Znanost i tehnologijaS


Cassiopaea

Masivne kozmičke strukture - veće od naše galaksije - i dalje zbunjuju stručnjake

strukture
Misteriozne strukture su gotovo četiri do pet puta duže od naše galaksije Mliječne staze, s nekim nitima koji dosežu duljinu od 200 kiloparseka.

Nepregledan svemir

Svemir je golem i još se k tome - koliko znamo - i dalje širi. Proučavanje svemira, njegovog sastava i povijesti od velike je važnosti za astrofizičare. No, svemir nudi više od galaksija, zvijezda, crnih rupa i planeta. Naime, postoje stvari koje zbunjuju astronome desetljećima, a jedna od tih misterija su i zagonetne strukture pronađene prije nekoliko desetljeća. Riječ je o neobičnim, masivnim strukturama ili nitima koje se protežu izvan galaksija. Astronomi još uvijek raspravljaju o njihovom točnom sastavu, prirodi i namjeni.

Ranih 1980-ih astrofizičari su otkrili obitelj velikih, visoko organiziranih magnetskih niti koje vise u središtu Mliječne staze. Astrofizičar Farhad Zadeh od tada je fasciniran i zbunjen njima - iako je s vremenom našao pojedine odgovore.

Prema Zadehu i njegovim suradnicima, dva moguća objašnjenja za nepoznato podrijetlo kozmičkih struktura sugerirana su otkrićem sličnih niti u drugim galaksijama. Ranije ovog mjeseca, Zadeh i njegovi kolege objavili su rad u The Astrophysical Journal Letters predlažući da niti mogu formirati 'vjetrovi' velikih razmjera ili kada se turbulencija dogodi unutar slabog magnetskog polja.

Cassiopaea

Svemir kao kompjuterska simulacija

slika
© Gatty Images
Sve više fizičara razmatra teoriju po kojoj su svemir i naš svijet tek kompjuterska simulacija (možda sa nekim naprednom vanzemaljskom vrstom koja fino podešava uslove života).

Profesor fizike Melvin M. Vopson sa Univerziteta Portsmut, jedan je od fizičara koji smatraju da ovu teoriju podržava i grana nauke koja se zove informaciona fizika, a koja sugeriše da prostor-vrijeme i materija nisu fundamentalni fenomeni.

Umjesto toga, fizička stvarnost suštinski je sastavljena od djelića informacija iz kojih proizlazi naše iskustvo prostora-vremena, pojašnjava britanski fizičar za list "Konverzejšn", a prenosi Srna.

Kao dokaz on navodi činjenicu da temperatura "izranja" iz kolektivnog kretanja atoma. Ali, nijedan atom, u osnovi, nema temperaturu, a to dovodi do mogućnosti da bi cijeli svemir, zapravo, mogao biti, kompjuterska simulacija.

Ideja da je svemir, možda, samo komjuterska obrada nije nova.

Nebula

Što je tajni svemirski zrakoplov američke vojske radio u svojoj rekordnoj misiji?

X-37B
© Boeing/US Space ForceX-37B nakon slijetanja u NASA-in svemirski centar Kennedy 12. studenog
"Tajni" svemirski avion Američkih svemirskih snaga X-37B postavio je novi rekord boravka u orbiti gdje se nalazi više od 900 dana.

Avion je lansiran iz Cape Canaverala na Floridi 17. maja 2020. godine te je sada značajno premašio prethodni rekord boravka u orbiti koji je iznosio 780 dana.

Svemirski avion X-37B je omogućio SAD-u da nastavi izvoditi eksperimente u svemiru čak i nakon gašenja Space Shuttle programa. Autonomni avion je relativno manji od šatla te se može brzo poslati u svemir, no u posljednje vrijeme je proveo više dana u svemiru nego na tlu.

X-37B he trenutno u šestoj misiji pod nazivom Orbital Test Vehicle 6 (OTV-6), koja je uslijedila nakon pet prethodnih i uspješnih misija. Svaka misija je trajala duže od prethodne, a prva je lansirana 2010. godine i trajala je manje od godinu dana. Druga misija je lansirana 2011. godine, a avion je prije slijetanja u bazu Vandenberg u orbiti proveo 468 dana. OTV-3 misija je trajala 674 dana, a OTV-4 ukupno 718 dana prije nego je avion sletio u Svemirski centar Kennedy n Floridi. Lansiranje misije OTV-5 obavljeno je u septembru 2017. godine, a trajala je 780 dana. Aktuelna misija OTV-6 premašila je 900 dana boravka u orbiti.

Chalkboard

Problemi s Einsteinovom teorijom gravitacije

Jedna od prvih slika svemirskog teleskopa James Webb
© NASA, ESA, CSA i STScIJedna od prvih slika svemirskog teleskopa James Webb
Nešto nije kako treba s Einsteinovom teorijom gravitacije, barem na jako velikim razmjerima, tako da se čini da će je trebati korigirati, tvrdi tim znanstvenika u novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Astronomy.

Četiri fundamentalne sile prirode

Gravitacija je jedna od četiri fundamentalne sile uz slabu, jaku i elektromagnetsku.

Gravitacijska sila koja je dugosežna djeluje na svu materiju, no na atomskoj razini, ona je vrlo slaba. Što je objekt masivniji, to je gravitacijska sila veća, a njezini učinci mogu se jasno vidjeti u kozmičkim razmjerima u međudjelovanju nebeskih tijela.

Elektromagnetska sila je sila velikog dometa koja je rezultat interakcija između nabijenih čestica. Elektromagnetizam dobro opisuje ponašanje nabijenih čestica, kemijske reakcije koje se temelje na razmjenama elektrona među atomima i prirodu svjetlosti, odnosno elektromagnetskih valova.

Cassiopaea

Sada možete istraživati ​​kozmos do "ruba onoga što se može vidjeti" u novoj interaktivnoj karti

svemir
Tim znanstvenika izradio je novu interaktivnu kartu poznatog svemira koja na inovativan način vizualizira naš položaj u beskrajnom kozmosu.

Nova karta svemira

Nova karta svemira po prvi put prikazuje raspon čitavog poznatog kozmosa s vrhunskom točnošću i zamašnom ljepotom. Izradili su je astronomi sa Sveučilišta Johns Hopkins na temelju podataka koje je tijekom prošla dva desetljeća prikupio Sloan Digital Sky Survey. Karta omogućuje javnosti da doživi podatke koji su prije bili dostupni samo znanstvenicima.

Interaktivna karta, koja prikazuje stvarni položaj i stvarne boje 200.000 galaksija, dostupna je na internetu, gdje se može i besplatno preuzeti. "Dok sam odrastao bio sam vrlo inspiriran astronomskim slikama, zvijezdama, maglicama i galaksijama, a sada je došlo vrijeme da stvorimo novu vrstu slika koje će inspirirati ljude," kaže kreator karte Brice Ménard, profesor na Johns Hopkins.

Blue Planet

Nova studija otkriva da Zemlja može regulirati vlastitu temperaturu tijekom tisućljeća

Zemlja
© Christine Daniloff, MIT; NASAStudija koju su proveli istraživači s MIT-a potvrđuje da planet ima mehanizam "stabilizirajuće povratne sprege" koji djeluje stotinama tisuća godina kako bi povukao klimu s ruba, održavajući globalne temperature unutar postojanog, nastanjivog raspona
Zemlja je sposobna regulirati i stabilizirati svoju temperaturu u velikim vremenskim razdobljima, čak i nakon dramatičnih klimatskih promjena, tvrdi se u novom istraživanju Massachusetts Institute of Technology (MIT) koja pobija tvrdnje alarmanta klimatskih promjena, uključujući Billa Gatesa, Al Gorea i Grete Thunberg.

Ova "stabilizirajuća povratna informacija" dio je razloga zašto je Zemlja uspjela ugostiti različite oblike života u zadnjih 3,7 milijardi godina ili tako nešto, prema timu MIT-a koji stoji iza novog istraživanja. O ovoj povratnoj informaciji već se pretpostavljalo, ali sada imamo i izravne dokaze.

Kako bi pronašli te dokaze, istraživači su duboko istražili postojeće paleoklimatske podatke prikupljene tijekom posljednjih 66 milijuna godina, primjenjujući matematičko modeliranje kako bi utvrdili jesu li kolebanja u prosječnim temperaturama na Zemlji možda ograničena jednim ili više čimbenika.

"Imate Zemlju čija je klima bila podvrgnuta toliko dramatičnim vanjskim promjenama", kaže klimatolog Constantin Arnscheidt s MIT-a. "Zašto je život preživio sve ovo vrijeme?"

Nebula

Svemirski tuneli: Da li se jedna od najvećih tajni astronomije krije iza crnih rupa

crvotočina
© CC0 / Unsplash/Ivan Diaz
Kosmičke crvotočine, hipotetički mostovi koji spajaju udaljene regione u prostoru svemira, ali i vremena, mogle bi da budu zapravo obične crne rupe, nova je teorija naučnika.

Crvotočine su hipotetički astronomski termin, koji se više nalazi u knjigama i filmovima naučne fantastike nego u naučnim radovima. Prema teoretskim zamislima, svemirski tuneli koji spajaju dva udaljena regiona u svemiru sastoje se od dva "ulaza", odnosno dve rupe u svemiru koje su spojene hodnikom izvan normalnog svemira.

Komentar: Za više o crvotočinama pročitajte:


Cassiopaea

Znanstvenici otkrivaju ogromnu 'izvangalaktičku strukturu' iza Mliječne staze

svemir
© Galdeano et al. / ESOKompozitna slika koja prikazuje 58 galaksija grupiranih zajedno u "zoni izbjegavanja" iza Mliječne staze
Astronomi su otkrili ogromnu ekstragalaktičku strukturu koja se skriva u neistraženom području svemira daleko izvan središta Mliječne staze.

Ovo fantomsko područje, nazvano "zona izbjegavanja", prazna je točka na našoj karti svemira, koja obuhvaća između 10% i 20% noćnog neba. Razlog zašto ga ne možemo vidjeti, barem sa standardnim teleskopima vidljive svjetlosti, jest taj što nam izbočeno središte Mliječne staze blokira pogled na njega. Središte naše galaktike toliko je gusto zvijezdama, prašinom i drugom materijom da se svjetlost iz zone izbjegavanja raspršuje ili apsorbira prije no što stigne do Zemljinih teleskopa.

Međutim, istraživači su imali više sreće s teleskopima koji mogu detektirati infracrveno zračenje — vrstu energije koja je nevidljiva ljudskim očima, ali dovoljno snažna da prođe kroz guste oblake plina i prašine. Infracrvena istraživanja zone izbjegavanja pronašla su dokaze o tisućama pojedinačnih galaktika koje sjaje kroz kozmičku maglu, iako se malo zna o velikim strukturama koje tamo vrebaju.

Istraživači su kombinirali podatke iz nekoliko infracrvenih opažanja kako bi otkrili najkolosalniju strukturu ikada otkrivenu u zoni izbjegavanja.

Info

Vrane nadmašuju majmune, mogu shvatiti rekurzivne obrasce

vrane
Vrane su među najpametnijim stvorenjima u životinjskom carstvu. Sposobne su donositi odluke bazirane na iskustvu i koristiti alate. Također se čini da shvaćaju koncept brojeva.

Znanstvenici su sada priopćili da ove ptice imaju i sposobnost rekurzije, procesa ugrađivanja struktura u druge, slične strukture - za što se dugo smatralo da je vještina svojstvena samo ljudima.

Rekurzija je ključna značajka jezika. Omogućuje nam da od jednostavnih sastavimo složenije rečenice. Desetljećima su psiholozi mislili da je sposobnost rekurzije prisutna samo kod ljudi, a neki su je smatrali ključnom za razvoj jezika.

"Uvijek se postavljalo pitanje mogu li i neke životinje shvatiti rekurzivne sekvence", rekla je biologinja Diana Liao sa Sveučilišta Tübingen u Njemačkoj.

Chalkboard

Zlatni rez: Drevni arhitekti koristili su se ovim 'božanskim' matematičkim omjerom kako bi ubrizgali prirodnu ljepotu u ljudske kreacije

zlatni rez
Postoji jedna stvar koja je zajednička starim Grcima, renesansnim umjetnicima, astronomima iz 17. stoljeća i arhitektima 21. stoljeća - svi su koristili zlatnu sredinu, inače poznatu kao zlatni rez ili božansku proporciju. Da budemo precizni, ovo je broj 1,61803399 — predstavljen grčkim slovom phi — koji se smatra doista jedinstvenim u svojim matematičkim svojstvima, rasprostranjenosti u prirodi i sposobnosti postizanja savršene estetske kompozicije.