sun no sunspots
© NASA
Nekih 50 godina Sunce je od 1650. do 1700. uzelo odmor od svoje uobičajene aktivnosti. Ta faza sunčevog odmora korespondirala je s pojavom ''malog ledenog doba'' - periodom zahlađenja koji je rezultirao gorko hladnim zimama, posebice u Europi i Sjevernoj Americi. Znanstvenici malom ledenom dobu pripisuju dva glavna razloga: povećana vulkanska aktivnost i smanjena solarna aktivnost.

Može li se to ponoviti? Da li se sada krećemo prema tome?

Termin ''solarna aktivnost'' odnosi se kolektivno na sunčeve pjege, baklje i erupcije. Zajedno ti fenomeni čine ''svemirsko vrijeme'' koje mijenja interakciju između Zemlje i njezine atmosfere, uzrokujući potencijalna ometanja satelita, komunikacijskih sustava i električne mreže. Varirajuće razine solarne aktivnosti također uzrokuju značajne promjene u atmosferskim obrascima cirkulacije, koji mogu utjecati na vrijeme i klimu na Zemlji.

Solarni ciklusi, koji traju prosječno 11 godina, vođeni su brojem, veličinom i rasporedom sunčanih pjega - hladnijih, tamnijih točaka na Sunčevoj površini gdje se intenzivno pojavljuje magnetska aktivnost - na površini Sunca. Svaki ciklus je obilježen solarnim minimumom i maksimumom, značeći prosječno vrijeme u ciklusu kada se pojavljuje najmanja i najveća količina aktivnosti. Kako jedan ciklus završava i drugi počinje, Sunčeve pjege oba ciklusa mogu biti viđene simultano.

Krajem 2007. solarni ciklus 23., koji je počeo 1996., je opadao na nisku razinu aktivnosti i NOAA prognostičari predvidjeli su da bi 24. ciklus trebao početi u ožujku 2008., više ili manje šest mjeseci. Zaista, prva solarna pjega novog ciklusa pojavila se u sječnju 2008., njena visoka lokacija bila je jasan znak da je početak novog solarnog ciklusa. Ali u mjesecima koji su uslijedili bilo je zabilježeno smanjenje aktivnosti solarnih pjega, otvarajući pitanje da li bi se mogli kretati ka novom malom ledenom dobu.

''Sve što vidimo sada vidjeli smo i ranije da Sunce čini, a i nadalje je proizvelo normalan solarni ciklus'', kaže Doug Biesecker, fizičar sa NOAA-inog centra za predviđanje vremena u svemiru u Boulderu, Colorado.

Nakon devet mjeseci zatišja solarne aktivnosti, grupa od 5 pjega pojavila se 31. listopada 2008., od kojih su četiri pripadale novom ciklusu. Prema Bieseckeru, tijekom ove godine (početak 2009.) pojavile su se dvije pjege u razmaku od četiri dana - jedna iz ciklusa 23. i jedna iz ciklusa 24. ''Često imate mnogo dana bez pjega, a početkom solarnog minimuma gotovo uvijek vidite pjege novog ciklusa kada vidite pjege i starog ciklusa. Ta faza preklapanja može trajati nekoliko mjeseci, a može i do dvije godine'', on kaže.

Biesecker kaže da što duže odugovlači ciklus 23, toliko ćemo više čuti o tome kako je Sunce u zatišju.'' Ako pogledamo u rane 50-e, tada je solarni minimum bio nalik ovome danas'', on kaže. ''Ali iza njega je slijedio najveći solarni ciklus ikad zabilježen. Tako da samo zato što je Sunce u zatišju, to nam ne može reći kakvo će ono biti u budućnosti.''

Tom Woods, surađujući direktor tehničkog odjela u laboratoriju za atmosfersku i svemirsku fiziku (LASP) se slaže. ''Tipično je da tijekom solarnog minimuma imate mjesec ili dva bez Sunčevih pjega, tako da ono što smo vidjeli u 2008. je tipično za većinu solarnih ciklusa.''

Ali Woods ističe da postoje druge indikacije osim Sunčeve aktivnosti da će ciklus 24 biti drugačiji. Prvo, magnetsko polje oko Sunčevih polova 40% je manje nego što je normalno na solarnom minimumu. ''Ako gledate posljednji put kada je polarno polje bilo tako slabo, to nas vraća u rane 1800-e, u vrijeme zvano Daltonov minimum, kada smo imali ciklus niske solarne aktivnosti." Daltonov minimum je trajao od oko 1790. do 1830. i rezultirao je periodom temperatura nižih od prosjeka.

Kao dodatak, Woods kaže da je brzina solarnog vjetra trenutno niža od normalne. Da li to znači da će biti velika promjena u solarnom ciklusu? ''Zapravo ne znamo ali gledamo i čekamo'', on kaže. "Ovaj novi ciklus mogao bi biti abnormalno nizak ili bi mogao biti normalan.''

Iako 12-ogodišnje trajanje ciklusa 23 (počelo je 1996.) nije izvan normalnog ranga, ono može objasniti zašto je aktivnost ciklusa 24 niska. Biesecker ističe da bazirano na prijašnja 22 ciklusa, istraživači znaju da što je duži prijašnji ciklus, to će slijedeći biti niže aktivnosti. ''Mi se sada zasigurno krećemo u taj teritorij'', on kaže.

Prema Woodsu, čak i mali solarni ciklus može inducirati zahlađenje na Zemlji. ''Ne dovolljno da nadoknadi efekt staklenika'', on kaže, ''ali dovoljno da ga potencijalno uspori za nekoliko godina." Efekt solarnog ciklusa na globalne temperature je samo 1/10 stupnja, dok je efekt staklenika u posljednjih 30 godina punih jedan stupanj promjene, kaže Woods.

Čak i tako, Woods kaže da nije vjerojatno da se krećemo prema scenariju ''malog ledenog doba''. ''Najvjerojatnije ne idemo u fazu gdje nećemo imati ikakvu aktivnost Sunčevih pjega u slijedećih 50 godina. Ne možemo eliminirati tu mogućnost, ali rekao bih da ta mogućnost nije vrlo vjerojatna'', on kaže.

''Da bi se to dogodilo, ne bismo vidjeli povećanje solarnih pjega u ciklusu 24, a vidimo značajnu količinu novih aktivnosti'', kaže Biesecker. ''Ne postoji poznati model koji može predvidjeti da ulazimo u ledeno doba - to je zapravo fizička limitacija našeg trenutnog razumijevanja.''