U EU i svijetu dugo iščekivani datum održavanja francuskih predsjedničkih izbora je iza nas, a sukladno tome, europskim i svjetskim medijima danas dominiraju komentari rezultata njihovog prvog kruga. To je i razumljivo s obzirom da je stvorena opća fama oko toga, kako ishod ovih izbora riješava sudbinu Europske unije. Kao prvo, s tom uvriježenom tezom uopće nisam suglasan - barem ne u cijelosti. Naime, prije će biti kako će ishod francuskih izbora biti samo katalizator promjena koje Europsku uniju neminovno očekuju, a vezanje ukupne europske političke budućnosti uz političku sudbinu jedne zemlje (makar se radilo o velikoj Francuskoj) samo je pretjerivanje - namjerno osmišljeno ali kratkotrajnog efekta. Neovisno o tome hoće li pobijediti
Emmanuel Macron, za što se
neumjesno i pristrano zalažu EU političke elite (umjesto da džentlmenski odluku o tome prepuste francuskom narodu, kojeg se to primarno i tiče), ili
Marine Le Pen, koju su već svi otpisali, EU će i dalje imati istu količinu nerazriješenih problema, dvojbi i proturječja glede njezinih razvojnih vizija, matrice vrijednosnih sustava i još previše toga. Uzmemo li u obzir i destabilizirajući američki čimbenik po unutareuropske integracijske procese (neovisno o tome što je predsjednik Donald Trump prilično reterirao u odnosu na prvotno proklamiranu politiku SAD-a prema EU), stanje je još neizvjesnije i njegovo razriješenje se nikako ne bi smjelo vezati uz francuske predsjedničke izbore.
Pa čak i da su u pravu brojni svjetski analitičari, političari i mediji, koji sudbinu EU vežu uz francuske izbore, veliko je pitanje mogu li ti izbori eliminirati unutarnje dubioze s kojima se susreće današnje francusko društvo? A ukoliko to ne budu u stanju učiniti, neovisno o tome tko će pobijediti u drugom krugu 7. svibnja opet se vraćamo na početak. Jer destabilizirana i konfuzna Francuska nikako ne može biti stabilizirajući čimbenik po Europsku uniju, a kamoli da može pridonjeti njezinoj svjetloj budućnosti nakon pretrpljenog šoka s Brexitom.
A činjenica kako u drugom krugu predsjedničkih izbora
po prvi put u povijesti Pete republike sudjeluju dva kandidata tzv. izvansustavne oporbe, tj. da nema predstavnika dviju najvećih, tradicionalnih političkih stranaka (Republikanske i Socijalističke) puno toga govori. Jedan kandidat je vođa nedavno ustrojenog pokreta „Naprijed!“ - Emmanuel Macron, a druga kandidatkinja je predsjednica „Naconalnog fronta“ - Marine Le Pen. Oboje imaju atipične političke platforme, izvan kruga mainstream ideologije dominantnih politika. Prvi je liberal-globalist, pobornik bruxellesske ideologije, a druga je ultra-desni nacionalist, a povezuje ih jedino to što do sada nisu imali čvrstu stranačku bazu u državnom parlamentu ili gradskim središtima vlasti. A neovisno o tome jučer su izvojevali pobjedu, pričemu je Le Pen čak ostvarila i povijesni rezultat za svoju stranku.
Komentar: Da li su ove podatke objavili zapadni massmediji?