Nakon što je ranije ovog tjedna u okupiranom Jeruzalemu podnio izvješće izraelskom premijeru o mjerama koje SAD poduzimaju protiv Irana, savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost, John Bolton, putovao je u Ženevu, gdje se sastao se s čelnikom ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost,a onda je letio za Kijev kako bi jučer sudjelovao na proslavi dana neovisnosti Ukrajine.

John Bolton je u petak rekao kako američke sankcije protiv Rusije ostaju na snazi sve dok Moskva ne promijeni svoje ponašanje.

Bolton je pohvalio Ukrajinu zbog napora koje ulaže da postane punopravna članica NATO pakta, ali je napomenuo da ima još jako puno posla.

U razgovoru s ukrajinskim predsjednikom, Bolton je naglasio kako bi ukrajinska vlada trebala potražiti alternative plinu kojeg kupuje iz Rusije i pritom naglasio kako bi Kijev trebao razmotriti poziv američkim kompanijama koje bi istraživale plin u Ukrajini.

Gostujući u Kijevu, Bolton je ukrajinskom predsjedniku Petru Porošenku rekao da se Moskva ne bi smjela miješati u ukrajinske predsjedničke izbore sljedeće godine.

Ovo je vrlo zanimljiv detalj, obzirom da se za ukrajinskog predsjednika ili predsjednicu, gdje se kao najsnažniji kandidat nameće Julija Timošenko, uopće ne biraju Ukrajinci, već State Department. Tako je bilo i sa sastavom ove vlade i raznim mjesta u državnoj administraciji, kada su kadrovsku križaljku popunili bivša pomoćnica američkog državnog tajnika Victoria Nuland i bivši američki veleposlanik u Ukrajini Geoffrey Pyatt.

Situacija je prilično jasna. Pobjednik predsjedničkih izbora u Ukrajini 2019. godine neće biti određen voljom ukrajinskog naroda, već odlukom američkog State Departmenta.

Govoreći o predstojećim izborima u intervjuu za ukrajinsku televiziju "112", Georgij Tuka, zamjenik ukrajinskog ministra za poslove takozvanih "okupiranih područja", izrazio je svoje mišljenje o raspoloženju u nekim krajevima Ukrajine, gdje bi, po njegovu mišljenju, "mogli izbiti neredi koji bi dovelo do odvajanja tih područja od Ukrajine".

Prije dva tjedna smo objavili vijest, koju je prvi prenio Reuters, kako Kina navodno u koncentracijskim logorima drži najmanje 1 000 000 Ujgura, pripadnika muslimanske manjine koja živi u sjeveroistočnoj pokrajini Xinjiang.

Ova je informacija, kao što smo naglasili, tipičan oblik jeftine propagande, ali je Reuters, kako bi dobila na vjerodostojnosti, naveo kako su to potvrdili Ujedinjeni narodi. Osim toga, korištenje termina "logori za masovno interniranje" ili "politički kampovi za indoktrinaciju" u kojima bi bilo zatočeno 10 do 20% Ujgura iz pokrajine Xinjiang, a sve je "potvrđeno od strane Ujedinjenih naroda", bila bi strahota bez presedana u povijesti moderne Kine. Naime, nakon što se govorilo o milijun ljudi, američka odvjetnica za ljudska prava Gay McDougall je u raspravi brojku udvostručila i rekla "kako se procjenjuje da Kina u logorima za internaciju drži 2 milijuna Ujgura", što bi bilo čak 20% muslimana kojih u Xinjiangu ima 11 milijuna, dok na teritoriju cijele Kine živi 21 milijun pripadnika islamske zajednice.

Ranije ovog tjedan je američki filmski producent i novinar Max Blumenthal objavio kratki dokumentarni film o sprezi američke Nacionalne zaklade za demokraciju (NED) i vrha američkih vlasti, uglavnom neokonzervativnih krugova, kojim rasvjetljava aktualnu kampanju koja se upravo provodi protiv Kine i Sjeverne Koreje.

Medijski linč protiv Kine, koji je uslijedio nakon objave Reutersa i uoči hadža, velikog muslimanskog hodočašća u Meku, nije bio slučajan, ali je poprimio tolike razmjere da se UN na kraju morao ograditi i naglasiti "kako nijedno istraživanje ove međunarodne organizacije nije otkrilo nikakve logore ili kampove za internaciju i političku indoktrinaciju kineskih muslimana" i da je Reuters citirao dva nezavisna člana povjerenstva, američku članicu posebne komisije Ujedinjenih naroda i tajnu oporbenu kinesku skupinu sa sjedištem u Sjedinjenim Državama. Zapravo, UN je potvrdio da su navodi koje smo iznijeli u komentaru tog članka bili točni.

UN nije potvrdio da Kina ima "masovne kampove za zatvaranje Ujgura"

Mediji od Reutersa do The Intercepta su svjesno lagali kada su tvrdili da je UN osudio Kinu za držanje milijuna Ujgura u logorima. Sada je službeno potvrđeno da se ova tvrdnja temelji na nepripremljenim navodima dviju nezavisnih članova povjerenstva, američke odvjetnice i "tajne skupine kineskih disidenata" i "oporbenih aktivista" s prebivalištem u Washingtonu.

Washington posjeduje informaciju prema kojoj Damask može primijeniti kemijsko oružje protiv sirijske oporbe. U slučaju da do toga dođe, SAD su spremne po Siriji izvršiti "snažan napad", priopćio je Bloomberg, pozivajući se na izvore upoznate s rezultatima sastanka Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i tajnika ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaya Patrusheva.

Navodno je Bolton upozorio Patrusheva o tome, da su SAD spremne "na ozbiljan odgovor uz primjenu vojne sile, ukoliko se takav kemijski napad dogodi". Washington smatra kako Damask može uporabiti kemijsko oružje u želji za povratkom teritorija koji je pod nadzorom oružanih organizacija (konkretno, riječ je o regiji Idlib).


Podsjećamo da je sastanak Bolton-Patrushev održan 23. kolovoza u Ženevi.

Na ove najave američke strane, u subotu, 25. kolovoza, reagiralo je rusko Ministrastvo vanjskih poslova, priopćenjem od strane zamjenika ministra Sergeya Ryabkova, koji je upozorio SAD i njihove saveznike na rizike, naglasivši, kako ultimatumi iz Washingtona nemaju utjecaja na rusku odlučnost za nastavak borbe do konačnog uništenja terorističkih uporišta u Siriji.

"To što zapadnjaci ne žele u tome sudjelovati, još jednom potvrđuje kako oni imaju sasvim druge ciljeve - dalje rastakati Siriju, ... i stvarati nove i nove razloge za smjenu režima, smjenu vlade u Damasku. Ništa novog u tome nema", kazao je Ryabkov. On "potpuno vjerojatnim" smatra scenarij s grubom provokacijom i posljedičnim napadom na Siriju. "Mi upozoravamo Amerikance i njihove saveznike na njihove nepromišljene poteze".

Iako vijest za čitatelje ovog portala ne bi trebala biti novost, čini se da za američku publiku ipak jeste. Naime, novi "eksplozivni kratki dokumentarni film", kako su ga nazvali u Sjedinjenim Državama, rasvjetljava malo poznatu, ali moćnu i iznimno utjecajnu skupinu na Capitol Hillu, Nacionalnu zakladu za demokraciju (NED), hobotnice koja je svoje krakove proširila na brojne zemlje u svijetu, uključujući Hrvatsku i sve zemlje regije.
Filmski producent i novinar Max Blumenthal objašnjava jedan od nedavnih događaja i otjecaj NED-a u Washingtonu kako bi opisao povijest i vodstvo, kako je naziva, "organizacije koju financiraju porezni obveznici, koja se uplitala u izbore, mobilizirala udruge i orkestrirala kampanje za odnose s javnošću protiv naroda koji se odupiru agendi Washingtona".

Kako se približava studeni i početak američkih sankcija protiv iranskog energetskog sektora, predsjednik SAD-a Donald Trump vrši sve snažniji pritisak na zemlje-uvoznice iranske nafte da od toga odustanu. Također, Trump od Saudijske Arabije traži povećanje proizvodnje kako bi se nadomjestio manjak "crnog zlata" na svjetskom tržištu nakon blokade iranskog izvoza i time spriječio daljnji porast cijena nafte i benzina na američkom tržištu, što Trumpu nikako ne odgovara u kontekstu predstojećih izbora za Kongres (studeni 2018.g.).

Zbog toga je Trump prošli tjedan konačno i pokrenuo svoj plan za borbu protiv visokih cijena nafte, najprije kritizirajući poteze zemalja članica OPEC-a (od kojih je zatražio žurno smanjenje cijena), dok je Kongres, paralelno, počeo razradu zakonskog prijedloga koji bi omogućio vođenje sudskih procesa protiv kartelskih manipulacija naftnim tržištem.

Radi se o zakonskom prijedlogu pod nazivom No Oil Producing and Exporting Cartels Act (NOPEC), kojim bi se stvorila pravna podloga za proširenje jurisdikcije američkog zakonodavstva na protivničke zemlje (OPEC, OPEC+). Sjedinjene Države sada najprije žele oslabiti savez Saudijske Arabije i Rusije unutar platforme OPEC+ kojim se utvrđuju kvote dnevne proizvodnje nafte, uvedene radi uravnoteženja njezine ponude i potražnje na svjetskim tržištima (a time i stabilizacije cijena na razini koja zadovoljava i proizvođače i kupce).


Nakon toga Trump želi uništiti cjelokupnu strukturu organizacije OPEC i objaviti liberalizaciju slobodnog tržišta svjetskih energenata. Naravno, moćne i prebogate američke naftne tvrtke u takvim bi uvjetima najviše profitirale. Podsjećamo kako je OPEC, organizacija svjetskih zemalja-najvećih proizvođača nafte (Rusija nije njegova članica) svojedobno i ustrojen upravo iz razloga da se njegove članice zajednički odupru političkim pritiscima moćnih zemalja i njihovim diktatima o dozvoljenoj količini proizvodnje i visinama cijena na svjetskim tržištima. A Trump želi upravo to.

Nakon što je srednjoamerička država Salvador u utorak razvrgnula službene odnose s Tajvanom i uspostavila diplomatske odnose s Kinom, Bijela kuća izrazila je svoju zabrinutost i nezadovoljstvo takvom odlukom.

U priopćenju ureda za odnose s javnošću Bijele kuće navodi se kako je salvadorska vlada tu odluku donijela "netransparentnim putom", i naglašava, kako će posljedice te odluke biti vidljive tijekom desetljeća.

Pomalo nestvarno djeluje tim povodom objavljeno priopćenje Bijele kuće, s obzirom na ukupnu američku vanjsku politiku tijekom mnogih desetljeća. Evo njegovog citata:

"Odgovor Salvadora na očigledno miješanje Kine u unutarnju politiku država Zapadne hemisfere u SAD-u izaziva veliku zabrinutost i to će dovesti do razmatranja naših odnosa sa Salvadorom."

Osim toga, Bijela kuća upozorava kako se države, koje teže uspostavi ili proširenju odnosa s Kinom radi privlačenja državnih investicija, mogu razočarati u dugoročnoj perspektivi. "Ekonomski poticaji Kine stvaraju zavisnost i dominaciju, a ne partnerstvo", navodi se u priopćenju Washingtona.

Jučer je diljem Europe, uključujući na Facebook stranicu AMSI bivšeg istoimenog bloga koja objavljuje sve članke ovog portala, na stranici kolege Amela Jašarevića i njegova portala Global Cir u BiH, stranici V4 Post Višegradske skupine, čak i skupine Mladi socijalisti iz Zagreba, bilo nemoguće postaviti bilo kakav članak i poveznicu koji ima politički sadržaj.

Svi postovi su se automatski označavali kao "neželjeni sadržaj koji nije u skladu sa standardima zajednice". Kakve zajednice? Od kada smo kolega Jašarević, administratori mladih socijalista ili kolege iz V4 posta, te mnogi drugi u bilo kakvom obliku "zajednice" s kompanijom Facebook?

Isto je bilo sa stranicom njemačkog internetskog portala Contra Magazin, koji ima etiketu "politički nekorektnog" i uglavnom "proruski orijentiranog medija".

Komentirajući ovu sveobuhvatnu jednodnevnu cenzuru na Facebooku, njemački novinar Marco Maier se pita nije li ovo bio test Facebooka za budućnosti i izravnu cenzuru ove društvene mreže? Ako bude tako, preko dvije milijarde korisnika Facebooka, koliko ih je bilo u srpnju ove godine, moći će objavljivati slike s odmora, mačiće, kučiće, stare i nove hitove s You Tubea, citate mudraca i književnika. S druge strane, sadržaji koji odstupaju ili se opiru jednoumlju elite bit će cenzurirani.

Jučerašnji slučaj nije nimalo bezazlen, iako ga Facebook može opisati kao "kratkotrajni poremećaj sustava" i ispričati se na neugodnostima "koje su, eto, ipak trajale samo jedan dan".

Međutim, jučer je zabilježen enormno velik broj slučajeva diljem EU u kojima su postovi na Facebooku, posebno onih s vanjskim poveznicama, direktno prolazili kroz posebne filtere, a potom su, nakon što su bili vidljivi na trenutak, nestajali u sekundi. Naravno da je to izazvalo čuđenje, kod nekih i uznemirenost.

Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad je odbio prijedlog Saudijske Arabije da prekine odnose s Iranom i Hezbolahom, rekao je libanonski parlamentarac Nawaf Al-Mousawi.

Zastupnik Hezbollaha u libanonskom parlamentu, Nawaf Al-Mousawi, rekao je to u utorak u intervjuu za lokalnu televiziju Al Mayadeen.

Prema tvrdnjama libanonskog zastupnika, prije tri mjeseca je saudijski krunski princ Muhammad bin Salman poslao svog izaslanika u Damask, koji je sirijskim predsjedniku prenio poruku Rijada.

Saudijski režim je Basharu Al-Assadu predložio da će uložiti milijarde dolara u obnovu Sirije i podupirat će njegov ostanak u predsjedničkom uredu, ali uz uvjet da Damask prekine sve veze s vladom Irana i libanonskim pokretom otpora Hezbollah.

Trgovinski ratovi i sankcije sasvim sigurno nisu najbolji način za očuvanje američke globalne dominacije. Međutim, nedvojbeno, Sjedinjene Države izabrale su baš taj put. On će biti težak, trnovit i dug, a njegov ishod potpuno nepoznat.

Pa iako su SAD najjača svjetska sila, prije svega zahvaljujući dolaru i globalnom financijskom sustavu koji je pod njihovim nadzorom i zbog čega mnogi analitičari danas tvrde kako Washington u pokrenutom globalnom ratu sigurno pobijeđuje, vrlo je rizično i preuranjeno davati takve ocijene, neovisno o dosadašnjim povijesnim iskustvima prema kojima je SAD uspješno pokretao sankcije protiv "nepoćudnih država" ili čitavih regija koje je doživljavao kao opasne konkurente (sjetimo se tzv. azijskih tigrova i Jelcinove Rusije iz sredine 90.-ih godina prošlog stoljeća, u sklopu Soroševih financijskih i monetarnih manipulacija iza kojih je stajala američka "duboka država") i time rušio vlade, mijenjao političku nomenklaturu i vanjskopolitički smjer tih država sukladno svom interesu.

Štoviše, ovom, dokazano moćnom američkom oružju kakva su "sankcijska kliješta", dolaskom Trumpove administracije na vlast priključila se isto tako moćna ali i opasna praksa obezvrjeđivanja međunarodnih zakona, normi, institucija i potpisanih sporazuma, uključno i onih od strane najveće i najvažnije međunarodne organizacije UN-a i njezinog glavnog izvršnog tijela - Vijeća sigurnosti, čije su rezolucije do sada bile po sve države svijeta obvezujuće. Ovome svakako treba dodati i to, da je klasična diplomacija isčezla iz State Departmenta, a sankcije i prijetnje silom postaju glavni instrument vođenja vanjske politike. A to iritira mnoge, uključno i bliske američke saveznike i partnere.

Međutim, vremena se brzo i dramatično mijenjanju: SAD su sada dobile uistinu snažne globalne konkurente, prije svega u ekonomskom smislu Kinu, a u vojno-sigurnosnom iznova iz ruina s kraja prošlog stoljeća podignutu i osnaženu Rusiju. Ali ne smije se zanemariti niti Europsku uniju, neovisno o njezinoj velikoj, i u odnosu na dvije spomenute države, gotovo pa institucionalioziranoj ovisnosti o SAD-u.

Kao što smo ranije izvijestili, početkom ovog mjeseca su SAD nametnule prvu rundu sankcija Iranu, dok u studenom Washington namjerava potpuno spriječiti izvoz iranske nafte i bilo kakvo poslovanje s Islamskom Republikom.

Iako je Europska unija izglasala zakon prema kojem europske kompanije i pojedinci ne moraju poštivati jednostrane sankcije Washingtona protiv Irana, europski dužnosnici su svjesni da će velike korporacije koje imaju svoje ogranke u Americi i posluju s američkim financijskim sektorom same odustati od unosnih poslova.

Teheran je ranije tražio jamstva za poštivanje svih ranije potpisanih ugovora s europskim partnerima ili će Iran također istupiti iz nuklearnog sporazuma i nastaviti s obogaćivanjem urana.

Kako bi spriječila takav razvoj događaja i pokušala pokazati dobru volju, Europska komisija je danas odobrila prvi paket simbolične pomoći Iranu u iznosu od 18 milijuna eura, što je službeno potvrđeno u Bruxellesu.

"Europska komisija je danas odobrila paket prve pomoći od 18 milijuna eura kako bi se podržao gospodarski i društveni razvoj u Islamskoj Republici Iran, uključujući 8 milijuna eura za pomoć privatnom sektoru", navodi se u dokumentu.

Cjelokupni iznos planirane pomoći iznosi 50 milijuna eura.

Bruxelles naglašava kako je ranije Europska unija usvojila regulativu koja zabranjuje europskim tvrtkama da izvrše američke sankcije protiv Irana.