Kada su se ranije ove godine vodile polemike oko navodnog odbijanja Rusije da Iranu isporuči sustave S-400, na kraju je na službenoj razini potvrđeno da nema nikakve prepreke za ovaj posao, ali da Teheran treba uputiti službeni zahtjev Moskvi za kupnju ovih sustava i pregovori će biti pokrenuti, jer se radi o obrambenom oružju koje nije obuhvaćeno sankcijama Ujedinjenih naroda.

Rusija sada ne isključuje pregovore s Iranom o isporuci sustava protuzračne obrane i radio-elektroničkih sustava toj zemlji, kao i o stvaranju integriranog sigurnosnog sustava u Perzijskom zaljevu, rekao je direktor ruske Federalne službe vojno-tehničke suradnje Dmitrij Šugajev, koji je napomenuo da Rusija strogo postupa u skladu s međunarodnim propisima, navodeći da vojna suradnja s Teheranom po pitanju ofenzivnog oružja ne može započeti prije listopada 2020.

"Prije isteka sankcija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a one za nas ističu u listopadu sljedeće godine, možemo razgovarati o suradnji u isporuci sustava za protuzračnu obranu, stvaranju integriranog sustava nadzora, sigurnosti i obrane obala Perzijskog zaljeva, isporuci radio-elektroničke opreme, modernizaciji opreme za protuzračnu obranu prethodno isporučene Iranu, te isporukama lakog oružja i streljiva", dodao je Dmitrij Šugajev.

Iako je trenutni rusko-iranski sporazum o obrambenoj suradnji na snazi od 2001. godine, suradnja s Teheranom ograničena je Rezolucijom 2231 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i dekretom ruskog predsjednika od 11. ožujka 2016. godine, izvijestio je Bloomberg početkom godine, koji je prvi plasirao lažnu vijest "kako je Moskva zbog sankcija Ujedinjenih naroda odbila Teheranu prodati sustave protuzračne obrane S-400".

Prema agenciji, "Rusija je ovu odluku ocijenila rizičnom, jer bi mogla pojačati napetosti u regiji".

Iransko ministarstvo vanjskih poslova, međutim, demantiralo je ovo izvješće rekavši da ta zemlja nema namjeru kupiti sustave S-400.

Dmitrij Šugajev je tada rekao da je Rusija spremna isporučiti sustave protuzračne obrane S-400 Iranu, ali ih Islamska Republika još nije zatražila.

Irački premijer Adel Abdul Mahdi odobrio je ponovno otvaranje u ponedjeljak prijelaza granice Qaim sa Sirijom, izvijestila je državna novinska agencija INA, ocjenjujući to i kao najnoviji znak normalizacije između vlade Bagdada i sirijskog predsjednika Bašara al-Asada.

Pozivajući se na iračkog šefa granične policije, agencija INA je u petak izvijestila da će taj prijelaz ponovo biti otvoren za putnike i trgovinu.

Grad Qaim u zapadnoj provincije Anbar nalazi se 300 kilometara zapadno od Bagdada, a vraćen je iz Islamske države u studenom 2017. i bio je posljednji bastion u Iraku koji je pao.

Graniči sa sirijskim gradom Albu Kamal, koji je ujedno bio uporište Islamske države, a oba grada su na strateškom opskrbnom putu, te je prijelaz između njih bio otvoren samo za vladin ili vojni promet.

Islamska država 2014. zaplijenila je ogromne površine zemlje i u Iraku i u Siriji, proglasivši kalifat u obje zemlje.

Iračka vlada nedavno je pozvala na obnavljanje članstva Sirije u Arapskoj ligi, što je suspendirano 2011. zbog njezinog pritiska na prosvjednike na početku građanskog rata.

Kako je izlaganje švedske tinejdžerke Grete Thunberg u Ujedinjenim narodima ovih dana bila tema svih medija i većine komentatora, tako i ovog portala, htjeli bi ukazati na jednu nelogičnost i neutemeljene optužbe onih koji nisu zadovoljni kritikom njenog govora i aktivizma općenito.

Naime, ovdje smo čuli optužbe kako je autor dva članka, kao o onog ranije u kojem smo među prvima ukazali na sumnjive veze obitelji Thunberg s PR stručnjakom Ingmarom Rentzhogom iz tvrtke "We Don't Have Time" i raznim udrugama iza kojih stoje "filantropske" zaklade američkih milijardera i korporacija, protiv borbe za čist okoliš. Pogrešno i prilično površno, jer je jedno zalagati se za čist okoliš, što svi činimo, a drugo podržati teoriju antropogenog uzroka globalnog zatopljenja i vezati ga za emisije CO2, što je glavna bitka projekta "Greta Thunberg", koji se mora nazvati tako, jer švedska tinejdžerka sigurno ne može na akademskoj razini objasniti ono za što se zalaže.

Ali projekt "Greta Thunberg" ne čuva okoliš kao takav, već se promovira teorija o štetnim emisijama CO2, što se povezuje s fosilnim gorivima i utjecajem čovjeka. Pola akademske zajednice kaže da je tako, a pola kaže da nije tako. Međutim, tabor ideologija CO2 ne želi uopće raspravljati sa svojim kolegama koji tvrde suprotno i tvrde da je njihova istina apsolutna i neupitna.

Vraćajući se na PR projekt "Greta Thunberg", otkrivene su veze s tvrtkom "We Don't Have Time" i dobro ukorijenjenih korporativnih ekoloških subjekata "Climate Reality Project" Ala Gorea, 350.org, Avaaz, Global Utmaning, kasnije Global Challenge, Svjetske banke i Svjetskog ekonomskog foruma. Al Gore i najmoćniji kapitalisti planeta stoje iza danas proizvedenih pokreta mladih, što smo također pojasnili. Istražene su i veze koje "We Don't Have Time" ima s obitelji Thunberg, Institutom Sanders, organizacijama i pokretima "Our Revolution", "This Is Zero Hour", "The Sunrise Movement" i "Green New Deal".

"Green New Deal" cilja na žensku mladu populacije, ključno "femografski". Primarni arhitekt i autor podataka "Green New Deala" je povezan s Institutom za svjetske resurse. Odatle autor istrage koju smo objavili vodi čitatelje kroz veze Komisije za poslovni i održivi razvoj, Globalnu komisiju za gospodarstvo i klimu i novu klimatsku ekonomiju, projekte Svjetskog instituta za resurse. Otkriva se zajednička nit između tih skupina i dodjele novca za "okoliš" kroz organizaciju "Natural Capital Coalition" i neprofitni industrijski kompleks kao cjelinu. Na kraju se otkriva kako je to kulminiralo nametanjem plaćanja za usluge ekosustava, financiranje i privatizaciju prirode i druge "zelene projekte".

Mislim da bi bilo dosta, jer se svi oni bave emisijama CO2 i naplatom naknada za prekomjerne emisije ovog plina. Ostatak analiza možete pročitati u članku "Za Boga miloga, ostavite Gretu Thunberg liječnicima i učiteljima, a klimu akademicima!". Oni koji dižu optužbe kako smo za zagađenje planete bi se prvo trebali informirati o argumentima suprotnog tabora. Ali ne, svatko tko tvrdi suprotno je zagovornik nekontroliranog ekonomskog rasta i profita, istog onog koji plaća projekt sa švedskom tinejdžericom da naplati očuvanje okoliša.

Što se događa u Ukrajini? Ovo je jedno od velikih pitanja našeg doba. Otkad je 1991. stekla "neovisnost", Ukrajina je bila meta lopova, zločinaca ili jednostavno očajnih ljudi, kako domaćih, tako i stranih. Zemlja je uzor kako izgleda kolaps države i institucija.

Međutim, to nije jedino po čemu je moderna Ukrajina poznata, ali to se događa i našom krivnjom, kao i nezainteresiranosti čitatelja da prate situaciju u Donbasu ako ne teku potoci krvi.

Slično je bilo s Irakom 2013. godine, kada je u terorističkim napadima ubijeno 10 000 ljudi, a sve se svodilo na "nevažne" agencijske vijesti o "autobombi koja je eksplodirala ovdje" ili "bombašu samoubojici koji se raznio ondje".

Sirija je trenutno sličan primjer. Ako nema velikih ofenzivnih operacija, čitatelje ne zanimaju svakodnevna granatiranja civilnih četvrti i sporadični napadi i sukobi sa sirijskom vojskom, nakon čega se redovito objavljuju "dosadna" izvješća o mrtvima i ranjenima.

No, vratimo se Ukrajini. Postoje još dvije stvari po kojima je ova zemlja poznata.

U protekla 24 sata su ukrajinske snage provele intenzivno granatiranje zapadnog predgrađa Donjecka, izvijestila je narodna milicija Donjecke Narodne Republike. Procjenjuje se da je najmanje 50 granata pogodilo grad. Neke granate pogodile su stambene zgrade, izazivajući požare i tjerajući ljude da napuste svoje domove.

Situacija u gradu i cijelom Donbasu na liniji razdvajanja se može nazvati "permanentnom humanitarnom krizom".

Zvuči možda smiješno ali, povod za ovo sjećanje i nova razmišljanja tim tragom postala su stalna ovodecenijska "politička" zbivanja na Bliskom istoku. Zapravo ono što je već stoljećima tamošnja realnost samo se, evo, to sve sada potpuno pokorava pred silom, neznanjem, glupošću, bahatošću i ko zna čime, a kraj minulog i evo početak novog stoljeća pretvorilo je u košmar. I prve znake koji govore da priroda priprema kontranapad.

Priča svedena na mučnu svakodnevnicu priča je, kako "IM" oteti energente i ostale resurse. U tome se stiglo, evo, do Amerike s Trumpom, "unutrašnjom državom" i kojekakvim Boltonima, do Afganistana, Sirije, Libije i kobajagi "proljeća", Al Qaede i ISIL-a, Saudijske Arabije i Jemena, Irana koji je htio i potpisao nuklearni sporazum kakav je moćnicima odgovarao a njih oslobađao da dišu nakon 40 godina sankcija, ali nova matematika sile to ponovo ne dozvoljava. Ništa Omar Hajam i Avicena, poezija i astrologija, medicina i istinite legende... Zapadu trebaju naftaši i to u partnerstvu s Izraelom, nezajažljivom državom, jedinom koja se uporno širi sa stalnim pogledom na "još".

Za neznalice iznenada vratila se na veliku scenu i Rusija, mislilo se pokopanoj ispod srušenog Berlinskog zida. Vječito sebična Evropa opsjednuta udžbeničkim prosvjetiteljstvom zakasnila je da shvati da više nije u samom vrhu moćnika na planeti, Kina se valja iza brda, a ni Indija više nije tek "onako"... I sve to zajedno kotrlja se na nekim drugim kolosjecima ni približno uređenim i usmjeravanim kao u optimističnim godinama iza Drugog svjetskog rata u atmosferi optimizma tragom pobjede nad fašizmom.

Priču je potom preuzeo kapital. Samo goli interes ogromnu većinu šutljivih doveo je do ivice kataklizme.

I evo nas ponovo kod cura i momaka iz epizode u Isfahanu i Damasku, u kolopletu priča o sudaru dva "kampa" konstituirana na osnovama drugačijim u određivanju (ne)prijateljstva prije samo nekoliko decenija. Tipična je tu priča o Americi i Iranu, zakovana tom brutalnom interesnom logikom potpuno legaliziranom na svjetskoj sceni.

Iran je evo od 1979. godine pod zapadnim, zapravo američkim sankcijama naloženim i njihovim poslušnim partnerima širom svijeta. Povod je revolucijom srušen i protjeran Šah, vjerni čuvar zapadnih naftnih interesa. Naravno, to se nije smjelo.

"Ne videti šumu od drveća" je pogodna metafora ako pogledamo poslednjih dvadeset godina. Ovaj period je bio izuzetan po broju istinskih tektonskih promena koje je međunarodni sistem pretrpeo. Sve je počelo tokom onoga što se može smatrati "Kristalnom noći međunarodnog prava", 30. avgusta 1995., kada je Carstvo napalo bosanske Srbe, direktno i potpuno kršeći sve najosnovnije principe međunarodnog prava.Zatim je usledio 11. septembar, koji je dao Neokonima "pravo" da prete, napadaju, bombarduju, ubiju, sakate, otmu, muče, ucenjuju i na drugi način maltretiraju bilo koju osobu, grupu ili naciju planete samo zato što su Amerikanci "neophodna nacija" i ostali su "ili sa njima ili sa teroristima".

Tokom tih istih godina, videli smo da je Evropa postala trećerazredna američka kolonija, nesposobna da brani temeljne evropske geopolitičke interese, dok su SAD postale trećerazredna kolonija Izraela, jednako nesposobna da brani čak i temeljne geopolitičke interese SAD.

Najzanimljivije je ako pogledamo unazad, dok su se SAD i EU urušavali pod težinom sopstvenih grešaka, Rusija i Kina su očigledno bile u usponu; Rusija uglavnom u vojnom pogledu, a Kina uglavnom ekonomski.

Ono što je najvažnije, Rusija i Kina su se postepeno usaglasile da žive u simbiozi, koja je još jača i značajnija nego da su ove dve države ujedinjene nekom vrstom formalnog saveza: savezi se mogu raskinuti ali simbiotski odnosi obično traju večno (iako ništa nije večno).

Kinezi su sada razvili zvaničan, poseban i jedinstven izraz koji karakteriše njihov odnos sa Rusijom. Oni govore o "strateškom, sveobuhvatnom partnerstvu za koordinaciju nove ere".

Ovo je najgora noćna mora Anglocionista, a njihovi cionistički mediji u velikoj meri prikrivaju činjenicu da su Rusija i Kina strateški saveznici.
Takođe se jako trude da ubede ruski narod da Kina predstavlja pretnju Rusiji. To im neće uspeti, jer dok neki Rusi strahuju od Kine, Kremlj zna pravu istinu i nastaviće dalje da produbljuje simbiotski odnos Rusije sa Kinom.

Jutros je na službenoj Facebook stranici Veleposlanstva Ruske Federacije u Hrvatskoj objavljena vijest kako SAD godinama snabdijevaju teroriste u Siriji, nezakonito su okupirali dio sirijskog teritorija, a sada su uveli sankcije zbog ruskih isporuka avionskog goriva ruskim snagama u Siriji koji se bore protiv terorista.
"Ovaj put su SAD nadmašile same sebe", stoji na FB stranici ruskog veleposlanstva.

Bilo bi apsolutno besmisleno ulaziti u detalje i našim čitateljima objašnjavati tko je tko u Siriji i tko se protiv koga i zašto bori, pa ćemo se zadržati na najnovijem potezu američke uprave.

Službeni predstavnik jemenskih snaga i Huti milicija, Yahya Saria, jučer je rekao kako su snage pokreta Ansarullah na granici sa Saudijskom Arabijom presrele i zarobile oko tri brigade saudijske vojske s ukupno 1000 vojnika i svom ratnom opremom, uključujući oklopna transportna vozila.

Predstavnik Huti boraca je jamčio uvjerava "kako se sa zarobljenicima postupa u skladu s vjerskim principima, običajima i tradicijama Jemena".

"Jemenski Huti borci su izveli veliku vojnu operaciju na granici sa saudijskom provincijom Najran, tijekom koje su zarobili nekoliko hiljada vojnika i zaplijenili nekoliko stotina transportnih vozila arapske koalicije", rekao je za Press TV brigadni general Yahya Saria, službeni predstavnik oružanih snaga pokreta.

"Oružane snage Jemena objavljuju da je izvedena opsežna vojna operacija na području Najrana. Neprijatelj je pretrpio velike gubitke u tehnici i živoj sili. Tisuće neprijateljskih vojnika su zarobljeni, na stotine su ubijeni i ranjeni", rekao je general Yahya Saria, prenosi RT.

U 72 sata provedbe operacije, Huti su uspjeli opkoliti "tri vojne brigade neprijateljskih snaga", koje su u potpunosti razbijene, čime je "oslobođeno" stotine kvadratnih kilometara. Saria kaže da je zaplijenjena velika količina oružja, uključujući i nekoliko stotina transportnih vozila. Među zarobljenima su saudijski vojnici i časnici, među kojima je mnogo zapovjednika, ali i vojnika drugih nacionalnosti.

Kompleksi protivvazdušne odbrane PVO uništili su više od 100 dronova, ili su ih neutralisali sredstvima radioelektronske borbe, tokom pokušaja napada terorista na rusku aviobazu "Hmejmim" u Siriji, rekao je novinarima predstavnik Ministarstva odbrane general-major Igor Konašenkov.

"Teroristi pokušavaju da probiju sistem vazdušne odbrane aviobaze 'Hmejmim'. Govoreći u ciframa: za dve godine je uništeno 118 bespilotnih letelica terorističkih grupa, uključujući i 58 dronova od 1. januara ove godine", naveo je Konašenkov.

On kaže da je najveći broj napada dolazio iz Idliba i područja Latamna, Han-Šejhun i ostalih.

"U poslednje vreme naša protivvazdušna raketna sredstva PVO — 'Pancir-S1' i 'Top-M2' takođe eliminišu pokušaje terorista da izvedu napade raketama. Od 1. januara 2019. godine bilo je uništeno 27 granata terorističkih grupa, koji su dolazili najviše iz zone bezbednosti 'Idlib'", naveo je general.

Uvođenjem novih sankcija koje sprečavaju isporuke goriva ruskim trupama u Siriji, Sjedinjene Američke Države pokušavaju da spreče potpuno uništavanje terorizma u ovoj zemlji, navodi se u komentaru Ministarstva spoljnih poslova Rusije.

"Sada su maske potpuno spale - direktno se radi o nameri da se spreči potpuno iskorenjivanje terorista na sirijskom tlu", naglašava se u saopštenju Ministarstva u vezi sa uvođenjem novih restriktivnih mera Vašingtona.

Rusko Ministarstvo dodaje da će se borba protiv terorističke pretnje u Siriji nastaviti, uprkos činjenici da su ekstremisti pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Američkih Država i da one ilegalno okupiraju deo zemlje, "sprečavajući okončanje sirijskog sukoba". U saopštenju se takođe oštro osuđuje uvođenje sankcija.

"Ruska strana je odavno sa zabrinutošću primećivala da Vašington štiti teroriste Nusra fronta i Hejat tahrir el šam (obe zabranjene u Ruskoj Federaciji), snabdeva ih svim potrebnim i pokušava da zaštiti od napada, iako su oni direktni naslednici Al Kaide (zabranjene u Ruskoj Federaciji) i svuda priznati kao terorističke organizacije", dodaje Moskva.