Mars je mjesto puno prašine, pa kad se u toj prašini naiđe na nekakav sjajni predmet, to se odmah uoči - objavila je NASA nakon što su kamere rovera Curiosity, koji istražuje površinu Marsa, naišle na jedan doista neobičan i blještavi predmet na površini.

Budući da ne znaju o kakvom je objektu riječ, u NASA-i kažu da će ga nastaviti pobliže promatrati kako bi pokušali utvrditi o čemu se zapravo radi.

Predmet su nazvali "Mali Colonsay"

Neobičan predmet nazvali su "Mali Colonsay" (Colonsay je otok u Škotskoj, nap.a.) te smatraju da bi to mogao biti komad meteorita.

"Smatramo da bi to mogao biti meteorit jer je tako sjajan, ali izgled može zavarati. Više ćemo znati kada izvedemo kemijske dokaze", ustvrdila je Suzanne Schwenzer, članica NASA-inog tima zaduženog za rover Curiosity.

Kineski naučnici uspeli su da preko optičkih vlakana teleportuju objekat sa Zemlje na više od 480 kilometara udaljen satelit "Micijus".

U roku od 32 dana u svemir su poslali na milione fotona i ostvarili teleportaciju u 911 slučajeva.

Kvantna teleportacija podrazumeva prenos informacija sa jedne uparene čestice na drugu, a pri tome se uvodi i treća čestica, koja se upliće s jednom od onih iz originalnog para tako da njen par preuzima stanje treće čestice.

Naučni novinar u Institutu za fiziku Slobodan Bubnjević za Sputnjik objašnjava da već nekoliko decenija fizičari kroz intrigantne eksperimente potvrđuju jednu osobinu kvantnih čestica koju popularno zovemo kvantna teleportacija.

"Reč je o tome da kvantni objekti imaju neka svojstva koja nama nisu intuitivno bliska i sasvim jasna, da je zapravo kada mi ne gledamo moguće preneti jedno stanje nekog sistema na neko drugo mesto trenutno, bez transfera. Ta stvar začuđuje, ali i pokreće i motiviše fizičare čitav vek", kaže Bubnjević.

Kvantna teleportacija zapravo podrazumeva prenos jednog sistema na drugo mesto.

Na početku su u eksperimentima prenosi vršeni na nekoliko metara, pa na nekoliko desetina metara, zatim na nekoliko kilometara, a kineski naučnici su, sa kvantnom teleportacijom u svemir, zapravo učinili da eksperiment uspe na tako velikom rastojanju.

"To je veoma značajan uspeh za eksperimentisanje u kvantnoj mehanici. S druge strane, u naučnom smislu ne donosi mnogo toga novog koliko u smislu postavljanje jednog novog rekorda", ocenjuje Bubnjević.

On napominje da je bitno istaći da kvantna teleportacija nije teleportacija koju zamišljamo po iskustvu naučno-fantastičnih filmova i romana.

Kada brze električni nabijene čestice solarnog vjetra uđu u Zemljino magnetsko polje i pritom se sudaraju s česticama zraka na nebu u polarnim krajevima nastaje prava čarolija - aurora borealis.

Nema osobe koju ples svjetlosti na nebu ne ostavlja bez daha, no zahvaljujući Huaweiju dobili smo odgovor na pitanje kako zvuči svjetlost. Odgovor na ovo pitanje dobili smo zahvaljujući umjetnoj inteligenciji dostupnoj u mobitelu Mate 20 Pro, lovcu na auroru Kjetilu Skogli te nagrađivanom kompozitoru Marku Sayfritzu.

Unutar projekta Sound of Light mobitelom je zabilježena polarna svjetlost u Norveškoj te je umjetna inteligencija prepoznala ključne značajke svjetlosti i pretvorila ih u glazbene elemente.

- Uvođenje umjetne inteligencije u svoju glazbu otvorilo je gomilu potpuno novih kreativnih mogućnosti. Sada mogu iskombinirati snimke polarne svjetlosti s AI sustavom koji analizira elemente poput boje, veličine, oblika i brzine. Potom generira razne varijacije mojih glazbenih izraza na temelju onoga što vidi. Stoga, kada AI prepozna djelomično dramatičan glazbeni show, može modulirati zvukove da odražavaju taj intenzitet u kompoziciji. Potom ja mogu uklopiti ove elemente u simfoniju - kazao je Mark Sayfritz koji je stvorio simfoniju temeljenu na snimkama.

James Sherman, dirigent i kompozitor svjetskog glasa, rasporedio je ukomponirane glazbene dijelove za orkestralni nastup simfonije zvuka svjetlosti u slavnom Brahms Hallu u Beču.

- Moja uloga kao dirigenta je da oblikujem, inspiriram i upravljam izvedbom simfonije i da, uz pomoć AI-ja, udahnem život u nju. Da stvorim osjećaj kao da polarna svjetlost zaista govori kroz glazbu - kazao je Sherman.

Spektakularna izvedba Synchron Stage orkestar, kojeg je vodio Sherman, pripremio je pravi audio-vizualni spektakl za više od 300 uzvanika iz cijelog svijeta koji su uživali u svakom trenutku i mobitelima snimali kako im aurora borealis i umjetna inteligencija 'govore' kroz muziku.

NASA-ina bespilotna letjelica InSight u ponedjeljak je oko 20:50 sati sigurno sletjela na Mars kako bi započela svoju dvogodišnju misiju kao prvi ljudski objekt dizajniran da istraži duboku unutrašnjost tog planeta. InSight je poslala i prvu fotografiju, što je izazvalo oduševljenje među znanstvenicima u kontroli misije u Jet Propulsion Laboratory (JPL) u Pasadeni.

'Ovdje je tiha ljepota. Veselim se istraživanju svog novog doma', piše uz fotografiju koju je na Twitteru objavila NASA.

Među tim znanstvenicima je bio i Splićanin dr. Davor Mance s prestižnog ETH u Zurichu.

Inženjeri u laboratoriju JPL u blizini Los Angelesa objavili su da uspješno slijetanje potvrđuju signali poslani Zemlji s jednog od dva minijaturna satelita koji su lansirani uz InSight i koji su letjeli pored Marsa na koji je letjelica stigla oko 21 sat po hrvatskom vremenu.

- Sve faze slijetanja letjelice uspješno su izvršene i iskomunicirane putem minijaturnih satelita Marco. Zar to nije fantastično? I na kraju i prva slika Marsa sa samo jednim većim kamenom, nevjerojatno - rekao nam je ushićeno Davor Mance odmah nakon uspješnog slijetanja landera InSight na mjesto Elysium Planitia u blizini Marsova ekvatora.

Oko 800 milijuna dolara vrijedna misija InSight lansirana je 5. svibnja ove godine, a do svoga je odredišta prošla preko 400 milijuna kilometara . InSight (Interior Exploration using Seismic Investigations, Geodesy and Heat Transport) prvi je robotski lander koji će proučavati duboku unutrašnjost tog planeta. U njegovu razvoju osim NASA-e, važnu ulogu imali su francuski, njemački, britanski te švicarski znanstvenici s ETH u Zurichu. Sonda InSight podsjeća na Mjesečev lander iz misije Apollo, a ima tri noge koje drže tijelo sonde.

Dvije djevojčice blizankinje su rođene u Kini nakon što su im geni bili promijenjeni da se odupru virusu HIV-a, u prvom ekperimentu takve vrste, tvrde kineski genetičari

Napredak alata za uređivanje genoma tijekom ovog desetljeća transformirao je proces krojenja ljudskih gena iz takoreći znanstvene fantastike u praktičnu primjenu.

U 2015. godini, kineski istraživači su izvijestili o prvom uspješnom uređivanju ljudskog embrija. Dok su oprezni građani protiv svakog eksperimentiranja na ovom području sve dok tehnologija nije zrela i čovječanstvo ne riješi etička pitanja u svezi genetske manipulacije gena ljudi, kineski znanstvenici su možda već proveli istraživanje koje je imalo za rezultat dvije djevojčice sa manipuliranim genomima.

Znanstvnenik He Jiankui iz grada Shenzhenja kaže da bi bebe trebale biti otporne na virus HIV-a nakon što su isključili određeni gen.

Rad je objavljen u kineskim medicinskim dokumentima objavljenim na internetu. On je potvrdio da je poslao straživanje Associated Pressu uoči međunarodne genetike konferenciji u Hong Kongu ovaj tjedan.

Rekao je kako su njegovi pionirski napori trebali "zapaliti" zanimanje kod drugih istraživača.

"Osjećam veliku odgovornost da nije sve u tome tko će biti prvi, već da i napravimo primjer ostalima. Društvo će odlučiti što će sljedeće učiniti" - rekao je novinarima AP-a.

Znanstvenik tvrdi da, iako oni koji su uključeni u istraživanje nisu etični, oni su "autoriteti u onome što je ispravno i što je pogrešno" u ovom slučaju, jer se tu radi o njihovim životima.

Alat kojim se mijenjaju geni naziva CRISPR-cas9 i omogućuje relativno jednostavnu i jeftinu izmjenu gena.

Istraživači sa Sveučilišta Uppsala pronašli su fosil do sada nepoznatog gmaza velikog poput slona, objavivši rezultate za znanstveni časopis Science, piše The Local.

Kako piše Independent, gmaz Lisowicia bojani nazvan je prema poljskom selu Lisowice u blizini kojega su pronađeni ostaci i njemačkom anatomu Ludwigu Heinrichu Bojanusu. Živio je prije više od 200 milijuna godina i pripadao je vrsti biljojeda sinapsida (gmazovi slični sisavcima), poznatoj kao dicinodont, predaku današnjih sisavaca.

Raspršivanje kemikalija u visokim slojevima stratosfere koje mogu 'prigušiti' Sunčevo zračenje kao način usporavanja globalnog zagrjiavanja bilo bi "upečatljivo jeftino" uz cijenu od oko 2,25 milijarda dolara godišnje tijekom 15-godišnjeg razdoblja, prema studiji američkih znanstvenika.

Neki znanstvenici kažu da bi geo-inženjerska tehnika poznata kao stratosferna aerosolna injekcija (SAI) mogla ograničiti rastuće temperature koje su uzrok klimatskih promjena.

Za sada nedokazane učinkovitosti i hipotetska, metoda bi uključivala korištenje velikih crijeva, topova i posebno dizajniranih zrakoplova za raspršivanje velikih količina čestica sulfata u gornje slojeve atmosfere koje bi djelovale kao reflektirajuća barijera protiv Sunčeva svjetla.

Početni troškovi operacije koja bi mogla početi za 15 godina bili bi 3,5 milijarda dolara, pišu znanstvenici sa sveučililšta Harvard u izvješću objavljenom u časopisu Environmental Research Letters dodajući da bi prosječni godišnji troškovi bili oko 2,25 milijarda dolara tijekom 15 godina.

Odbacujući druge metode zbog troškova i izvedivosti znanstvenici misle da se može proizvesti posebna letjelica koja bi letjela na visini od 20 kilometara i prenosila 25 tona tereta.

Nakon savjetovanja s nekoliko svemirskih i inženjerskih tvrtki znanstvenici su razvili dizajn koji bi mogao odgovarati i mogao biti spreman za početak operacije za 15 godina s ciljem da se prepolovi trend globalnog zagrijavanja.

Znanstvenici ističu da se u ovom trenutku radi o hipotetskom scenariju.

"Ne donosimo nikakve sudove o poželjnosti postupka. Jednostavno pokazujemo da bi hipotetski program mogao započeti za 15 godina, istodobno vrlo neizvjestan i ambiciozan, i da bi bio itekako tehnički moguć s inženjerskog stajališta. Bio bi i upečatljivo jeftin", navodi se u izvješću.

Postoje rizici vezani uz takve netestirane tehnologije.

Znanstvenici upozoravaju da bi SAI mogao rezultirati negativnim posljedicama poput izazivanja suša ili ekstremnog vremena u drugim dijelovima svijeta, mogao bi naštetiti usjevima kao i izazvati javno zdravstvene probleme i probleme upravljanja.

Metoda ne daje rješenje za rast emisije ugljičnog dioksida, glavnog stakleničkog plina koji je odgovoran za globalno zagrijavanje.

Grupa Ruselectronics, koja je dio državne korporacije Rostek, razvila je mobilni superračunar kapaciteta 2,2 petaflopsa koji može otkriti aplikacije u odbrambenoj i svemirskoj industriji.

"Dimenzije 1,9 × 1,35 × 1 m omogućuju postizanje rekordnog kapaciteta od 2,2 petaflopsa za računare takvih dimenzija i zapremine podataka do 2,2 petabajta", navodi se u saopćenju Rosteka, prenosi TASS.

Kako se navodi, među potencijalnim korisnicima novog proizvoda jesu organizacije u odbrambenom sektoru i svemirskoj industriji, tehnološkim parkovima, istraživačkim i obrazovnim institutima, prenosi Tanjug.

Višestruka primjena

Superračunar ima sistem tečnog hlađenja s gotovo bešumnim režimom rada, kao i zaštitu od prašine i vlažnosti, a otporan je i na vatru, navodi se u saopćenju.

Nova vrsta računara koristi 40 posto manje električne energije od drugih.

Izvršni direktor Rosteka Oleg Jevtušenko istakao je da se računar može koristiti u svemiru za "automatsku identifikaciju objekata na satelitskim snimcima, modeliranje svemirskih letjelica i procjenu stanja njihovih brodskih sistema".

Računari se mogu koristiti i za računanje u robotici, umjetnoj inteligenciji, obradi velikog broja podataka i sličnim procesima.

Stara zvijezda unutar Mliječne staze potaknula je istraživanje neba nakon što su zbunjeni astronomi primijetili kao da nešto blokira pogled na nju. Kako piše RT, moguće je nekoliko objašnjenja ovog fenomena, od vanzemaljske megagrađevine do svemirske prašine.

Neobično treperenje zvijezde VVV-WIT-07 zbunjuje znanstvenike od kada ga je otkrio tim astronoma 2012. godine. Istraživači su promatrali zvijezdu putem teleskopa VISTA u Čileu primijetivši da zatamnjuje tijekom 11 dana, nakon čega je gotovo nestala tijekom sljedećih mjeseci.

Prvi koji je primijetio tu zvijezdu bio je Roberto Saito sa Saveznog sveučilišta u Santa Catarini. Otkriće je njegov tim znanstvenika nedavno objavio u znanstvenom časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

Misteriozno zatamnjenje

Misteriozno prigušivanje svjetla zvijezde sugerira da bi ga mogao blokirati neki objekt, no astronomi su zbunjenim tajanstvenim fenomenom budući da ne znaju kako objasniti uzrok prividne pomrčine.

"Mora biti više od milijun kilometara široko i jako gusto da bi moglo blokirati toliko zvjezdanog svjetla", rekao je za Scientific American astrofizičar Eric Mamajek. On je otkrio zloglasnu zvijezdu J1407 za koju se vjeruje da je zamračena objektom veličine planeta s prstenovima većim 200 puta od Saturnovih.

Usporedbe tri zvijezde

Saitovo istraživanje povlači usporedbe između VVV-WIT-07, J1407, kao i Tobbijeve zvijezde.

Tobbijeva zvijezda ili KIC 8462852 već je dugo inspiracija za različite teorije prema kojima je zatamnjena vanzemaljskom megagrađevinom koja kruži oko nje. U ožujku prikupljeni su novi podaci o zvijezdi koji sugeriraju da bi uzrok mogla biti prašina, budući da su različite boje blokirane različitim intenzitetima.

I dok je efekt treperanja uočen na zvijezdi VVV-WIT-07 mogao biti uzrokovan nekom vrstom nakupine svemirske prašine, još uvijek ništa nije isključeno. Astronomi će nastaviti s promatranjem tog nebeskog objekta u nadi da će prikupiti više informacija o njemu i misterioznom objektu koji blokira njegovo svjetlo, zaključuje RT.

Međunarodni istraživački tim pronašao je veliki izvor geotermalnog zračenja ispod lednika na istočnom Antarktiku, što može biti uzrok njihovog topljenja, saopšteno je na portalu "Sajens alert".

Za proučavanje leda, stručnjaci su koristili specijalnu letelicu sa radarom uz pomoć koje su uspeli da identifikuju procese koji se dešavaju ispod leda na dubini od tri kilometra.

Prema rezultatima analize, led u tom području istočnog Antarktika topi se odozdo prema gore, a voda koja se stvara pri otapanju odlazi u jezera ispod lednika.

Prema rečima istraživača Toma Džordana iz Antarktičke službe Velike Britanije, proces topljenja lednika mogao bi da traje hiljade ili milione godina, ali to ne utiče na promene ledenog pokrivača.

Međutim, on je naglasio da bi u budućnosti višak vode na dnu ledenog pokrivača mogao učiniti taj region osetljivijim na spoljne faktore, poput klimatskih promena.

Naučnici su došli do zaključka da je dodatni uzrok topljenja lednika njihovo izlaganje radioaktivnim stenama i vrućoj vodi koja izvire iz Zemljine kore.

Podsetimo, ranije je međunarodni tim geofizičara otkrio tragove drevnih kontinenata ispod lednika na Antarktiku. Istraživači su utvrdili da su neke oblasti istočnog Antarktika povezane sa starim kontinentom Gondvanom, koji je obuhvatao Afriku, Indiju, Australiju i Južnu Ameriku.