Komentar: U svjetlu toga što su Anglo-Amerikanci konačno smogli hrabrosti bombardirati Jemen kako bi
Jednostrana saudijska blokada Jemena još od ožujka 2015. uzrokovala je humanitarnu krizu epskih razmjera na Arapskom poluotoku. Novinarima, humanitarnim radnicima i diplomatima je jako teško dobiti pristup zemlji, ali od ono malo informacija koje iscure van, jasno je da je situacija strašna. Od populacije od 25 milijuna ljudi - skoro jednako kao i Sirija prije 2011. - najmanje 16 milijuna Jemenaca je bez pitke vode, kritično nedostaje lijekova, a 6,5 milijuna civila je na rubu izgladnjelosti, uključujući 1,7 milijuna djece kojima trenutno prijeti stanje pothranjenosti. Peter Maurer, predsjednik Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC), nakon posjeta toj zemlji prošloga kolovoza izjavio je: "Jemen nakon 5 mjeseci izgleda kao Sirija nakon 5 godina".
Rasprostranjeno zračno bombardiranje zračnih snaga Saudijske Arabije i zaljevskih zemalja - sa značajnom izravnom i neizravnom vojnom pomoći od SAD-a i UK-a - ubilo je tisuće jemenskih civila. Na tiskovnoj konferenciji početkom ove godine visoki povjerenik UN-a za ljudska prava je izvijestio kako "broj civilnih žrtava zabilježen između 26. ožujka i 31. prosinca 2015. iznosi 8119 ljudi, odnosno 2795 je poginulo i 5324 ranjeno". Međutim, dr. Judith Brown, koja je radila u Jemenu za UN-ovog visokog povjerenika za izbjeglice, ističe kako je broj poginulih kao rezultat ove vojne intervencije vjerojatno mnogo veći nego je izviješteno.
No, čiji je ovo rat uopće? Po priči zapadnjačkih medija, kuća Saud i zaljevski monarsi interveniraju kako bi [suzdržite se] "podržali legitimnog i demokratski izabranog vođu Jemena" protiv neustavnog prevrata kojim je upravljao, ili ga barem omogućio, režim Irana. U ovom kontekstu, saudijska bombardiranja civilnih meta su "pogreške". Međutim, u stvarnosti je slika prilično drugačija.
Jemen u geopolitičkom kontekstu
Jemen je zapravo zemlja koja nikada nije pobjegla iz okova kolonijalizma, prvo pod britanskom vlašću, a sada pod posredničkom vlašću Riyadha (u ime Washingtona). S populacijom koja je po veličini slična Saudijskoj Arabiji, ali također i najsiromašnija zemlja MENA-e (Bliskog istoka i sjeverne Afrike), na vlasti u Jemenu je uvijek jako utjecao saudijski novac i saudijska desničarska vehabistička interpretacija Islama.
Saudijska Arabija osjeća da su joj psi pakla na tragu dok promatra kako se Iran oslobađa od sankcija Wall Streeta i vraća na globalno tržište energenata. Iran ima tri puta veću populaciju od Saudijske Arabije, približno jednako nafte i plina, te cvjetajuću sigurnost i trgovinski savez s Rusijom i Kinom. U međuvremenu, Saudijska Arabija je ovisna o SAD-u i UK-u koliko su i oni o njoj, tako da je jedini put "naprijed" taj da i dalje bude poslušna.
Interesi kuće Saud i kuća Wall Streeta, Londona i Pariza se sjedinjuju u trgovini energentima, još preciznije, kontroli globalnih arterija otpreme energenata. Uz svu visokotehnološku opremu koja se danas koristi, neka vrlo stara tehnologija još uvijek dominira našim životima - brodovi - 90% sve svjetske trgovinske razmjene se obavlja nad vodom. I tako, kao što su Britanci otkrili (i drugi Europljani prije njih koji su plovili morem), tkogod gospodari valovima, gospodari i svijetom.
Očigledno u brzom traku moderniziranja svoje infrastrukture, samo je pitanje vremena prije nego Iran zauzme svoje legitimnu poziciju dominantnog igrača na Bliskom istoku. Iran stoga vrši svoj utjecaj na najprometniju svjetsku rutu otpreme nafte, koja prolazi kroz uski Hormuški tjesnac. Iran zna da američki ratni brodovi neće zauvijek patrolirati tim vodama, te da bez američke "zaštite", kuća Saud i zaljevske države neće imati izbora nego prihvatiti ulazak Irana na tržišta, i to po njegovim uvjetima.
Riyadh odlučno želi spriječiti stvaranje novog, neovisnog režima u Jemenu jer bi to značilo gubitak utjecaja nad drugom ključnom točkom u regiji - tjesnac Bab-el-Mandeb između Jemena i Džibutija, gdje se Crveno more susreće s Adenskim zaljevom. Iz tog razloga saudijci vide ruku Irana iza pobune Hutija, to jest, saudijci projiciraju svoje makijavelističke spletke na Irance. Da su oni na mjestu Irana, potaknuli bi pobunu među svojim sureligionistima. Doista, upravo je to strategija koju Saudijska Arabija slijedi kako bi proširila svoj utjecaj širom muslimanskog svijeta tijekom zadnjih pola stoljeća.
Iako Amerikanci i Francuzi imaju vojne baze preko Crvenog mora u Džibutiju, Kinezi su nedavno obznanili svoje namjere glasno i jasno time što su zacementirali sporazum o izgradnji svoje vojne baze u toj afričkoj zemlji. Kina ima velike planove za uspostavu baza i trgovačkih čvorišta cijelom dužinom "pomorskog puta svile 21. stoljeća", koji bi se protezao sve od Kine do Indijskog oceana, Adenskog zaljeva, te gore preko Crvenog mora kroz Sueski kanal do Sredozemlja.
Nacije duž ove rute izražavaju interes za partnerstvo, te su čak i 'Veliki biznisi' sa Zapada uzbuđeni zbog potencijalne zarade koju bi postigli. Problem je što bi "Gospodari Univerzuma" u određenim zapadnjačkim metropolama prije zapalili svijet nego izgubili kontrolu monopola nad morima (prema tome i nad svjetskom trgovinom i bankarstvom). I stoga je tu potpuni kaos i anarhija koje danas vidimo kako se šire poput raka, ne i najmanje u obje države s obje strane Adenskog zaljeva, Somaliji i Jemenu. Ove dvije države bi trebale biti cvjetajući čuvari vrata velike europsko-kineske pomorske rute. Umjesto toga su postale ljudske pustopoljine, nusprodukt luđačkog pohoda Washingtona prema totalnoj svjetskoj hegemoniji.
Ustanak u Jemenu
"Urotnici državnog udara" u Jemenu su zapravo pripadnici plemena Huti koji provode popularnu revoluciju. Iako pretežno šijiti, te stoga i sureligionisti s većinskom islamskom opredjeljenošću u Iranu, Hutiji su primali stalno rastuću nacionalnu, brojnih zajednica i međureligijsku podršku još od pojavljivanja pokreta 1990-ih. S ciljem postizanja demokratskih reformi i socijalne pravde za sve, Hutiji su uspoređeni s Hezbollahom iz Libanona. Međutim, njihove veze s Teheranom tu završavaju - postoji nula dokaza o iranskoj vojnoj podršci njihovom cilju. Miješanje Irana je ograničeno na moralnu podršku revoluciji i napore da se dostavi humanitarna pomoć ovoj opkoljenoj državi.
Kuća Sauda je prethodno napala Hutije 2009. godine, na nalog svog dugogodišnjeg saveznika jemenskog predsjednika Abdullaha Saleha, koji je općenito smirivao Riyadh još od svog dolaska na vlast 1994. Zajednički pokušaj Saleha i Saudijske Arabije da potisnu demokratske zahtjeve Jemenaca preko istrebljenja Hutija je nazvan 'Operacija spaljena zemlja', potez kojeg su čak i američki diplomati u to vrijeme opisali kao "opasan i samozavaravajući".
Nikada zazirući od bezobzirnog i samozavaravajućeg ponašanja, sam SAD je pod novoizabranim predsjednikom Barackom Obamom sudjelovao u 'Spaljenoj zemlji' izvršavajući 80 ciljanih operacija - s dronova, bombardera i ratnih brodova - na sjeveru Jemena, ubivši pritom 473 osobe, prema izvješću Human Rights Watch-a. Opravdanje za taj čin je bilo to da je nova teroristička organizacija nazvana "Al-Qaeda-na-Arapskom-poluotoku" odjednom iznikla u Jemenu, odakle je nekako poticala sinove tinejdžere bogatih Nigerijaca da spakiraju eksplozive ispod svog donjeg rublja i ukrcaju se na zrakoplove koji putuju prema "Zemlji slobodnih ljudi" (prema SAD-u, op. prev.). Da, zaista, farsa "bombaša donjeg rublja" je zapravo služila kao način za suzbijanje razvijanja demokracije u Jemenu.
Zapadnjaci su rijetko čuli o Huti pobunjenicima u to vrijeme, ali ustanak u Jemenu 2011. (jedna od revolucija 'Arapskog proljeća' koja se "nije trebala" dogoditi) je promijenio sve. Kako bi udovoljili zahtjevima prosvjednika, saudijci su zamijenili Saleha s njegovim dugogodišnjim brojem 2, Abd Rabbuh Mansur al-Hadijem, slabim vođom čiji napori za formiranjem vlade jedinstva nisu mogli utišati val širom nacije rasprostranjenog htijenja za stvarnom promjenom. Zbog vladinog neprovođenja planiranja ustavnih reformi, Hutiji su preuzeli vlast u glavnom gradu Sani u siječnju 2015. Al-Hadi i njegova vlada su podnijeli ostavku i pobjegli u Saudijsku Arabiju.
Za prekratki trenutak činilo se da su se građani Jemena napokon riješili prokletstva kolonijalizma i da mogu započeti sa stvaranjem svog puta. No, kuća Sauda je imala druge planove. Pobjegavši u Riyadh, bivši predsjednik al-Hadi je ubrzo ukinuo svoju ostavku i proglasio svoje rušenje s vlasti "neustavnim državnim udarom". Vijeće sigurnosti UN-a je donijelo rezoluciju 2201, koja je zahtijevala od Hutija da se odmah povuku iz vladinih institucija, te da se sve strane dogovore oko vremenskog okvira za: 1.) stvaranje nacrta ustavnih reformi, 2.) održavanje referenduma kako bi se ratificirao novi ustav, te 3.) provođenje parlamentarnih izbora pod novim izbornim zakonom.
Zanimljivo bi bilo znati što se događalo u umu ruske delegacije kada je ostala suzdržana tijekom glasovanja u UN-u, s obzirom na poziciju SAD-a u svezi 'legitimnosti' predsjednika Assada i Yanukovicha. Pri opravdavanju nasilnog državnog udara u Ukrajini 2014., glasnogovornica američke vlade Jen Psaki je tvrdila da je Yanukovich izgubio svu legitimnost zbog toga što se "odrekao svojih obveza time što je pobjegao iz Kijeva tijekom političke krize". Nije to učinio, bježao je kako bi spasio svoj život, za razliku od al-Hadija koji je bio pod kućnim pritvorom no ne i ugrožen suočavanjem sa streljačkim vodom Hutija.
"Šok i strahopoštovanje", u Obaminom stilu
U svakom slučaju, sljedeća stvar koja se dogodila je da je saudijski veleposlanik pri SAD-u obznanio - na novinskoj konferenciji u Washingtonu - da su zračne snage njegove zemlje započele sa zračnim napadima na Hutije u operaciji "Presudna oluja". Devet država je stavljeno na listu za pružanje vojne potpore i trupa Saudijskoj Arabiji - Egipt, Maroko, Jordan, Sudan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar i Bahrein. Somalijski zračni prostor je također "učinjen raspoloživim" koaliciji, izvanredan podvig međunarodne diplomacije s obzirom da je Somalija propala država bez centralne vlade.
Tek što je novinska konferencija saudijskog ambasadora završila, američka vlada je objavila odluku da će pružati "logističku i obavještajnu podršku" saudijskoj kampanji, a također i uspostaviti "ćeliju združenog planiranja" sa Saudijskom Arabijom kako bi koordinirali zračne napade. Britanska vlada je nedavno obznanila da su njezini 'specijalisti' prisutni unutar saudijskih zapovjednih centara, gdje njihova 'stručnost' - prikupljena iz iskustva desetkovanja Iraka, Libije i Sirije - pomaže vojsci vehabističkog režima u odabiru meta. Cijelu stvar je očigledno ranije isplanirala američka vlada, iza zatvorenih vrata, bez odobrenja UN-a ili podloge u međunarodnom pravu.
Ono što se uistinu događa u Jemenu je uvelike scenarij onoga za što SAD tvrdi da se događa u Siriji: popularni ustanak kojeg se brutalno guši. No, u ovom slučaju, SAD kroz svoje kraljevske lutke u regiji igra ulogu 'brutalnog diktatora koji ciljano ubija civile'. Ponovno vidimo da se istina ne samo radikalno razlikuje od zapadnjačke propagande, nego je potpuno obrnuta. Dok pozira oko "demokratske legitimnosti" al-Hadija, Saudijska Arabija, država koja ne bi prepoznala demokraciju ni da je udari u obliku vatrenog kometa, iskoristila je svaki prljavi trik koji postoji kako bi srušila sirijsku vladu.
I tako su Saudijska Arabija i Zaljevske države, koristeći nedavno kupljeno britansko i američko oružje, te vođeni britanskim i američkim 'savjetnicima', iznenada i nasilno intervenirale u Jemenu. Ne samo to, njihove vojske su popunjene s časnicima iz UK-a i od drugdje. Katar je, na primjer, tek nedavno počeo uvježbavati svoje pilote, njegova vojska je gotovo potpuno sačinjena od NATO "opreme" - francuskih bombardera, američkih bombi, britanskih pilota i tehničara.
Kao što su europske zemlje bile gurnute naprijed u uništavanju Libije 2011., operacija "Presudna oluja" je još jedno SAD-ovo "vođenje iz pozadine", kao dio Obamine ere "liberalne" reformulacije agresivne vanjske politike Carstva nakon 11. rujna. Ista stvar kao i operacija "Šok i strahopoštovanje" koju je proveo Bushov režim, osim što se izvodi prikriveno preko vojne strukture svojih vazala, što omogućuje Sjedinjenim Državama da povlači konce iza saudijskog besramnog kršenja suverenosti Jemena.
Ratni zločini Saudijske Arabije i Zapada
Dakle, koje mete Britanci i Amerikanci izabiru za Saudijce da napadnu? Zračnim udarima se ne ciljaju samo pobunjenici, nego i veliki dijelovi jemenske populacije. Iz ovoga možemo samo zaključiti da je njihova svrha destabilizacija cijele nacije. Škole, bolnice, džamije, domovi, izbjeglički kampovi, centri za dnevnu skrb, tržnice, tvornice, elektrane, skladišta hrane i cijela susjedstva su pretvorena u prah. Zračna luka u Sani, pomorska luka u Hudaydahu, ceste, veleposlanstva i proslave vjenčanja su također bombardirane. 24. srpnja prošle godine Saudijci su uništili elektranu i okolne domove u lučkom gradu Mokhi, ubivši pritom najmanje 120 civila. Direktor elektrane u Mokhi, Bagil Jafar Qasim, je izvijestio sljedeće:
Bombe su usmjerene na njih [mještane], bez ikakvog upozorenja. Ne znamo zašto. Bili smo jako šokirani. Nismo nikada očekivali da bi ciljali stambena područja puna djece, žena i radnika. 60 je ubijeno u jednoj zgradi.Nekoliko sati poslije ovog napada Saudijci su najavili petodnevni "humanitarni prekid vatre", drugo takvo petodnevno primirje prošle godine. Trećeg dana saudijski vojni avioni su napali nekoliko provincija, gađajući - između ostalog - tržnice i hotele. Zadnji "prekid vatre" je najavljen 15. prosinca 2015. i trebao je trajati tjedan dana. Kratko prije nego je ovo primirje trebalo nastupiti, Saudijci su pokrenuli dva napada na selo Bani al-Haddad, a kratko nakon toga su pokrenuli zračne napade na sjevernu provinciju Hajjah. Što drugo možemo zaključiti iz ovoga osim da Saudijci predlažu i iskorištavaju prekide vatre kako bi zadobili 'vojnu prednost', to jest, kako bi terorizirali civilnu populaciju i naveli ih da odbace svoju podršku pobunjenicima.
UN-ova komisija koja istražuje terorističko bombardiranje u Jemenu je prošloga tjedna obznanila da koalicija predvođena Saudijskom Arabijom provodi "rasprostranjene i sustavne" napade na civile i s civilima povezane mete. Pod pritiskom da prestane slati milijarde vrijedno naoružanje Saudijcima, britanska vlada je odgovorila na jedini način koji zna - njihov ministar za Bliski istok, Tobias Ellwood, je rekao britanskom parlamentu da je izvještaj UN-ove komisije utemeljen na "lažima" koje šire Hutiji.
Očigledno dobro uvježbani podukom Gospodara Terora, mlažnjaci saudijske koalicije su također vršili dvostruke zračne udare (gdje uvodno, manje bombardiranje privuče spasioce, članove obitelji i susjede da se približe mjestu događaja kako bi u ruševinama potražili preživjele, samo da bi svi u blizini bili izbrisani s lica zemlje drugom, većom bombom). Dok bombe američke proizvodnje padaju iz mlažnjaka britanske proizvodnje, strani ISIS/al-Qaeda operativci (koji su u biti saudijske i katarske snage na tlu) se pobrinu da civili nemaju skloništa tako što im bombama uništavaju džamije u kojima traže zaklon, te provode ciljana smaknuća lokalnih vođa koji podržavaju revoluciju Hutija
Kombinacija kukavičluka, neiskustva i 'pritjecanja' znači da Saudijci imaju slab želudac za uključiti se u bilo koji prljavi posao izravnog vojnog angažmana protiv odlučnih pobunjenika. Tako je Kraljevstvo zaključilo podugovore za posao "čizama na terenu" s privatnim vojskama poput Blackwatera (znanim i kao Xe, Academi, i sada Constellis). Potpuno neizviještene u medijima na Zapadu su smrti britanskih, američkih, francuskih, južnoafričkih, australskih i kolumbijskih državljana u Jemenu posljednjih mjeseci, od kojih su svi strani plaćenici koji su dovedeni kako bi ugušili pobunu.
Krvožedni Saudijci mogu očekivati da će uživati još jednu godinu vojne podrške od Egipta, Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, s još borbenih mlažnjaka iz SAD-a, UK-a i Izraela, te američkih kazetnih bombi. U periodu od 9 mjeseci Saudijska Arabija je potrošila više od 60 milijardi dolara na ovu kampanju. U odsustvu rusko-iranske intervencije ili nekog drugog čuda, olakšanje za stanovništvo Jemena bi mogla biti činjenica da je kolaps cijena nafte od 70% zakovao proračun Kraljevstva, koje bi moglo uskoro biti u nemogućnosti plaćati svoje obveze zbog svojih dugova. MMF upozorava da - po stopi kojom trenutno crpi novac - Saudijska Arabija će do 2020. godine doći do ove financijske institucije ponizno s kapom u ruci tražiti zajmove.
Stvaranje izbjeglica
Zapadnjaci ne doživljavaju vriskove Jemenaca djelomično zbog toga što su fokusirani na ono što im je neposredno vidljivo: 'izbjeglička kriza' - preciznije 'sirijska izbjeglička kriza'. Posebno je taj tok izbjeglica politiciziran kako bi se unaprijedio zapadni cilj prisilne promjene režima u Siriji - i vjerojatno podjele te zemlje. I da, moglo bi biti da su europske vlasti prošle godine dobile naredbe da 'odstupe' i odjednom puste - protivno standardnoj praksi - neobično veliki broj ljudi koji bježe od Daeša u Siriji.
No svrha ovoga nije omogućiti "muslimanskim hordama" preuzimanje i uspostavljanje "šerijatskog zakona u Europi" ili kako bi "uništili zapadnu civilizaciju". Svrha je unaprijediti dugoročniji cilj poticanja 'sukoba civilizacija' koji bi opravdao nametanje mjera policijske države posvuda. Bilo da se identificirate kao musliman, kršćanin, Europljanin, libertarijanac, socijalist, tradicionalist, ateist, ili štogod drugo, što se globalnih elita tiče, svi smo mi "horde" koje "uništavaju civilizaciju" i stoga moramo biti terorizirani, histerizirani, te anestezirani u sve veće stupnjeve kontrole.
U međuvremenu, Europa je ostavljena da skuplja ostatke iz ratova koji su primarno djela Washingtona - čiji rezultati su rastući kaos u gradovima u koje izbjeglice migriraju, te toksična atmosfera koja je ispunjena histerijom i ljutnjom, koje su ponekad i opravdane, no većinom su bogate mirisom fašizma.
Međutim, usred ovog 'grubog buđenja', čini se kako građani Zapada ne uviđaju da su izbjeglice koje "stižu ovdje kako bi uprljale naše bijele europske vrijednosti" rezultat baš takvih zapadnih združenih korporativnih pothvata kao što je današnje uništavanje Jemena. Postoji stvarna opasnost da se sva ta ljutnja koja se nakuplja protiv političke klase tijekom posljednjeg desetljeća - nakon što su financijski izbavili bankare i natjerali obične ljude da snose trošak toga - 'preobrazi/preusmjeri' u bijes na same izbjeglice
UNHCR procjenjuje da je napad na Jemen proizveo 140 000 izbjeglica unutar Jemena do sada - brojka koju očekuje je 250 000 do kraja 2016. Zatim moramo ubrojiti i 246 000 registriranih izbjeglica u Jemenu i prije same Saudijcima predvođene intervencije, od kojih su 95% Somalijci koje su Jemenci prihvatili nakon posredničke intervencije Zapada u Somaliji ranih 2000-ih godina. To je pola milijuna ljudi. Saudijska Arabija i bogate Zaljevske zemlje ih neće pustiti k sebi, prema tome, što mislite u kojem smjeru će naposlijetku krenuti migrirati?
Osim Irana, koji je u srpnju 2015. poslao svoj drugi po redu humanitarni brod pomoći, jedina zemlja kojoj je izgleda stalo do jemenskog stanovništva je Rusija, čija je vlada poslala dva zrakoplova s 46 tona hrane i šatora u srpnju 2015., te još jedan zrakoplov s 23 tone pomoći prije tri mjeseca. Oboje su htjeli dostaviti više, no zračna i pomorska blokada koju je nametnula Saudijska Arabija je prisilila zrakoplove i brodove da se okrenu i vrate natrag. Trenutno, Rusija je pozvala sve strane da prekinu sa sukobima i ponovno pokrenu pregovore o ustavnoj budućnosti Jemena. Ne čini se da je ruska intervencija na pomolu, ali opet, sve je podložno promjeni.
Sadašnjost je pakao za Jemen, a budućnost ne izgleda nimalo bolja. Ovo je još jedno polje smrti među mnogim drugima u ovome svijetu, zaklano na oltaru NATO-ve hegemonije.
Ako postoji išta što možemo učiniti, to je da barem budemo svjesni situacije i shvatimo da vlade na Zapadu uzrokuju, podržavaju i ohrabruju masovna ubojstva nebrojenih tisuća nevinih civila. Posebno je neophodno za nas da prepoznamo njihovu licemjernost i laži kada kažu da nas žele 'zaštititi' od kaosa i anarhije dok nam dostavljaju upravo to. Drugi načini na koje možemo doprinijeti su dijeljenjem informacija na društvenim medijima o tome što se događa u Jemenu, kao i bojkotiranjem proizvoda koji su proizvedeni u Saudijskoj Arabiji. Ne bismo trebali okretati poglede kao što većina u ovom "slobodnom svijetu" čini kada se takvi zločini događaju, bilo da su blizu našeg doma ili u nekoj dalekoj zemlji.
Komentari čitatelja
na naše novosti