Ministarstvo odbrane samoproglašene Donjecke narodne republike saopštilo je da su ukrajinske snage sistemima „grad“ granatirale njihove pozicije.

„Oni su lansirale paket ‘Grada’“, rekao je predstavnik Ministarstva odbrane DNR. Donjecka agencija novosti, pozivajući se na informacioni izvor, saopštila je da je vatra vođena po naseljima Staromihajlovka, Žabičevo i Spartak. Granatiranje je počelo sinoć.

Ukrajinske snage bezbednosti zabeležile su 13 kršenja primirja od strane ustanika od četvrtka uveče.

Plaćenici su 13 puta gađali po našim pozicijama“, kaže se u saopštenju pres-centra štaba za izvođenje vojne operacije, objavljenom na fejsbuku.

Vatra, po svedočenju ukrajinske vojske, vođena je iz mitraljeza velikog kalibra, lakog oružja i bacača raketa po rejonima Avdejevka, Krasnogorovka, Marinki i Peskov.

Pentagon je saopćio da je poslao šest borbenih aviona F-15 u tursku vojnu bazu Indžirlik, navodno da bi se borili protiv terorističke grupe DAIŠ.

Ovo saopćenje je objavljeno u petak, nakon što su prošle sedmica dva ruska aviona ušla u turski zračni prostor što je izazvalo negativne reakcije zvaničnika ove zemlje, javlja AP, prenosi Sahar. Međutim, ovi avioni imaju oružje samo za borbu u vazduhu, a teroristi pritom nemaju avione. Ovo znači da je pravi protivnik Rusija, odnosno zaštita američkih i savezničkih letjelica od ruskih aviona na sirijskom nebu.

Lora Sil, portparolka Ministarstva odbrane SAD, zvanično je rekla da je cilj slanja „F-15C Igl“ dvomotornih borbenih aviona u bazu Indžirlik u Turskoj, koje je Pentagon najavio krajem prošle nedjelje, „osiguravanje bezbijednosti“ NATO saveznika Amerike. To bi moglo da znači da će avioni, koji imaju po jednog pilota i obično nose po osam raketa vazduh-vazduh, pomagati turskim vazdušnim patrolama duž granice sa Sirijom u presretanju aviona i helikoptera koji s vremena na vrijeme zalutaju na tursku stranu granice. Silova je odbila da detaljnije priča o slanju američkih aviona, ali je dala naznaku o pravoj namjeni misije.

Novi dokumenti otkrivaju kako je američki Pentagon do sada potrošio oko 400 milijuna USD na obuku sirijskih militanata, što iznosi oko 2 milijuna USD po borcu. Informaciju je objavio američki list USA Today. U njihovom izvještaju se navodi kako je obuka izvršena na 145 boraca od kojih se svega 95 nalazi u Siriji.

No, iz Pentagona opovrgavaju brojke glede troška te tvrde kako je iznos znatno manji - 30,000 USD po borcu. Nadalje, ističu kako je većina novca otišla na kupnju oružja, opreme i municije.

List USA Today navodi, što je već i od ranije poznato, kako se radi o "propalom" projektu. Naime, znatan broj boraca koji je dobio pomoć od Zapada prešao je u redove ekstremista. U konačnici su i američke vlasti priznale kako ovaj projekt ne funkcionira kako bi trebao, ali i dalje najavljuju jačanje potpore za "sirijsku opoziciju".

Šta se to događa u Jemenu što objašnjava ćutanje međunarodne zajednice, uprkos upornom kršenju Ženevske konvencije, koje je mnogo ozbiljnije nego u drugim ratovima koje su podržavale zapadne zemlje u Iraku, Siriji, Libiji, Gazi?

Dok je sva pažnja usmerena na Siriju, jedan drugi rat koji potresa Bliski istok prolazi nezapaženo. Razlozi zbog kojih je izbrisan sa zapadnih medijskih radara govore mnogo o prirodi današnjih vojnih operacija u svetu.

U ovom ratu je, prema podacima Ujedinjenih nacija, za šest meseci ubijeno oko 5.000 ljudi, od kojih je polovina civila. Oko milion i po ljudi su izbeglice u sopstvenoj zemlji. Kulturna baština, čija važnost ne zaostaje za baštinom Sirije, čije uništavanje je privuklo veliku pažnju i naišlo na snažne osude, svakodnevno nestaje u sukobima čiju razornu moć povećavaju „bombe koje padaju sa neba dan i noć“, kako glasi izveštaj organizacije „Amnesti internešenel“.


Šta se to događa u Jemenu što objašnjava ćutanje međunarodne zajednice, uprkos upornom kršenju Ženevske konvencije, koje je, prema izveštajima međunarodnih organizacija, mnogo ozbiljnije nego u drugim ratovima koje su podržavale zapadne zemlje u Iraku, Siriji, Libiji, Gazi?

Na čelu koalicije koju Ujedinjene nacije optužuju za ubijanje dve trećine civila i uništavanje imovine je Saudijska Arabija, a podržavaju je SAD. Njihova operacija bombardovanja, u kojoj učestvuju i Bahrein, Katar i Arapski Emirati, nazvana je „Obnavljanje nade“.

Izjave raznih američkih činovnika stvaraju utisak da je položaj objekata terorista najpoverljivija državna tajna SAD, izjavio je zvanični predstavnik Ministarstva odbrane Rusije Igor Konašenkov.

„Analizirajući izjave raznih američkih činovnika stiče se utisak da je položaj objekata koje kontrolišu teroristi najbolje čuvana državna tajna u SAD. Predstavnici Pentagona i Stejt departmenta SAD sve vreme govore o njima, ali nikada ne govore gde se oni konkretno nalaze“, rekao je Konašenkov.

Prema njegovim rečima, pomoćnica američkog državnog sekretara Viktorija Nuland je ovih dana u američkom kongresu izjavila da je najveći broj napada ruske avijacije u Siriji navodno usmeren „na oblasti nad kojima je režim (sirijskog predsednika Bašara el) Asada izgubio kontrolu“, umesto na položaje terorista.


„Još jednom naglašavam, ruska avijacija u Siriji ne gađa oblasti, nego objekte terorističke infrastrukture“, rekao je Konašenkov.

On je podsetio da je Rusija zvanično na detaljnim kartama predala vojnim atašeima zemalja međunarodne koalicije koju predvode SAD detaljne informacije o objektima i oblastima koje kontrolišu teroristi u Siriji.

„Obratite pažnju, informacije koje smo mi dostavili nisu opovrgli ni Stejt department ni Pentagon. Zbog toga su, kako se kaže, komentari ovde suvišni“, zaključio je Konašenkov.

Francuski satirični magazin Šarli Ebdo na svojim stranicama objavio je karikature o katastrofi ruskog aviona „Airbus A321“ na Sinajskom poluostrvu, kada su poginule 224 osobe.

Na prvoj karikaturi su prikazani putnici aviona i njegovi ostaci koji lete ka glavama terorista, javlja AFP, prenosi Sahar. Potpis ispod nje glasi: „Ruska avijacija je pojačala bombardovanja“. Druga slika — lobanja među ostacima aviona i tijelima putnika koja govori o opasnosti letova sa ruskim niskobudžetnim kompanijama.

U Kremlju smatraju bogohuljenjem objavljivanje karikatura na temu katastrofe, izjavio je pres-sekretar predsjednika Rusije Dmitrij Peskov.
„Mi to kod nas nazivamo prostom riječju — skrnavljenje. To nema veze sa demokratijom, sa samoizražavanjem, ni sa čim — to je bezbožništvo“, rekao je Peskov novinarima.


Komentarišući televiziji Ren TV postupak francuskog lista, član Savjeta Federacije za međunarodne poslove Igor Morozov ocijenio ih je kao ruganje na sjećanje na žrtve nesreće.

„To je bogohuljenje i ruganje na sjećanje na one koji su postali žrtve te nesreće. To se ne može dozvoliti nekim medijima i listovima bez obzira u kojoj formi i u kojem žanru su oni specijalizovani“, naglasio je ruski zvaničnik.

Po riječima Morozova, potrebno je u okviru međuparlamentarnih razgovora izraditi zakon kojim se zabranjuje ruganje ovakvim tragedijama u medijima.

„Rugati se nesreći koja se dogodila na Sinaju je nedopustivo. Želja Šarli Ebdoa da bude originalan prosto šokira. Teško se sjećaš tragedije koja se dogodila u januaru 2015. godine u samom listu. Čini mi se da novinari sami provociraju nasilne akcije“, izjavio je član Savjeta Federacije.

Ruska federacija je nakon traženja pomoći od strane vlasti Arapske Republike Sirije i poslije dobijanja dozvole od strane ruskog parlamenta pokrenula zračne operacije udara na položaje terorista u Siriji i do sada je u napadima neutralisala najmanje 2.200 ciljeva, meta i položaja terorista DAIŠ-a u Siriji. Na osnovu posljednjeg vojnog izvještaja je saopšteno da je za ove operacije dnevno utrošeno oko 2,5 miliona dolara.

Internacionalni TV kanal SAHAR navodi da su posljednja saznanja ruske informativne agencije RBK o troškovima ruske vojne intervencije u Siriji potvrdila raniji izvještaj britanskog instituta za vojne i bezbjedonosne informacije AHS Jones u kojem se kaže da je visina troškova ruske vojne intervencije između 2,5 i 4 miliona dolara. U saopštenju ove ruske informativne agencije su u obzir uzete informacije o troškovima vojnih akcija, vangraničnih operacija, transporta, ratnih operacija, prava i prihoda učesnika tih operacija, cijena održavanja i iskorištavanja opreme i naoružanja, obezbjeđenje personela, ishrana, cijena goriva i municije.

Ruska federacija je na osnovu bezbjedonosnog sporazuma potpisanog sa Sirijom aktivirala 50 borbenih aviona tipa Suhoj, nekoliko borbenih hekikoptera MI-24 te grupu pomorske ratne grupe sa nekoliko ratnih brodica, izviđačko-špijunskom krstaricom i većim brojem bespilotnih letjelica koji se koriste na teritoriji Sirije zbog čega je došlo do nanošenja velikih gubitaka terorističkim skupinama na sirijskim ratištima.

Vladimir Putin, predsjednik Rusije, je odbio uvjete Saudijske Arabije o poletanju ruskih aviona iz zračne luke u Sana'ai.

Prema izvještaju Međunarodne televizije SAHAR, jedan od izvora međunarodnog aerodroma u Sana'ai kaže: "Saudijske invazije na Jemen još uvijek sprječavaju poletanje ruskih aviona iz aerodroma u Sana'ai."

Dalje kaže: "Rusi još uvijek nastoje obaviti razgovore sa režimom Saudijske Arabije, da bi se dogovorilo poletanje ruskih aviona koji su dovezli pomoć jemenskim civilima."

Saudijska Arabija i njeni saveznici su protiv poletanja ruskog aviona, te su postavili uvjet da se taj avion prvo odveze na jug Saudijske Arabije, na komisiju, što su Rusi odbili.

Rusko ministarstvo je kazalo: "U četvrtak je u Jemen sletio ruski avion, sa 23 tone humanitarne pomoći."

Prema izvještaju UN-a, od početka Saudijskih invazija na Jemen, stradalo je preko 5000 civila.

Najznačajniji izbori u novijoj Turskoj povijesti su održani u nedjelju 1. studenog i transformirali su Tursku od najmanje religijom dominirane zemlje od svih većinom islamskih naroda, kao što je Turska bila sve od kada je Mustafa Kemal Ataturk utemeljio nezavisnost Turske kao sekularne države 1922., do toga da je sada ne samo islamska, nego sunitsko islamska, što znači da će biti čvrsto u savezu sa sunitsko arapskim naftno-plinskim aristokracijama, a posebice s klanom Saud koji posjeduje Saudijsku Arabiju, te s klanom Thani koji posjeduje Katar. Oba klana upravljaju islamističkim organizacijama; Thaniji financiraju džihadističko Muslimansko bratstvo, a Saudi financiraju Al-Kaidu; i Thaniji i Saudi financiraju ISIS, te im pomažu da se samofinanciraju tako što im asistiraju u prodaji nafte na crnom tržištu, a koja se izvlači iz teritorija pod kontrolom ISIS-a.

Približno 90% Turaka su suniti, ali Ataturk je utemeljio Tursku kao potpuno sekularnu, stoga je ova sunitska turska većina bila politički neutralizirana od 1922., sve dok konzervativni sunitski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nije izabran za premijera 2003. godine. To se moglo dogoditi samo zato što Ataturk nije zapravo znao kako trajno razdvojiti crkvu od države. Kao što je Alex Tate sa Sveučilišta Georgetown napisao, sustav obrazovanja u Turskoj je takav da su "predavanja o vjeronauku obavezna u školama, gdje se podučava o načelima sunitskog islama. Ministarstvo vjerskih poslova, ogranak središnje vlade koji je službeno neovisan, nadzire vjersko obrazovanje, te džamije i imame u državi." Drugim riječima: sunitska propaganda se prenosi turskoj djeci, čak i nesunitskoj djeci. Takvo stanje se nastavilo čak i poslije Ataturka. Stoga, na psihološkom nivou, Turska je zapravo ostala sunitska islamska država, iako na političkom nivou nije bila islamska (poslije 1922.). Gotovo jedno stoljeće propagandnog promicanja sunizma generacijama Turaka nakon 1922., proizvelo je kulturni temelj na kojem je Erdogan vješto gradio, kako bi ponovno uspostavio sunitsku tursku islamsku državu.

Erdogan je zapravo ušao u politiku tijekom vremena kada je institucionalno sekularna turska vojska postajala sve više zabrinuta oko rastućih zahtjeva javnosti da se Turska vrati vladanju baziranom na religiji. (Nakon sve te prosunitske propagande u Turskoj, nije teško vidjeti zašto je taj osjećaj zabrinutosti rastao.)

"Assad je diktator." Često to čujem, na vijestima, u direktnim razgovorima s ljudima, te od slušatelja radio emisije koju vodim s još jednim urednikom. Pa ipak, još uvijek se iznenadim svaki put kad to čujem. Da budem potpuno iskren s vama, mislim da bih trebao početi s jednom šokantnom izjavom: ne mislim nužno da je diktator loša stvar. Uzmite si malo vremena da dođete k sebi.

Riječ "diktator" dolazi iz starog Rima, gdje je ured diktatora prvotno koristila osoba na period od šest mjeseci kako bi odrađivala specifične zadatke. Gaj Julije Cezar je modificirao trajanje ove pozicije na punu godinu dana, prije nego li je izglasan za doživotnog diktatora - perpetuo dictator.

Kao i svaka druga pozicija u javnoj službi, i pozicija diktatora se može zloupotrijebiti, kao što je to učinio Sulla u starom Rimu. Ipak, zloupotreba se ne događa uvijek. Ako je lider istinski dobronamjeran prema ljudima, te ako ima njihovu podršku, tada "dobronamjerna diktatura" ima nekoliko prednosti nad sustavom u kojem se nakon svake četiri godine ili slično, mijenja osoba u vladajućem uredu. Na primjer, kratkotrajni vladajući sustavi favoriziraju kratkotrajne ciljeve. Kakva je korist od dugoročnog planiranja ako se svakih par godina mijenjaju osobe na vlasti? To je problem s kojim se suočio Cezar: njegovi neprijatelji u redovima reakcionarske aristokratske oligarhije su jednostavno mogli poništiti zakone ili projekte koje je Cezar pokrenuo za vrijeme obnašanja dužnosti. Koja je uopće svrha pokušaja stvaranja dugotrajnih dobrotvornih promjena s takvom vrstom vlade? Dokle god lider drži do standarda donošenja mudrih odluka koje koriste državi, zašto ga se ne bi zadržalo na vlasti što duže, umjesto da ga nakon nekoliko godina zamijeni neki osrednji korporativni pijun.

No, čak i ako je značenje riječi diktator u antičkom Rimu imalo specifično značenje, danas se njom teži dočarati slike "zlog diktatora": obično čovjeka koji vlada doživotno (ili barem tijekom nekoliko desetljeća) s puno moći i, najvažnije od svega, tlači svoj vlastiti narod. Naravno, ako se tako definira, tada je diktator zaista loša stvar, iz jednostavnih razloga jer je po definiciji takva osoba zla. No, zapitajmo se, ima li ičega lošeg, u teoriji, ako netko doživotno služi, te ako drži u rukama puno moći?