Specijalizirani američki medij The National Interest objavio je članak tamošnjeg vojnog analitičara Daniela Davisa pod naslovom "Najveći problem američke vojske nije Rusija ili Kina"

Glavna ugroza za američke oružane snage nisu Rusija i Kina, već preveliko, aktivno korištenje vojske i niska razina tehnologije, navodi autor.

SAD sada žele na bilo koji način naštetiti Kini, a također provociraju sukob s Rusijom izvođenjem vojnih vježbi nedaleko od njezinih granica, ali nikako ne poboljšavaju vlastitu sigurnost, navodi Davis. Ukoliko se netko od protivnika sada počme koristiti svemirskim oružjem kako bi uništio američke navigacijske i špijunske satelite, Washington ne može odgovoriti i izgubit će važan dio svog vojnog potencijala. Američka vlada mora prestati koristiti vojnu silu ili prijetiti njezinom primjenom za to da bi prisilila konkurente i suparnike na pristanak na njezine zahtjeve. To suparnike samo pobuđuje na jačanje istraživanja i razrade mjera za suprostavljanje.

SAD su postale majstori malih ratova i borbe protiv terorizma. Međutim, iako piše o tehnološkoj nadmoći američke vojske, također navodi kako je vojna tehnika već istrošena. Washington je upao u trilijunske dugove, kako bi financirao nepotrebne vojne operacije. Osim toga, došlo je do degradacije vojnih znanja samih vojnika.

Davis naglašava, kako SAD moraju provesti reformu i žurno obustaviti trenutačne operacije, a također i čuvati svoju vojsku. U protivnom će, zaključuje Davis, nastavak sadašnjeg stanja stvari i podrivanja američke vojske u buduće dovesti do potpunog vojnog poraza.

U kontekstu narušenih odnosa Sjedinjenih Država i Europske unije, osobito je zanimljiv odnos Washinghtona i Berlina koji kroz "veliku igru" Donalda Trumpa i Angele Merkel odražava svu kompleksnost političkog, diplomatskog i nadasve ekonomskog nadmetanja, a s ciljem uspostave pune kontrole nad europskim krakom transatlantskog geostrateškog savezništva.

Trump Njemačku vidi kao snažnog geopolitičkog suparnika koji trenutno izravno konkurira američkim gospodarskim, trgovinskim i sigurnosnim interesima. Dok Njemačka pokušava uspostaviti centraliziranu i nadnacionalnu federalnu Europsku uniju pod svojom dominacijom, pretvorititi je u globalnu silu i time, posljedično, ograničiti američki utjecaj na europske poslove, američka politika pod Trumpovom administracijom svim silama nastoji suzbiti moć Njemačke, kao i naraslu snage Europske unije.

Berlin i njegova bruxelleska transmisija u otvorenom sučeljavanju sa Sjedinjenim Državama nastoje iskoristiti zajedničku euratlantsku vojnu i sigurnosnu platformu. Agenda stvaranja europske vojske, kao jedan od najpogodnijih instrumenata centralizacije EU, uporno se provlači kroz sustav NATO-a. S druge strane, američka politika žestoko je udarila na energetsku sigurnost europskih partnera, poglavito na njemački projekt plinovoda s Rusijom "Sjeverni tok 2". Svega nekoliko dana nakon sastanka Putina i Merkel, susreta koji je jasno ukazao na približavanje dviju europskih sila i mogućnost europsko - ruskog otpora američkoj hegemoniji, britanski ministar vanjskih poslova, Jeremy Hunt pozvao je EU na solidariziranje sa SAD-om u uvođenju novih sankcija protiv Rusije. Bez obzira što Velika Britanija napušta EU u ožujku 2019.g., Britanija, kao američki "trojanski konj", želi diktirati europskom politikom, tako i natjerati europske zemlje da američke interese stave ispred svojih.

U bitku za kontrolu europskog dijela transatlantske integracije američka je politika uvela svoje energetsko oružje - plasman ukapljenog plina LNG-a (Liquid Natural Gas) na europsko tržište. Njemačka poslovna zajednica uključena u posao s ruskim Gazpromom na izgradnji plinovoda "Sjeverni tok - 2" od Rusije preko Baltičkog mora do Njemačke, svjesna je činjenice kako će sankcije biti korištene za jačanje američkih gospodarskih interesa na europskom energetskom tržištu, stoga smatra da Europa ne smije sebi dopustiti uvlačenje u geopolitičke igre. EU je spremna poduzeti odgovarajuće mjere za kojima upravo traga kancelarka, istinska predstavnica njemačkog kapitala, Angela Merkel. U igri su očito veliki ulozi, kako ekonomski, tako i geopolitički, Berlin i Bruxelles su potpuno svjesni da su njihovi interesi opasno ugroženi američkim energetskim oružjem.

Osovina Berlin - Moskva kojoj bi se priključio i Pariz noćna je mora za Sjedinjene Države. Naime, kroz cijelo 20. stoljeće američka je politika usmjerena na obuzdavanje moći europskih država - Njemačke i Francuske, kao i Rusije. Iako su upravo SAD autor projekta Europske unije, ipak stvaranje ujedinjene, globalno jake Europe nije proces koji Amerika želi ohrabrivati. Novonastala konstelacija moći, zapravo bi znatno izmijenila ulogu SAD-a kao atlantske sile i oslabila njegovu poziciju na zapadnoj hemisferi.

Na internetu je objavljen popis ljudi i njihovih "zločina" kojeg je sastavio Kester Ratcliff, opskurni LGBT aktivist, samozvani "borac za ljudska prava", student Sveučilišta u Groningenu, zainteresiran za mrežnu djelatnost i filozofiju.

Za uradak se navodi da je napravljen dok je Kester Ratcliff radio u Sirijskom izbjegličkom centru u Amsterdamu, ali ako bolje pogledate dokument, riječ je o marljivo pripremljenoj i vrhunski sročenoj listi za odstrel političara, novinara, javnih osoba i nekoliko organizacija koji su krivi što su "apologeti Assada". Nema sumnje da je uradak mladog studenta i volontera u centru za izbjeglice imao veliku financijsku i svaku drugu vrstu potpore.

Na listi je ime 151 osobe i nekoliko organizacija, kao što smo rekli, koji su krivi za podršku Assadovom "režimu" i za neuspjeh "revolucije koja je trebala srušiti tiraniju obitelji Assad".

Bilo bi nam drago da smo na ovom popisu od 151 imena, ali nismo tamo. Ipak ima netko s naših prostora da nam osvijetli obraz. Naime, svoje časno mjesto na ovoj, za LGBT aktivista i borca za ljudska prava iz Groningena Kestera Ratcliffa "nečasnoj listi", dobio je Zlatko Dizdarević, novinar i diplomat, bivši urednik sarajevskog Oslobođenja i dugogodišnji dopisnik s Bliskog istoka.

Između ostalih, zlotvori koji su širili propagandu sirijskog režima su i Tariq Ali, Tim Anderson, Paul Antonopolous, Eva Bartlett, Vanessa Beeley, Tucker Carlson, Max Blumenthal, Noam Chomsky, Seymour Hersh, David Icke, Sahra Wagenknecht‏ i mnogi, mnogi drugi.

No, ostaje nejasno otkud mladom studentu iz Groningenu toliko slobodnog vremena i poznavanja ljudi sa svih kontinenata da sastavi uradak koji je dostojan operativca CIA-e. Osim toga, za gospodinu Dizdareviću stavljaju na teret članci iz 2013. godine, kada se oštro protivio namjeri Washingtona da pokrene vojnu invaziju na Siriju.

S druge strane, mladi Kester Ratcliff plače za senatorom Johnom McCainom i sirijskim pobunjenicima kojima je zdušno pomagao da se danas, ovaj put obrijani i obučeni u civilnu odjeću, koriste nizozemskim socijalnim i zdravstvenim sustavom.

Ako se pogleda ruska vanjska politika proteklih nekoliko godina, kampanja u Siriji i spašavanje civilnog nuklearnog programa Irana su najveći izazov Moskve, jer o njima ovisi trajni mir na Bliskom istoku. Kremlj ima dva aduta. Naime, uživa povjerenje većeg dijela islamskog svijeta i može računati na 1,4 milijun ruskih i sovjetskih Židova koji su od '90-ih emigrirali u Izrael, iako su se neki od njih priklonili radikalnoj struji u Knessetu, poput ministra obrane Avigdora Liebermana koji je 1958. rođen u Kišinjevu, tadašnjoj Moldavskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici.

Iako su odnosi tadašnjeg Sovjetskog Saveza s muslimanskim zemljama bili složeni, uglavnom su bili dobri zbog pomoći koju je SSSR pružao zemljama u procesu dekolonizacije. Tako je uspio steći važne prijatelje i uporišta u muslimanskom svijetu, a jedna od najvažnijih suradnji je bila ona s Egiptom, najmnogoljudnijom arapskom zemljom u svijetu.

Međutim, 1972. godine tadašnji egipatski predsjednik Anwar El-Sadat je pozvao 20 000 vojnih savjetnika iz Sovjetskog Saveza da napuste Egipat i odlučio se za nimalo popularno savezništvo sa Sjedinjenim Državama, čime je, kako se kasnije pokazalo, učinio povijesnu pogrešku. Savez s Washingtonom, koji je u Camp Davidu proslavljen u društvu Izraela, većina Egipćana je smatrala za povijesnu izdaju i Sadata su zbog toga 6. listopada 1981, tijekom vojne parade u Kairu, ubili njegovi vojnici. Kasnije se suradnja s Washingtonom i Izraelom nastavila, ali tek danas se vide posljedice tog neprirodnog savezništva.

Širok spektar sankcija koje Amerika uvodi nizu zemlja, od Rusije i Kine, do EU, Turske i Irana, najviše će pogoditi - evro. Vezujući se za EU kao partnera, štetu će kroz smanjenje ekonomske aktivnosti pretrpeti i Srbija. Sankcije će istovremeno imati dalekosežne posledice po svetsku privredu.


Sankciona politika uzrokuje nestabilnost, jer svake mere te vrste uvek povlače za sobom kontramere. Rezultat je da će doći do prestrukturiranja celokupne svetske privrede, ocenjuje advokat i ekonomski ekspert Branko Pavlović. Iako ističe da novu seriju američkih sankcija treba sagledati u svetlu predstojećih novembarskih izbora za Kongres i nastojanja predsednika SAD Donalda Trampa da beskompromisnom politikom zaštite američkih interesa pridobije birače, Pavlović dodaje da ga raduje efekat tih mera na duži rok.

"Ta politika razara globalistički neoliberalni koncept i vraća na koncept nacionalne države", konstatuje on u emisiji "Svet sa Sputnjikom".

Analitičar Foruma nezavisnih ekonomista Borislav Borović pravi razliku između sankcija čiji je cilj isključivo ekonomski i onih s političkim podtekstom, kakve su američke mere protiv Rusije i Irana koje su, kako kaže, tipično neprijateljske. S druge strane, sankcije su probudile Rusiju i mobilisale njene unutrašnje resurse, pa je ona tako razvila sopstvenu proizvodnju hrane i izvršila supstituciju uvoza. "Rusija je shvatila da mora da bude gotovo samoodrživa", primećuje Borović.

Rusija i Centralnoafrička Republika (CAR) su 21. avgusta potpisale sporazum o vojnoj saradnji. Ruski ministar odbrane Sergej Šojgu i njegova CAR koleginica Mari-Noel Kojara su se sastali uoči odbrambenog foruma Vojska-2018, izvan Moskve, kako bi finalizovali taj sporazum.

Prema rečima ruskog šefa odbrane, Centralna Afrika "je obećavajući partner na afričkom kontinentu." Dokument obuhvata isporuke oružja i obuku osoblja.

Centralnoafrički oficiri će proći kroz kurseve obuke na ruskim vojnim akademijama i koledžima. Ove godine, Rusija je već poslala laka naoružanja, raketne bacače i protivavionske topove za dva bataljona. U toj zemlji ima 175 vojnih i civilnih instruktora za obuku osoblja.

Ruska Federacija ima vojna partnerstva sa Kamerunom, Demokratskom Republikom Kongo (DRK), Nigerijom, Kenijom, Burkinom Faso, Ugandom, Južnim Sudanom, Mozambikom i Angolom.

2017. godine je sudanski predsednik Omar al Bašir zatražio od Rusija da zaštiti njegovu zemlju "od agresivnih dela Sjedinjenih Država." Sve u svemu, Rusija je odgovorna za oko 30 odsto ukupnog snabdevanja oružjem u regionu.

Vojna saradnja ide ruku pod ruku sa napretkom u drugim oblastima. U martu je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov otputovao na petodnevnu afričku posetu Nambiji, Zimbabveu, Angoli, Mozambiku i Etiopiji. On je potpisao trgovinske sporazume sa Angolom i Mozambikom, a takođe je ojačao diplomatske veze sa novom vladom Zimbabvea.

Međunarodna komisija pod okriljem Ujedinjenih nacija saopćila je da postoji osnovana sumnja da su predstavnici vlade Jemena i koalicije predvođena Saudijskom Arabijom počinili ratne zločine u Jemenu, javlja Anadolija.

Podnijet izvještaj UN-u

Tročlani ekspertni tim, kojeg je krajem prošle godine imenovao komesar UN-a za ljudska prava Zeid Raad al-Hussein, podnio je izvještaj nadležnom Vijeću UN-a za ljudska prava.

U izvještaju su istražitelji naveli da je prosaudijska koalicija u zračnim intervencijama u Jemenu uzrokovala direktne civilne gubitke.

- U zračnim napadima su gađani civilni ciljevi poput naselja, pijaca, sahrana, vjenčanja, pritvornih centara, plovila, pa čak i zdravstvene ustanove - navodi se u izvještaju.

Istražitelji traže da se za kršenje međunarodnih normi procesuiraju neki predstavnici jemenske vlade te snaga Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata koji su u djelovali sastavu koalicije. Također, se navodi da postoje osnovane sumnje da su ta lica počinila ratne zločine i prekršili prioritetne norme racionalnog i preventivnog djelovanja te razdvajanja civilnih i vojnih ciljeva.

Veliki broj žrtava

U izvještaju se navodi i da je od marta 2015. do augusta ove godine u građanskom ratu u Jemenu ubijeno najmanje 6.660, a ranjeno 10.563 civila. Navodi se da postoji bojazan da je stvarni bilans stradanja znatno veći.

Ruski predsjednik se vješto suprotstavlja hegemoniji Zapada, bori se za tradicionalne vrijednosti i u principu je vrlo simpatičan čovjek, piše njemački "Standard".

Šef Kremlja je vrlo popularan na Zapadu, i to među ljudima koji imaju drugačije poglede, smatraju novinari "Standarda". Po mišljenju autora članka, ruski lider ima tri važne osobine: on se bori za tradicionalne vrijednosti, simpatičan je i bori se protiv zapadne hegemonije.

Austrijska partija slobode, Alternativa za Njemačku i Nacionalni front smatraju Vladimira Putina najboljim na savremenoj političkoj sceni, piše list. Osim toga, poštuju ga i ljudi "lijevih" mišljenja, za šta postoje tri osnovna razloga.

Prvo, po pisanju lista, Putin je pristalica tradicionalnih vrijednosti, uključujući i porodične. To je blisko mnogim ljudima. Osim toga, on predstavlja primer hrabrosti.

On se bori protiv zapadne hegemonije, kako piše list, na suprotnoj strani je od "liberalnog mejnstrima" koji mnogi smatraju vještačkom pojavom.

I treće, on u principu proizvodi utisak simpatičnog čovjeka. On je oštrouman, nije lišen samoironije i vešto, prema riječima autora članka, "kombinuje autoritarni stil rukovođenja sa skromnim i uzdržanim ponašanjem".

Svijet špijunaže uvijek je intrigantan. Zbog svoje tajnovitosti i "na kapaljku" objavljivanih informacija, on već desetljećima plijeni interes javnosti, medija, filmskih i književničkih uradaka. Naravno, kod ovih dvaju posljednjih taj se, gotovo pa paralelni svijet skoro pa uvijek promatra kroz prizmu "crno-bijelog" ("mi smo dobri, a oni loši dečki"), ali i kroz nezaobilazne "bondovske" ili "007" tajne operacije - zasićene akcijom, pucnjavom, eksplozijama i, naravno, lijepim ženama. Ali stvarnost je najčešće daleko od takve, za javnost idealizirane slike tajnih službi i njihovih agenata (iako niti ona nije isključena), s obzirom da se u današnjem, informatički premreženom svijetu, prema nekim podacima i više od 80% obavještajno korisnog materjala prikupi sustavnim, analitičkim praćenjam legalnih medija.

Međutim, daleko od toga da se na terenima diljem svijeta i dalje ne odigravaju zanimljive stvari (pa i one nalik filmskim scenarijima), poput operativne pratnje zanimljivih "objekata", pokušaja njihovog vrbovanja najrazličitijim metodama - u rasponu od klasičnih ucjena do izdašnih financijskih ponuda i različitih beneficija u zamjenu za suradnju, sve do "neutralizacije" opasnih "elemenata" i td.

A jedna od intrigantnijih priča u kontekstu trenutačnih geopolitičkih preslagivanja i borbi za što bolje pozicije u budućem ustroju svijeta, je i ona, koja se odnosi na američko-kineski obavještajno-protuobavještajni rat.

Konkretno, radi se o informaciji, prema kojoj je Kina u potpunosti razbila američku špijunsku agenturu na svom tlu, dugo desetljeća planski, sustavno i strpljivo građenu od strane CIA-e. Posljedice su do te mjere ozbiljne da su izazvale veliku zabrinutost u američkim obavještajnim krugovima, jer Kina je, uz Rusiju, danas i u buduće američki globalni suparnik broj jedan. U tom ćemo se smislu poslužiti jučer objavljenim člankom od strane ruske agencije RIA Novosti, istinitost kojeg mi ne možemo potvrditi, ali s obzirom na u članku citirane američke medije i mogućnost provjere na internetu, zaključak izvedite sami. Evo o čemu se radi:

U dvije godine kineske sigurnosne službe faktički su uništile cjelokupnu američku špijunsku aktivnost u Kini. Deseci agenata i njihovih informatora smješteno je iza rešetaka i kažnjeno. U Washingtonu to nazivaju najvećomm provalom CIA-e u posljednjih nekoliko desetljeća, a analitičari ne mogu razumijeti na koji je način to izvedeno i zabrinuti su mogućnošću da Peking svoje metode i polučene informacije ne podijeli s Moskvom, što bi prijetilo identičnim scenarijem i u Rusiji.

Niz novih američkih sankcija prema Rusiji stupio je danas na snagu. Riječ je o novim sankcijama koje SAD uvodi Rusiji zbog slučaja Skripal iako Rusija odbacuje odgovornost te konkretni dokazi protiv Rusije nisu predstavljeni.

Paket sankcija zabranjuje i davanje vanjske pomoći Rusiji prema zakonu iz 1961. osim u "hitnim humanitarnim slučajevima". Rusiji se također onemogućava bilo kakvo dobivanje financijske asistencije od SAD-a, uključujući i američku banku za izvoz-uvoz.

Sankcije će biti na snazi najmanje godinu dana, navodi se u dokumentu koji je danas objavljen. Moskva pak poručuje kako će uskoro odgovoriti protu-sankcijama.

Zanimljivo je pritom istaknuti kako novo istraživanje organizacije Gallup otkriva da gotovo 60% Amerikanaca smatra da vršenje pritiska na Moskvu nije dobra stvar. Nadalje, njih 58% smatra da bi trebalo popraviti odnose s Rusijom.