu dostavljeni na Zemlju. Rover Perseverance, koji djeluje pod okriljem NASA-e, otkrio je da je krater Jezero nekada bio pun vode, što budi nadu da je možda već otkriven fosilizirani život na ovom planetu.

Rover, koji je sletio na krater u veljači 2021. godine zajedno sa svojim sada umirovljenim helikopterskim partnerom Ingenuity, do ovog je zaključka došao koristeći se radarskim uređajem koji prodire u tlo. Na taj način otkriveni su slojevi sedimenta koji su pripadali jezeru, a koje se kasnije pretvorilo u ogromnu deltu.

Komentar: Je li Zemlja 'ukrala' Marsovu vodu?


Galaxy

Zvijezde se sporije kreću na rubu Mliječnog puta

galaksija
Istraživači MIT-a otkrili su, mjereći brzinu zvijezda unutar Mliječne staze, da zvijezde smještene dalje u galaktičkom disku putuju sporije nego što se ranije pretpostavljalo, u usporedbi sa zvijezdama bliže središtu galaksije. Ova zapažanja ukazuju na intrigantnu mogućnost: moguće je da gravitacijska jezgra Mliječnog puta ima manju masu i sadrži manje tamne materije nego što se do sada smatralo.

Ovi novi rezultati temelje se na detaljnoj analizi podataka prikupljenih pomoću instrumenata Gaia i APOGEE. Gaia, svemirski teleskop u orbiti, prati preciznu lokaciju, udaljenost i kretanje preko milijardu zvijezda širom Mliječnog puta. S druge strane, APOGEE predstavlja zemaljski projekt koji omogućava detaljno istraživanje.

Analizirajući mjerenja Gaie za više od 33.000 zvijezda, uključujući i neke od najudaljenijih u galaksiji, znanstvenici su odredili "kružnu brzinu" svake zvijezde - brzinu kojom se zvijezda kreće u orbiti oko galaktičkog središta u ovisnosti o svojoj udaljenosti od njega. Znanstvenici su potom usporedili brzinu i udaljenost svake zvijezde kako bi stvorili rotacijsku krivulju - standardni alat u astronomiji koji ilustrira brzinu rotacije materije u odnosu na udaljenost od središta galaksije. Ovaj grafikon pruža uvid u raspodjelu vidljive i tamne materije unutar galaksije.

Moon

Mjesec se smanjuje uzrokujući klizišta i nestabilnost na lunarnom južnom polu

mjesec
© NASA/ LRO/ LROC/ASU/ Smithsonian InstitutionEpicentar jednog od najjačih potresa Mjeseca ikada zabilježenih pasivnim seizmičkim eksperimentom Apollo nije se mogao točno odrediti. Istraživači su pratili više mogućih lokacija pomoću algoritma za premještanje posebno prilagođenog rijetkim seizmičkim mrežama u blizini Pola. Plavi okviri prikazuju lokacije predloženih područja slijetanja Artemisa III, dok male crvene oznake predstavljaju strme padine.
Mjesec se smanjio za otprilike 45 metara u opsegu tijekom posljednjih nekoliko milijuna godina dok se hladio. Zbog toga se njegova površina naborala i izvinula poput kore suhog voća, a zbog krhkosti površine, formirali su se rasjedi gdje se površina iskrivila, što bi moglo ugroziti buduće lunarne misije, prenosi Newsweek.

Ovi su rasjedi otkriveni u Mjesečevom južnom polarnom području i sada su povezani s vrlo snažnim potresom, magnitude 5 po Richteru koji su zabilježili seizmometri Apolla 1970-ih, objašnjava novo istraživanje u časopisu The Planetary Science Journal.

Mjesečeve potrese uzrokuju mehanizmi rasjeda u kori, koji klize jedan pored drugog. Mjesečevi potresi mogu trajati mnogo dulje od Zemljinih potresa, često traju i po nekoliko sati, kao što je primijećeno u potresu 1970-ih. U najgorem slučaju, mogli bi uzrokovati štetu na strukturama i opremi koju postavlja NASA i izazvati klizišta koja bi mogla biti katastrofalna.

Koristeći razne modele, istraživači su otkrili da su određena područja posebno u opasnosti od potresa na Mjesecu i posljedičnih klizišta. To bi moglo predstavljati veliki problem za buduće misije na Mjesec, budući da neka od područja s najvećim rizikom uključuju lokacije koja je predložila NASA za slijetanje Artemisa III s posadom zbog prisutnosti vodenog leda u blizini.

Microscope 1

Dječaku vraćen sluh nakon revolucionarne genske terapije u SAD-u

sluh
© Dječja bolnica u Philadelphiji—APJedanaestogodišnjem dječaku, koji je rođen s nasljednom gluhoćom, testiran je sluho u Philadelphiji nakon što je prošao proceduru genske terapije u listopadu 2023.
Nakon revolucionarne i inovativne genske terapije američkih znanstvenika, 11-godišnji dječak je po prvi put iskusio osjećaj sluha. Dječja bolnica u Philadelphiji (CHOP), pioniri spomenutog tretmana bez presedana u Sjedinjenim Državama, naglašavaju njegov potencijal za pružanje nade pacijentima s genetski uzrokovanim gubitkom sluha.

Dječak Aissam Dam patio je od gluhoće zbog rijetke genetske abnormalnosti koja sprječava proizvodnju otoferlina, ključnog proteina za "stanice dlačice" unutarnjeg uha za pretvaranje zvučnih vibracija u kemijske signale koje šalje mozak. Kirurg John Germiller, direktor kliničkog istraživanja u CHOP-u, osvrnuo se na veliko postignuće u liječenju dječaka, naglašavajući dugotrajne napore koji obuhvaćaju dva desetljeća unutar medicinske i znanstvene zajednice.

Iako je genska terapija koju smo proveli na našem pacijentu imala zadatak ispraviti abnormalnost u jednom, vrlo rijetkom genu, ove studije mogu otvoriti vrata za buduću upotrebu, za neke od preko 150 drugih gena koji uzrokuju gubitak sluha u djetinjstvu, pojašnjava Germiller.

Aissam je 4. listopada 2023. godine bio podvrgnut kirurškom zahvatu koji je uključivao uvođenje modificiranog virusa u njegovu pužnicu, za prijenos funkcionalnih kopija gena otoferlina.