Danas znamo da su ga otrovali - ali tko?
Yasser Arafat je umro 11. studenog 2004. godine, od misteriozne bolesti. Njegovi neprijatelji su proširili glasine da je bolovao od AIDS-a: David Frum, s tipičnom elegantnošću, tvrdio je da je obolio od AIDS-a jer je
imao intimne odnose sa svojim tjelohraniteljima. Sada, međutim, otkrilo se da je
Arafat otrovan: uzrok njegove smrti je izloženost vrlo visokim razinama polonija-210 [
PDF], rijetke radioaktivne tvari. Istraga koju je provela Al Jazeera pokazala je da su Arafatovi osobni predmeti, koje je toj medijskoj organizaciji dala njegova udovica, sadržavali nekoliko puta veću razinu polonija od normalne koja bi se inače bila na takvima stvarima. Terminalni simptomi palestinskog vođe su bili slični simptomima koje iskuse žrtve trovanja polonijem: tvar pogađa gastrointestinalni trakt i osoba propada.
Izrael je nekoliko
puta bombardirao Arafatovo
sjedište u Ramali, a i okružili su to mjesto - ali ipak je Arafat još uvijek ustrajao.
Nisu ga uspjeli istjerati. Što je još gore, njegova nesretna situacija postajala je metafora za stanje njegovog naroda, koji su bili - i još uvijek jesu - zatvorenici na vlastitoj zemlji. Njegov bivši savjetnik je
tvrdio da su ga otrovali Izraelci, koji su zadržavali palestinska kola hitne pomoći koja su se koristila za isporuku Arafatovih lijekova u njegovo sjedište u Ramali. U to vrijeme, mislilo se otpisati takve tvrdnje kao čisto polemičke vježbe: u svjetlu novih dokaza, međutim, treba postaviti to pitanje.
Komentar: Ako pročitate ovaj članak shvatićete da ne postoji "građanski rat", da ne postoje "umjereni pobunjenici". Postoje, sa jedne strane, krvoločne psihopate hijene i pacovi u ljudskih obličjima, plaćenici potpomognuti i naoružani "do zuba" oružjem koje im je neštedimice slao Zapad i njihovi prijatelji u zločinu. Njihova želja su sirijska bogatstva i zbog te želje prolili su more krvi. Nemojmo ovdje zaboraviti i mainstreim medije, te ratnohuškačke spodobe koje bez imalo moralnosti i griže savjesti, svjesno lažu i šire propagandu za svoje nalogodavce, ne osvrčući se na tragediju koju tako pomažu. Sa druge strane imamo jednu lijepu, mirnu zemlju Siriju, gdje je narod fino živio i razvijao svoju budućnost. Narod je volio svog predsjednika Bashara el Assada i poklonio mu povjerenje. Nisu se htjeli pokoriti zapadu i njegovim imperijalnim nacrtima i zato su doživjeli ovu tragičnu sudbinu koja traje već nekolilko godina. Mediji su pomogli da se na scenu postavi "građanski rat" protiv "krvoloka" Assada, te je tako Zapad dobio "opravdanje" za zločine koji se u Siriji dešavaju.