Nešto misteriozno dolazi iz smrznutog tla na Antarktici i to bi moglo promijeniti fiziku kakvu znamo. Fizičari ne znaju što je točno, no znaju da je neka vrsta kozmičkih zraka - visokoenergetskih čestica koje kroz svemir dolaze do Zemlju i vraćaju se, piše Live science.

No, čestice koje fizičari poznaju, koje čine ono što se zove Standardni model fizike elementarnih čestica, tako se ne ponašaju. Postoje i niskoenergetski neutrini koji se mogu nepromijenjeni probiti kroz stijene. Visokoenergetski neutrini imaju 'velike presjeke', što znači da će udariti u nešto prilikom prolaska u Zemlju i nikada neće izići na drugu stranu.

No, istraživači su ostali zbunjeni nakon dva događaja 2016. godine na Antarktici, gdje su kozmičke zrake izletjele iz Zemlje, što je detektirala NASA-ina antena ANITA koja leti iznad kontinenta.

ANIT-a je dizajnirana za lov kozmičkih zraka iz svemira te ih je iznenadio visokoenergetski neutron koji je došao iz Zemlje umjesto iz svemira. Znanstvenici su se zapitali jesu li te tajanstvene zrake sastavljene od čestica koje prije nisu viđene?

Fizičari su iznijeli niz različitih objašnjenja, no nijedno od njih nije dokazalo da nešto prizemnije nije moglo prouzročiti misteriozni signal antene. Nova studija astrofizičara objavljena u srijedu pokazala je da je bilo više slučajeva od dva koja je detektirala ANITA.

Opservatorij IceCube također je tri puta detektirao slične čestice iako nitko do sada nije povezao te događaje s misterijom ANITA-e.

Samo par dana nakon Halloweena, 11. studenog, asteroid 2015 TB145 projurit će na sigurnoj udaljenosti pokraj Zemlje. Iako su astronomi iz NASA-e prvobitno asteroidu dali nadimak 'Velika bundeva', mnogi su ukazali na činjenicu da jako liči na divovsku lubanju, piše IFLScience.

Ponovni posjet nakon tri godine

Znanstvenici sa Sveučilišta na Havajima prvi su otkrili asteroid 15. listopada 2015., samo par tjedana prije no što je projurio blizu Zemlje 31.10. Tijekom tog susreta 2015 TB 145 bio je samo 1,3 lunarne udaljenosti od Zemlje, dok će ovaj put prolaz biti puno sigurniji, na 105 lunarnih udaljenosti.

"Putanja 2015 TB145 dobro nam je poznata", rekao je Paul Chodas, uporavitelj Centra za proučavanje objekata u zemljinoj blizini još 2015. Procjenjuje se da je asteroid promjera 700 metara, iako možda djeluje veliko, asteroid je u stvari toliko malen da nema nikakvog gravitacijskog utjecaja na Mjesec ili Zemlju.

Visinski balon Američke svemirske agencija - NASA snimio je milione fotografija rijetko viđenih "električnih plavih oblaka" 80 kilometara iznad Zemljine površine.

Ovi oblaci nazivaju se polarni mezosferični oblaci i sačinjeni su od ledenih kristala.

Naučnici NASA-e napravili su animacije od fotografija kako bi istražili valove koji se formiraju u visokoj atmosferi.

Tako žele "bolje razumjeti turbulencije koje se dešavaju u atmosferi, kao i okeane, jezera i druge planetarne atmosfere," navodeći kako bi se tako mogle dobiti bolje vremenske prognoze u budućnosti.

Dva mala rovera iz japanske svemirske letjelica Hayabusa 2 spustila su se na asteroid Ryugu koji se nalazi 300 milijuna kilometara od Zemlje, javlja Japan Times.

Naučnici su potvrdili da je neobičan fosil ovalnog oblika koji su pronašli prije nekoliko godina, zapravo najstariji poznati životinjski fosil. Ovo otkriće je pravi "Sveti gral" u paleontologiji, piše Independent.

Naime, decenijama je među naučnicima vladala debata o porijeklu Dikinsonije, koja je na Zemlji bila prije 558 miliona godina, tokom perioda Ediakaran.

Smatra se da su ovi fosili iz ovog perioda prva ikada velika, višećelijska bića, ali su toliko različiti od bilo čega živog danas, zbog čega je njihovo tačno porijeklo ostalo misterija sve do sada.

Naučnici su ranije smatrali da je Dikinsonija možda bila gljiva ili velika ameba. Međutim, nova istraživanja ruskih naučnika otkrila su njeno pravo porijeklo i označili je kao jednu od prvih životinja, prenosi B92.

Fosil je bio toliko očuvan da kada su ga istraživači probušili, u njemu su pronašli tragove holesterola, vrstu masti koja je jasan pokazatelj životinjskog porijekla.

"Molekuli fosilnih masti koje smo pronašli dokazuju da su životinje bile velike i bogate prije 558 miliona godina, milionima godina ranije nego što se mislilo", rekao je profesor Džoken Broks sa Australijskog nacionalnog univerziteta.

Do sada je u paleontologiji važilo da su velike životinje počele da dominiraju zemljom u Kambrijumu prije oko 541 milion godina.

Tada se naime, pojavljuju stvorenja koja su načnici prepoznali kao crve i mekušce. Novo otkriće, međutim, sugeriše da im je prethodio talas životinja koje su izgledale kao Dikinsonija.

Tim mornarskih biologa sa Sveučilišta u Southamptonu (UK) objavilo je zanimljivo otkriće. Naime, četiri kilometra ispod površine mora, pronašli su tajanstvene tragove na oceanskom podu. Iako još nisu potvrdili, te otiske su mogli napraviti kitovi. Ako se to potvrdi od strane znanstvenika, onda je to rekord, piše TheTalkingDemocrat.

Odakle dolaze ovi tajanstveni tragove u regiji Tihog oceana? U 2015. godini RRS James Cook, morski istraživački brod, posjetio je područje prije moguće ekstrakcije, kako bi zabilježio vrste koje se razvijaju u vodi ispod. Analizom morskog dna istraživači su naišli na niz tragova dužih od dva metra. To se nije moglo pripisati ljudima, i činilo se previše dubokim da su ih stvorili ribe.

"Daljnja analiza pokazala je da depresije nisu slučajno raspoređene ili izolirane, već su stvarale krivulje ili tragove", navodi dr. Leigh Marsh, glavni istraživač. Slični tragovi pronađene su i drugdje drugdje u svijetu, a pripisuju se kitovima. Ako je to slučaj, to bi bio rekord za morskog sisavca. Postojeći rekord su dva Cuvierova kljunata kita, promatrana na gotovo 3000 metara ispod površine 2014. godine.

Poznati kitovi ili spermija znaju loviti vrlo duboko ispod površine oceana ili izbjeći određene grabežljivce poput kitova ubojica. Ali mogu li učiniti nešto drugo? U plićim vodama, poznato je da neke vrste kitova utrljaju na dnu oceana, na primjer kako bi uklonili mrtvu kožu. Može li se to ponašanje promatrati iu dubokim vodama i objasniti ove tajanstvene tragove?

"Poput mnogih otkrića u istraživanju oceana, ovi su rezultati potpuno neplanirani i rezultat su primjene novih tehnologija. Sljedeći korak će biti pružiti još uvjerljivije dokaze da su ti kitovi temelj tih tragova, kaže istraživač. Nadamo se da ćemo u budućnosti moći uzimati uzorke sedimenata na stazama kako bismo vidjeli jesu li stanice kože kože prisutne ili ne".

Nedavno je na Saturnovom sjevernom polu otkrivena tajanstvena promjena. Čudna struktura koja se pruža visoko iznad oblaka moguć je dokaz da je Saturnov šesterokut zapravo mnogo, mnogo veći nego što se isprva mislilo, piše Science Alert.

Formacija čudne strukture iznad šesterokuta

Taj podatak zabilježila je NASA-ina svemirska letjelica Cassini koja, čak i godinu dana nakon svog uništenja, znanstvenike dovodi do novih otkrića. Kad je sonda 2004. godine započela svoja promatranja, iznad Saturnove južne hemisfere pojavio se visok toplinski vrtlog.

U isto vrijeme na Saturnovoj sjevernoj hemisferi nalazila se poznata šesterokutna formacija oblaka, no dosad se nije znalo nalazi li se ondje neki vrtlog.

Dugotrajno istraživanje pokazalo je da se i iznad Saturnovog sjevernog pola počeo formirati bizaran vrtlog, visoko u stratosferi.

"Rubovi novootkrivenog vrtloga čine se šesterokutnim i imaju gotovo identičan šesterokutni uzorak oblaka koji vidimo dublje u Saturnovoj atmosferi", rekao je astronom Leigh Fletcher sa Sveučilišta u Leicesteru.

"Očekivali smo da će se nekakav vrtlog pojaviti i na Saturnovoj sjevernoj hemisferi, no oblik mu je uistinu iznenađujuć. Šesterokut se vjerojatno spontano i identično proširio na dvije različite razine, jednoj nisko u oblacima, a drugoj visoko u stratosferi. Moguće je i da je on zapravo golema struktura koja se okomito proteže nekoliko stotina kilometara", dodaje.

Smatra se da na Velikoj pacifičkoj nakupini smeća ima oko 1.8 trilijuna komadića plastike.

Američki inženjeri su u subotu, u moru između Kalifornije i Havaja, postavili uređaj za skupljanje smeća kako bi pokušali očistiti najveću svjetsku koncentraciju otpada koja se nalazi u srcu Tihog oceana.

Dugi plutajući bum krenuo je iz San Francisca prema pacifičkom otoku smeća koji je dvostruko veći od Teksasa. Ovaj sustav zbrinjavanja smeća izmislila je organizacija The Ocean Cleanup, a njen osnivač Boyan Slat, 24-godišnji inovator iz Nizozemske hrvatskog porijekla, strastveni je ljubitelj ronjenja i oceana.

On se osobno sa 16 godina prvi put suočio s problemom zagađenja mora i oceana kada je tijekom ronjenja u Sredozemnom moru vidio više plastičnih vrećica nego riba i ostalih morskih životinja.

Za plastiku kaže da je uporna i ne nestaje sama po sebi te da je sada vrijeme za djelovanje. Istraživači su u suradnji sa Slatovom organizacijom pronašli plastiku koja se na području Tihog oceana nalazi još od šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Uređaj za čišćenje otpada oblikovan je u obliku slova U, izrađen je od plastike te u svojem djelovanju može zarobiti smeće koje se nalazi u oceanu.

Smatra se da na Velikoj pacifičkoj nakupini smeća ima oko 1.8 trilijuna komadića plastike. Sam uređaj opremljen je sa svjetlima, kamerama, senzorima i satelitskim antenama, a sistem za čišćenje odašiljat će svoju poziciju cijelo vrijeme, dopuštajući tako da se otpad transportira na kontinent svakih nekoliko mjeseci, gdje će biti recikliran.

Asteroid koji juri prema Zemlji zaplet je brojnih filmova i serija. Dok ga protagonisti gotovo uvijek pokušavaju uništiti, znanstvenici su došli do, kako se nekima čini, sulude ideje.

Naime, oni žele privlačiti asteroide prema Zemlji. Zašto? Razlog je zapravo vrlo jednostavan.

Kroz njih bi mogli istraživati život u svemiru i koristiti ih za vađenje rijetkih metala. Novo istraživanje Sveučilišta u Glasgowu moglo bi im i omogućiti privlačenje golemog svemirskog kamenja u Zemljinu orbitu.

Autori znanstvenog članka navode da bi metali i voda koja se izvuče iz njih mogli biti pogodni za daljnja istraživanja ili za nove misije na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Vodu bi, kažu znanstvenici, mogli razdvojiti u vodik i kisik te ih koristili kao gorivo.

Ova opasna, ali zanimljiva metoda privlačenja moći će funkcionirati samo za asteroide do promjera 30 metara. Sve veće asteroide ne bi mogli zaustaviti i zabili bi se u Zemlju. Manji bi jednostavno nakon rudarenja izgorjeli u atmosferi, što umanjuje šansu za apokaliptični scenarij.

No, kako bi to radili?

Na isti princip funkcionira i letjelica Mars Reconnaissance Orbiter koja koristi aerobreaking da bi promijenila svoju orbitu ili brzinu pomoću atmosfere planeta kao otpora koji ih može povući za slijetanje. Asteroidi koji uđu u Zemljinu orbitu tu bi i ostali dok se iz njih ne skupi metal i ostali resursi, a zatim bi izgorjeli.

U cijelom bi manevru sudjelovala i bespilotna letjelica koja bi, s dovoljno snage, usmjerila asteroid prema Zemlji. Letjelica bi asteroid i pratila cijelim putem do rudarenja kako se ništa ne bi dogodilo.

Znanstvenici su već pronašli savršen primjerak za testiranje ove teorije:asteroid 2005 VL1. Tvrde da je ovaj kamen savršene veličine i gustoće za misiju, a i njegova brzina kretanja savršena je da ga letjelica uspješno preusmjeri, piše The Sun.

Nova studija je utvrdila kako je vulkanska erupcija pre 205 miliona godina obrisala 90 odsto života na Zemlji.

Poznato kao Krajnje-permsko izumiranje, ovaj apokaliptični događaj, koji je izazvan ogromnom vulkanskom erupcijom u današnjem Sibiru, bio je toliko razarajući da je obrisao gotovo sav život na Zemlji.

"Obim ovog izumiranja je bio toliko neverovatan da su se naučnici često pitali šta je sibirske bazale učinilo mnogo smrtonosnijim od drugih sličnih erupcija," rekao je vodeći autor studije Majkl Brodli iz Centra za petrografsko i geohemijsko istraživanje u Francuskoj.

Da bi pronašli odgovor, istraživači su analizirali uzorke različitih vrsta stena kako bi odredili sastav litosfere, regiona koji leži između Zemljine kore i ploče.

Utvrdili su da je pre erupcije litosfera bila ispunjena hlorom, bromom i jodom, ali čini se da su nakon erupcije ovi elementi nestali.

"Zaključili smo da je veliki rezervoar halogena koji je bio uskladišten u sibirskoj litosferi poslat u zemljinu atmosferu tokom vulkanske eksplozije, efikasno uništavajući ozonski sloj u to vreme i doprinoseći masovnom izumiranju," rekao je Brodli.