
© Reuters / Jim Urquhart / Ints Kalnins / AFP / Brendan Smialowski
Ljudi se posvuda žele oprostiti od 2020. godine, godine u kojoj su naši životi bili preokrenuti naglavačke od strane suludih elita žednih moći, koje su situaciju s koronavirusom iskoristile kako bi nametnule policijsku državu. Ali pripazite što želite.Godina 2020. dokazala je da se stvari uvijek mogu pogoršati, donoseći svjetsku ekonomsku depresiju, pandemiju koronavirusa, nerede diljem SAD-a i neviđenu političku podjelu. Sigurno je da čovječanstvo želi zatvoriti to poglavlje. No novi kalendar ne znači da će se problemi, za koje izgleda da se približavaju točki prijeloma, riješiti. Čovječanstvo je arbitrarnim pravilima, prisilnim siromaštvom i obveznom izolacijom gurnuto do krajnjih granica; trebat će samo dvije ili dvije iskre da stvari eksplodiraju.
Iz neprekidnih pumpanja straha i bezrezervnog širenja panike, jasno je da Covid-19 ostaje i ove godine vrlo prisutan.
Iako sve veći broj dokaza sugerira da zaključavanje i nošenje maski imaju malo ili nimalo utjecaja na širenje novog koronavirusa, vlade će održavati ove stroge kontrole ponašanja i javnost će držati u takvom strahu da će ona moliti za nametanje strogih mjera. No kako će cjepiva postati sve dostupnija za široke mase, podijeljenost između onih koji poštuju novo-nametnuta pravila i neistomišljenika samo će rasti.
Novinske vijesti širom svijeta forsirale su narativ da će u bliskoj budućnosti
"zdravstvene putovnice", koje će imati oni koji su se cijepili protiv Covida-19, biti potrebne za putovanje, ulazak u javne prostore, pa čak i za zapošljavanje. Ovi se certifikati već predstavljaju kao jedini mogući put izlaza iz zaključavanja, čak i ako su čelnici i Pfizera i Moderne priznali da njihova cjepiva vjerojatno neće zaustaviti širenje koronavirusa. U skladu s tim,
na one koji odbiju cijepljenje gledat će se kao na neprijatelje, zabranit će im se pristup nekim javnim prostorima i reći će im se da su oni krivi zbog toga što se njihovi životu nisu vratili u normalu, baš kao što su trenutno za to krivi takozvani "protivnici nošenja maski."
Ista ona vojska Karensa koja vrišti i galami na svakoga tko se usudi napustiti dom bez pokrivenog lica
radosno će mučiti i zlostavljati sve one koji se budu protivili cijepljenju. Svatko tko ne bude bio oduševljen zamisli da u sebe unese
eksperimentalni lijek, čiji su kreatori oslobođeni bilo kakve odgovornosti za eventualne štete, smatrat će se državnim neprijateljem, bit će čak i odvojen od svoje djece ili uklonjen iz svog doma kao "zdravstveni rizik." Susjedi će se s radošću otkucavati jedni druge samo zbog jednog dodatnog čokoladnog obroka, što znači da bi čak i najslabije poslušni pojedinci mogli završiti u "kampovima za posredovanje," zbog uzrujavanja pogrešne osobe.
Komentar: Assange još uvijek nije slobodan i ima probleme. Američka vlada izjavila je da će se žaliti na odluku, a Baraitser ima zakonsku ovlast držati Assangea zaključanog u zatvoru Belmarsh dok taj žalbeni postupak ne bude proveden sve do njegovog kraja.
Savez za medije, zabavu i umjetnost (MEAA), australski sindikat kojem Assange pripada kao novinar, objavio je izjavu o presudi koja lijepo ocrtava situaciju.
"Današnja sudska presuda veliko je olakšanje za Juliana, njegovu partnericu i obitelj, njegov pravni tim i njegove pristaše širom svijeta", rekao je savezni predsjednik MEAA za medije Marcus Strom. "Julian je pretrpio desetogodišnju muku zbog pokušaja da informacije od javnog interesa iznese na svjetlo dana, a to je neizmjerno utjecalo na njegovo mentalno i fizičko zdravlje."
"No, zaprepašteni smo što sutkinja nijednom od svojih današnjih komentara nije pokazala zabrinutost za slobodu tiska i učinkovito je prihvatila američke argumente da se novinari mogu procesuirati zbog izlaganja ratnih zločina i drugih vladinih tajni te zbog zaštite svojih izvora", dodao je Strom . Zapravo, današnja je presuda bila veliko olakšanje za Assangea, njegovu obitelj i sve njegove pristaše širom svijeta. Ali to nije bila pravda.
"Dobro je čuti da je sud donio presudu protiv izručenja Juliana Assangea, ali oprezna sam zbog činjenice da je to zbog mentalnog zdravlja", komentirala je presudu Joana Ramiro iz AP. "To je prilično slab presedan protiv izručenja zviždaća i/ili u obranu slobodnog tiska. Demokraciji treba bolje od toga."
"Ovo nije pobjeda slobode medija", tweetovao je novinar Glenn Greenwald. "Upravo suprotno: sutkinja je jasno rekla da vjeruje da postoje osnovi za kazneno gonjenje Assangea u vezi s publikacijom iz 2010. godine. To je, umjesto toga, bila optužnica za ludo opresivni američki zatvorski sustav zbog sigurnosnih 'prijetnji'."
Dobro je što je Baraitser u konačnici presudila protiv izručenja, ali njezina je presuda također podržala cjelokupni narativni prikaz tužitelja američke vlade koji bi omogućio izručenje novinara prema Zakonu o špijunaži u budućnosti. Presuda je značajan korak prema slobodi za Juliana Assangea, ali ne mijenja ništa što se tiče globalne imperijalističke tiranije.
Stoga je prikladan odgovor u ovom trenutku uzdah olakšanja, ali ne i slavlje. U slučaju Assange nikada se nije radilo samo o jednom čovjeku; veći dio bitke, onaj koji svi vodimo, nastavlja se nesmanjeno.
Međutim, poruka carstva ovdje je u osnovi glasila: "Mogli bismo vas izručiti ako smo htjeli, ali vi ste previše ludi", što zvuči slično kao međunarodna diplomacija, ekvivalent "Mogao bih te izudarati, ali se ne isplati." To je način da se povučete, a pritom sačuvate obraz i izgledate kao prijetnja.
Mislim da je sigurna oklada da bismo, da ovaj slučaj nije imao tako intenzivan nadzor iz cijelog svijeta, danas čuli drugačiju presudu. Carstvo je učinilo što je moglo pokušavajući zastrašiti novinare mogućnošću zatvora zbog izlaganja malverzacija, ali na kraju je odustalo.
Neću to shvatiti kao znak da smo dobili rat, pa čak ni bitku. Ali to je znak da naši udarci pogađaju. I da ovdje imamo priliku za borbu.