© Sputnik / Sergeй Guneev
Istorijski susret ruskog i američkog predsednika Vladimira Putina i Donalda Trampa 16. jula u Helsinkiju mnogi vide kao šansu za otopljavanje odnosa između dveju velesila.
Slučajno ili namerno, za mesto sastanka izbor je pao na prestonicu Finske, gde su se 1975. godine sastali tadašnji lideri SSSR-a i SAD Leonid Brežnjev i Džerald Ford, kako bi "relaksirali" odnose tokom Hladnog rata, a takođe i Mihail Gorbačov i Ronald Regan 1990. godine.
Sastanak sa Putinom, čije je održavanje iinicirao Tramp u martu čestitkom na reizboru,
doveo je do nervoze u glavnim evropskim prestonicima, koje strahuju da bi susret dvaju lidera mogao da dovede do slabljenja NATO-a i antiruskih sankcija.
Spisak pitanja i problema koje šefovi država treba da reše je velik. Očekuje se da će biti reči o strateškoj stabilnosti, borbi protiv terorizma, popravljanju bilateralnih odnosa, ekonomskoj saradnji i aktuelnim međunarodnim pitanjima kao što su situacija u Siriji, Ukrajini, na Korejskom poluostrvu i pitanje Irana.
"Tajni dogovor" o SirijiMogućnosti. Američki mediji javljaju da je Tramp spreman na dogovor sa Putinom o izvođenju američkih trupa iz Sirije.
Nakon što je zapadna koalicija na čelu sa SAD u aprilu izvršila raketne napade na pozicije sirijske vojske, optužujući predsednika Bašara Asada da koristi hemijsko oružje, Tramp je izjavio da će što je moguće pre povući vojsku iz Sirije. Tada je rekao da bi zemlje regiona trebalo da preuzmu odgovornost o njegovoj sudbini.
Nekoliko dana uoči posete savetnika američkog predsednika za nacionalnu bezbednost Džona Boltona Moskvi, sirijske vladine snage su, uz podršku ruske avijacije, započele veliku ofanzivu na jugu te zemlje, a američka ambasada u Jordanu je saopštila da pobunjenici, protiv kojih se bori Asadova vojska, ne treba da očekuju podršku Amerike. To je podgrejalo priče da je Trampova administracija spremna da učini ustupke Rusiji.
Problemi. Nedostatak jasne strategije predsednika SAD u Siriji nije novina, ali uprkos tome američka administracija nikad nije izlazila u susret Moskvi po sirijskom pitanju. Nejasno je zašto bi sada američki predsednik napravio takav korak.
Komentar: Zaista je prigodan trenutak. MKO/MEK - Narodni mudžahedini Irana, također zvani Nacionalno vijeće otpora Irana, u Francuskoj u miru "rade" više od 10 godina. Dakle, da su "iranske diplomate" htjele izvoditi bombaške napade prema ovoj opasnoj, terorističkoj organizaciji imali su dovoljno godina za to, a ne u toku iranskog predsjedničkog posjeta Europi.
O kakvoj se "iranskoj opoziciji" radi i ko sve stoji iza nje pogledajte u odličnom članku našeg urednika Nialla Bradleya: MEK teroristički kult smrti: Upoznajte washingtonsku "iransku opoziciju"