Prije tačno 50 godina, kanadski režiser Norman Džuison je, pod nazivom “Rusi dolaze”, snimio film koji ismijava paranojičnu političku propagandu hladnoratovskog vremena o potencijalnoj ruskoj invaziji SAD-a. Radnja se odvija u malom američkom obalskom gradiću pored kojeg se, greškom kapetana, nasukala ruska podmornica. Baš kao i u sferi tadašnje visoke politike, čitav film protiče na ivici sukoba između Rusa i Amerikanaca. Međutim, na kraju, uz obrt koji objedinjuje univerzalne težnje i jednih i drugih, Amerikanci pomažu Rusima da se bezbjedno vrate na pučinu, a publika napušta kinosalu sa uvjerenjem da su ideološke podjele besmislen izgovor za ratno stanje između dvije supersile.
Ova poruka međusobnog uvažavanja i suštinskog mira je naišla na veliku podršku širom svijeta, pa je film bio jedan od najpopularnijih ne samo te 1966. nego i kasnijih godina, sa ukupnim pozitivnim rejtingom od 81 odsto, a bio je nominovan i za Oskara.
To se nije dopalo onima kojima su geopolitička zaoštravanja, nasilna sukobljavanja i ratovi izvori zarade, uticaja i moći pa je Džuisonu, kao kanadskom državljaninu, bilo onemogućeno da se vrati u SAD poslije posjete SSSR-u, a po holivudskim kuloarima se širio glas da je agent Kremlja.
U filmu nije predstavio Ruse onako kako su zahtijevali interesi hegemonističke spoljno-političke agende, kao hladne, surove, plitkoumne, civilizacijski zaostale i primitivne.
Komentar: Rusija je svojim postupcima pokazala da se zaista bori protiv terorističkih skupina, za razliku od lažne i ilegalne koalicije koju prevodi SAD.
Pogledajte: Zašto je Rusija iskrena u borbi protiv terorizma, a SAD nije
Stejt department: SAD ostvaruju napredak u pregovorima sa Rusijom oko toga kako postići prekid neprijateljstava u Siriji