Sastanak ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova i američkog državnog sekretara Majka Pompea u Finskoj, na marginama Arktičkog saveta, glavna je tema ruskih medija danas. Najvažnije pitanje je da li su dva ministra uspela da odnose između dve zemlje pokrenu sa mrtve tačke, ili su ih "zamrzli" na veoma niskom nivou, na kome su bili.

Važnost ovog događaja teško je umanjiti iz nekoliko razloga. Prvo, razgovor je usledio nekoliko dana nakon dugog telefonskog razgovora lidera dveju zemalja, Vladimira Putina i Donalda Trampa, posle kog je američki predsednik s optimizmom pisao na Tviteru da postoji "ogroman potencijal" za dobre odnose dveju zemalja.

Drugo, bilo je važno videti kako će se odvijati dijalog Lavrova i Pompea, posebno zato što su njihovi kontakti ranije bili svedeni na minimum.

Lavrov i Pompeo su iza zatvorenih vrata, bez prevodioca, razgovarali oko sat vremena, a ruski šef diplomatije je te pregovore nazvao "dobrim i konstruktivnim", a američki državni sekretar to potvrdio i ocenio da se nada napretku u odnosima sa Rusijom.

Avion vojske koja je lojalna vladi u Tripoliju oboren je danas u napadu Libijske nacionalne armije (LNA) koju predvodi general Kalif Haftar, preneli su lokalni mediji.

Pilot je uhvaćen, prema nepotvrđenim informacijama lokalnih medija i fotografijama objavljenim na društvenim mrežama, i kako navode nije libijskog porekla.

Avion je pao, kako se navodi, kod Al Hira, južno od Tripolija.

Kada je vojni udar, podržan od strane CIA-a, pokušala dugogodišnja marioneta CIA-e, o kom je na sva usta urlao Džon Bolton uz pomoć privatne vojske Blekvoter, u zemlji sa najvećim svetskim rezervama nafte, nemam nikakvih poteškoća da se odlučim na kojoj sam strani.

Huan Gvaido je već 15 godina negovan kao dugoročni CIA-in projekat. Njegov jučerašnji pokušaj prevrata, koji je do sada delovao da stagnira, bio je kulminacija napora da se venecuelanske rezerve nafte vrate američkoj hegemoniji.

Čudno je kako je hitno uspostavljanje liberalne demokratije na silu tako često u korelaciji sa naftnim rezervama koje nisu pod kontrolom SAD-a, kao u Libiji, Iraku ili Venecueli, dok zemlje sa masivnim rezervama nafte koje dozvoljavaju američku vojnu dominaciju i usklađivanje sa Zapadom i Izraelom mogu biti nedemokratske koliko žele, npr. Saudijska Arabija. Venecuela je nesavršena demokratija, ali je daleko, daleko više demokratska nego Saudijska Arabija i sa mnogo bolje uspostavljenim ljudskim pravima.

Licemerje zapadnih medija i političara oduzima dah.

Licemerje i ironija su srodne duše, a postoji i više nivoa ironije u viđenju "liberalnih" komentatora koji su navijali za neprikosnoveni vojni puč, a onda se glasno žalili da su ljudi povređeni ili ubijeni sada kada njihova strana gubi. Juče mejnstrim mediji (MSM) nisu imali poteškoća da nazovu pokušaj državnog udara, što je svako sa očima i ušima mogao jasno da vidi šta je, pokušaj vojnog puča.

Sjedinjene Države u ponedjeljak su otkrile svoje proširene planove za Arktik kako bi doskočile "agresivnom ponašanju" Kine i Rusije na tom području bogatom prirodnim resursima.

- To je područje postalo prostor u kojemu se natječu svjetske sile. To što je Arktik divljina ne znači da ondje treba vladati bezakonje - rekao je američki državni tajnik Mike Pompeo u oštrom govoru u Rovaniemiju, na sjeveru Finske.

Dan uoči ministarskog sastanka Arktičkog vijeća u tom finskom gradu, američki državni tajnik se obrušio na Peking i na Moskvu.

- Agresivno ponašanje Kine u drugim dijelovima svijeta dat će nam predodžbu o tome kako će se odnositi prema Arktiku - rekao je.

U zbrkanom govoru upozorio je na niz mogućih negativnih posljedica rastućeg kineskog utjecaja: dužničko ropstvo, korupcija, nedostatak kvalitetnih ulaganja, militarizacija i besramno iskorištavanje prirodnih bogatstava. - Želimo li da se Arktički ocean pretvori u novo Južno kinesko more koje vrvi od vojnih aktivnosti i suparničkih teritorijalnih težnja? - upitao se.

Za razliku od SAD-a i Rusije koji su članovi Arktičkog vijeća koje ih ima osam, Kina ima tek status promatrača u tom tijelu za regionalnu suradnju.

Istaknuvši da gotovo 1.450 km dijeli najsjeverniju točku Kine od polarnog kruga, Pompeo je odbio priznati azijskom divu samoproglašeni status "gotovo pa arktičke zemlje". - Postoje samo arktičke zemlje i one izvan Arktika. Nema nikakve treće skupine i to što Kina govori ne daje joj pravo ni na što - rekao je.

Budući da je silno ulagao u to područje - gotovo 90 milijarda dolara između 2012. i 2017., tvrdi Pompeo - Peking želi izvući najveću moguću korist iz Sjevernog puta.

Taj morski put koji znatno skraćuje plovidbu od Tihog do Atlantskog oceana prolazeći iznad Rusije, sve je pogodniji za plovidbu zbog otapanja leda.

Kina i Rusija bi htjele da on bude dio takozvanog Novog puta svile, velikog kineskog programa ulaganja u infrastrukturu u kojemu neke zapadne zemlje, ponajprije SAD, vide želju za prevlašću.

Pompeo je usto kritizirao "provokativno djelovanje" Rusije kojoj predbacuje da ponovo militarizira regiju.

Sjedinjene Države šalju napadačku skupinu predvođenu nosačem zrakoplova i operativnu skupinu bombardera na Bliski istok, što je "jasne i nepogrešive" poruka Iranu, izjavio je John Bolton, savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće.

"Kao odgovor na niz alarmantnih i eskalirajućih situacija i upozorenja, Sjedinjene Države raspoređuju napadačku skupinu na čelu s nosačem zrakoplova USS Abraham Lincoln i skupinu bombardera u području odgovornosti američkog Središnjeg zapovjedništva (CentCom), kako bi poslali jasan i nedvosmislen signal iranskom režimu da će se svaki napad na interese Sjedinjenih Država ili njihovih saveznika suočiti s neumoljivom silom", rekao je Bolton.

"Sjedinjene Države ne traže rat s iranskim režimom, ali smo u potpunosti spremni odgovoriti na svaki napad, bio on proveden uz pomoć posredničkih snaga, korpusa Iranske revolucionarne garde ili redovne iranske vojske", rekao je Bolton u priopćenju.

Bolton nije naveo nikakve daljnje detalje, ali je rekao da je snagama "naloženo da odu u regiju za odvraćanje onoga što se smatra potencijalnim pripremama iranskih snaga i njegovih opunomoćenika koje mogu ukazivati na moguće napade na američke snage u regiji".

U tom kontekstu vrijedi spomenuti na nedavne izjave šiitskog klerika Moqtada Al-Sadra u Iraku i visokih vojnih i političkih dužnosnika iračke šiitske Hashd Al-Shaabi armije da nešto više od 5000 američkih vojnika hitno moraju napustiti zemlju, jer igraju destabilizirajuću ulogu u Iraku.

Američki dužnosnik, govoreći pod uvjetom anonimnosti, izjavio je za Reuters kako Sjedinjene Države ne očekuju neposredni napad na američke snage.

Ovaj potez Sjedinjenih Država dolazi nakon obećanja Trumpa da će iranski izvoz nafte "srezati na nulu", nakon čega je Teheran upozorio da neće dopustiti nijednoj drugoj zemlji da izvozi naftu kroz Hormuški tjesnac, ako Teheran ne bude mogao prodavati svoju.

Ipak, izgleda da je razmještaj "mornaričke napadačke skupine" dio redovnog raspoređivanja američke flote u regiji, što je Bolton iskoristio kako bi zaprijetio Iranu. Podsjetimo da je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost poznat po glasnim izjavama bez ikakvog sadržaja.

Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov smatra konstruktivnim sastanak sa državnim sekretarom SAD Majkom Pompeom, koji je održan na marginama sednice Arktičkog saveta u finskom gradu Rovanijemu.

"Imali smo vrlo dobar i konstruktivan razgovor. Razmotrili smo ceo niz regionalnih situacija koje se nalaze na aktuelnoj agendi UN", rekao je Lavrov.

Predstavnici SAD shvataju da nema vojnog rešenja situacije u Venecueli - posledice bi bile katastrofalne.

"U svojim kontaktima sa američkim i drugim kolegama - Evropljanima i Latinoamerikancima - ne vidim pristalice nepromišljenog vojnog rešenja. Nadam se da će se to razumevanje svih pretvoriti u praksu, pošto vojno rešenje ne postoji, jer bi bilo katastrofalno", naglasio je ministar.

Zanimljive stvari događaju se na diplomatskom polju, prije svega na europskim prostorima. Vrlo složena diplomatska križaljka i njezina satnica, ovoga puta ukazuju na pripremu ozbiljnih stvari i događaja, zbog kojih se, očito, ništa ne želi prepustiti slučaju.

Minimum koji se pri tom želi postići je onemogućavanje političkih iznenađenja, koja bi pojedinim samostalnim odlukama ovog ili onog karaktera od strane važnih globalnih igrača mogla izazvati nervozne reakcije suprotne strane. A sve je počelo neočekivanim telefonskim razgovorom Putin-Trump u prošli petak na inicijativu američke strane (o čemu smo jučer detaljnije pisali u našoj analizi), kao svojevrsnom uvertirom u ovotjedne diplomatske aktivnosti u Europi. Tako, osim što je američki državni tajnik Mike Pompeo upravo krenuo na svoju europsku turneju, isto je učinio i njegov venezuelanski kolega Jorge Arreas,stigavši jučer u glavnu utvrdu međunarodne potpore vladi Nicolasa Madura - Moskvu, gdje se još uvijek nalazi.

I dok Pompea sutra očekuju u Berlinu, postojano izvrgnutom snažnom američkom pritisku zbog suradnje s Rusijom, ponajviše energetske prirode i vezano uz izgradnju plinovoda "Sjeverni tok 2", u Moskvu je danas stigao politički tajnik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova Jens Plötner. A ukoliko se svemu ovome pridoda i planirani sastanak Mikea Pompea s ruskim šefom diplomacije Sergeyem Lavrovom, koji bi se ovih dana trebao održati u Finskoj (u okviru ministarskog sastanka Arktičkoga vijeća, kojeg čine Danska, Finska, Kanada, Norveška, Rusija, SAD i Švedska), jasno je kako se nešto značajno zbiva. Jer Pompeo će sutra u Berlinu s njemačkim dužnosnicima, uključno i kancelarkom Angelom Merkel, razgovarati o širokom spektru pitanja međunarodne važnosti - od odnosa s Rusijom, stanja u Ukrajini, Siriji, Venezueli i td.

Međutim, već se sada jasno nazire kako se dvije teme nameću kao glavne - Rusija i Venezuela. Jer bez Rusije američko soliranje u Venezueli je vrlo rizično, ne samo gledano regionalno (Latinska Amerika), već i globalno s obzirom na mogućnost početka isto takvog ruskog soliranja na područjima od njezinog primarnog interesa (podsjećam, Latinsku je Ameriku Trumpova administracija opet označila isključivom američkom zonom interesa u kojoj druge globalne sile nemaju što tražiti). A kada su ruski interesi i "njezino dvorište" u pitanju, jasno je (i gledano s logike čiste geografije), kako se tu u prvom redu radi o Europi i Bliskom istoku, iako Moskva aktivno proširuje svoje interese i na Daleki istok ali oni još niti izbliza nemaju takvu stratešku važnost kao oni na ruskim zapadnim i južnim granicama.

Na vrhuncu novog sukoba između Izraela i Pojasa Gaze, izraelske odbrambene snage su na Tviteru objavile fotografiije palestinske djece u vojnim uniformama. koja se igraju plastičnim pištoljima. U objavi piše da su fotografije uslikane u jednoj predškolskoj ustanovi, prenosi rt.com.

- Hamas pljačka decu iz Pojasa Gaze i krade im budućnost. Sada pokušava da uradi isto i deci u Izraelu. Nećemo im to dozvoliti. Nijedna zemlja to ne bi učinila - stoji u objavi izraelskih odbrambenih snaga.

Od početka tzv. trgovinskog primirja 1. prosinca 2018. godine, proglašeng između Donalda Trumpa i Xi Jinpinga na summitu G20 u Argentini, američki je čelnik u dva navrata odgađao povećanje carina na kineske proizvode u iznosu od 200 milijardi dolara s 10 na 20%.

Američki predsjednik Donald Trump izgubio je strpljenje i živce: obećao je već krajem ovoga tjedna povisiti carine na uvoz kineskih proizvoda. Radi li se o njegovom novom pritisku na kinesku stranu u samom pregovaračkom finišu, ili o konačnom krahu pregovora između dvaju najvećih gospodarstava svijeta?

Trump je, naime, izjavio kako će povisiti carine na gore spoemnute iznose. Štoviše, zaprijetio je uvođenjem i 25%-tnih carina na dodatne proizvode iz Kine vrijedne 325 milijardi dolara u bliže vrijeme.

Treba podsjetiti kako su od početka godine Trump i njegova pregovaračka elita gotovo svakodnevno govorili o uspješnom tijeku pregovaračkog procesa s Kinom, ali ovo najnovija Trumpova izjava svjedoči kako to nije baš bilo tako. O tome smo i mi na portalu Geopolitika News upozoravali, tvrdeći kako je Peking "tvrd orah" i da ima dovoljno pregovaračkih "aseva u rukavu".

Nakon propalog državnog udara u Venezueli je savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Bolton u nemoćnom bijesu rekao kako Rusi nemaju što tražiti u Zapadnoj hemisferi, jer je to američko područje i da Moskva griješi što se miješa u poslove Venezuele.

"To je naša hemisfera i Rusija se ne treba miješati. To je pogreška s njihove strane. Ovo neće voditi poboljšanju odnosa", istaknuo je John Bolton, dok Pentagon na ruskim granicama istovremeno raspoređuje sve moguće oružje.

Ali čak i ako izuzmemo stalne glasine o prijetnji ruske agresije na baltičke zemlje i Poljsku ili Ukrajinu, koje se svakodnevno ponavljaju od 2014. godine, ne smijemo zaboraviti posebno važan alat za intervencije u blizini ruskih granica koji formalno djeluje u okviru EU, iako se dokazao kao instrument pritiska Washingtona i NATO pakta na Rusiju i takozvani "ruski svijet". Riječ je o takozvanom Istočnom partnerstvu, skupini zemalja koje sudjeluju u ovom programu Europske unije, a navodno se suočavaju sa zajedničkim problemom "ruske propagande i dezinformacijama".

To je navedeno u izvješću Poljskog instituta za međunarodne poslove. Autori dokumenta su uvjereni da bi u borbi protiv utjecaja Rusije EU trebala ojačati suradnju sa zemljama Istočnog partnerstva i povećati sredstva za lokalne medije i nevladine udruge i organizacije. Ruski politički analitičari vjeruju da se promicanjem rusofobne retorike Varšava pokušava predstaviti kao "predstraža u sukobu između Europe i Ruske Federacije".

U Poljskom institutu za međunarodne odnose (PISM), analitičkom centru poljske vlade, govore o izgledima za razvoj odnosa EU sa zemljama koje sudjeluju u programu Istočnog partnerstva nakon 2020. godine. Prema poljskim istraživačima, zajednički problem za sve te države je navodna "revizionistička politika" Rusije.

"Kršenje teritorijalne cjelovitosti Ukrajine u 2014. s nezakonitim pripajanjem Krima, kao i invazija Donbasa, što je izazvalo rat, pokazali su spremnost ruskih vlasti da za postizanje političkih ciljeva koriste vojnu silu, kao i činjenicu da Rusija zemlje Istočnog partnerstva smatra svojom zonom utjecaja", kaže se u izvješću poljskih istraživača.