"Kao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, ispričavam se zbog patnje koju smo nanosili svijetu desetljećima, a posebno na Bliskom istoku. Žao mi je što sam nanio toliko boli iranskom stanovništvu nanošenjem oštrih i agresivnih sankcija s ciljem suzbijanja njihovog suvereniteta i podvrgavanja hegemoniji SAD-a. Žalim i u ime prijašnjih administracija koje su arapske zemlje uvjerile da im je Iran neprijatelj i da im treba naše oružje i zaštita da bi se obranili od iranskog napada koji se nikada nije dogodio. Pravi je cilj bio prodati naše oružje, transformirati Bliski istok u ogromno američko skladište oružja za dobrobit naše industrije naoružanja. Kajem se zbog svoje zemlje koja je pomogla svrgavanju iranskog režima u prošlosti i koja to traži sve do danas."

"Kajem se što sam gledao i dozvolio bez intervencije na rast ISIL-a u Iraku i njegovo širenje na Siriju. Cilj nam je bio stvoriti neuspjele države u Levantu i Mezopotamiji i pronaći jednu jedinstvenu državu za okupljanje svih džihadista u njihovom snu. Bilo je prikladno da SAD pomognu svojim saveznicima, uglavnom Izraelu, da se šire i zauzmu sirijsko područje bez prepreka. Životi Sirijaca nisu bili važni i kategorizirani su kao "kolateralna šteta", što je rečenica koju su sve prethodne uprave koristile za pokrivanje svojih zločinačkih djela, uključujući ubojstva stotina tisuća civila. Nemam opravdanja za to što smo spriječili sirijsko stanovništvo da obnovi svoju zemlju. To smo učinili uvođenjem brutalnih sankcija, vršeći pritisak na Jordan da ograniči komercijalnu razmjenu, zauzimanjem prelaza Al-Tanf kako bi zatvorili vrata trgovini Iraka i Sirija i zadržavanjem snaga na sjeveroistoku Sirije s ciljem da Kurdima damo državu, a zatim ih ostavimo na milost Turskoj. Zapravo nismo znali što radimo i nismo imali strategiju, jer smo bili potpuno neupućeni u stvarnosti Levanta."

"Žalim u ime SAD-a zbog Iračana koje su izravno ubile američke akcije. Uništili smo i opljačkali ekonomiju Mezopotamije nametanjem sankcija i doprinijeli smo smrti stotina tisuća djece. Desetljeće kasnije smo im rasformirali vojsku, ubili što više Iračana i zemlju pokušali podijeliti na oslabljene mini države."

"Ispričavam se što sam Izraelu ponudio Golansku visoravan, sirijski teritorij, umjesto da Izraelu nametnem mirovni sporazum sa Sirijom. Ne razumijem zašto nijedan prethodni predsjednik nije priznao palestinsku državu, kad su isti Palestinci pristali živjeti s Izraelom u dvije države. Zatvorili smo jedno oko za sva ubojstva izraelske vojske i podržali te akcije u ime "prava na samoobranu". Opravdali smo svaki izraelski rat, ciljano ubijanje ili invaziju, umjesto da radimo na mirovnom sporazumu koji bi bio od koristi svima koji su zainteresirani. Dali smo Jeruzalem Izraelu, ignorirajući prava Palestinaca jer smo uvjerili zaljevske Arape da odustanu od svog zahtjeva. Izraelski lobi u Washingtonu je previše moćan da bi ga se zanemarilo i predsjednici žele biti ponovno izabrani."

Internetsko izdanje medija CNBC prenijelo je riječi kineskog predsjednik Xi Jinping iz njegovog govora povodom 70. godišnjice uspostave NR Kine.

"Nema te sile koja bi mogla pokolebati temelje ove velike nacije. Nikakva sila ne može zaustaviti pokret naprijed kineskoga naroda i kineske nacije", kazao je, između ostalog, kineski vođa u svome govoru. Inače, u Pekingu je tim povodom održan i nikada veći vojni mimohod, u kojem je sudjelovalo čak 15 tisuća vojnika iz satava kineske Narodno-oslobodilačke armije, 160 zrakoplova i 580 vojnih vozila različitoga tipa, uključno i raketnog naoružanja i bespilotnih letjelica.

Nova afera vezana za američkog predsednika Donalda Trampa zbog koje mu preti impičment, jasno govori da u Americi postoje zviždači i "zviždači", odnosno uzbunjivači čija su otkrića korisna i politički upotrebljiva i — oni drugi.

To za Sputnjik kaže novinar Nikola Vrzić, autor knjige o "Vikiliksu" upoređujući novog "zviždača" koji je u Americi heroj i Edvarda Snoudena koji je proglašen za "izdajnika SAD". A radili su sličan posao.

Afera sa "zviždačem" koji je "razotkrio" razgovore američkog predsednika Donalda Trampa i ukrajinskog lidera Vladimira Zelenskog ne jenjava. Dok demokrate u Predstavničkom domu Kongresa pokušavaju da opozovu Trampa sa predsedničke funkcije zbog zloupotrebe položaja, Tramp na Tviteru poručuje da kao i svaki američki državljanin zaslužuje da se suoči sa onim ko ga optužuje, pogotovo zato što je uzbunjivač predstavio razgovor sa inostranim liderom na, kako je rekao, potpuno "netačan i prevarantski" način.

Vrzić podseća na slučaj Snoudena, koji kao najpoznatiji uzbunjivač na svetu ne može ni da se vrati u SAD:

Zapad širi bolesni, rasistički, antikineski nihilizam, napisao je u svojoj kolumni za New Eastern Outlook poznati filozof, pisac i istraživački novinar Andre Vltchek.

Čini se da bi se zapadnjačka javnost, relativno "obrazovana" i potpuno neuka, nakon izvjesnog uvjeravanja mogla složiti oko nekih vrlo osnovnih činjenica, na primjer, da je Rusija povijesno bila žrtva bezbrojnih europskih agresija ili da države poput Venezuele, Kube, Irana ili Sjeverne Koreje nikada u modernoj povijesti nisu prešle tuđe granice kako bi napadali, pljačkali ili svrgavali vlade.

U redu, sigurno bi bilo potrebno "uvjeravanje", ali barem je u specifičnim krugovima inače beznadno indoktriniranog zapadnog društva ponekad i ograničen dijalog još uvijek moguć.

ZA KINU NEMA MILOSTI

Ali Kina je drugačija. Za Kinu ne postoji "milost". Po mnogim standardima, najveću i jednu od najstarijih kultura na Zemlji sustavno su napadali, vrijeđali, ismijavali i arogantno prosuđivali donosioci mišljenja, propagandisti, "akademici" i mainstream tisak sa sjedištem u Londonu, New Yorku, Parizu i mnogim drugim mjestima koja Zapad naziva središtima "erudicije" i "slobode informiranja".

Antikineske poruke ponekad su otvorene, ali uglavnom tanko prikrivene. Gotovo uvijek su rasističke i temelje se na neznanju. Ali je zastrašujuća stvarnost da one djeluju. Djeluju iz više razloga. Jedna od njih je da, iako sjeverni Azijati općenito, a posebno Kinezi, s revnošću uče o ostatku svijeta, Zapad je potpuno nesvjestan gotovo svega azijskog i kineskog.

"Osobno sam vodio niz jednostavnih, ali vrlo korisnih eksperimenata u Kini, Koreji i Japanu, kao i u nekoliko zemalja Zapada. Dok gotovo svako dijete iz Sjeverne Azije lako može prepoznati barem nekoliko osnovnih ikona zapadne kulture, uključujući Shakespearea i Mozarta, većina europskih sveučilišnih profesora s doktoratima nije mogla imenovati niti jednog korejskog filmskog redatelja, kineskog skladatelja klasične glazbe ili japanskog pjesnika. Zapadnjaci ne znaju ništa o Aziji. Njih 50%, sada čak 90%, ali najvjerojatnije negdje oko 99,9%, iako Koreja proizvodi neke od najboljih umjetničkih filmova na svijetu, dok su Kina i Japan poznati po izvrsnoj klasičnoj umjetnosti, ali i modernim remek-djelima", piše Andre Vltchek.

Pala je, eto, i Evropa. Tri zapadna kapitalca, Berlin, Pariz i London, kleknula su na koljena pred zahtjevom Amerike

Minulih dana svjetski mediji provukli su nekako stidljivo vijest koja običnog promatrača planetarnih zbivanja doista nagoni barem malo na čuđenje pa ako hoćete i stid. Tog stida naravno nema u onih na koje se vijest odnosi. Vjerovatno je malo neprijatno samo onima koji s ovim nemaju nikakve veze ali u sebi nose, prirodno ili stečeno u nekim drugim vremenima, potrebu za elementarnom principijelnošću.

Vijest kaže:

Prvo, Njemačka, Francuska i Velika Britanija u zajedničkoj izjavi iskazali su uvjerenje da »nema drugog objašnjenja« za nedavni napad na saudijska naftna postrojenja osim da je za sve kriv Iran... Dalje, u egzaltiranoj reakciji Mike Pompeo, američki državni sekretar, ovim povodom preko Twittera se oduševljeno zahvalio »bliskim prijateljima Amerike« jer su zajednički stali na stranu Washingtona u prozivanju Irana kao krivca za pomenuti napad. Uz to je i on ustvrdio, »napad na Saudijsku Arabiju je ratni čin !«

U svemu je vidljivo nekoliko bitnih, odvojenih, a suštinski povezanih elemenata. Prvi je da se čak i u ovako sročenoj vijesti i odgovoru na nju ne pominju nikakvi konkretni, precizni, provjerljivi dokazi. Vrhunac »optužnice« je u jednostranoj konstataciji o siledžijstvu koje je podržano na bezmalo »literarni način« od tri partnera i to tako da sveukupne posljedice mogu biti katastrofalne. Dakle, u pitanju su formulacije koje stvar čine najblaže kazano dubioznom: »Nema drugog objašnjenja« i »jedini odgovor« faktografski su nedokazana strasna uvjerenja, a niti su objašnjenje niti dokumentirano podastrti dokaz u cijeloj priči. Sve zajedno, storija je u kategoriji onih starih, deja vu krvavih i namontiranih laži iz Tonkinškog zaljeva 1964. i Iraka 2003.

Drugo, ovim povodom ishisterisano ekstremno krilo Washingtona na čelu s isturenim Pompeom, kobajagi samozatajnim, a agresivcem Pensom i Boltonom, radikalnim histerikom nedavno formalno pomjerenim s prve linije planetarnog siledžijstva, dobilo je kapitalnu podršku koja im je bila više nego neophodna za naredni korak: U pripremama za pritisak na dugme za svjetski zemljotres prišle su im tri kapitalno važne, a evo i kapitalno poražene evropske države, davno i (samo)proglašavane uzorima zapadne civilizacije, humanizma, demokracije, ljudskih prava, kulture... To nije uopšte naivna činjenica u slagalici koja mora biti zadovoljena kako bi se legitimirao najavljeni histerični potez davanja bespogovorne lekcije svima o tome ko je ko na planeti, koja prava ko ima i kakvog smisla ima sva ona priča unutar koje je, recimo, tužno-jadni namješteni »slučaj« djevojčice iz Švedske postao mnogo važniji od istinskog jada lidera tri države što su pristali na vazalstvo i ucjenu kakvu će im povijest pamtiti.

Ubijen je osobni tjelohranitelj saudijskog kralja Salmana bin Abdulaziza, javljaju lokalni mediji u nedjelju.

Državna televizija Al-Ekhbariya izvijestila je da je general bojnik Abdulaziz Al-Fagham upucan tijekom osobnog spora u Džedi.

Doskorašnji kancelar Austrije Sebastian Kurz na putu je povratka na vlast pošto je njegova Austrijska narodna stranka (OVP) pobijedila na jučerašnjim vanrednim parlamentarnim izborima, na kojima je krajnja desnica znatno oslabila, a Zeleni dosta ojačali, prenosi Beta pozivajući se na AP.

Prema projekcijama izbornih rezultata na osnovu dijela prebrojanih glasova koje je objavila televizija ORF, OVP bi trebao imati 37,1 posto glasova, što je 5,6 posto više nego na prethodnom glasanju u oktobru 2017. godine, prenosi AP.

Krajnje desna Slobodarska partija Austrije (FPO) dobila je 16,1 posto glasova, čak 10 posto manje nego prije dvije godine, što je znak da su birači kaznili tu stranku zbog "Afere Ibiza", videosnimka objavljenog u maju, na kojem se vidi kako njen dugogodišnji, ali sada bivši lider Heinz-Christian Strache nudi navodnoj ruskoj preduzetnici usluge ako kupi dio austrijskog lista Kronen Zeitung i podrži njegovu partiju kroz taj medij.

Socijaldemokratska partija Austrije (SPO), koja je predvodila mnoge koalicione vlade poslije Drugog svjetskog rata, trebala bi osvojiti 21,7 posto glasova, više od pet posto manje nego 2017. godine, što bi bio njen najlošiji rezultat u poslijeratnom periodu.

Veliki skok su načinili Zeleni, koji 2017. nisu uspjeli ući u Parlament, a sada bi trebali imati 14 posto glasova. Austrijanci su, kao i drugi birači u Evropi, izražavali u proteklih godinu dana veliku zabrinutost zbog klimatskih promjena, što je bila glavna tema Zelenih u kampanji.

Prema projekcijama, liberalna stranka NEOS trebala bi imati 7,8 posto glasova.

Kurz (33) poslije objave rezultata nije želeo reći s kim će pokušati formirati novu vladu, navodi AP. Govoreći u prisustvu lidera drugih stranaka, Kurz je sinoć rekao kako je njegova 17-mjesečna koalicija sa FPO bila "veoma dobra" do "Afere Ibiza" i najavio kako će razgovarati sa svim strankama koje su ušle u parlament.

Klima. Ko bi rekao. Iste one mega korporacije i multimilijarderi koji se tokom prethodnih decenija nalaze iza globalizacije svetske ekonomije, čija potraga za profitom akcionara i smanjenjem troškova je već naneli toliko štete našoj životnoj okolini (kako u industrijskom delu sveta, tako i u nerazvijenim ekonomijama Afrike, Azije, Latinske Amerike) glavni su oslonac "spontanih" građanskih pokreta koji se zalažu za smanjenje količine ugljen-dioksida od Švedske i Nemačke, do SAD i šire. Radi li se o napadu griže savesti ili je možda u pitanju dublja agenda, kojom bi se unovčio i vazduh koji dišemo, pa i više od toga?

Šta god da mislite o opasnostima ugljen-dioksida i rizicima od globalne katastrofe usled zagrevanja koje će u narednih 12 godina temperaturu naše planete povećati u proseku između 1,5 i 2 stepena Celzijusa, ipak vredi istaći ko su oni koji su trenutno preplavili javnost klimatskom propagandom i aktivizmom.

Nekoliko godina pre nego što su Al Gor i drugi odlučili da iskoriste mladu učenicu iz Švedske kao zaštitno lice u kampanji čiji je cilj momentalno delovanje na polju zaštite klime, ili apela Aleksandrije Okasio-Kortez za potpunom reorganizacijom američke ekonomije u okviru Novog zelenog dogovora (predlog niza drastičnih mera čiji je cilj da se utiče na klimatske promene i društvenu nejednakost; prim. prev.), finansijski moćnici počeli su sa osmišljavanjem šema preko kojih će stotine milijardi dolara budućih fondova biti investirano u neretko beskorisne kompanije za zaštitu klime.

LISIČJA PRAVILA ZA KOKOŠINjAC

Nakon nekoliko godina temeljne pripreme, švedska kompanija za promet nekretnina, Vasakronan, izdala je 2013. prvu korporativnu "Zelenu obveznicu". Njihov primer sledile su i druge firme, poput Epla, SNCF-a (francuske nacionalne železnice; prim. prev.), kao i glavne francuske banke Kredi agrikol. Novembra 2013. kompanija Tesla enerdži, Ilona Maska, pogođena brojnim problemima, izdala je prvu solarnu garanciju za imovinu. Danas, prema tvrdnji nečega što se naziva Inicijativa za klimatske obveznice, postoji više od 500 milijardi dolara u takvim zelenim obveznicama. Autori ideje o obveznicama tvrde da je njihov cilj da pridobiju glavni deo od 45 biliona dolara sredstava pod upravom širom sveta, koji su se formalno obavezali da ulažu u programe zaštite klime.

Princ Čarls, budući kralj Ujedinjenog Kraljevstva, zajedno sa Engleskom bankom i londonskim Sitijem, promovisao je "zelene instrumente finansiranja", na čelu sa zelenim obveznicama, kako bi preusmerio penzione planove i uzajamne fondove prema zelenim projektima. Ključni igrač u povezivanju svetskih finansijskih institucija sa "zelenom agendom" je odlazeći guverner Engleske banke, Mark Karni. Decembra 2015. godine, Odbor za finansijsku stabilnost Banke za međunarodna poravnanja, kojim je tada predsedavao Karni, oformio je Radnu grupu zaduženu za finansijsku transparentnost vezanu za klimatske investicije, koja bi savetovala "investitore, zajmodavce i osiguravajuća društva o rizicima povezanim sa investiranjima u poslove vezane za klimu". To je na nesvakidašnji način privuklo pažnju bankara centralnih svetskih banaka.

Ako nedavno predstavljeni planovi za smanjenje ulaganja u proizvodnju najvećih svjetskih banaka u naftnu i plinsku industriju postanu stvarnost, budućnost ovog sektora koji upošljava milijune radnika će se dovesti u pitanje. Pod krinkom uvođenja "odgovornosti" za okoliš i oživljavanja biznisa s "ljudskim licem" financijske elite skrivaju svoj pragmatizam. O tome u kolumni za portal Oil Price piše dr. Cyril Widdershoven, stručnjak za energetski sektor.

Oko 120 glavnih međunarodnih financijskih institucija, uključujući divove poput Deutsche Banke, Citigrupe i Barclay banke, sudjelovalo je na summitu Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u New Yorku, obećavajući da će u godinama koje nadolaze smanjiti ulaganja u sektor nafte i plina. Navodno, oni sve to rade na temelju ideje kako bi čovječanstvo prešlo na obnovljive izvore energije. U pozadini takvih vijesti, neki od investitora koji su uložili kapital u naftnu i plinsku industriju već su počeli rasprodavati svoju imovinu.

Međutim, prema mišljenju autora članka, najvjerojatnije su pod krinkom "borbe protiv globalnog zagrijavanja" financijske institucije zapravo započele aktivnu fazu konkurencije operaterima nafte i plina.

"Ističu se događaji koji su važniji od političkih nemira na Bliskom istoku. Vrijeme je da se naftni radnici ne plaše rata, već svojih kreditora", kaže dr. Widdershoven.

Kako se ne prisjetiti senzacionalnog PR spektakla "aktivistice" Grete Thunberg. Sve su to karike jednog lanca, sigurni su stručnjaci.

U korist pretpostavke stručnjaka da iza svega stoji korporativni dogovor, ovaj put financijske oligarhije, svjedoči činjenica da ne postoji niti jedan znak koji bi pokazao da relevantne banke aktivno pokušavaju prodati svoje udjele u sektoru ugljikovodika svjetske ekonomije. Da se to dogodilo, sigurno bi dovelo do katastrofe u naftnoj i plinskoj industriji. Srećom, to još nije primijećeno, iako kreditne institucije koje sudjeluju u "klimatskom sporazumu" pokušavaju sve prikazati kao da svijet žele lišiti nafte i plina.

"Povijest se uvijek ponavlja dva puta. Prvi put kao tragedija, drugi kao farsa", poznata je izreka Karla Marxa koja se pogrešno pripisuje Hegelu, ali to nije ni važno.

U slučaju američkog predsjednika Donalda Trumpa su pogriješili i povijest se ponavlja obrnutim redoslijedom. Prvo s mogućim opozivom s farsom s "ruskim uplitanjem u američke izbore", a tek onda se ponavlja u obliku potencijalne tragedije. Tragedije za Ameriku i cijeli svijet.

Ostavimo po strani sve detalje američko-ukrajinskog skandala sa Zelenskim, Trumpom, Bidenom starijim, Bidenom mlađim i tako dalje. Zamislimo da proces opoziva, kojeg su pokrenuli demokrati, ostvari svoj cilj i da, ne stigavši na sljedeće predsjedničke izbore, Donald Trump osramoćen napusti svoje mjesto u i izgubi šansu za reizbor. Kakve će biti Sjedinjene Države i cijeli planet u ovom slučaju?

Za početak samo činjenice, čak iako pomalo u suprotnosti s deklariranom slikom. Trump je prilično oprezan pragmatičar u vanjskoj politici, nije sklon ratovanju i desnici. Možda će uplašiti Kim Jong-una s nosačima zrakoplova, ali neće izdati naredbu za napad na Sjevernu Koreju. U Siriji, Ukrajini, Afganistanu i Venezueli, Trump se ponašao više opreznije nego agresivno. Za to je bio znatno kritiziran od svojih protivnika koji su navikli da SAD redovito nekoga treba "lansirati u kameno doba".

U ekonomskoj sferi Trump se opet tvrdoglavo držao svog kursa prijenosa ili povratka proizvodnje u Sjedinjene Države, protekcionizma i tako dalje. Na kraju, Trump, iako se nije pokazao kao grozni rasista, mrzitelj žena i homofob, kako je prikazan u izbornoj propagandi, ipak je malo skratio fitilj "manjinske revolucije" i to jednostavno činjenicom da je prestao sponzorirati i aktivno dijeliti administrativne resurse tim skupinama i nevladinim udrugama. Rekao im je: "Nisam protiv vas, ali učinite to sami."

Treba li objašnjavati da su sve te činjenice ozbiljni uznemirile podivljale Trumpove protivnike iz cijelog političkog spektra? A sada pretpostavimo da nema Trumpa. Što uopće imamo na dnevnom redu? Pa, naravno, riješiti se "trumpizma".