U lipnju ove godine je u gradu Qingdao u Kini održan godišnji summit Šangajske organizacije za suradnju, koji je vrlo malo popraćen u medijima, iako su donesene važne odluke u smislu jačanja kolektivne sigurnosti azijsko-pacifičke regije.

Na tom su sastanku sudjelovali Kina, Rusija Indija, Pakistan, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan, te Iran kao zemlja sa statusom promatrača i zemlje koja treba postati nova punopravna članica SCO.

Ovaj dogovor nije medijski popraćen jer se u Kanadi u isto vrijeme održavao prilično buran summit skupine G7, na kojem su čelnici "najvećih sedam ekonomija svijeta", od kojih neke to odavno nisu, većinu vremena proveli u svađi i na kraju se nisu dogovorili ništa.

Od danas pa do 27. srpnja Johannesburgu, Južnoafrička Republika, održava 10. summit zemalja BRICS, koju čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika. Organizatori su pripremili pozivnice za više od 5000 delegata. Summit će pratiti više od 1100 medija, većina iz Kine, Južne Afrike, Rusije, Indije, Rusije i Brazila, ali i brojnih drugih zemalja. Akreditirani su novinari kuća SABC, CCTV, CGTV, China Daily, Bloomberg, Reuters, Xhinua, RT i brojnih nezavisnim medija.

Južnoafrička vlada, kao organizator, želi raditi na rješavanju trgovinske neravnoteže i to će biti tema s kojima će razgovarati sda svojim BRICS partnerima.

Lerato Mataboge, zamjenik glavnog ravnatelja na Ureda za trgovinu i industriju, rekao je da je Južnoj Africi najveće izvozno odredište Kina, a slijede Indija, Brazil i Rusija. Trend je isti s uvozom, s Kinom kao najveći uvoznikom u JAR.

Predsjednik Južne Afrike, Cyril Ramaphos, ugostio je kineskog predsjednika Xi Jinpinga jučer, dan prije zakazanog sastanka na vrhu.

"Dok SAD uvijek ignorira Afriku, Kina je davno prepoznala gospodarsku ulogu Afrike i snažno je prisutna na kontinentu. To je dodatno jača poziciju skupine BRICS u svjetskom poretku i dodatno se jača trgovina i bilateralni sporazumi među afričkim zemaljama", izjavila je za BRICS Post Fatima Vawda, direktorica za ulaganja južnoafričke tvrtke "27four Investment Managers".

Samo dan pošto je uzburkao strasti pretnjom iranskom predsedniku Hasanu Rohaniju da će se "suočiti sa užasnim posledicama zbog pretnji Sjedinjenim Državama", američki predsednik Donald Tramp poručio je da je spreman za pregovore o novom sporazumu o denuklearizaciji Irana.

Tramp je naime naveo da Iran nije ista zemlja od kako je on odlučio da povuče SAD iz nuklearnog sporazuma sa Teheranom i da je spreman za dogovor.

Takva ponuda američkog predsednika, međutim, nije iznenadila novinara i spoljnopolitičkog komentatora Borislava Korkodelovića, koji kaže da ga situacija sa Iranom podseća na ono što se dešavalo sa Severnom Korejom.

"Čini se da Tramp pokušava da ponovi ono što je uradio sa Severnom Korejom - da izazove što je moguće veću zategnutost u odnosima i što zapaljiviju atmosferu, a onda da, kao poslovni čovek, ponudi nešto poput pregovora. To je u slučaju Pjongjanga i prihvaćeno, ali se veruje da Iran, kao moćnija država koja je u mnogo boljoj međunarodnoj poziciji, to neće prihvatiti", kaže Korkodelović.

On takođe napominje da su razlike između Pjongjanga i Teherana velike.

"Iran nije samo druga vrsta države, već su u slučaju Severne Koreje svi regionalni igrači poput Rusije, Kine i Južne Koreje bili za pregovore sa SAD. U slučaju Irana imamo zemlje poput Izraela, Saudijske Arabije i UAE, američke saveznike oštro suprotstavljene Teheranu, koji ne bi voleli da Tramp ponudi Iranu nešto zbog čega bi oni ostali kratkih rukava, bez obzira da li bi Iran to prihvatio ili ne", smatra Korkodelović.

.... ako pojam milijardi barela dokazanih rezervi nafte i milijarde tona zlata ispunjavaju vaše snove s vizijama veoma uzbudljivog krupnog toka gotovine i ledene vodke, onda bi Boris Jelcin mogao pronaći nešto za vas. - Paul Hofheinz, časopis Fortune, 23. rujna 1991¹.

Prethodni članak je izvadak iz poglavlja 3 moje knjige Velika obmana: Istina o Bill Browderu, Zakonu Magnitsky i anti-ruskim sankcijama. Dio 1 je ovdje. Dio 2 je ovdje.
Šok terapija dala je Rusiji jednu od najgorih i najdužih gospodarskih depresija 20. stoljeća, humanitarnu katastrofu bez presedana za mirnodopsku krizu i kriminalno nepravednu privatizaciju javne imovine. Razlozi zbog kojih su se stvari dogodile na taj način u Rusiji uglavnom nisu dobro razumljive na zapadu. Čak i među bolje informiranim intelektualcima često se smatra da je neuspjeh šok terapije neodređeno povezan s nekim zlokobnim nedostatkom u ruskom društvu. To je ono što je Bill Browder karakterizirao kao "prljavo nepoštenje Rusije" ili "Ruska zla osnova," što je izazvalo korupciju i kriminalitet zapanjujućih proporcija. U ovom toksičnom okruženju slatki plodovi zapadne demokracije i kapitalizma jednostavno nisu mogli rasti unatoč velikodušnom dobročinstvu ruskih zapadnih prijatelja.

Takva lakovjerna verzija događaja nikada nije bila utemeljena na bilo kojoj koherentnoj analizi onoga što se dogodilo u Rusiji tijekom 1990-ih. Umjesto toga, ona se temelji na svrhovitom upravljanju percepcijom u zapadnim medijima. Još od travnja 2015., Washington Post je dobar primjer ovakvog upravljanja percepcijom. U članku uredništva, Washington Post informirao je svoje čitatelje da je devedesetih godina prošlog stoljeća "tisuće Amerikanaca otišlo u Rusiju u nadi da će pomoći tim ljudima da postignu bolji život. Američki i zapadni napori u proteklih 25 godina - kojima su Sjedinjene Države i Europa posvetile milijarde dolara - imale su za cilj pomoći Rusiji da nadvlada strašno nasljeđe sovjetskog komunizma, koji je 1991. godine ostavio zemlju na koljenima. ... Amerikanci", pišu urednici Washington Posta, "došli su iz najboljih razloga. ... velikodušna ruka produžila se na post-sovjetsku Rusiju, nudeći najbolje od zapadnih vrijednosti i znanja."²

Zaista, zapadnjačka uloga u ruskoj tranziciji gotovo je uvijek predstavljena kao velikodušno dobročinstvo. Iako su mnogi među zapadnim pomagačima došli u Rusiju s iskrenim i časnim namjerama, cijeli je projekt, u mjeri koliko je to odredila njezina zapovjedna i upravljačka struktura, bio jednostavno masivan, bestidni zločinački poduhvat.

Sastanak ministara finansija 20 najrazvijenijih zemalja sveta (G20) samo je nedvosmileno potvrdio sve veći jaz u trgovinskom sukobu SAD i ostatka sveta i grčevitu borbu Amerike da spreči neizbežno - nadolazeći novi svetski ekonomski poredak, u kome će Kina voditi glavnu reč.

Loše vesti iz globalne ekonomije sustižu jedna drugu. Upozoravajuća ocena MMF-a da će trgovinski rat koji su uvođenjem carina pokrenule SAD u nameri da zaštite svoju privredu, mogao da smanji globalni bruto društveni proizvod za oko 430 milijardi dolara, odnosno 0,5 odsto, nije bila najgora poruka sa zasedanja ministara finansija 20 najrazvijenijih zemalja sveta.

Sam tok rasprave na skupu održanom proteklog vikenda u Buenos Ajresu, razmenjene međusobne pretnje i optužbe bitnih aktera, ali i muk na relaciji najbitnijih - SAD i Kine, ukazuje da je jaz sve veći.

SAD, koje su krenule sa protekcionističkim merama, carineći prvo uvozni čelik i aluminijum, a potom uvodeći i carinu na robu vrednu 50 milijardi dolara, uvezenu iz Kine, na G20 su, očigledno, došle sa taktikom - napad je najbolja odbrana.

Američki ministar finansija Stiven Mnučin osuo je paljbu na Kinu i EU zatraživši od njih da poštuju "slobodnu, pravičnu i uzajamnu trgovinu". Ponovio je predlog američkog predsednika Donalda Trampa izrečen na nedavnom samitu G7: Ako Evropa veruje u slobodnu trgovinu, spremni smo da potpišemo sporazum o slobodnoj trgovini bez tarifa, bez carinskih barijera i bez subvencija. Dakle, moraju biti zastupljene sve te stavke.

Međunarodni monetarni fond smatra kako je moguće da inflacija u Venezueli do kraja godine dosegne nevjerojatnih milijun posto, o čemu za portal Nacional govori ekonomist MMF-a Alejandro Werner.

Prema njegovim riječima, to će stanje u Venezueli biti slično onom u Njemačkoj 1923.g. ili u Zimbabveu 2010.-ih godina. Osim toga, kolaps ekonomije, hiperinflacija i pogoršanje stanja u opskrbi stanovništva dovest će do daljnjeg rasta migracijskog tijeka u susjedne zemlje.

Vlada u Caracasu službeno je prestala objavljivati informacije o razini inflacije u Venezueli još od 2015. godine. Ukoliko se ostvare prognoze MMF-a, radit će se o rekordnoj razini inflacije u državama Latinske Amerike.

NATO bi mogao dati realni doprinos ako bi se borio protiv zagađenja svetskog okeana, izjavio je senator Aleksej Puškov.

"Nije jasno čime se bavi NATO, a mogao bi dati i realni doprinos u borbi protiv pravih pretnji - zagađenja svetskog okeana koji je dostigao opasne razmere", napisao je Puškov na Tviteru.

On je dodao da bi u tom slučaju novac koji su države NATO-a skupile za odbranu mogao biti korisno upotrebljen, dok bi čovečanstvo pozitivno ocenilo takve napore.

Administracija američkog predsjednika Donalda Trampa pokušava da balkanizuje i destabilizuje Iran i druge zemlje na Bliskom Istoku, poticanjem nemira i rasparčavanjem regiona, izjavio je politički analitičar Skot Benet za Press TV.

- Interes američke vlade je balkanizacija i uvođenje iranskog naroda i vlade u haos, frakcije, sporenja i etničke podjele, naveo je Benet, bivši američki oficir i vojni psiholog.

Takođe, Vašington će poduzeti sve što može kako bi se Iran pretvorio - iz jedne čvrste, koherentne i produktivne - u zemlju manjih svađalačkih plemena i frakcija, rekao je Benet.

"To je ono što su pokušali uraditi sa Sirijom... ali nije uspjelo", dodao je.

Američki predsjednik Donald Tramp zaprijetio je Iranu da će se suočiti sa teškoćama 'kakve je samo nekolicina pretrpjela kroz historiju' nakon što su Sjedinjene Države pokrenule kampanju, nastojeći potaknuti unutrašnje nemire u samom Iranu.

Trampova agresivna poruka uslijedila je nakon mu je iranski predsjednik Hasan Rohani uputio upozorenje da "ne vuče lava za rep" i da nije u poziciji da potiče iranski narod protiv iranske sigurnosti i interesa.

Jučerašnje rušenje sirijskog vojnog zrakoplova od strane Izraela dodatno je povećalo napetosti na granici Sirije i Izraela - podsjetimo, Izrael tvrdi kako je sirijski vojni zrakoplov ušao u njihov zračni prostor dok sirijska strana opovrgava ove tvrdnje te navode kako je zrakoplov, Sukhoi, sve vrijeme bio unutar sirijskog zračnog prostora te je izvodio napade na položaje ISIL-a.

Neslužbeni izvori navode kako je zrakoplov pao na prostor enklave koja se nalazi pod kontrolom ISIL-a u blizini izraelske i jordanske granice. Pilot je poginuo na licu mjesta.

Libanonski kanal al-Mayadeen ističe kako je sirijski vojni zrakoplov pao na oko 15 kilometara unutar sirijskog teritorija, a ta informacija također sugerira kako se zrakoplov vjerojatno nije nalazio u izraelskom zračnom prostoru.

Iz UN-a ističu kako ovaj incident "ukazuje na sve češće i sve opasnije konfrontacije između Izraela i Sirije". No, zadnjih dana jedina konfrontacija stiže iz pravca Izraela koji je u više navrata ciljao sirijski teritorij, a rušenje zrakoplova samo je zadnji u nizu napada.

Kako su borbe za oslobođenje juga Sirije pri kraju, a na drugoj strani se zaoštrava retorika između Washingtona i Teherana, uz spominjanje izravnog sukoba, jučer su Zapadni Jeruzalem doputovali ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i načelnik Glavnog stožera ruske vojske general Valerij Gerasimov.

Na sastanku s premijerom izraelskog režima, Benjaminom Netanyahuom, čelnik ruske diplomacije Sergej Lavrov je razgovarao o situaciji u Siriji.

Na sastanku su sudjelovali i general Gerasimov i zapovjednik izraelske vojske, general Gadi Eizenkot.

Ruska i izraelska strana navode da je posjeta Lavrova i Gerasimova trajala nekoliko sati i nije predviđen razgovor s medijima.

Prema riječima izraelskog premijera, dolazak ruske delegacije je dogovoren za vrijeme nedavnog telefonskog razgovora Netanyahua s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Ranije je američki predsjednik Donald Trump izjavio da su Rusija, SAD i Jordan pokrenuli aktivni proces trilateralnih pregovora o Siriji i sigurnosti Izraela. Putin je na konferenciji za novinare s Trumpom u Helsinkiju 16. srpnja izjavio kako je Rusija zainteresirana za osiguranje mira na Golanskoj visoravni i samom Izraelu.

Agencije prenose kako je ruska strana došla u Izrael s prijedlogom da se iranske snage povuku 100 kilometara sjeverno od granice okupiranog Golana.

Reuters javlja kako je Netanyahu odbio razgovarati o tom rješenju i iznio je svoje zahtjeve, iako je Vladimir Putin u razgovoru s Netanyahuom u Moskvi ranije rekao "kako je nerazumno očekivati da će se Iran i Hezbollah u potpunosti povući iz Sirijske Arapske Republike".

"Izrael je u ponedjeljak odbacio ruski prijedlog o povlačenju iranskih snaga u Siriji najmanje 100 kilometara od linije prekida vatre na Golanskoj visoravni", izjavio je za Reuters izraelski dužnosnik.

Zanimljivo je bilo odavde, iz Hrvatske, osluškivati zbivanja iz Helsinkija gdje su se minule sedmice, konačno prvi put nakon dvije godine, ciljano i »bilateralno« sreli Donald Trump i Vladimir Putin. A takvi se nikada ne sreću tek onako. Dakle, nije bilo usput, na nekom međunarodnom skupu na kojem su bili kao bitan dio šire igre. I nisu im teme bile rutinske.

Na ovim prostorima osmatranje te storije je bilo drugačije nego što bi bilo u normalnim uslovima. Tog ponedjeljka ovdje bezmalo nikog živog nije ništa drugo preokupiralo mimo planetarnog uspjeha kockastih. Tamo neko istovremeno nadmudrivanje o budućnosti planete nije po značaju ni do koljena. Koga je interesiralo o čemu su naglabala njih dvojica u časovima koji su obilježili povijest Hrvatske, i ne samo nje, samo malo ranije - u Rusiji. Shodno tome i vijesti, analiza i komentara na ovdašnjem terenu bilo je u pripadajućoj količini, zapravo tek ponešto usput.

Kako stvari stoje evo pet dana kasnije, kada se ta višeslojna egzaltacija nacije još raspršila po »bazi« uz strasti i pjesme raznih vrsta, i dalje je vidljivo da u medijima za bilo kakve dubinske analize sudara one dvojice u Helsinkiju još nema ni bog zna kakvog interesa, a ni prostora. Analize suštine totalnog nacionalnog trijumfa su u prednosti. Zato su i tumačenja onoga što se među Trumpom i Putinom tamo desilo, i tek se može desiti, vjerovatno važne uglavnom samo onima kojima se može spočitnuti da baš i ne posjeduju dovoljno domoljublja u svojim genima. No, to je druga i duga priča. Nakon zasluženih anđela u život će se tek došunjavati i (ne)očekivani đavli.

Kada bi se stvari u svijetu doista dešavale onako kako ih najavljuje i odjavljuje Donald Trump, bila bi kapitalna njegova izjava nakon poslije dva sata razgovora s Putinom u četiri oka, plus otprilike još toliko sa saradnicima, koja je u slobodnoj interpretaciji glasila: »Američko - ruski odnosi lošiji su nego ikada, no... od prije nekih četiri sata to se promijenilo«. Optimisti bi kazali »svaka čast«, pesimisti bi kazali »jest al' šipak«, a oni realniji i oprezniji bi rekli »sačekajmo da vidimo...« I pri tome bi - mislim na ove opreznije - imali u vidu puno toga što se dešavalo od trenutka kada je Donald Trump ušao u izbornu trku, pa sve do današnjeg dana. I u Americi, i u svijetu od kojega Amerika ne može da pobjegne ma koliko se trudila i ma koliko se ono Trumpovo »America First« u njih čitalo baš kao »baš me briga za sve druge«.

U ovoj planetarnoj storiji istina i laži, unutar koje se igra puno igrica tragom jednog interesa - kako biti pobjednik - najmanje su dva fronta u pitanju o kojima valja razmišljati kada se o Trumpu radi. Prvi je njegov, domaći, kojeg on ipak ne drži pod vlastitom kontrolom ni blizu onoliko koliko vjeruje da drži. Drugi je onaj vanjski s nizom »geostrateških partnera« od kojih mnogi odigravaju pod tim zajedničkim kišobranom isključivo vlastite igre temeljem samo svog interesa, pa tek onda i tragom interesa »partnera« moćne Amerike.
A kako tu stvari stoje na osnovu onoga što dopire do nas nakon susreta u Helsinkiju, a povodom isključivo unutrašnje, američke strane priče?