Znanost i tehnologijaS


Blue Planet

Milion godina stari genomi mamuta razbijaju rekord najstarije drevne DNK


index.hr
Pet, 19 Vel 2021 00:00 UTC
mamuti
© Beth Zaiken / Centar za paleogenetikuDrevna DNA preuzeta od različitih vrsta mamuta osvjetljava složenu evolucijsku sliku.
Znanstvenici su uspjeli izvući genom star milijun godina iz zubi mamuta pronađenih 1970-ih u sibirskom permafrostu.

Stručnjaci do sada nisu bili sigurni može li drevna DNK opstati dulje od milijun godina. Kada neki organizam umre, njegovi se kromosomi raspadnu na dijelove koji s vremenom postaju sve kraći. Lanci DNK nakon nekog vremena postanu toliko mali da čak ako se i izvuku iz uzorka, u sebi ne sadrže korisne informacije.

Genetičar Ludovic Orlando iz Centru za antropobiologiju i genetiku u Toulouseu u Francuskoj i njegovi kolege su uspjeli izvući informacije iz kosti konja stare između 560.000 i 780.000 godina te su se zapitali može li se to isto napraviti i s još starijim uzorkom. Pogotovo su bili optimistični glede nekog uzorka koji je sačuvan u permafrostu jer konstantno niske temperature vječnog leda usporavaju fragmentaciju DNK.

San star deset godina

Love Dalen, evolucijski genetičar iz Švedskog prirodoslovnog muzeja (SMNH) u Stockholmu, bavi se sekvenciranjem starih ostataka mamuta od 2007. godine, a nedavno je uspio ostvariti san genetičara iz Francuske.

Njegov tim je sekvencirao uzorke, jedan vunenog mamuta (mammuthus primigenius) i dva stepskog mamuta (mammuthus trogontherii), koje je 1970-ih iskopao ruski paleontolog Andrej Šer.


Komentar: Ipak vrijedi napomenuti da 'vuneni' mamuti ipak nisu bili tako vuneni: Naglo smrznuti mamuti i kozmičke katastrofe


Dalen se nadao da bi DNK iz uzoraka mogao dati neke odgovore na pitanja o evoluciji vunenih mamuta, ali je bio vrlo sumnjičav zbog kvalitete uzoraka. Naime, već je ranije imao loših iskustava s mnogo mlađim ostacima nađenim u permafrostu, piše Nature.

"Nije sve što se nalazi u vječnom ledu očuvano. Velika većina uzoraka ima bezvezni DNK", kazao je.

Komentar: Pogledajte također na engl.jeziku:

Više...
Microscope 2

Ruski znanstvenici istražuju pretpovijesne viruse pronađene u smrznutom tlu


klix.ba
Sre, 17 Vel 2021 00:00 UTC
vektor
© ysia.ru
Ruska državna laboratorija Vektor objavila je u utorak da počinje istraživanje prahistorijskih virusa analizom ostataka životinja pronađenih u zamrznutom tlu.

Laboratorija sa sjedištem u Sibiru u saopćenju je istakla da je cilj projekta identifikacija palovirusa i provođenje naprednih istraživanja evolucije virusa.

Istraživanje u saradnji s Univerzitetom u Yakutsku započelo je analizom tkiva izvađenih iz prahistorijskog konja, za kojeg se vjeruje da je star najmanje 4.500 godina.

Ostaci su otkriveni 2009. godine u Yakuti, prostranoj sibirskoj regiji u kojoj se redovno otkrivaju ostaci paleolitskih životinja, uključujući mamute.

Naučnici su rekli da će istraživati i ostatke mamuta, losa, pasa, glodara, zečeva i drugih prahistorijskih životinja. Također naglašavaju da prvi put izvode studije na paleovirusima.

Nekadašnji centar za razvoj biološkog oružja iz Sovjetskog saveza - laboratorija Vektor jedno je od samo dva postrojenja na svijetu za skladištenje virusa malih boginja.

Vektor je razvio vakcinu protiv koronavirusa EpiVacCorona, koja je u oktobru dobila dozvolu u Rusiji, a čija bi masovna proizvodnja trebala početi kasnije ovog mjeseca.

Naučnici kažu da se Arktik zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka, ugrožavajući lokalne divlje životinje, kao i oslobađajući ugljen uskladišten u vječnom ledu koji se topi.
Više...
Evil Rays

Znanstvenici otkrivaju da biljka mesožderka, Venerna muholovka, stvara mala magnetska polja


index.hr
Uto, 16 Vel 2021 00:00 UTC
venerina muholovka
Venerina muholovka
Jedna od najpoznatijih biljaka mesožderka, Venerina muholovka (dionaea muscipula), već je sama po sebi dovoljno fascinantna, a sada su znanstvenici otkrili još jednu njenu nevjerojatnu osobinu - prilikom zatvaranja listova ona stvara mjerljivo magnetsko polje.

Najnovije istraživanje moglo bi pomoći stručnjacima da bolje razumiju kako biljni svijet koristi magnetske signale za komunikaciju ili za upozorenje o oboljenju.

Mjerili magnetizam na "Cvijetu leša"

Znanstvenici već od prije znaju da biljke koriste električne signale kao neku vrstu živčanog sustava. Sumnjali su da u tu svrhu koriste i magnetizam, ali je bilo teško evidentirati takav proces, piše Science Alert.

2011. su pokušali registrirati magnetsko polje oko neobične biljke amorphophallus titanium koju ponekad nazivaju i "Cvijet leša" jer ima vrlo neugodan miris. Koristili su atomske magnetometre koji mogu otkriti najmanje fluktuacije u magnetskom polju.

S obzirom na to da su primijetili da biljka stvara skoro pa neprimjetno magnetsko polje kazali su kako će sljedeći put raditi analizu na nekoj drugoj, manjoj biljci.
Više...
Ice Cube

'Ne bi trebao biti tamo': Pronađen morski život ispod antarktičkog ledenog pokrivača


jutarnji.hr
Uto, 16 Vel 2021 12:53 UTC
antarktika
Biolozi kažu da slučajno otkriće morskog života na stijeni ispod antarktičkog leda dovodi u pitanje naše razumijevanje kako organizmi mogu živjeti u okruženjima daleko od sunčeve svjetlosti, piše New Scientist.

Tim znanstvenika je probušio 900 metara debelu ledenu ploču Filchner-Ronne i spustio kameru u rupu u potrazi za blatom na morskom dnu. Na njihovo iznenađenje, kamera je otkrila stijenu koju su okruživale životinje.

Ispod ledenog pokrivača

Čini se da video snimke prikazuju 16 spužvi, kao i 22 neidentificirane životinje među kojima bi mogli biti i člankonošci. To je prvi put da je takav oblik života pronađen ispod antarktičkog ledenog pokrivača.

"Postoje razni razlozi zbog kojih ta stvorenja ne bi trebala biti tamo", kaže Huw Griffiths iz British Antarctic Survey, koji je analizirao snimke. Smatra da životinje, koje se vjerojatno hrane filtriranjem, preživljavaju na hranjivim tvarima u vodi od -2 °C. Zagonetka je u tome što su izuzetno daleko od očitih izvora hranjivih sastojaka, s obzirom na to da se gromada nalazi 260 kilometara od otvorene vode na ledenoj ploči Filchner-Ronne, gdje fotosintetski organizmi mogu preživjeti.

Štoviše, hrana za spužve vjerojatno putuje s još veće udaljenosti, kaže Griffiths. S obzirom na ono što znamo o oceanskim strujama na tom području, čini se da je najbliži izvor sunčeve svjetlosti udaljen 600 km.

Još nije jasno jesu li životinje pronađene na stijeni nove za znanost, koliko su dugovječne - neke antarktičke staklene spužve stare su desetke tisuća godina - ili koliko često se hrane: jednom godišnje, jednom u desetljeću ili čak stoljeću. No, postoje znakovi da život na ovoj stijeni nije jednokratan: snimljena je i jedna spužva na drugoj obližnjoj stijeni.
Više...
Galaxy

Divovska crna rupa odjednom se smračila, a nitko ne zna zašto

Rafi Letzter [Prijevod: Sott.net]
Live Science
Čet, 04 Vel 2021 12:00 UTC
black hole
© Brian Christensen/Stocktrek ImagesŠto je zamaglilo jarko svjetlo GRS 1915 + 105?
Počevši od 2018. godine, jedno od najsjajnijih rendgenskih (X-Ray) svjetla na nebu je potamnilo, a znanstvenici još uvijek nisu sigurni zašto.

Crna rupa, odgovorna za tajnu ugašenih svjetala, živi u GRS 1915+105 zvjezdanom sustavu, udaljenom 36.000 svjetlosnih godina od Zemlje, koji sadrži i normalnu zvijezdu i supermasivnu crnu rupu - poznatu kao drugu po veličini u Mliječnom putu. Ta teška kategorija je 10 do 18 puta veća od mase Sunca i druga je po masi, odmah nakon one u konstalaciji Strijelca A* (ili SgrA*) - supermasivne crne rupe u galaktičkom središtu. Područje oko crne rupe GRS 1915 + 105 obično svijetli intenzivnim X-zrakama, jer se hrani svojom zvijezdom pratiteljicom. Dok materijal kruži kozmičkim odvodom, čestice unutar njega se trljaju, tako stvarajući energiju prije nego što padnu u tamu središta crne rupe. Taj uskovitlani materijal je akrecijski disk crne rupe koji se svijetli X-zrakama dok crna rupa proždire sve više i više tvari.

Komentar: Broj nedavnih neočekivanih i neobjašnjivih događaja u svemiru navodi na sumnju da glavnoj znanosti nedostaje značajan dio slagalice: Poslušajte i SOTT radio emisije:

Više...
Cassiopaea

Rijetka vrsta supernove otkrivena u našoj galaksiji

Stephen Luntz [Prijevod: Sott.net]
IFL Science
Uto, 09 Vel 2021 17:36 UTC
Sagittarius A East
© X-ray: NASA/CXC/Nanjing Univ./P. Zhou et al. Radio: NSF/NRAO/VLASastavljena slika rendgenskih podataka iz Chandre (plava) i radio emisija iz vrlo velikog niza (crvena) Strijelca A Istok. Otkriveni elementi sugeriraju da je ovo prvi ostatak rijetkog tipa Iax supernove pronađen u našoj galaksiji
Eksplozije supernove zasipaju galaksiju elementima vitalnim za život i služe kao tragovi koji nam otkrivaju sudbinu svemira. Ipak, bez obzira na njihovu važnost, uključuju neke podvrste koje jedva razumijemo. Možda su najviše zbunjujući oni poznati kao Tip Iax (izgovara se one-ax (prvi-ax)), ali mogući ostaci jednog od tih događaja mogli bi pružiti neke glavne tragove za njihovo razumijevanje, a mogao bi biti i prvi koji je ikad pronađen u Mliječnom putu.

Prije nego što smo uopće imali pojma što ih je uzrokovalo, supernove - snažne, svjetleće zvjezdane eksplozije - kategorizirane su na temelju njihovih dominantnih spektralnih linija. Ispostavilo se da su u istraživačke svrhe najkorisnije one koje su poznate kao Tip Ia, koje imaju vrlo prikladnu osobinu - uvijek imaju približno istu unutarnju svjetlinu. Mjereći koliko svjetlosti vidimo od supernove tipa Ia, astronomi mogu dobiti dobru procjenu koliko je udaljena eksplozija, a time i galaksija u kojoj je smještena.

To nam je poslužilo dovoljno dobro da otkrijemo činjenicu da se širenje svemira ubrzava, ali između jedne šestine i jedne trećine onoga što u početku izgleda kao supernova Tipa Ia - to nije. Među njima je skupina koja se ponekad naziva supernova Tipa Iax, koja ima spektar označen ioniziranim silicijem poput običnih vrsta Ias, ali je znatno slabija.

Dok je bio na Sveučilištu u Amsterdamu, voditelj studije Ping Zhou primijetio je ostatak supernove poznate kao Strijelac A Istok pomoću teleskopa Chandra X-Ray. Zhou misli da je ovo prvi ostatak Iax supernove koji smo pronašli u našoj galaksiji.

Komentar: Pogledajte također:

Više...
Blue Planet

Prošle riječne aktivnosti na sjeveru Afrike otkrivaju višestruko ozelenjavanje Sahare

[Prijevod: Sott.net]
Helholtz Centre Potzdam
Pet, 29 Sij 2021 12:00 UTC
giraffe niger rock
© Mike HettwetGravure žirafa u blizini Gobera u Nigeru, star otprilike 8000 godina, svjedočite drevnim zelenim vremenima u pustinji.
Veliki dijelovi današnje pustinje Sahare bili su zeleni prije nekoliko tisuća godina. O tome svjedoče pretpovijesne gravure žirafa i krokodila, kao i špiljska slika iz kamenog doba u pustinji koja prikazuje čak i ljude koji plivaju. Međutim, ove ilustracije pružaju samo okvirnu sliku životnih uvjeta. Nedavno su se pojavili detaljniji uvidi zahvaljujući sedimentnim jezgrama izvađenih iz Sredozemnog mora u blizini Libijske obale. Međunarodni istraživački tim pregledao je ove jezgre i otkrio da slojevi morskog dna govore o velikim promjenama okoliša u sjevernoj Africi tijekom posljednjih 160 000 godina. O tome izvješćuju Cécile Blanchet iz Njemačkog istraživačkog centra za geoznanosti GFZ i njezini kolege iz Njemačke, Južne Koreje, Nizozemske i SAD-a u časopisu Nature Geoscience.

Zajedno s GEOMAR Helmholtz centrom za istraživanje oceana iz Kiela, tim znanstvenika organizirao je istraživačko krstarenje nizozemskim brodom Pelagia do zaljeva Sirte u prosincu 2011. "Sumnjali smo da kada je pustinja Sahara bila zelena, rijeke, koje su trenutno suhe, su bile aktivne i donosile su čestice u zaljev Sirte", kaže vodeća autorica Cécile Blanchet. Takvi bi sedimenti pomogli da se bolje razumije vrijeme i okolnosti za reaktivaciju ovih rijeka.

Komentar: To što istraživači očito nisu uzeli u obzir utjecaj kataklizmičnih događaja na svjetsku klimu, navodi na sumnju da im nedostaje značajan dio slagalice za dešifriranje prošlosti, kao i za predviđanje naše budućnosti:

Više...
Satellite

Elektroni tokom Sunčevih oluja zarobljeni su u beskrajnoj petlji oko planeta i vrte se oko Zemlje brzinom svjetlosti - nova teorija


Sputnik
Pet, 12 Vel 2021 10:45 UTC
slika
© Ingo Michaelis i Yuri Shprits, GFZIlustracija Zemljinih Van Allenovih pojaseva, s putanjama ultrarelativističkih elektrona u sivoj boji. Šarene petlje u prvom planu su orbite satelita koji moraju proći kroz ovo elektromagnetski opasno područje svemira
Elektroni tokom Sunčevih oluja mogu da budu zarobljeni u orbiti naše planete i da kruže oko Zemlje brzinom svetlosti zahvaljujući određenoj gustini plazme izbačene tokom Sunčevih oluja, nova je teorija koju su izneli naučnici.

Elektroni dobijaju ubrzanje "jašući na talasima" plazme izbačene tokom Sunčeve oluje, koja ima izuzetno visoku temperaturu. Oni tada ubrzavaju toliko da gotovo dostignu brzinu svetlosti, ali samo kada je gustina plazme niska, pokazuje nova studija naučnika iz Nemačkog centra za geonauku u Potsdamu, prenosi Lajvsajens.

Ovo otkriće je veoma bitno jer su ti elektroni opasni po satelite i njihovu elektronsku opremu. Elektroni pri toj brzini mogu da probiju zaštitnu opremu satelita i da oštete osetljive komponente.

Fenomen je primećen u dva Van Alenova pojasa zračenja oko Zemlje. Pojasevi, koji se protežu između 640 i 58.000 kilometara iznad Zemljine površine, štite našu planetu od čestica emitovanih sa Sunca. Ali oni takođe reaguju na Sunčeve oluje na način koji još nije u potpunosti objašnjen.

NASA je 2012. godine poslala dve sonde u Van Alenov pojas kako bi obavili merenja u ovoj misterioznoj zoni, koje su i zabeležile elektrone čija je brzina bila bliska brzini svetlosti.

Naučnici tada nisu mogli da objasne kako elektroni postignu toliko ubrzanje. Neki su tvrdili da ubrzavaju u dve faze, prvoj kada stižu do Van Alenovog pojasa, a drugoj kada su već u njemu.
Više...
Mars

Znanstvenici otkrivaju vodeno isparavanje u atmosferi Marsa


jutarnji.hr
Čet, 11 Vel 2021 20:22 UTC
mars
© ESAESA-Roscosmos ExoMars Trace Gas Orbiter proučava vodenu paru i njezine komponente dok se dižu kroz atmosferu i izlaze u svemir. Gledajući konkretno omjer vodika i njegovog težeg deuterija, može se pratiti razvoj gubitka vode tijekom vremena.
Dvojica britanskih znanstvenika otkrila su vodeno isparavanje u atmosferi Marsa što je novi prilog tezi da je na crvenom planetu nekoć postojao život.

Znanstvenici se uglavnom slažu da je Mars u prošlosti obilovao tekućom vodom, s jezerima i rijekama. Danas je sva voda crvenog planeta uglavnom zarobljena u ledenim kalotama ispod površine.

Međutim, nova studija koju su u časopisu Science Advances objavili britanski znanstvenici sveučilišta Open University, sugerira da se dio te vode ispušta u obliku klorovodika u Marsovu atmosferu.

Otkriće je ostvareno zahvaljujući malenom uređaju NOMAD - koji je učvršćen na sondi ExoMars Europske svemirske agencije (ESA) i ruskog Roskozmosa, a koji mjeri svjetlost što prolazi kroz Marsovu atmosferu.

Zajednički rusko-europski projekt ExoMars-2016 prvi je put otkrio klorovodik u atmosferi crvenog planeta ukazujući na nepoznate kemijske procese, priopćila je u četvrtak ruska svemirska agencija Roskosmos.

"Instrument NOMAD temeljito mijenja naše shvaćanje evolucije vode na Marsu", kaže doktor Manish Patel, jedan od autora studije.

Instrument "pruža dosad neviđeno saznanje o izotopima vode u atmosferi Marsa ovisno o vremenu i njihovoj lokalizaciji na planetu" i to je "ključan element za razumijevanje kako je Mars s vremenom izgubio svoju vodu" i posljedično tome "prestao biti planet na kojem je moguć život".


Komentar: Moguće tijekom puno kraćeg vremenskog razdoblja nego što misle: Je li Zemlja 'ukrala' Marsovu vodu?


Komentar: Pogledajte još na engl.jeziku:

Više...
Info

Potencijalno nastanjivi planet otkriven u zoni Alpha Centauri


klix.ba
Čet, 11 Vel 2021 00:00 UTC
Slika Alpha Centauria od strane svemirskog teleskopa Hubble.
© NASA / ESASlika Alpha Centauria od strane svemirskog teleskopa Hubble
Astronomi su primijetili nešto što bi moglo biti planeta na kojoj je moguć život, a koja kruži oko jedne od zvijezda najbližih našem solarnom sistemu.

Naučnici su uočili znakove obećavajuće svijetle tačke blizu binarnog para zvijezda Alpha Centauri A koje kruže jedna oko druge toliko blizu da gledajući golim okom izgledaju kao jedna zvijezda u sazvježđu Centaurus.

Binarni sistem zvijezda Alpha Centauri je udaljen 4,37 svjetlosnih godina, a mogao bi sadržavati planetu na kojoj je moguć život. Međutim, s obzirom na činjenicu da je tek otkrivena, naučnici je nazivaju "planetom kandidatom" jer bi se moglo uspostaviti da se radi samo o zvjezdanoj prašini, asteroidu ili čak problemu sa teleskopskom opremom.

Međunarodni tim naučnika proučavaju otkriće u sklopu eksperimenta "New Earths in the Alpha Centauri Region" koju finansira projekt Breaktrough watch, a čiji je cilj otkrivanje i analiza stjenovitih planeta veličine Zemlje.

Naučnici koriste VLT teleskop kojim se upravlja iz Cerro Paranala u čileanskoj pustinji Atacama.
Više...