Netanyahu je uspio očarati manje od polovice biračkog tijela svojom mađioničarskom lukavošću političkog džeparoša i agresivnošću najavljenog nastavka izraelske otimačine u Palestini i šire
Izraelci kod kojih je pobijedio politički sado-mazohizam skrenuli su svog idola Benjamina Netanyhua na korak ispred vrata zatvora - u slavni dio istorije svoje države. Peti put na tron premijera, što nije uspjelo ni do sada prvom na toj funkciji, Davidu Ben Gurionu. Paradoks je pri tome veliki.

»Bibijev« individualni kalibar za ovakav uspjeh u istoriji jevrejske države zapravo nije ni približno onakav kakve su bile zasluge mnogih dosadašnjih lidera ove države, ma koliko se u većine njih uspjeh također mjerio nivoom izrazitog radikalizma i »tvrdoće«. Ali, Netanyahu evo ulazi u istoriju po jedinstvenom »uspjehu«: tog se oreola dočepao jer je - iako objektivno mali čovjek i političar - naprosto bio veći i beskrupulozniji fakin što je savršeno shvatio kako i koliko za svoju korist može iskoristiti i slične njemu kod kuće i još više one u Americi kojima Izrael treba, i obratno.

Posebno je lukavo Bibi dokučio i kako se dodvoriti onim krugovima koji mu ponajviše trebaju u samom Izraelu. Riječ je o malim i velikim proizvedenim šovinistima, mitološki opsjednutim prošlošću, a zapravo bolesno imperijalnim i gluhim za ikakve humane vrijednosti nekada postojeće u svijetu. Za njih su moć i vlast jedino bitne kategorije, uz potrebu za vladanjem svojim okruženjem ma gdje bili, jer su naprosto zadojeni idejom da im to pripada.

Netanyahu (69), lider desnog i konzervativnog »Likuda« je u Izraelu uspio da očara manje od polovice biračkog tijela svojom mađioničarskom lukavošću političkog džeparoša, i agresivnošću najavljenog nastavka izraelske otimačine u Palestini i širem regionu. Druga, također »tanja« polovica politički različito artikuliranog stanovništva Izraela racionalno je slutila da se treba distancirati od tipa nad čijom glavom vise najavljene optužbe u procesima za slučajeve teške korupcije. I to iz fotelje premijera.

Ti su birači dali svoj glas »Plavo-bijeloj« koaliciji Benny Gantza (59), bivšeg šefa izraelske vojske, pa tako i poprilično »tvrdog« u pitanjima odbrane i sigurnosti Izraela ali, očigledno novog političara hladnije glave i racionalnijeg, spremnog za »pomirenje sa Palestincima«, »razumijevanje nuklearnog sporazuma s Iranom« itd. što je politički mentalni sklop bitno drugačiji od Netanyahuovog.

Sve to, naravno, nije značilo odmah i priznavanje nezavisne Palestine - to je danas u Izraelu ipak preriskantna formula za izbore - ali jeste optimizam spram već potpunog izrugivanja aktuelnog i novog premijera svemu onome što još liči na nekadašnju priču o Palestini. Pri tome se još hvaleći kako je danas kao malo ko u stanju da samo u dva dana na vlastiti zahtjev bude primljen i u Washingtonu i u Moskvu. Da stvar bude interesantnija, pokazalo se da je u pravu. Ne mora biti dokaz veličine, ali ciničnog i lukavog kalkuliranja realnošću - jeste.

Ukrajinski politički analitičar razbesneo je francuskog ambasadora u Kijevu komentarom da je požar u Notr Damu možda povezan s posetom jednog od učesnika predsedničkih izbora u Ukrajini.

Komentator Taras Berezovec, koji važi za pristalicu predsednika Petra Porošenka, napisao je na Tviteru sledeće:

"Makron je imao sreće posle posete Zelenskog, pa je izgoreo samo Notr Dam. Vatra je mogla da uhvati i Jelisejsku palatu", napisao je Berezovec, misleći na kandidata za predsednika Ukrajine Vladimira Zelenskog, rivala Petra Porošenka.

Palestinci su odbacili izjave američkog državnog sekretara Mikea Pompea o izraelskim naseljima na palestinskim teritorijama.

"Sve vrste naselja na palestinskoj zemlji okupiranoj od Izraela 1967. nisu legalne po međunarodnom pravu", navodi zvanična novinska agencija WAFA riječi Nabila Abu Rudeineha, glasnogovornika palestinskog Predsjedništva.

Pompeo je u petak rekao da izjave izraelskog premijera Benjamina Netayahua o anektiranju nekih izraelskih naselja na Zapadnoj obali "ne škode mirovnom planu SAD-a", poznatijem kao "Sporazum stoljeća".

"Odbacujemo takve izjave. One su neodgovorne i predstavljaju kršenje međunarodnog prava i provokaciju palestinskog naroda, koji će se držati svojih legitimnih prava, uglavnom onih na Jerusalem i sveta mjesta. Palestinci nedvosmisleno odbacuju 'Sporazum stoljeća' zbog američkih stavova prema Jerusalemu, naseljima i ostalim palestinskim legitimnim pravima", rekao je Abu Rudeineh.

'Sporazum stoljeća' neprihvatljiv

"Oni koji vjeruju da će 'Sporazum stoljeća' biti prihvaćen griješe. Palestinski narod nikad neće prihvatiti da se sporazum koji krši njihova prva prihvati."

Ranije u ponedjeljak Washington Post objavio je da američki plan za mir između Izraela i Palestinaca, nazvan "Sporazum stoljeća", vjerovatno neće uključivati stavku o potpuno suverenoj palestinskoj državi.

Prema izvorima upućenim u najvažnije dijelove dokumenta, "Sporazum stoljeća" nudi praktično poboljšanje života Palestinaca, ali ne i osnivanje njihove nezavisne države, tvrdi Washington Post.

Očekuje se da Bijela kuća kasnije ove godine predstavi dugo očekivani mirovni sporazum, čiji je arhitekt Jared Kushner, zet američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Ranije ovog mjeseca je filipinski predsjednik Rodrigo Duterte izjavio kako će se, ako bude morala, filipinska vojska boriti protiv Kine, ali će to biti "samoubilačka akcija".

Duterte: "Ako nas Kina napade, borit ćemo se i umrijeti"

Predsjednik Filipina Rodrigo Duterte je u živopisnom govoru zaprijetio Kini da se drži podalje od filipinskih otoka u Južnom kineskom moru.

Na primjer, ako bi Kina tamo poslala trupe, onda bi Duterte poslao svoje vojnike u obranu, iako zna da bi to bila "samoubilačka misija".

Ovo je bila prilično čudna prijetnja, prema kojoj bi, jer ako Kina zauzme otoke, Filipini morali reagirati, "ali nitko ne pravi vojne planove da bi poslao vojnike u sigurnu smrt".

Osim toga, zbog izdašnih kineskih obećanja i ulaganja, Duterte je dugo vremena šutio o ambicijama Kine u Južnom kineskom moru. S druge strane je Kina davala punu podršku Duterteovoj borbi tijekom pobune islamističkih militanata na Filipinima, skupine koja se zaklela na vjernost "kalifatu", a Peking je posredovao i u pregovorima s maoističkim gerilcima.

Kina je već jasno stavila do znanja da namjerava dominirati Južnim kineskim morem i Duterte će na ovaj ili onaj način morati računati s tim.

"Svjesni smo realnosti da Kina posjeduje Južno kinesko more"

U studenom prošle godine je Duterte izjavio kako je svjestan realnosti da je Južno kinesko more najvećim dijelom u rukama Kine.

Peking trenutno kontrolira veliku većinu otoka, grebena i akvatorija u Južnom kineskom moru, iako i druge zemlje tvrde da polažu pravo na to područje, uključujući "odmetnuti" Tajvan, Filipine, Vijetnam, Kambodžu, Maleziju, Indoneziju i Bruneje.

Krajem 2018. je Duterte čak upozorio Washington da se ne svađa s Pekingom zbog Južnog kineskog mora, jer je ono ionako već posjed Pekinga.

"Kina već posjeduje Južno kinesko more. Sada je u njihovim rukama. Pa zašto onda morate stvarati napetosti koje će potaknuti odgovor Kine? To je realnost, a Amerika i svi ostali bi trebali shvatiti da Kina je tamo", rekao je Duterte novinarima na marginama summita u Singapuru Saveza zemalja jugoistočne Azije (ASEAN).

Nakon dvije godine istrage američkog specijalnog tužitelja Roberta Muellera o "ruskim vezama" Donalda Trumpa nije pronađeno ništa što bi američkog predsjednika moglo dovesti u vezu s Kremljom ili da su Rusi utjecali na ishod predsjedničkih izbora 2016. Ovaj svakako pozitivan rezultat za Trumpa ne znači da je saga o prijevara na izborima gotova, ali su sada stvari okrenule i kao bumerang se vraćaju gubitnici predsjedničke utrke, bivšoj američkoj državnoj tajnici Hillary Clinton.


Iako se, barem za sada, "gospođa" Clinton ne suočava s formalnim istražnim postupkom za svoja nedjela, nitko ne može tvrditi da se to neće dogoditi. Ono što je zanimljivo, još uvijek ćemo slušati priče o ruskom uplitanju, ali ne o stvarnom utjecaju Kremlja na predsjedničke izbore, već kako je građena lažna priča o Trumpovim "ruskim vezama" samo kako bi se diskreditirao republikanski predsjednički kandidat i Hillary Clinton silom uvelo u predsjednički ured.

Sada se otkriva da je tijekom i nakon izborne kampanje 2016. najmanje deset suradnika Hillary Clinton pokušalo FBI-u nametnuti razne optužbe o "vezama" Donalda Trumpa s ruskim vlastima, izvijestio je The Washington Times.

List dodaje kako je takva kampanja pokušaja diskreditiranja suparnička kandidata bez presedana i da se u sjedištu jednog od predsjedničkih kandidata nikada nisu zabilježile aktivnosti uz korištenje unutarnje obavještajne službe u suočavanju s političkim suparnikom. No, ono što je zanimljivo je činjenica da su ljudi Hillary Clinton te aktivnosti nastavili i nakon poraza na izborima, vjerojatno u nadi da će nekim čudom istjerati Trumpa iz Ovalnog ureda i promijeniti ishod glasovanja.

Tijekom i nakon izborne kampanje 2016. su pristaše Hillary Clinton doslovno "hranile" rukovodstvo FBI-a raznim optužbama protiv Donalda Trumpa. Bivši glavni odvjetnik ureda James Baker, koji je otkrio ovaj podatak, nazvao je ovu situaciju "čudovišnom" i "nevjerojatnom", piše The Washington Times.

Presedan sa hapšenjem Asanža bi mogao ugroziti zakonska prava medija poput Njujork tajmsa, Gardijana, El Paisa, Špigla i drugih
Prizor izvlačenja Džulijana Asanža iz ambasade Ekvadora u Londonu je simbol našeg vremena. Moć protiv prava. Mišići protiv zakona. Nepristojnost protiv hrabrosti. Šestorica policajaca su nosila bolesnog novinara kao nekakvu stvar, dok su njegove oči žmirkale pred prvim zracima prirodne svetlosti koju je ugledao nakon gotovo sedam godina.

To što se ova bruka dogodila u srcu Londona, u zemlji "Magna karte", bi trebalo da posramoti i razljuti sve one koji su u strahu za sudbinu "demokratskih" društava. Asanž je politički izgnanik kog štiti međunarodno pravo i uživalac azila pod strogim sporazumima u kojim je Britanija jedan od potpisnika. Ujedinjene nacije su ovo jasno dale do znanja u pravnoj odluci svoje radne grupe o proizvoljnom pritvoru.

Kina je danas osudila kao "klevetu" kritiku američkog državnog sekretara Majka Pompea na račun politike Pekinga prema Južnoj Americi, rekavši da će te zemlje uskoro videti ko im je "pravi prijatelj".

Pompeo je u petak, tokom trodnevnog putovanja u Čile, Paragvaj i Peru, optužio Kinu da doprinosi ekonomskom kolapsu Venecuele pružajući finansijsku podršku predsedniku Nikolasu Maduru dok zemlja ide ka sve dubljoj političkoj krizi, preneo je Rojters.


Pompeo je nazvao Kinu licemernom jer je pozvala da se ne interveniše u Venecueli, kada su, kako je rekao, kineske "finansijske intervencije pomogle u uništavanju zemlje".

Portparol Ministarstva spoljnih poslova Kine Lu Kang izjavio je na brifingu u Pekingu da su takvi komentari "laži".

"Američki državni sekretar Pompeo, koji je govorio o kinesko-latinoameričkim odnosima, bezobziran je klevetnik, namerno izaziva, neodgovoran je i nerazuman. Jako se protivimo tome", rekao je Lu.

"Dugo vremena, Sjedinjene Američke Države su smatrale Latinsku Ameriku svojim dvorištem i pritiskale, pretile ili čak rušile političke režime", rekao je Lu i dodao da će zemlje u regionu uskoro shvatiti ko je njihov "pravi prijatelj".

Iako francuske vlasti tvrde da ni na koji način ne sudjeluju u genocidnoj kampanji Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata protiv siromašnog Jemena, danas je agencija Mediapart objavila dio tajnog izvješća i članak pod naslovom "Francuska u Jemenu - Mapiranje državnih laži", kojim su razotkrili razmjere francuske uloge u patnjama jemenskih civila i vojnika.

Francuska u Jemenu - Mapiranje državnih laži

Mediapart piše kako se dogodilo curenje dokumenata bez presedana, klasificiranih kao "vojna tajna", koji otkrivaju masovno korištenje francuskog oružja u ratu u Jemenu, a država o svemu laže.

"Gospođo ministrice, imam pitanje koje će vas uznemiriti", rekao je 20. siječnja u emisiji kanala France Inter voditelj Ali Baddou čelnici francuske vojske Florence Parly. Odjednom joj se zagledao u oči i glasno rekao: "Hoćemo li prestati prodavati oružje Saudijskoj Arabiji?"

Prošlo je nekoliko mjeseci otkako to pitanje neodgovoreno lebdi u zraku. U međuvremenu, ugovori između Francuske i Saudijske Arabije u zemlji potiču tešku moralnu, političku i pravnu raspravu. Može li Francuska davati oružje klijentu koji ga koristi da bombardira civile u Jemenu duge četiri godine?

Podsjetimo, 26. ožujka 2015. je, zajedno s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i osam većinskih sunitskih zemalja, saudijski princ Mohammed bin Salman naredio je niz zračnih i pomorskih udara na svog siromašnog susjeda na Arapskom poluotoku. Cilj im je obraniti režim od vojnih osvajanja Hutija, šijitske manjine u zemlji koja je pružila otpor agresiji i koja ima podršku Irana.

Hapšenje Džulijana Asanža šalje poruku svim novinarima: "Nemojte da ste se usudili da radite svoj posao". Hajka na osnivača "Vikiliksa" stvara opasan presedan, koji bi mogao da ima ozbiljne posledice na jedan od temelja moderne demokratije - slobodu medija.
Jedne avgustovske večeri 1969. godine Danijel Elsberg grcao je u suzama u holu koledža Haverford. Razlog je bilo svedočanstvo Rendija Kelera, dezertera koji je odbio da se odazove pozivu da ratuje u Vijetnamu, jer je smatrao da je to jedina ispravna stvar.

Keler je za dezerterstvo kažnjen sa nekoliko godina zatvora, ali je njegov postupak imao jednu mnogo veću posledicu.

Naime, Elsberg je tada radio u "RAND korporaciji", koja je sarađivala sa američkom vojskom, i imao je pristup tajnim dokumentima. "Tajnim podacima koje američka javnost treba da zna. To je jedina ispravna stvar", pomislio je Elsberg.

WikiLeaks je osudio "sulude priče" političkog vodstva Ekvadora o Julianu Assangeu i navodnoj špijunaži njegove mačke u veleposlanstvu latinoameričke zemlje u Londonu.

"Ekvadorski predsjednik Lenin Moreno i njegova banda šire sulude priče o Assangeu kako bi prikrili svoj čin sramotnog progona", izjavio je glavni urednik WikiLeaksa Kristinn Hrafnsson na svom Twitteru u subotu .

Hrafnsson je to učinio dan nakon što je britanski list Daily Mail objavio da je ekvadorski veleposlanik u Londonu Jaime Marchan izjavio kako je Assange prekršio higijenske standarde zgrade diplomatske misije i da je mogao sakriti kameru u ogrlici kućnog ljubimca i tako špijunirati rad veleposlanstva.

"Mačka je mogla ići u sve prostorije. Sumnjamo da je mogla nositi spravu da nas špijunira", rekao je veleposlanik Ekvadora.