Granica između Albanije i Kosova bit će ukinuta od 1. siječnja 2019. godine, izjavio je u četvrtak, 2. kolovoza, albanski ministar za dijasporu Pandeli Majko.

Na skupu, posvećenom problemima albanske dijaspore, Majko je izjavio slijedeće: "Mi moramo otvoriti granicu između Albanije i Kosova, premijer (Albanije) Edi Rama rekao nam je kako je donio odluku. S 1. siječnja počinje slobodno kretanje između Albanije i Kosova." (info: Lajmi.net)

Tom je skupu nazočio i kosovski predsjednik Hashim Thaçi i premijer te zemlje Ramush Haradinai, koji nisu komentirali te riječi.

Podsjećamo: kosovski parlament već je izglasao ukidanje carina na granici s Albanijom i suglasio se s ukidanjem nadzora na graničnim prijelazima s tom zemljom. Prije toga zastupnici su donijeli odluku o ukidanju roaminga za mobilne veze između kosovskih i albanskih operatera.

U veljači ove godine, albanski čelnik Edi Rama, tijekom posjeta Prištini i obilježavanja 10. godišnjice nezavisnosti Kosova, iznio je ideju o zajedničkoj vanjskoj politici Albanije i Kosova, a nije isključio niti mogućnost biranja zajedničkog predsjednika.

Krajem prošlog tjedna su dva jastreba američke politike, senatori Lindsey Graham i John McCain, dali izjave za medije u kojima sugeriraju kako na Rusiju treba vršiti pritisak sve dok se ne slomi. Lindsey Graham je rekao kako predsjednik Trump, unatoč raširenom miljenju u suprotno, vodi puno oštriju politiku prema Moskvi od njegovog prethodnika Obame.

Rusija je postala opravdanje za političke elite zapadnih zemalja i za uvođenje mjera koje nemaju nikakve veze s Moskvom, kao na primjer cenzura medija u Velikoj Britaniji, ali je najnoviji nacrt zakona američkih senatora dokument koji je u mnogih izazvao nevjericu. Naime, SAD su Rusiju, Kinu, Iran, Venezuelu i druge zemlje svrstali na popis prijetnji američkoj nacionalnoj sigurnosti i neprijateljskih zemalja, što predsjedniku Trumpu i Kongresu omogućava nametanje sankcija i vršenje raznih oblika pritisaka protiv Rusije.

Međutim, kako piše The Hill, američki Senat sada želi označiti Rusiju kao "sponzora terorizma".

Upravo tako. Američka politika, koja desetljećima financira, naoružava, oprema i obučava terorističke skupine, Rusiju sada na službenoj razini želi označiti kao "sponzora terorizma" i kazniti je najoštrijima sankcijama koje je ikada vidjela. Jesu li Amerikanci posve poludjeli?

Naime, američki političari svim silama žele osigurati da se Rusija više nikada ne upliće u američke izbore. Recimo da se i uplitala, koliko su rezultata navodno slobodnih izbora režirali američki dužnosnici i obavještajci i koliko su vlada svrgnuli? Moskva, kako se čini, nije htjela utjecati na izborni proces u Armeniji, a da je bila u stanju hipnotizirati milijune Amerikanaca da ne glasaju za Hillary Clinton, nego za Trumpa, ili da mahom na referendumu u Velikoj Britaniji glasaju za Brexit?! Ovdje nešto nije u radu, iako to nikoga i ne zanima. Naravno, Rusija podržava teroriste u jugoistočnoj Ukrajini, gdje većinu lokalnih snaga čine ljudi koji žive u Donbasu, dok su 2014. godine EU i SAD otvoreno podržali državni udar i na vlast doveli neonacističku huntu koja pokrenula ofenzivu protiv vlastitog stanovništva i uništila ukrajinsku ekonomiju da se neće moći oporaviti sljedećih nekoliko desetljeća. Tu je i Sirija, gdje SAD planiraju svrgnuti Bashara Al-Assada još od vremena Georga Busha mlađeg, a Rusi bi trebali biti kažnjeni zato što su pomogli sirijskoj vojsci da uništi teroriste sirijske Al-Qaede, ISIL i brojne druge islamističke terorističke skupine na platnom spisku Washingtona.

Američki protuobavještajni istražitelji otkrili su da je osumnjičena ruska špijunka više od deset godina neotkrivena radila u moskovskom veleposlanstvu Sjedinjenih Američkih Država, piše Rusku državljanku zaposlila je američka Tajna služba i razumije se da je imala pristup agencijskoj internoj mreži i email sustavima, što joj je potencijalno omogućilo da pregledava osjetljive materijale kao što su dnevni rasporedi predsjednika i potpredsjednika SAD-a. Također, žena je navodno imala uvid u sustav Tajne službe za praćenje lažnog novca.

Žena je godinama radila za Tajnu službu prije nego što je 2016. godine tijekom rutinske sigurnosne provjere koju su provela dva istražitelja Regionalnog ureda za sigurnost američkog Ministarstva vanjskih poslova postala sumnjiva. Naime, ustanovili su da se učestalo i neovlašteno sastajala s članovima ruske sigurnosne agencije FSB. Ti su je kontakti navodno skupo koštali.

The Guardian je doznao da je Regionalni ured za sigurnost u siječnju 2017. godine pozvonio zvono za uzbunu, ali da Tajna služba na to nije reagirala vlastitom istragom. Umjesto toga, odlučili su je pustiti da nekoliko mjeseci ode u tišini, možda kako bi izbjegli potencijalnu sramotu.

Izvor iz obavještajne zajednice rekao je The Guardianu da je žena otpuštena prošlog ljeta nakon što joj je Ministarstvo vanjskih poslova ukinulo sigurnosno odobrenje. Žena je otkaz dobila netom prije Kremljovog zahtjeva za istjerivanjem 750 članova američke diplomatske misije koji je došao nakon što je Washington Rusiji nametnuo sankcije.

"Tajna služba je pokušala prikriti sigurnosni propust time što su je otpustili, međutim šteta je već učinjena. Više vodstvo Tajne službe nije provelo internu istragu kako bi se procijenilo kolika je šteta učinjena i je li možda imala pomoć. Samo intenzivna neovisna istraga može utvrditi koliko je štete napravila", rekao je izvor.

Tajna je služba u izjavi o incidentu pokušala smanjiti važnost ženine uloge, ali nije porekla da su je identificirali kao potencijalnu krticu. "Svim lokalno zaposlenim osobama se upravlja tako da su interesi Sjedinjenih Američkih Država u svakom trenutku zaštićeni. Zbog toga, oni obavljaju dužnost prevođenja, interpretacije, kulturalnog usmjerenja, vezivanja i administracije. Osoba u pitanju pomagala je našim atašeima i agenciji u komunikaciji s ruskom Vladom, FSB-om, Ministarstvom unutarnjih poslova i ruskom Federalnom službom za zaštitu. Takve se osobe nikada ne nađu u situaciji da barataju s informacijama o nacionalnoj sigurnosti."

Američko ministarstvo vanjskih poslova incident nije komentiralo, ali su rekli da poduzimaju primjerene poteze kada god osjete da neki zaposlenik predstavlja sigurnosnu prijetnju. The Guardianu je rečeno ime osobe, međutim osoba nije odgovorila na upite iz britanskog medija.

Govoreći na konferenciji jamaca sirijskog primirja, Rusije, Irana i Turske, posebni izaslanik ruskog predsjednika za Siriju Aleksandar Lavrentijev je 31. srpnja, na dan kada je službeno okončana kampanja oslobađanja južnih sirijskih pokrajina, rekao kako je odluku o povlačenju svojih snaga na nešto više od 80 kilometara od granice između Sirije i Izraela Iran donio sam, tako da je Moskva sada sigurna da se smanjila zabrinutost Izraela zbog moguće prisutnosti proiranskih snaga u blizini njihove granice.

To je bio odgovor Lavrentijeva na pitanje novinara RIA Novosti o stavu Tel Avivu o liniji razgraničenja na granici sa Sirijom.

Kao što smo ranije izvijestili, čelnici izraelskog režima su gotovo svakodnevno izražavali zabrinutost zbog moguće prisutnosti proiranskih snaga u Siriji u blizini izraelske granice, te rekli da su zbog toga provodili zračne udare i raketne napade na susjedno područje na kojem su se vodile operacije sirijske vojske protiv terorističkih islamističkih skupina.

Izrael je ranije tražio da Rusija utječe na Damask i da se osigura povlačenje iranskih i proiranskih snaga s cijelog sirijskog teritorija, na što je Moskva odgovorila da ona to ne može tražiti, niti učiniti, jer su iranski vojni savjetnici u Siriju došli na zahtjev vlade iz Damaska i dali su veliki doprinos u borbi protiv terorizma. Sada, kada je kampanja na jugu Sirije završena, iranski savjetnici i proiranske milicije su se povukli nešto sjevernije od bivše linije i raspoređeni su sjeverno od graničnog prijelaza Baalbek s Libanonom i linijom koja se proteže sjeverno od Damaska, grada Suweide do granice s Jordanom. Dakle, nalaze se praktično u cijeloj središnjoj i sjevernoj Siriji, osim u područjima koje nadziru Kurdi, Idlibu i teritoriju pod kontrolom proturskih islamističkih milicija.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu zaprijetio je Iranu da će se suočiti sa snagom "međunarodne koalicije" ukoliko se usude blokirati ključnu pomorsku rutu u blizini jemenske obale. Pritom se očito referirao na nedavne napade jemenskih Houthi pobunjenika na saudijske naftne tankere, a Netanyahu, baš kao i Saudijska Arabija, vjeruje da iza jemenskih pobunjenika stoji Iran.

Incident u blizini jemenske obale Netanyahu je nazvao "oštrim sukobom s iranskim satelitima koji pokušavaju sabotirati međunarodni brodski promet".

Pogibija trojice ruskih novinara u Centralnoafričkoj Republici šokirala je rusku javnost. Okolnosti pod kojima su stradali Orhan Džemal, Aleksandar Rastorgujev i Kiril Radčenko i dalje su zagonetne.

Prema raspoloživim informacijama, novinare koji su snimali dokumentarni film napalo je deset osoba, a napadači su nosili turbane i govorili na arapskom. Napadači su otvorili vatru na njihov automobil a preživeo je samo afrički vozač. Ubice su odnele skupu opremu za snimanje i nestale.

Portparolka Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova saopštila je da je identitet novinara potvrđen, da će njihova tela biti prebačena u Rusiju narednih dana, a da su kod njih pronađene novinarske legitimacije različitih medija koje su istekle a da su u Centralnu Afriku otišli sa turističkim vizama.

Ona je takođe rekla da prilikom pregleda tela novinara nisu pronađeni tragovi mučenja i okarakterisala kao budalaštinu informacije da su novinari istraživali delatnost privatnih vojnih kompanija u toj zemlji: oni nisu išli tamo gde rade ruski instruktori.

Stručnjak za Južnu Afriku Aleksandar Danevič skreće pažnju da je Centralnoafrička Republika jedno od najopasnijih mesta na planeti.

Posebni parlamentarni odbor u Velikoj Britaniji je objavio izvješće kojim nastoji ojačati cenzuru pomoću manipuliranih "dokaza" o "lažnim vijestima" i "ruskom utjecaju".

Konkretno, stvarat će se vijesti, koje ne moraju biti istina, kako bi se suzbile takozvane "lažne vijesti" i "ruski utjecaj", kao što je prošlog tjedna bio slučaj u Njemačkoj, tijekom nedokazanog napada ruskih hakera na njemačke javne televizije, ali su to odradili mediji.


Političke institucije u Ujedinjenom Kraljevstvu pokušavaju svim sredstvima ušutkati kritičke glasove i provoditi opsežne mjere cenzure na internetu. Nakon gotovo godinu i pol dana je Selekcijski odbor Odjela za kulturu, medije i sport (DCMS) objavio izvješće u kojem iznosi plan za borbu protiv navodnih i stvarnih "lažnih vijesti", a koristit će se "dokazi" koji su odabrani i manipulirani za medijsku borbu protiv Rusije.

"Dokazi" će biti odabrani i manipulirani kako bi opravdali zahtjeve odbora za jačanjem kampanje u borbi protiv Rusije i njezinih aktivnosti usmjerenih protiv Velike Britanije, navodi

Izvješće borbu protiv ruskih "lažnih vijesti" koristi kao izgovor "za hitno djelovanje protiv suzbijanja demokratskih prava pojedinaca i političkih organizacija, ali i za cenzuriranje društvenih mreža i zabranu alternativnih medijskih izvora".

Odbor također koristi navodno rusko uplitanje u glasanje na referendumu u Brexitu kako bi se zaustavio izlazak Britanije iz Europske unije ili revidirali rezultati samog referenduma.

Armenski vanjskopolitički prioriteti, sadržani u vladinom programu pod vodstvom Nikola Pašinjana, usmjereni su na daljnje jačanje i produbljivanje savezničkih odnosa Armenije i Rusije, jučer je izjavio glasnogovornik armenskog Ministarstva vanjskih poslova Tigran Balajan, komentirajući reakcije službene Moskve zbog kaznenog progona bivših armenskih dužnosnika u slučaju "1. ožujka", kada su uhićeni bivši predsjednik Robert Kočarijan i glavni tajnik sigurnosnog saveza postsovjetskih republika ODKB, Jurij Kačaturov.

"Pratimo međunarodne reakcije u vezi situacije u Armeniji i internih procesa koji se provode u okviru vladavine prava i nezavisnog sudstva i borbe protiv korupcije, što su unutarnji politički prioriteti vlade. Ovi procesi nisu povezani s vanjskom politikom Armenije i ne bi trebali uzrokovati odstupanja. U tom kontekstu, ponavljamo da su naši vanjskopolitički prioriteti, koji su izričito navedeni u parlamentu i odobreni vladinim programom, usmjereni na daljnje jačanje i produbljivanje savezničkih odnosa Armenije i Rusije, poboljšanje učinkovitosti suradnje unutar saveza ODKB i Euroazijske ekonomske unije. Strogo se pridržavamo najavljenog kursa", istaknulo je Armensko ministarstvo vanjskih poslova.

Ranije je u razgovoru s novinarima ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov oštro reagirao na kazneni progon bivših visokih dužnosnika u Armeniji u okviru slučaja "1. ožujka".

Prema Lavrovu, događaji u Armeniji proturječe tvrdnjama novog vodstva zemlje kako se neće organizirati bilo kakva vrste obračuna sa svojim političkim prethodnicima.

"Događaji posljednjih dana protive se nedavnim izjavama novog armenskog vodstva kako nema namjeru organizirati progon svojih prethodnika iz političkih razloga", rekao je ruski ministar vanjskih poslova.

Podsjetimo, Robert Kočarijan je optužen da je tijekom nasilnih demonstracija oporbe početkom ožujka 2008. "nasilno rušio ustavni poredak", kada je policija morala upotrijebiti silu u smirivanju nereda, a on je, kao predsjednik u ostavci, proglasio izvanredno stanje u zemlji.

Ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov je na marginama ministarskog sastanka ASEAN-a u Singapuru prokomentarisao zaključke komiteta SAD o obaveštajnim poslovima o "mešanju" Rusije.

"Jednostavno mi je smešno kada čujem da smešnim slikama pokušavaju da potkopaju američku demokratiju. To je, po meni, pojava neke prevelike paranoje, nekarakterno za američke zakonodavce, naduvavanje ovakvih senzacija ni iz čega, na praznom mestu. Nismo mi izmislili društvene mreže, nismo mi insistirali da one budu otvoreni za svakoga. Oni koji to žele, izgleda da ih ima previše", prokomentarisao je Lavrov zaključke američkog komiteta Senata za obaveštajne poslove da se u Rusiji koriste društvene mreže po principu "manje vesti, više memova".

Rusija se optužuje da pokušava da manipuliše mišljenjima Amerikanaca uz pomoć smešnih slika na internetu.

Spolja bi da odlučuju ko će upravljati Sirijom

Rusija smatra kontraproduktivnim pokušaje nekih spoljnih igrača da sami rešavaju sudbinu Sirijaca, izjavio je ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov.

"Postoje neki spoljni igrači koji bi želeli da rešavaju za Siriju. Ko treba da rukovodi ovom zemljom, kako ona treba da izgleda, šta treba da se nalazi u Ustavu? Mi ne podržavamo takve pokušaje, smatramo ih kontraproduktivnim", saopštio je ministar novinarima.

Već tisućama godina se prognoziranje budućnosti pokazao kao uzaludan posao. Sudeći po transformaciji čovječanstva je u posljednjih tisuću godina bilo više neočekivanih i oštrih zaokreta povijesti. Podaci iz suvremene povijesti nam pokazuju kako su takvi radikalni zaokreti mogući čak i tijekom jednog stoljeća. Živa potvrda su bili siloviti vojni napredak nacističke Njemačke, koja se urušila u samo tri godine, od poraza u Staljingradu u veljači 1943. do kapitulacije u svibnju 1945. godine, a predviđalo se da će biti "tisućljetno carstvo novog svjetskog poretka".

Slično je bilo s program izgradnje komunizma u Sovjetskom Savezu, koji je usvojen 1961. godine, a propao je već 1980. Nakon toga je uslijedilo urušavanje "sovjetskog carstva" i njegov konačni kolaps na temelju kojeg je stvorena Rusija, koja je preživjela deset godina ere radikalnih beznadnih reformi.

Druga je stvar kada se pokuša shvatiti potencijal postojećeg društva i predvidjeti mogućnost daljnjeg razvoja na temelju onoga čime određeno društvo raspolaže. Takva predviđanja moraju biti odraz procesa koji se temelji na točnim i objektivnim spoznajama, a ne na samovolji i ispraznim teoretskim raspravama. Stoga pokušajmo na temelju činjenica i objektivnih spoznaja barem približno pretpostaviti smjer i trendove razvoja moderne civilizacije.

Kako god zvali moderno društvo, na globalnoj razini je primjetno da smo ušli u fazu konzumerističke civilizacije. Bez obzira na to koliko je intenzivna potrošnja prirodnih resursa i proizvoda ljudske aktivnosti, potrošnja je ključni element moderne civilizacije.

Prvi signali ovog društva su glasno počeli odjekivati '60-ih godina dvadesetog stoljeća, kad su se pojavili pokušaji da se stvori globalni model svjetskog razvoja i javnost se počela boriti za čišći okoliš. Povijest globalizacije i transformacija okoliša u politiku na Zapadu traje posljednjih četrdeset godina, ali stanje civilizacije ne samo da se nije poboljšalo, nego se još više crpe i troše prirodni resursi, što dovodi do zaključka da će aktivnosti ili točnije sudbina moderne civilizacije biti potrošnja da posljednjeg grama minerala.