U jednom od članaka nakon predsjedničkih izbora u Francuskoj smo pojasnili kako je Emmanuel Macron došao na vlast. Njegov mentor Jacques Attali, po vlastitom priznanju mason, a prema riječima njegovih kolega "rafinirani intelektualac posebnog kalibra" koji mahnito djeluje na putu izgradnje ove Europe, oligarhijske tehnokratske maćehe svojim narodima, izbornim inženjeringom je odabrao Macrona i neutralizirao Marine Le Pen.

Ulazak Macrona u Elizejsku palaču je bila obična kozmetička operacija. Unatoč svim uloženim naporima i to što se učinilo što je više moguće da bi se postigao taj cilj, Marine Le Pen nije mogla pobijediti.


Ipak, od kada je došao na vlast, Emmanuel Macron je uvjeren da je državnik poput Charlesa de Gaullea, a nedavno je čak izjavio kako je "ravan Vladimiru Putinu". Formalno jeste, jer su obojica predsjednici svojih zemalja, osim što je Macron od strane Jacquesa Attalia izvučen iz naftalina i doslovno za uho uveden u Elizejsku palaču, dok je Putin ipak pobijedio na izborima uz nevjerojatno veliku izlaznost i podršku birača koju ne treba posebno naglašavati.

Emmanuel Macron želi provesti reformu gospodarstvu, obrazovanju, ustavnu reformu koja bi mu dala još veće ovlasti, naređuje vojne kampanje protiv suverenih zemalja, ne samo Siriju, nego i vojne aktivnosti u tradicionalnom području interesa Pariza, bivšim francuskim kolonijama i predstavlja se kao spasitelj Europe i "slobodnog" i "demokratskog" svijeta. Dakle, govorimo o vrlo opasnom čovjeku, šarlatanu koji je na čelu nuklearne sile i stalne članice Vijeća sigurnosti. Stoga ne podcjenjujmo ono što čini, obzirom da su "reforme" u Elizejsku palaču kao domaća zadaća upućene od kruga koji je odredio da baš on bude predsjednik, a ne netko drugi, posebno ne Marine Le Pen.

Opasna marioneta i šarlatan koji je uvjeren da spašava svijet

Kao što je nedavno napisao Finian Cunningham, Macron je šarlatan koji sam vjeruje, ali je uspio uvjeriti i druge, da je spasitelj "demokracije".

Zapravo je Macron pun nemilosrdne ambicije, koja bi trebala zalediti krv u venama ljudi koji teže demokraciji u pravom smislu te riječi, tvrdi Cunningham.

Veleposlanik Palestine u Ujedinjenim narodima, Riad Mansur, osudio je nevjerojatnu izjavu njegove američke kolegice "Nikki Haley", koja opravdava ubijanje Palestinaca od strane Izraela i prosvjednike, među kojima je do sada preko 40 mrtvih i više od 5500 ranjenih, optužuje za napetosti u Gazi. Na izraelskoj strani nema mrtvih i ranjenih i zabilježena je samo materijalna šteta na graničnoj barijeri.

"Primjedbe američke predstavnice u Ujedinjenim narodima o događanjima u Gazi nisu ni vjerodostojne ni istinite", istaknuo je Mansur na konferenciji za novinare u petak u sjedištu Ujedinjenih naroda.

Nikki Haley je u četvrtak pravdala ubijanje Palestinaca, tvrdeći kako se među nevinim civilima u prosvjedima u Gazi, na granici okupiranih palestinskih teritorija, "skrivaju teroristi, koji pokreću napade na izraelske snage sigurnosti".

U petak su vojnici izraelskog režima ubili četiri Palestinca, a ranjeno ih je 880. Tijekom prosvjeda imena "Veliki marš povratka", od 30. ožujka je ubijeno više od 40 Palestinaca. Sve ih je ubila izraelska vojska, koja koristi snajpere, bojevu municiju, suzavac, zaglušujuće bombe i druga sredstva za razbijanje prosvjeda.

Riad Mansur je prije posljednjeg masakra pozvao je međunarodnu zajednicu da "obrani palestinski narod od zločina Izraela".

"Imamo pravo mirno prosvjedovati. Palestinci ne zaslužuju metke zato što su se mobilizirali kako bi izrazili svoje mišljenje", kazao je Riad Mansur.

Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava, jordanski princ Zeid bin Ra'ad Al-Husein, osudio je akcije vojske izraelskog režima i zatražio da "krivci budu kažnjeni".

Sve češće najave o Trumpovom jednostranom povlačenju iz nuklearnog sporazuma s Iranom, koje su "potvrđene" i od strane francuskog predsjednika Emmanuela Macrona nakon završetka njegovog prošlotjednog sastanka s Trumpom, izazivaju sve veću zabrinutost, kako u Europskoj uniji tako i u bliskoistočnoj regiji. Ni malo neobično s obzirom da bi takva odluka nedvojbeno izazvala velike globalne geopolitičke posljedice u srednjoročnom razdoblju.

One bi se odnosile, kako na globalnu energetsku sferu, tako i na onu gospodarsku, ali najviše bi, svakako, udarile na sigurnosni aspekt i raspored snaga i utjecaja ključnih globalnih središta moći. S velikom vjerojatnošću došlo bi do potpunog raspada dosadašnjeg ustroja svijeta, uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata, a poglavito nakon raspada SSSR-a i američke pobjede u hladnom ratu.

Pobjede, koja, kako se to sada vidi, nije bila potpuna, pa se, zapravo, treba govoriti o dobivenoj bitci a ne ratu, zbog neočekivanog povratka i izdizanja Rusije iz kaotične zemlje u novu-staru, globalno pozicioniranu silu.

Kada tu pridodamo i jednu Kinu i Indiju, svjedočimo, kako se pred našim očima odvija snažno trenje geopolitičkih tektonskih ploča, uz velike potrese i veliki šum, čije je konačno preslagivanje teško predvidjeti. Ukoliko polazimo s razumske i logične točke gledišta, koja a priori isključuje mogućnost apokaliptičnog vojnog sraza hipotetskog Istoka i hipotetskog Zapada, rezultat njihovog političko-ekonomskog sraza može biti jedino globalno raslojavanje po linijama utjecaja i dugortajna nestabilnost, pa i zastoj ili barem usporavanje daljnje socio-ekonomske evolucije čovječanstva zbog primarnog fokusiranja na vojna i sigurnosna pitanja.

Christian Makarian, zamjenik glavnog urednika francuskog tjednika L'Express, dovodi u pitanje američku logiku prema kojoj predsjednik Trump, navodno u želji za nuklearnim razoružanjem, šalje Mikea Pompea na tajni zadatak u Sjevernu Koreju i želi se susresti s Kim Jong-unom, a na drugoj strani zaoštrava odnose s Iranom do razine na kojoj se govori o potencijalnoj vojnoj intervenciji.

Pokušavajući promijeniti odredbe postojećeg nuklearnog sporazuma s Iranom, američki predsjednik koristi sve poluge pritiska i pokazuje nepopustljivost. Donald Trump bi tako mogao postići suprotan rezultat i na kraju izgubiti povjerenje sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una, siguran je autor.

Istog trenutka kada je Kim Jong-un pristao na sastanak s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, ton izjava Bijele kuće o sjevernokorejskom lideru se značajno promijenio, za L'Express piše zamjenik glavnog urednika Christian Makarian. Onaj kojeg koji su donedavno zvali "Little Rocketman" je iznenada postao" otvoren i iskren vođa s kojim američki predsjednik želi voditi plodne razgovore".

Koji je razlog takvom proturječnom ponašanju? 20. travnja je Sjeverna Koreja najavila da će obustaviti nuklearne testove, da neće lansirati interkontinentalne balističke rakete i da obustavlja nuklearni program. Međutim, kao što primjećuje i autor članka, potpuno uništenje nuklearnog arsenala u zemlji, na kojem je u početku inzistirao Washington, ne dolazi u obzir, jer će to biti glavna tema predstojećeg sastanka.

Sjeverna Koreja posjeduje učinkovit nuklearni potencijal koji je više puta testiran, dok samo sposobnost korištenja nuklearnog oružja na srednjim i većim udaljenostima zahtijeva dodatna poboljšanja, podsjeća Makarian.

No, unatoč činjenici da je dan potpunog, provjerljivog i nepovratnog uklanjanja nuklearnog oružja, što zahtijeva Washington, još uvijek daleko, neki "slabi znakovi" ukazuju na to da je sada prioritet za Kim Jong-una ekonomski razvoj.

Možda u jučerašnjem članku o situaciji u Armeniji na naslovnoj fotografiji niste prepoznali vođu "Obojene revolucije" Nikola Pašinjana, budući da je fotografija stara nekoliko godina, kada je čelnik oporbene stranke koja je dobila manje od 8% glasova na izborima bio obrijan i nosio odijelo i kravatu, a danas se predstavlja u novom izdanju, poput "revolucionara" koje ne brine izgled, nego su posvećeni "borbi dobrog protiv zla". Ova metamorfoza nije slučajna, jer se proteklih dana i mjeseci u Armeniji ništa ne događa slučajno.

Nikol Pašinjan je svjesno odabrao poseban imidž "borca" i "revolucionara" i za ostvarenje svog cilja se "reinkarnirao" u nacionalnog junaka Armenije, legendarnog zapovjednika nadimka Avo, koji je 1993. godine poginuo u borbama u Karabahu. Čak je i narukvicu koju nosi Pašinjan "posudio" od pokojnika.

Armenski oporbeni čelnik Nikol Pašinjan je u četvrtak obećao da ako on ne bude izabran za premijera, to mjesto neće pripasti nikome. Rekao je i kako na glasanju u Narodnoj skupštini 1. svibnja očekuje da će konsenzusom svih parlamentarnih frakcija biti izabran za premijera.

Samo nekoliko sati prije, Pašinjan se u četvrtak ponašao ne kao buntovnika, nego kao pravi novi vladar Armenije i pozvao je svoje pristaše da poštuju javni red, osobito da otvore promet na ulicama glavnog grada.

U međuvremenu su se stručnjaci zapitali kako je bivši novinar, kojeg nije posebno zanimao angažman u politici, uspio svrgnuti političkog teškaša i dugovječnog vođu Armenije Serža Sargsjana? Sargasjan je bivši vojni zapovjednik za vrijeme rata u Karabahu i vodio Armeniju punih 10 godina. Zašto je Pašinjan, čija je stranka prošle godine na izborima dobila manje od osam posto glasova, rekao je da će on biti premijer ili premijera u Armeniji neće ni biti?

Austrijski vojnici u sastavu mirovne misije UN u Siriji, nalaze se pod optužbom da su dozvolili da sirijski bezbednjaci budu ubijeni. Radi se o događaju iz septembra 2012. godine, kada su austrijski "mirovnjaci" primetili kako šverceri u planini prave zasedu.

Plavi šlemovi su o zasedi izvestili svoju komandu i napravili video-snimak. Međutim, sat vremena od kada je primećena zaseda, prema video-snimku koji se pojavio, jedno vozilo sa devet pripadnika sirijske tajne službe dolazi do kontrolnog punkta koji su držali austrijski mirovnjaci.

Plavi šlemovi ih propuštaju, bez da su ih upozorili.

Na video-snimku se čuje i kako jedan od njih, kada je prošlo vozilo, kaže "normalno bi bilo da neko tim jadnicima kaže za zasedu".

"Ako neko od njih preživi vratiće se i ubiće nas".

Kineski predsjednik Xi Jinping je jučer ugostio indijskog premijera Narendru Modija koji je doputovao na dvodnevni neformalni summit na kojem će vjerojatno dominirati rasprave o trgovini i smanjenju napetosti zbog dugogodišnjeg graničnog spora između dvije zemlje.
"Naši zajednički interesi daleko nadilaze naše razlike. Dvije zemlje nemaju drugog izbora osim vječnog prijateljstva, međusobno korisne suradnje i zajedničkog razvoja", rekao je kineski državni tajnik Wang Yi novinarima nakon sastanka s indijskom ministricom vanjskih poslova Sushmom Swaraj ranije ovog tjedna u Pekingu.

"Na summitu ćemo krenuti dugim putem prema produbljivanju međusobnog povjerenja između dva velika susjeda. Mi ćemo se pobrinuti da summit završi uspjehom i da bude nova prekretnica u povijesti odnosima Kine i Indije", dodao je Wang Yi.

Nakon pretjerano toplog posjeta francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Washingtonu, njemačka kancelarka Angela Merkel i američki predsjednik Donald Trump su jučer u Bijeloj kući održali prilično hladan sastanak i nisu uspjeli sakriti razlike u stavovima, prenosi The Guardian. Međutim, iako je bilo razlika u stavovima u odnosima između Sjedinjenih Država i Njemačke i Europske unije općenito, oko najvažnijeg pitanja za međunarodnu zajednicu, iranskog nuklearnog programa, željezna kancelarka je pred stanarom Bijele kuće kapitulirala, baš kao i njezin kolega iz Elizejske palače.

"Sadašnji sporazum o iranskom nuklearnom programu nije dovoljan za obuzdavanje ambicija Teherana. Mislimo da je taj sporazum prva etapa koja je pridonijela usporenju njihovih aktivnosti, ali s njemačkog stajališta, također mislimo da to nije dovoljno za da se obuzdaju i pod kontrolu stave iranske ambicije. Europa i Sjedinjene Države moraju biti usklađeni po tom pitanju", izjavu Angele Merkel prenosi agencija France Presse, što znači da je i Berlin spreman pristati na zasebni revidirani sporazum koji bi pooštrio uvjete Iranu za zamrzavanje nuklearnog programa kako je propisano sporazumom kojeg su Teheran i šest svjetskih sila potpisali 2015.

Da je postojeći sporazum povijesni uspjeh koji sprečava proliferaciju nuklearnog naoružanja smatraju samo Rusija i Kina. Izmjene koje želi Trump, posebno Izrael i Saudijska Arabija, odnose se na proširivanje sporazuma na iranski raketni program i izmjene postojećeg sporazuma koje Islamska Republika ne prihvaća.

Istina je da su Donald Trump i Angela Merkel naporno radili da na sastanku predstave ujedinjene fronte, ali nisu mogli prikriti razlike koje se tiču bilateralnih odnosa, stava Sjedinjenih Država o trgovinskoj praksi u odnosima Njemačke i EU, kao i problema oko povećanja proračunskih izdataka za obranu, odnosno NATO pakt.

Iako je dvoje čelnika naglasilo bliske veze Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke, njihov sastanak je bio snažan kontrast u odnosu na raskošan državni posjet francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, a njihov je govor bio izrazito hladniji.

Nakon poziva Angele Merkel izbjeglicama s Bliskog istoka i sa sjevera Afrike da dođu u Europu, 2015. godine je krenuo veliki izbjeglički val koji je kasnije nasilno prekinut. Zapravo se radilo o planiranoj seobi naroda kojeg su, uz svesrdnu financijsku i logističku pomoć u provedbi, osmislili William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE).

Njih dvojica u listopadu 2014. za Europe's World pišu: "To je scenarij koji mora biti potaknut vizijom migracije kao procesom kojim se upravlja, a ne problemom kojeg treba riješiti. U globaliziranom svijetu ćemo, ako nastavimo graditi prepreke umjesto veza između naroda i pojedinaca, samo nazadovati. Ako se humano promiče, kroz sigurnost, red i dostojanstvo, migracija ima bezbroj prednosti. Ona pruža brojne mogućnosti, povećava prihode i životni standard, i omogućava ljudima da se obrazuju i slijede svoje ambicije. Europska populacija u međuvremenu stari, a u EU se predviđa masovni manjak radnika, dok će radno sposobno stanovništvo u sljedećih 50 godina pasti za 45 milijuna. U mnogim zemljama su migracije usporile ili čak preokrenule trend starenja i zaustavile neodrživi omjer između radne i neradne populacije."

S dolaskom tako velikog broja ljudi su se počeli javljati i prvi problemi. Među autohtonim stanovništvom je počeo rasti osjećaj islamofobije, iako u novijoj povijesti europski muslimani sve do prodora salafizma ili vehabizma u njihove zajednice nikada nisu predstavljali ugrozu za lokalno stanovništvo. Ulje na vatru je dolila Saudijska Arabija, svjetski bastion vehabizma, koja je Berlinu ponudila izgradnju 200 džamija za novopridošle imigrante, a njima bi, naravno, upravljali vehabijski imami. Stoga je strah lokalnog stanovništva Europe bio opravdan, jer ovaj fenomen nije počeo s izbjegličkim valom. Europa je zbog svojih liberalnih zakona sama sebi pucala u noge i dozvolila širenje zloglasne ideologije čiji propovjednici tvrde kako je riječ o izvornom islamu, iako to negiraju čak i na najprestižnijem sunitskom sveučilištu na svijetu, "Al Azhar" u Kairu.

Kako je vehabizam krenuo u osvajanje Europe

Istražujući vehabizam, ne tako stari ultrakonzervativni i fundamentalistički oblik islama, primjetno je kako se od Rijada do Bruxellesa njime krenulo u osvajanje svijeta, ma što u svojim intervjuima izjavljivao saudijski krunski princ Mohammad bin Salman.

Rijad je u svijetu izgradio više od 1500 džamija, više od 2000 islamskih škola i islamskih kulturnih centara. Između 1982. i 2005. godine je u Sjevernoj Americi, Europi, Africi i Aziji besplatno distribuirano više od 138 milijuna primjeraka Kur'ana. Međutim, prije svega je provedena divovska promotivna kampanja vehabizma, koju je Saudijska Arabija pokrenula još u vrijeme kralja Fahda.

Izrael mora da zaustavi upotrebu prekomerne sile izraelskih bezbednosnih snaga u Gazi, izjavio je visoki komesar UN za ljudska prava Zeid Rad el Husein.

On je rekao da odgovorni za ubijanje i ranjavanje velikog broja Palestinaca moraju snositi odgovornost, pa je napomenuo da su u poslednje četiri sedmice ubijena 42 Palestinca, dok je više od 5.500 ranjeno u blizini ograde na granici u Gazi.

- Gubitak života je žalostan, a zapanjujući broj ranjenih samo potvrđuje osjećaj da je protiv demonstranata upotrijebljena prekomjerna sila. Ne jednom, ne dva puta, već u više navrata - naveo je Zeid.